Dead Dog Summer “A Place Of Someday” (Geenger Records): Na tragovima post rock idola devedesetih

Dead Dog Summer je bazična rock trojka iz Čakovca koja se svojim muzičkim izrazom naslonila na post rock eru devedesetih i bendove kao što su Fugazi, Dinosaur Jr. i NoMenasNo. “A Place Of Someday” je njihov prvi album, a okupili su se 2020. godine. Riječ je o iskusnim muzičarima koji su sazrijevali kroz brojne druge bendove (The Farewell Reason, Senata Fox, Nikad, Outre, Implicite, Youth Against itd.) dok se nisu pronašli i počeli priču zvanu Dead Dog Summer. Odlična reminiscencija na mathcore i metalcore, kao i na klasičan indie rock izraz kojemu pop melodije nisu strane, već, dapače i za svaku pohvalu, uhu ugodne i radiofonične. Vrlo istaknute gitarske dionice, koje na momente znaju biti i te kako žestoke kako i priliči dobrom hard coreu, te povremeno vrištanje a ne pjevanje, predstavljaju Dead Dog Summer kao jedne od najvažnijih post rock bendova ovog trenutka u Hrvatskoj iako su tek ozbiljno zakoračili na scenu. Njihov nastupni album “A Place Of Someday” pršti energijom i nudi 10 nabrijanih pjesama s glavom i repom. Teško da bi i jedan panker u Hrvatskoj ostao miran na njihove pjesme, a o ljubiteljima post rocka da i ne govorimo. Odlična ekipa muzičara koji su očito jako dobro znali što žele postići svojim pjesmama, kako ih skladati i to nam isporučiti na svoje i naše zadovoljstvo, uz sugestiju da bi ipak trebali biti originalniji i više svoji. Za ljubitelje tog muzičkog žanra ozbiljan album kojem treba posvetiti svu dužnu pažnju. Odličan ulazak na scenu i popunjavanje žanrovske niše kojoj nedostaju tako dobri bendovi.

Ministranti „Rock je mrtav“ (Mudri brk / Izvanredni diskograf): Dokaz da rock nije mrtav

Ministranti su takozvani side project Dražena Baljka iz grupe Let3. Drugim riječima, očigledno nedovoljno sretan s muzičkim izrazom Leta3, Baljak je odlučio pokazati kako on sam zamišlja rock bend u današnje vrijeme. A zamišlja ga neočekivano dobro. Ponudio nam je bazični rock bend, izuzetno jakog gruva, s čistokrvnim rock pjesmama kojima radiofoničnost nije strana, već, naprotiv, bliska. Tako se u njihovih deset pjesama može prepoznati neskriveni utjecaj jednih Queens of the Stone Age, Black Rebel Motorcycle Cluba, ali i Lennyja Kravitza, a sve spojeno u jedan vrlo pitak rock izraz kojemu jedino nedostaje redovni airplay i što više publike na koncertima da se uvjere koliko su potentni, dobri i nabrijani. Frontman grupe Robert Šuša predstavio se kao vrlo respektabilni pjevač izuzetno snažnog glasa, kao stvorenog za rock pjesme. Nažalost, u laganijim pjesmama (‘Indija’, ‘Kaže da vidi’, ‘Čak i mi’) njegov vokal ‘bježi’ u tipičan „The Voice izraz“, podsjećajući previše na pjevače s hrvatske zabavnoglazbene scene. Kao da mu nedostaje „prljavštine“ u samom vokalnom nastupu, koja nastaje dekadentnim životom uz seks, droge i rock’n’roll. Svejedno i unatoč činjenici da su u pitanju nijanse, jer Šuša je odličan vokal sjajne boje glasa, Vedran Vučković na bas gitari i Voljen Korić na bubnjevima melju sve pred sobom. Svakako valja naglasiti i fenomenalne Baljkove gitarističke rifove koji zapravo dominiraju svim pjesmama poput zaštitnog znaka. Pritom je produkcija, koju očekivano potpisuje Matej Zec, kolega Dražena Baljka iz grupe Let3, nadmoćna i izuzetno kvalitetna, dajući svim pjesmama potrebnu snagu u samom zvuku. Prava je šteta što je hrvatski radijski eter cijepljen protiv malo žešćeg rock izraza jer Ministranti imaju sve predispozicije postati novi prvaci hrvatske rock scene. Odličan nastupni album nove riječke rock atrakcije.