GLAZBENE RECENZIJE: Egoless, Neon Lies, Ned O’Millick

Egoless „Selected Works 2017 – 2020“ (vlastito online izdanje): Aktualni radovi globalne dub zvijezde

Ognjen Zečević stvara glazbu još od 2009. godine kada je objavio prvi EP „No ego No problems“ pod pseudonimom Egoless. Njegovo novo ostvarenje kompilacija je izbora njegovih radova nastalih u periodu od 2017. do 2020. godine i predstavlja ga u najboljem mogućem svjetlu. Ovo je zapravo njegov peti po redu „Seleceted Works“ – objavljuje ih svakih nekoliko godina kao svojevrsni rezime svog rada, a svojoj publici pritom se zahvalio darujući kompilaciju kao besplatni download. Njegovi radovi bazirani su na raznim remiksima, ali i na autorskim djelima kao na primjer „Empire Of Dirt“ 2018. godine čija naklada je i prije samog objavljivanja bila rasprodana. Stoga i ne čudi što je u prva 24 sata „Selected Works 2017. – 2020“ downloadan preko 500 puta. Nova kompilacija njegovih radova sadrži 13 skladbi, a album otvaraju fenomenalni remiksi (Egoless version i dub version) pjesme „Teardrop“ grupe Massive Attack. I ostali radovi nude čisto uživanje u vrhunskom dub zvuku i uvid u njegovu izvanserijsku kreativnost kada je dub u pitanju. Prava je šteta što nije dovoljno priznat i poznat u Hrvatskoj jer je u pitanju doista velik glazbenik koji zaslužuje samo pohvale. Nažalost, ni sama dub glazba nije baš zastupljena u Hrvatskoj pa je takav njegov status i očekivan. Svejedno, topla i iskrena preporuka za njegove izabrane radove i uživanje u suvremenom dub zvuku.

Neon Lies „Loveless Adventures“: Loše realizirane dobre ideje

Iza imena Neon Lies krije se Goran Leutar koji je svoje prve muzičke korake napravio u punk rock grupama Modern Delusion i The Celetoids. Pod imenom ovog dark synth retro projekta objavio je već dva albuma „Neon Lies“ i „II“ za etikete Black Verb Records i Cosmis Brood Records. Najnoviji album „Loveless Adventures“ udruženim su snagama objavile diskografske kuće Wave Tension Records iz Nizozemske, Cut Surface iz Austrije, Cosmic Brood iz Hrvatske i Black Verb Records iz Njemačke, dok će se album u obliku kazete pojaviti u izdanju američke kuće Mental Healing. Dakako, album će istovremeno biti objavljen i u digitalnom formatu kao vlastito online izdanje. Uz sve te podatke dalo bi se zaključiti da je u pitanju izvanserijsko glazbeno ostvarenje bazirano na dark retro synth popu koje ne bježi ni od industriala i noisea, no zapravo je u pitanju vrlo konfuzno ostvarenje upitne kvalitete. Leutar se odlično poigrava zvukovima i ritmovima osamdesetih, kada je taj zvuk bio dominantan, prizivajući rane radove Depeche Modea, The Sisters Of Mercy ili Cabareta Voltaire, ali umjesto da ubaci neki novi moment, ostao je zarobljen u tom vremenu. Kako glazbenim izrazom tako još više i produkcijom koja je razočaravajuće loša. Iako su neke ideje skroz na mjestu i plesni ritmovi preuzimaju vodeću ulogu ove new wave elektronike, Leutar je mogao i trebao od Neon Lies napraviti novu klupsku retro synth atrakciju. Ovako to više izgleda kao naznaka nekih dobrih ideja, ali vrlo loše realiziranih i produciranih. Šteta.

Ned O’Millick Cooperative „Solidarity“ (vlastito online izdanje): Neočekivan i nepotreban odmak od punka

Ned O’Millick je Nenad Milić koji već neko vrijeme živi u Münchenu, a ovdašnja punk publika pamti ga zbog njegove grupe Tito’s Boys s kojom je objavio tri albuma i dva EP-ja te ostavio debelu brazdu na hrvatskoj punk sceni. Njegov samostalni album „Solidarity!“ rezultat je dugogodišnjeg rada na pjesmama, a prije svega na komunikaciji s brojnim gostima na koje može i te kako biti ponosan. Na albumu tako gostuju 32 muzičara sa svih strana svijeta, među kojima i Mike Watt (Minutemen, Iggy Pop & Stooges), Jamie Clarke (The Pogues, The Blaggers), Berry Phillips (Demob, The Rainsaints) itd. Međutim, Milić nije nastavio tamo gdje je stao s Tito’s Boysima, već se neočekivano okrenuo jednom mainstream pop zvuku „ofarbanom“ countryjem, rockom, bluesom i djelomično punkom. Na albumu je deset pjesama na hrvatskom jeziku u kojima Milić govori o svom viđenju svijeta i svim nepravdama koje nas okružuju, ali na jedan vrlo plošan i predvidiv način. Pritom pjesme aranžerski ne nude nikakav inovativan pristup niti su skladateljski posebno zahtjevne ili impresivne, dok istovremeno njegov vokal na momente odlazi u sasvim drugom smjeru od tonaliteta pjesama. Zanatski relativno dobro odrađen album muzičara i pjesnika koji je ostao zarobljen u osamdesetima, ali koji u svojim pjesmama ne nudi ništa pretjerano uzbudljivo ni inovativno.

Komentiraj