Dogma „Pitaš se“ (Dallas Records): Zreli album koji postavlja teška pitanja

Pulska grupa Dogma na sceni je prisutna već impresivnih 28 godina i ovo joj je šesti studijski album. Bez obzira na to, sve te godine nekako je bezrazložno bila i ostala po strani, balansirajući od lokalnih heroja do hrvatske pop grupe koja nikada nije dobila zasluženi tretman u medijima i kod šire publike. Novi album odražava bogato glazbeno iskustvo i zato je njihovo možda najzrelije ostvarenje. Od početnog poleta, funka, nabrijanih gitara i razigranih plesnih ritmova, Dogma je došla do ozbiljnih egzistencijalnih tema praćenih finim pop rock melodijama koje odgovaraju na brojna pitanja koja postavljaju u svojim pjesmama, posebno ona aktualizirana tijekom pandemije. Pomalo prvoloptaški, ali iskreno i na momente čak i teško. Da bi pojačali dojam, u goste su pozvali popriličan broj gostiju. Tako se na dvije pjesme pojavljuje sjajna Barbara Munjas, zatim Saša Antić, s kojim su već i ranije surađivali, Ivan Jurić Yuri iz grupe St!llness, Maja Griparić iz pulske grupe The Chweger i klavijaturist Ivan Arnold. Dogma se i dalje ne drži nekog zacrtanog žanrovskog puta, već jednostavno ide svojom stazom ljubavi prema glazbi i pop rock izričaju i ne skreće s tog puta. Istini za volju, poneki pjevni refren sigurno bi podigao neke pjesme, a i malo originalnosti u samom zvuku privuklo bi brojniju publiku. Svejedno, Dogma je dobra pop rock grupa, a novi album dokaz njene dosljednosti i sazrijevanja.

Rodeo „Many Ways Out“ (Dostava zvuka): Dobar početak potrage za vlastitim zvukom i stilom

Rodeo je novo ime na domaćoj glazbenoj sceni, a njihov debi album „Many Ways Out“ više je nego dobra preporuka da ih se nastavi slušati i pratiti. Mada je od početka „klasificiran“ kao alter indie rock bend, Rodeo je daleko bliže jazz rock i soul izrazu i world music sceni, uz naglašene ambijentalne instrumentale. Žanrovski bi se možda najbolje mogli usporediti s glazbom Sade Adu osamdesetih, pogotovo s obzirom na vokal Romane Pavliše, koja je dobro poznata pjevačica s koprivničke scene koja je sudjelovala u snimanju niza domaćih albuma kao vrlo cijenjena prateća pjevačica, ali i autorica odličnog samostalnog albuma „Plavi avion“ koji je objavila pod pseudonimom Anna Moore. Ovo debitantsko ostvarenje donosi fino nijansirane pjesme s kojima se moglo još dosta toga napraviti, a prvenstveno se to odnosi na aranžmane koje je možda trebalo još razraditi. Lijep i ugodan glas Romane Pavliše prate nešto mračnije melodije, ali uz odlično naglašenu atmosferu svake pojedine pjesme. Možda bi čak album bio bolji da su pjesme na hrvatskom, a ne na engleskom jeziku. Možda bi najbolje čak bilo da su na francuskom jer bi time svom originalnom zvuku dodali i jednu finu šansonijersku notu. Nema sumnje da su htjeli predstaviti neki vlastiti glazbeni izraz i dosta su dobro to i napravili, ali ovo je više neki kvalitetan početak nego zrelo ostvarenje. Izdvaja se i kvalitetnim naglašenim instrumentalnim dionicama i korištenjem puhačkih instrumenata koji vuku na jazz. Za prvi album dovoljno i sasvim dobar početak traženja vlastitog zvuka i stila na domaćoj sceni.