Vozeći gospođicu Daisy (Driving Miss Daisy) je američka humoristička drama koju je režirao Bruce Beresford po istoimenom kazališnom komadu koga je napisao Alfred Uhry. Film je svoju premijeru imao 17. prosinca 1989. godine a radnja se vrti oko starije južnjačke udovice, gđice Daisy (Jessica Tandy), koja se sprijatelji sa svojim crnoputim vozačem Hokeom Colburnom (Morgan Freeman).

Priča nas vodi u Atlantu 1948. godine. Gđica Daisy Werthan je 72-godišnja udovica židovskog porijekla koja živi sama u ogromnoj kući sa crnoputom sobaricom Idellom. Kada se jednog dana Daisy sa svojim autom pri izlasku iz garaže zaleti u susjedno dvorište, njen sin Boolie ju počne nagovarati da nađe vozača, ali ona prkosno odbije. Boolie posjeduje obiteljsku tvornicu tekstila i jednog dana upozna crnoputog Hokea Colburna koji uspješno popravi njegovu dizalicu, i koji je dugo bio vozač sucu koji je nedavno preminuo. Boolie ga angažira kao vozača za svoju majku, kako ga ona ne bi mogla otpustiti.

Gđica Daisy u prvo vrijeme odbija da ju on vozi jer se srami da će ljudi misliti da je razmažena bogatašica i čak odlazi i pješice do trgovine. Kada jednog dana Hoke prizna da je pojeo riblju konzervu i svojim novcem kupio novu, ona se iznenadi i dobije veliko povjerenje u njega pa mu konačno dopusti da ju vozi. Ubrzo otkriva da on ne zna čitati, pa ga nauči. Kada ju on jednom prilikom odveze u Alabamu i prizna da nikada pre nije napustio Georgiju, ona počne uviđati kako se bijelci loše ponašaju prema crncima. Godine 1963. sobarica Idella umire, a gđica Daisy i njena obitelj su jedini bijelci na njenoj sahrani. Gđica Daisy jednom prilikom čak prisustvuje govoru koga drži Martin Luther King. Godine 1973. Hoke, koji sada ima 85 godina i brzo gubi vid, odlazi u mirovinu. Boolie, sada u 65 godini, vozi Hokea u dom za umirovljenike u posjet gospođici Daisy, 97-godišnjakinji.