Značenje filmskog festivala u Cannesu se možda najbolje može dokazati pobjedničkim filmovima proteklih desetljeća. Većina dobitnika Zlatne palme su postali klasici u povijesti kinematografije. Treći čovjek, Leopard, Blow Up, MASH, Taxi driver, Apokalipsa sada… samo su neki od filmskih klasika koji su se okitili tom vrijednom nagradom.

Jedan od njih bio je i ‘Slatki život’, film Federica Fellinija, koji je Zlatnu palmu osvojio 23. svibnja 1960. godine. Neki od detalja filma su postali dio popularne i opće kulture, odnosno poslužili za stvaranje novih riječi i pojmova. Lik agresivnog fotografa koji “progoni” celebrityje (temeljen na stvarnoj ličnosti po imenu Tazio Secchiaroli), a koga je u filmu tumačio Walter Santesso, je dobio ime Paparazzo, a poslije su po njemu prozvani paparaci. Majice nalik na one nošene u filmu, dobile su ime dolčevita.

Film je i među kritikom i publikom imao jako pozitine reakcije. Zbog svog sadržaja je film, međutim, izazvao negodovanje Rimokatoličke crkve koja ga je smatrala veličanjem i poticanjem “nemorala”. Nakon što je film na privatnoj projekciji pogledao papa Ivan XXIII i navodno njime bio “zgrožen”, film je osuđen u uvodniku vatikanskog lista L’Osservatore Romano, a nakon čega je vlada demokršćanskog premijera Fernanda Tambronija naložila rezanje nekih “problematičnih” dijelova. U Francovoj Španjolskoj je, pak, bio u potpunosti zabranjen za prikazivanje, te je gledateljima postao dostupan tek nakon Francove smrti 1975. godine.