Nacional uoči 80. godišnjice njegove smrti objavljuje feljton o češkom ‘predsjedniku osloboditelju’, političaru koji je 17 puta predlagan za Nobelovu nagradu za mir i strancu s najviše ulica u Hrvatskoj

Što povezuje Matiju Gupca i Tomáša Masaryka? Na prvi pogled ništa – prvi je bio vođa seljačke bune hrvatskih i slovenskih seljaka 1573. koji je sve do danas ostao simbol seljačkog buntovništva i borbe za socijalna prava, dok drugi kao filozof, sociolog, sveučilišni profesor, političar, utemeljitelj i prvi predsjednik Čehoslovačke simbolizira sve ono pozitivno što se veže uz pojam građanske politike. Poveznica hrvatskog i češkog velikana je njihova “posmrtna slava”. Gubec je Hrvat koji u Hrvatskoj ima najviše ulica, njih 362. Masaryk ih ima tek sedam, ali to mu je bilo dovoljno da postane stranac s najvećim brojem ulica u Hrvatskoj. Osim u Zagrebu, Masarykove ulice postoje i u Dubrovniku, Varaždinu, Čakovcu, Bjelovaru, Virovitici i Daruvaru, dok u Karlovcu Masarykova ulica, birokratskom greškom, nosi ime njegovog sina Jana Masaryka. Ipak, pretjerano bi bilo zaključiti da se radi o najpopularnijem ili najpoznatijem strancu u Hrvatskoj. Ulice s njegovim imenom trag su prošlih vremena, a ne Masarykove trenutne popularnosti. Ulice je u Hrvatskoj dobio još za života, u doba kad su tadašnja Čehoslovačka i Jugoslavija bile savezničke zemlje u sklopu Male Antante pa je Masarykov kult bio razvijen gotovo kao i u njegovoj domovini, čemu su pridonosile i njegove veze s Hrvatima iz vremena prije nego što je postao predsjednik. Masarykove ulice u Hrvatskoj ukinute su uspostavom NDH 1941., ali nakon njene propasti 1945. ponovno su djelomično vraćene, a preživjele su i novi val preimenovanja ulica nakon 1990., iako je, barem u Zagrebu, bilo više pokušaja da se Masarykova ulica ukloni. Posljednja razmišljanja u tom pravcu početkom rujna 2017., upravo uoči 80. godišnjice Masarykove smrti, postala su politička top-tema, a Masaryk je po učestalosti spominjanja prisutniji u javnosti čak i od Tita. Otpor prema Masaryku u dijelu hrvatske javnosti zapravo je vrlo stara pojava. On je još od početka 20. stoljeća bio nepodoban protivnicima jugoslavenske ideje i bilo kakve jugoslavenske državne zajednice. Činjenica je da Masaryk nije najbolje razumio svu složenost hrvatsko-srpskih odnosa i da je baratao mnogim pogrešnim informacijama o stanju na ovom području, no ipak je neupitno da se radi o velikanu svjetskog formata. Iako je bio znanstvenik i mislioc, a ne vojnik, uspio je učiniti svojevrsno čudo kad je u središtu Europe na ruševinama Austro-Ugarske ne samo stvorio novu državu, nego takvu koja je bila uzor ostalom dijelu Europe po svojoj demokraciji, slobodama i gospodarskom razvoju. Ne čudi što je za Nobelovu nagradu za mir bio predlagan čak 17 puta…

Kupite digitalno izdanje Nacionala i pročitajte više, a platite manje

Komentiraj

PODIJELI
NACIONAL je već 20 godina najutjecajniji politički tjednik u Hrvatskoj.