Objavljeno u Nacionalu br. 1252, 24. travanj 2022.

Nacional donosi ulomak iz knjige ‘Seinfeldia – serija ni o čemu koja je promijenila svijet’ u kojem Jennifer Keishin Armstrong opisuje kako su glavni likovi američke serije koja je potukla sve rekorde gledanosti te nakon devet sezona 14. svibnja 1998. prestala s emitiranjem, pokušali nastaviti svoje glumačke karijere

LARRY DAVID POSTAO JE KULTNA OSOBA, NJEGOVO ime izgovarano je kao čarolija. Cijela je Amerika zavoljela Seinfelda, koliko god se to nevjerojatno činilo 1989. godine, a serija je svake godine dobivala nove fanove nakon repriza diljem zemlje. Do 1998. način da se odvojite od neuke mase obožavatelja, kako biste naznačili da ste pravi obožavatelj, bio je spomenuti Davidovo ime tijekom koktel zabave o Seinfeldu. Niste bili jedan od onih idiota koji su znali samo za Jerryja Seinfelda – znali ste tko je bio sukreator Seinfelda, možda čak i istinski stvorio Seinfelda, ili barem ono što je bilo inovativno u vezi serije. Znali ste da je David došao na ideju da ispreplete zaplete sva četiri lika na kraju svake epizode, da je on bio onaj koji je izgovorio zapovijed: „Bez grljenja, bez učenja“, onaj koji je bio „pravi George.“ Pregledali ste Davidove profile u New York Observeru i New Yorkeru. Za Boga miloga, znali ste što je to showrunner. Bez oduševljenja, molim! započeo je 1999. kao specijal HBO-a, mockumentarac u kojem Larry obavlja svakodnevne poslove, priprema se za stand-up f lm, s opsežnim snimkama na kojima radi na svojim nastupima u malim klubovima.

Bilo je dovoljno dobro što je kabelska mreža u siječnju 2000. angažirala Davida da glumi izmišljenu verziju samog sebe u seriji od deset epizoda. Improvizirani sitcom premijerno je prikazan 15. listopada 2000. godine. Cheryl Hines glumila je Larryjevu suprugu Cheryl, a komičar Jeff Garlin glumio je njegovog menadžera Jeffa. Ako je serija mogla biti barem ista kao Seinfeld, to je bilo to. Serija je imitirala Seinfelda na nekoliko načina, opsjednuta sitnicama iz svakodnevnog života – razlika je bila u tome što je njezin protagonist daleko manje ljubazan, često iritantan i razdražljiv. Moglo se to vidjeti kao svojevrsni nastavak Seinfelda, koji je pratio Georgea Costanzu nakon što se obogatio i postao slavan i nastanio se u Los Angelesu, nakon što je Jerry postao sitcom.

Zaista, možda nema većeg doprinosa dugovječnosti Seinfeldije od veza između Seinfelda i Bez oduševljenja, molim!. Naslov novije serije izravno se bavio takvim usporedbama, pozivajući gledatelje da ne očekuju previše od serije samo zato što je povezana sa Seinfeldom. Pristup je uglavnom uspio. Bez oduševljenja, molim! donijela je obožavanje mnogih kritičara Seinfelda, osvojivši desetke nominacija za Emmy nakon prve sezone prikazivanja. Richard Lewis, Alanis Morissette, Ted Danson i Mary Steenburgen bili su među poznatim imenima koja su u seriji glumila svoje verzije. No, njegovo gledište, depresivno u usporedbi sa Seinfeldovim, neke je ljude odbilo. „Davidov bijes… samo je bijes frustrirane privilegiranosti“, napisao je Lee Siegel iz New Republic. „Usavršio je Seinfeldov superiorni, nepozvan pogled u hladan, okrutan podsmijeh. Razlog zašto se toliko ljudima sviđa je taj što žele da mu se svide.“ Nekoliko bivših pisaca Seinfelda – uključujući Aleca Berga, Davea Mandela i Jeffa Schaffera – donijeli su popis nerealiziranih scenarija iz Seinfelda kad su se pridružili osoblju Bez oduševljenja, molim!. Neki su ih čuvali već duže vrijeme: epizoda osme sezone, „The Palestinian Chicken“, sadržavala je dio priče koju je Steve Koren namjeravao iskoristiti za Seinfelda trinaest godina ranije – o pilećem restoranu koji je imao tako ukusnu hranu da su likovi bili spremni podnijeti neugodna pro-palestinska umjetnička djela. Ozloglašenost Bez oduševljenja, molim! dovela je smiješan obrat: odjednom su ljudi pitali Jerryja Seinfelda kakav je Larry David u stvarnom životu. Je li bio podrugljiv i odvratan poput načina na koji je glumio na TV-u? Seinfeld bi rekao: „Smatram da je njegov lik u Bez oduševljenja, molim! najrazumnija i najlogičnija osoba. I nikad nisam shvatio zašto ljudi o njemu misle drugačije. Za mene je on jedan od najinteligentnijih i najpronicljivijih ljudi, a naši umovi su vrlo sinkroni. Tako da mislim da je jako sličan tom liku. Možda nije uvijek tako drag.“

„ŠTO JA RADIM OVDJE?“, JERRY SEINFELD PITA PUBLIKU u malenom Comedy Cellaru, klubu u njujorškom West Villageu smještenom ispod kafića Olive Tree. „Uspio sam! Imao sam svoj show! Što sam učinio? Sad sam se vratio ovamo.“ Naime, ispunio je obećanje o specijalu na HBO-u. Krenuo je ispočetka, radio na novom materijalu i isprobavao ga ispred svakog zida od cigle u svakom komičarskom klubu koji je mogao pronaći. „Imam dvije fore“, rekao je snimateljskoj ekipi koja ga je slijedila za dokumentarni film iz 2002. pod nazivom Comedian, oko njih osebujan miris drva, alkohola i cigareta koji prožima zrak u klubu. „Ostalo je sranje.“ Rekao je svom prijatelju komičaru Colinu Quinnu da više čak nije ni siguran da može prepoznati kad mu rutina funkcionira, prošlo je toliko dugo vremena otkad ju je gradio od nule. „Kad rasturaš, i kad si tamo gore dok rasturaš, jadan si“, odgovara Quinn. „Onda se vratiš na stari način razmišljanja, pa pomisliš: ‘Eh, velika stvar, uspio sam nasmijati ove idiote.’“

Serija Larryja Davida ‘Bez oduševljenja, molim!’ mogla bi se gledati kao nastavak Seinfelda koji prati Georgea Costanzu nakon što se obogatio, postao slavan i nastanio se u Los Angelesu, a ‘Jerry’ postao sitcom

Seinfeld je dočekan ovacijama samo zbog pojavljivanja, ali inzistirao je na tome da mu život komičara nije postao nimalo lakši od njegovih ranijih dana. Naravno, znali su tko je on i bili su pripremljeni da im se svidi. No na kraju je ipak morao biti duhovit. To je, uostalom, i bila ljepota stand-upa: sve što se dogodilo bilo je između komičara, publike i mikrofona, a jedino što je povezivalo da sve uspije bio je smijeh. Ovaj povratak korijenima nije uvijek bio uspješan za čovjeka od pet milijuna dolara. Usred priče na pozornici u Gotham Comedy Clubu, izgubio je tok misli. Hodao je, provjeravao bilješke koje su stajale na obližnjem barskom stolcu. „A sada želim reći… Kvragu.“ Nakon nekoliko rundi nervoznog, podržavajućeg smijeha, prostor je utihnuo. „A nisam ni htio reći ovo što sam upravo rekao“, kazao im je, iznerviran svojom pogreškom. „To je najtužnije od svega.“ „Je li Vam ovo prvi nastup?“, pitala je jedna Britanka iz publike. „Kao što vidite“, rekao je, „to je najtužnije od svega.“ Ako ga zahrđalost nakon uzvišenih visina Seinfelda nije prizemljila, demokracija komičarskih klubova jest.

Kad je nastupio u Governor’s u Levittownu u New Yorku, u vrijeme kada je finale Seinfelda još uvijek bilo svježe u mislima većine Amerikanaca, vlasnik kluba došao je u Jerryjevu garderobu. „Trebaš sići s pozornice u 21:15“, rekao je komičaru. Seinfeld je bio pomalo šokiran – evo ga, on, velika zvijezda koja je došla u ovaj maleni klub u ovom gradu na Long Islandu kako bi ispolirala potpuno novu rutinu. Tada je shvatio da je to razlog zašto se vratio u stand-up: da ga se opet tretira kao svakog komičara, a ne glavnu zvijezdu najveće TV serije.

„Stand-up je život brutalne stvarnosti“, rekao je, „koji je suprotan životu koji sam vodio u L.A.-u i to mi je nedostajalo.“ Naravno, Seinfeld je nastavio iskorištavati prednosti svoje slave kad je postavljao novi projekt kojim se želio baviti, poput knjige za djecu iz 2002., Halloween. Bio je to trendovski projekt slavnih u trenutku kada su to radili i svi, od Spikea Leeja do Johna Lithgowa, iako je Seinfeld zadržao svoj prepoznatljiv komični stil u obliku prilagođenom djeci: „Bing-bong, dajmo, idemo! Noć vještica, zvona na vratima, slatkiši, pokupimo to tamo.“ Uživao je i u sve većem i boljem obiteljskom životu, supruga Jessica rodila je 2003. drugo dijete, sina Juliana Kala, a 2005. i treće, sina Shepherda Kellena. Iako Seinfeld nikada nije bio običan otac. Rođenje sve troje djece u eteru je najavio voditelj jutarnje emisije Regis Philbin. Kako su godine od Seinfelda prolazile, postalo je jasno da će dio Seinfeldovog posla uvijek biti potpaljivanje vatre Seinfeldove manije. Od 2004. do 2007. godine, okupio se s glumačkom postavom kako bi snimili komentare za tražene DVD setove Seinfelda. A 2004. snimio je i nekoliko web-epizoda pod pokroviteljstvom American Expressa pod nazivom The Adventures of Seinfeld and Superman, a Supermanu je glas dao Patrick Warburton, Puddy iz Seinfelda. Iste je godine glumio „sebe“ u jednoj epizodi Bez oduševljenja, molim!.

SEINFELD JE BIO IDEALNA CRTICA U ŽIVOTOPISU, I DOVEO JE BIVŠE pisce Seinfelda do sastanaka s mrežama koje su dugo priželjkivali. Iako su ubrzo shvatili da se ništa neće usporediti s njihovim iskustvom na Seinfeldu i godinama koje su proveli u vrhunskoj seriji koja nije imala nikakvih bilješki od mreže. Našli su se pozvani u mreže kako bi isporučili „sljedećeg Seinfelda“, ali su naišli na istu zabunu i prazne poglede s kojima su se David i Seinfeld jednom susreli u svojim ranim TV danima. Pisci iz Seinfelda pokušali su objasniti viceve, ali bez uspjeha, i pobijali prigovore na točno takve priče i likove koje su svi voljeli u Seinfeldu. „Pa, što je s dopadljivošću?“, pitali bi čelni ljudi. „Nešto s više emocija?“ „Ne“, usprotivili su se pisci. „Voljet ćemo osobu jer je neurotična.“ „Ali zaista bismo voljeli da ova osoba na kraju scene kaže: ‘Volim te’.“ Grljenje i učenje su se vratili. Spike Feresten je u međuvremenu, 2006. godine, pokrenuo vlastiti talk-show na Foxu. Postao je to dosad najdugovječniji pokušaj mreže po pitanju talk-showa, jer je trajao više od jedne sezone, a u konačnici tri. Sve što je Feresten znao o tome što znači biti izvođač i što je vođenje emisije naučio je gledajući Seinfelda. Pomoglo je to što se sam Seinfeld pojavio kao gost u pilotu. No, bez obzira na to što se dogodilo, Feresten je prije svega bio poznat kao „tip koji je napisao epizodu Seinfelda o Soup Naziju“. Larry Thomas, koji je glumio Soup Nazija, radio je promotivne spotove za seriju glumeći lika. Pisac Andy Robin odabrao je najneočekivaniji put: otišao je u medicinsku školu i postao liječnik. Nastavio je pisati sa strane, ali nije morao nešto napisati ako nije htio. Nije morao nikome ništa davati. Mogao se samo baviti svojim poslom, liječiti oboljele na Rhode Islandu, gotovo pet tisuća kilometara od Hollywooda, više nikada ne pomišljajući na „The Junior Mint“.

Samo četiri godine nakon što je ‘Seinfeld’ završio, TV Guide proglasio ga je najboljom serijom svih vremena, ispred ‘I Love Lucy’, ‘The Honeymooners’ i ‘Obitelji Soprano’

SAMO ČETIRI GODINE NAKON ŠTO JE SEINFELD ZAVRŠIO, TV GUIDE proglasio ga je najboljom serijom svih vremena, ispred I Love Lucy, The Honeymooners, All in the Family i Obitelji Soprano. Pa ipak, „Seinfeldovo prokletstvo“ nalijepilo se za njegove bivše zvijezde.

Alexander, Louis-Dreyfus i Richards pokušali su glumiti u vlastitim sitcomima, ali već su u prvim sezonama doživjeli neuspjeh. A 2000. godine, u seriji Michael Richards Show predstavljen je Kramer kao privatni detektiv, a izmislila su ga trojica bivših pisca iz Seinfelda, Feresten, Kavet i Robin. No, trajalo je samo osam epizoda na NBC-u.

Alexander je glumio motivacijskog govornika u seriji Bob Patterson, koji je po premijernom prikazivanju dobio negativne kritike i nestao nakon pet epizoda – iako se našao pred nemogućim zadatkom da bude humoristična serija koja će debitirati deset dana nakon 11. rujna 2001. godine. Druga njegova serija, Listen Up! iz 2004. godine, o sportskom novinaru, bolje je prošla kod kritičara i gledatelja, ali ipak nije ostala u eteru duže od godinu dana.

Louis-Dreyfus bila je na čelu inovativnog sitcoma pod nazivom Watching Ellie, koji je premijerno prikazan 2002. godine, a naslovni lik, pjevačica u kabareu, praćena je u stvarnom vremenu, u 22-minutnim segmentima njezina života. Trajalo je šesnaest epizoda.

Larry David nazvao je razgovor o prokletstvu „najapsurdnijom, najblesavijom i najglupljom stvari… Tako je iritantno čuti tako nešto. Nije bilo prokletstva. Ludo je. Dakle, pokušaj dvije TV serije koje nisu uspjele? Velika stvar. Koliko TV serija uspije?“ I kao što je Alexander rekao: „To nije Seinfeldovo prokletstvo. To je prokletstvo uspjeha. Publika i producenti nerado vas žele vidjeti u drugačijoj ulozi. Problem sa Seinfeldom je što bilo kakva usporedba s njim nije jednostavna.“ Činilo se da su i zvijezde, barem djelomično, žrtve mijenjanja televizijskih trendova. Godine 2002. reality show Fear Factor, u kojem su natjecatelji jeli kukce, bio je hit, a seksi špijunska drama Alias bila je favorit kritičara – teško da je to okruženje idealno za majstore sitcoma. U međuvremenu su se neprestano, u svako doba, pojavljivali u svojim najpoznatijim ulogama, zahvaljujući repriziranju. Elaine, Georgea i Kramera bilo je teže zaboraviti nego ikada, a činilo se da neće ni prestati kako vrijeme odmiče. Međutim, Louis-Dreyfus konačno je 2006. „razbila“ prokletstvo premijerom solidne Nove avanture stare Christine u kojoj je glumila neurotično razvedenu mamu. Kad je 2006. godine osvojila Emmyja za ulogu, u svom je govoru rekla: „Nisam netko tko zaista vjeruje u prokletstva, ali baci kletvu na ovo, dušo!“ Serija je trajala do 2010. godine, dovoljno dugo da dobije reprize – mjerilo istinskog uspjeha u industriji. Dobila je još jedan Emmy za svoju ulogu narcisoidne potpredsjednice Seline Meyer u HBO-ovom Veepu 2012. godine, osvojivši sveukupno tri Emmyja za tu izvedbu. Odbila je tijekom intervjua kukati o teškoćama nakon glumljenja poznatog lika i umjesto toga je okrenula utjecaj Seinfelda u svoju korist, osiguravši si zasluge za produkciju i za Staru Kristinu i za Veep. Smatrala je to ključnim za autoritet nad vlastitim projektima i korištenje svog bogatog iskustva. Naravno, postojao je jedan član glumačke ekipe koji je uspio baciti kletvu na sebe, i to je bilo baš nezgodno.

‘Izgubio sam živce na pozornici’, izjavio je Richards, popularni Kramer, dodavši: ‘Rekao sam neke prilično gadne stvari nekim Afroamerikancima. Znaš, stvarno sam jadan zbog toga i jako mi je žao’

THE LAUGH FACTORY NA SUNSET BOULEVARDU U LOS ANGELESU UGOSTIO JE gotovo sve veće komičare u Americi od svog otvaranja 1979. godine: u jednom ili drugom trenutku, ondje su bili Tim Allen, Roseanne Barr, George Carlin, Kathy Griffin, Bob Hope, Andy Kaufman, Jay Leno, Howie Mandel, Richard Pryor, Paul Reiser i Jerry Seinfeld. Svi su oni jednom stupili na pozornicu, ispred prepoznatljivog logotipa zalaska sunca, kako bi pokušali nasmijati publiku. Ovdje vidimo Kramera – to jest Michaela Richardsa – mršavog i raščupanog kako korača pozornicom i urla: „Začepi! Prije 50 godina bio bi naopačke s jebenim vilama u dupetu. Možeš pričati što god hoćeš. Hrabar si sad, jebote. On je crnčuga, crnčuga, crnčuga. Crnčugo, vidi, crnčuga!“ Ovdje, u videu s mobitela koji su milijuni vidjeli na internetu u danima nakon Richardsovog sloma u klubu 2006., možete čuti uzvike iznenađene publike. Sada se Richards ruga ne samo dvojici Afroamerikanaca s kojima je u početku bio u raspravi, već i cijeloj svojoj publici: „Ooh, ooh. U redu, vidite, ovo vas šokira, ono što je zakopano ispod vas, glupi drkadžije.“ „Nema potreba za ovim!“, glas uzvraća. “Nema potrebe? Nema potrebe ni da me prekidaš, drkadžijo! Ne znam, stvarno ne znam. I sad će me uhititi jer sam crnca nazvao crnčugom.“ Ponovno glas: „To je bilo nepotrebno, glupa seljačino.“ „Seljačino? Ti mene zoveš seljačino, crnčugo?“ Opet glas iz publike: „Nije smiješno, zato su te i odbili, nikad nisi imao serije, nikad nisi imao filmove, Seinfeld, to je sve.“ Zlobna tirada postala je jedan od prvih velikih skandala u doba Interneta koji su ovjekovječili mobiteli s kamerama, video-trač stranica TMZ i YouTube. Milijuni su vidjeli Richardovo buncanje i bili razočarani prizorom jednog od omiljenih američkih sitcom likova kako izgovara tako zlobne riječi. Klub je zabranio svaku buduću upotrebu riječi „crnčuga“.

Manje od mjesec dana kasnije, Damon Wayans platio je 320 dolara kazne, 20 dolara po izgovorenoj riječi, a tri mjeseca mu je bio zabranjen pristup u Laugh Factory. Richards se vratio u klub noć nakon debakla i odradio svoj predviđeni set (ovaj put nema kaznenih prekršaja). No kako se glas o sukobu širio, prestao je baviti se komedijom. Seinfeld, iako se oduvijek divio Richardsu kao komičarskom geniju, bio je prisiljen objaviti vlastitu izjavu na tu temu, rekavši da mu je „loše“ zbog onoga što se dogodilo. „Siguran sam da je i Michaelu loše zbog ove užasne, užasne greške“, rekao je Seinfeld u svojoj izjavi. „To je iznimno uvredljivo. Osjećam se užasno zbog svih ljudi koje je povrijedio.“

U početku je Richards odbijao komentirati, osim što je izrazio žaljenje. Seinfeldu je zakazano da se tog tjedna pojavi u Late Night with David Letterman kako bi promovirao objavljivanje sedme sezone Seinfelda na DVD-u i zatražio je od Richardsa da gostuje putem satelita kako bi se javno ispričao. „On je netko koga volim, i znam koliko je potresen“, rekao je Seinfeld na Lettermanu o incidentu. Richards se javio iz Los Angelesa, izgledao je umoran i ispran u crnoj košulji na kopčanje s oštrom, prosijedom kosom, nekad raščupanog zaštitnog znaka, začešljane unazad. „Izgubio sam živce na pozornici“, izjavio je Richards dodavši: „Rekao sam neke prilično gadne stvari nekim Afroamerikancima. Znaš, stvarno sam jadan zbog ovoga i jako mi je žao.“ Kad se nekoliko članova publike – ili zbunjenih ozbiljnim tonom u obično komičnoj emisiji, ili pogođenih retro izrazom Afroamerikanci – nasmijalo, Richards je rekao: „Čujem vašu publiku kako se smije, pa čak nisam siguran da bih ovdje trebao pričati o tome.“ Ipak, nastavio je: „Iskreno mi je žao. Doći ću do izvora ovog neprijateljstva, zašto je tu, zašto je bijes u bilo kome od nas, zašto govorimo sranja jedni drugima, bez obzira je li to između mene i nekoliko provokatora u publici ili između ove zemlje i drugih nacija, bijes.“

Jason Alexander gostovao je u seriji ‘Svi mrze Chrisa’, sitcomu o crnoj obitelji koji je producirao komičar Chris Rock, kada je počela rasprava o Kramerovu istupu. Zabrinuo se za svog bivšeg kolegu, za kojeg je mislio da ‘ima problema s bijesom’

Na kraju je zaključio: „Nisam rasist. To je ono što je tako ludo u vezi ovoga.“ Dok su rasisti prihvaćali Richardsa kao svog propovjednika, on je u Hollywoodu postao poput radioaktivnog otpada, bilo ga je nemoguće zaposliti – bilo je malo nade za oporavak nakon incidenta s „riječi“. „Kad vam ta riječ izađe iz usta, a niste Afroamerikanac, morate puno toga objasniti“, rekao je kolega komičar Paul Rodriguez, koji je bio u Laugh Factoryju tijekom izvedbe. „Sloboda govora ima svoja ograničenja i mislim da je Michael Richards otkrio ta ograničenja.“ Publicist Michael Levine rekao je za emisiju Today: „Nikada u životu nisam vidio ništa slično. Mislim da je to za njega kraj karijere. Imat će dug povratak nazad, ako ga uopće bude.“

Jason Alexander gostovao je u seriji Svi mrze Chrisa, sitcomu o crnoj obitelji koji je producirao komičar Chris Rock, kada se ova rasprava počela odvijati. Zabrinuo se za svog bivšeg kolegu, za kojeg je mislio da ima „problema s bijesom“. Dan nakon što je vijest objavljena, Alexander je o incidentu razgovarao s Chrisovim sukreatorom Alijem LeRoijem. „Ne znam što bih vam rekao“, prisjetio se kasnije Alexander kako je rekao LeRoi. „Razgovarao sam s Mikeom. Znam da je slomljen.“ „Točno znam što se dogodilo“, rekao je LeRoi, koji je crnac. „Razumijem. Ponudimo mu ulogu u seriji.“ „Mislim da Michael trenutno nije u najboljem stanju odraditi jedno takvo gostovanje“, rekao je Alexander. „Ali čak i da si ga nazvao i učinio tu gestu, to bi bila nevjerojatna stvar.“ Alexander je bio u pravu; do dogovora nikada nije došlo. Epizoda iz 2007. sadržavala je manju šalu na račun Richardsa, a Rock je kao pripovjedač rekao: „Budući da sam planirao prekinuti školovanje, izgledao sam više kriv od Michaela Richardsa na konvenciji NAACP-a.“

Čak je i „pravi“ Kramer osjetio posljedice incidenta, i to od fanova koji nisu mogli razaznati razliku između Kennyja Kramera i čovjeka koji je glumio Cosma Kramera. Slali su mu e-poštu punu mržnje nazivajući ga „rasističkim gadom“ i još gore. Seinfeldia nije bila imuna na kontroverze. Godine 2012. Jerry Seinfeld započeo je pravu kulturnu renesansu kada je pokrenuo web seriju Comedians in Cars Getting Coffee. Prva sezona uključivala je deset epizoda, od kojih svaka prikazuje različitog komičara u razgovoru sa Seinfeldom na kavi. („Automobili“ su se pojavili kad je Jerry odlazio po njih u jednom od vozila iz svoje velike kolekcije starih automobila.) Serija je bila hit za novo tisućljeće, po epizodi je prikupila 10 milijuna gledatelja. Završnica prve sezone vratila je Richardsa pred oči javnosti prvi put nakon njegovog sloma. Ovdje se iskupio više nego što je uspio u proteklih šest godina. „Mislim da sam radio sebično, a ne nesebično“, rekao je Seinfeldu. „Te sam večeri trebao nesebično raditi. Raspao sam se nakon tog događaja. Bio je to sebičan odgovor. Shvatio sam to previše osobno, a trebao sam reći ‘Potpuno ste u pravu, nisam smiješan’“. Zatim je Seinfeldu dodao: „Hvala što si me podržavao. Puno mi je značilo. Iznutra me to još uvijek pomalo muči.“