Nacional donosi ulomak knjige Gregoryja Carletona ‘Seksualna revolucija u boljševičkoj Rusiji’ koja odgovara na pitanje kako se nakon Oktobarske revolucije u Rusiji čak i u sferi ljubavi i seksa pokušalo postići odmak od buržoaskih shvaćanja

Ukoliko je biti moderan značilo odbaciti običaje prethodne generacije, tada sovjetsko društvo, koje se smatralo progresivnim, nije moglo izbjeći “prokleto pitanje” seksualnosti. Kanjinovi prosvjedi daju naslutiti da je to bio gotovo neizbježan nusproizvod obećanja slobode: je li revolucija građanima dala dodatnu odgovornost ne bi li sačuvali “energiju” za poziv ili je to bila parola emancipacije koja je ljudima dozvolila da eksperimentiraju i suprotstavljaju se normativnim običajima u osobnom ponašanju? Pitanje se nije odnosilo samo na boljševizam, ali je ono oko 1920. u Sovjetskom Savezu preraslo iz hipotetskog u konkretno. Ne zna se broj mladih koji je, riječju ili djelom, prihvatio novi slobodoumni etos, no njihovi glasovi odjekuju u mnogobrojnim objavljenim izvještajima, knjigama, člancima, anketama, memoarima, kriminalnim zapisima, kao i pismima, dnevnicima i tajnim partijskim dokumentima. Ako ih se skupno sagleda, potkrjepljuju činjenicu da se tijekom desetljeća sama ideja revolucije počesto koristila kako bi se opravdalo upitno ponašanje. Ukratko, previranje NEP-ovskog društva proširilo se izvan politike i ekonomije, da bi na kraju utjecalo na privatni život…

Kupite digitalno izdanje Nacionala i pročitajte više, a platite manje

Komentiraj