Europarlamentarac Sokol potaknuo raspravu o jednakom zdravstvenom standardu za sve članice EU-a

Posebni odbor za borbu protiv raka Europskog parlamenta počeo je s radom, a dvoje hrvatskih zastupnika – Romana Jerković iz SDP-a i Tomislav Sokol iz HDZ-a – zajedničkim nastupom žele poboljšati crne statistike prema kojima je rak drugi uzrok smrtnosti u EU-u, a od njega će u idućih 25 godina oboljeti sto milijuna Europljana

Europski parlament u lipnju je donio odluku o osnivanju Posebnog odbora za borbu protiv raka. Odbor je prošlog tjedna počeo s radom i u njemu je i dvoje hrvatskih eurozastupnika, Tomislav Sokol i Romana Jerković. Razlog za osnivanje Odbora su crne statistike prema kojima je rak drugi uzrok smrtnosti u Europskoj uniji, a prema procjenama u idućih 25 godina od raka će oboljeti 100 milijuna Europljana. Mandat Odbora uspostavljen je na 12 mjeseci, zadatak mu je donijeti konkretne preporuke za izradu zajedničke dugoročne europske strategije za borbu protiv raka. U nadležnosti Odbora je nekoliko, posebice za Hrvatsku, bitnih segmenata. Jedan od njih je analiza provedbe Direktive o prekograničnoj zdravstvenoj skrbi. Direktivu treba bitno ojačati kako bi pacijenti promptno i nesmetano, bez dodatnog opterećenja, mogli posjetiti liječnike specijaliste koji su najprikladniji za njihovu terapiju u bilo kojoj državi članici. Isto tako važan segment je jačanje kontrole transparentnosti cijena liječenja. Time bi se uvelike poboljšala cjenovna dostupnost i raspoloživost lijekova i smanjile bi se nejednakosti među državama članicama, ali i unutar njih. Zajednička europska strategija imala bi još jedan bitan cilj – izjednačavanje zdravstvenih standarda u svim državama članicama, što se ne može riješiti preko noći i za što je potreban veliki novac.

U javnosti se već zna da pacijenti iz Hrvatske, koji ne mogu u domovini dobiti adekvatno liječenje za rak, ili neku drugu bolest, mogu pomoć potražiti u drugim zemljama Europske unije. No, najčešće trebaju sami iz svog džepa platiti liječenje, a tek kasnije HZZO odlučuje o refundiranju tog troška. Ono što je manje poznato jest da je to velikim dijelom i posljedica europskih direktiva pa je i njih potrebno izmijeniti, a to je tema na kojoj intenzivno radi ured eurozastupnika Tomislava Sokola. On o tome kaže:

“Osobama iz zemalja slabije platežne moći, kao što je Hrvatska, često je nemoguće prikupiti novac za plaćanje liječenja u zemljama visoke platežne moći, čak i ako će im se taj novac kasnije refundirati. A može se dogoditi i odluka da se refundira samo dio sredstava. Stoga sam, uz podršku skupine drugih zastupnika, zatražio od predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen veća ulaganja i potporu kojom bi se uklonile nejednakosti među građanima Europske unije kod pristupa liječenju. Dodatnim sredstvima bi se mogla pokrivati razlika u cijeni liječenja koja sada ide na teret pacijenata, a iz njih bi se isplaćivali i potrebni predujmovi te refundirali troškovi boravka i putovanja u druge zemlje zbog liječenja. Osim toga, tražio sam pojačano financiranje zdravstvene infrastrukture putem kohezijske politike kojom bi se omogućila uspostava medicinskih centara izvrsnosti na razini Europe. To bi značilo da bi pojedine ustanove koje su već vrhunske u pojedinoj vrsti zahvata postale centri u kojima bi se takvo liječenje pružalo građanima iz cijele Europske unije. Primjerice, Zagreb je sa svojim zdravstvenim ustanovama u europskom vrhu po transplantacijama organa, osobito jetara, i one bi se mogle u Zagrebu obavljati za građane cijele Europske unije, uz dodatnu koncentraciju financijskih sredstava te edukaciju i mobilizaciju medicinskog osoblja za tu svrhu. Istodobno, hrvatski građani bi mogli u drugim centrima izvrsnosti u toj budućoj razgranatoj mreži diljem Europe dobiti najvišu razinu medicinske usluge za druge zahvate koji su im potrebni.”

 

‘Zloćudne bolesti su globalan problem i godišnje projekcije o broju oboljelih su svake godine sve lošije. To znači da se na prevenciji ne radi dovoljno nigdje u svijetu pa ni u Europi’, kaže Ilona Sušac

 

Romana Jerković, liječnica po struci, upozorava da je u Europskoj uniji svakih 9 sekundi dijagnosticiran novi slučaj karcinoma koji pogađa sve dobne skupine. Naglašava da bi oporavak Europe bio uspješan i održiv, ljudi moraju biti u njegovu središtu, a snažna i stabilna budućnost Unije mora se graditi na solidarnosti i uključenju svakog pojedinca i društvenih skupina u zelenu i digitalnu tranziciju kao glavne stupove nove političke paradigme na razini Europske unije. Za Nacional dodaje:

“Danas unutar Europske unije postoje velike razlike što se tiče preventivnih mjera i programa probira, pristupa dijagnozi i terapiji, stručnoj ekspertizi, vrsti lijekova i znanstvenih inovacija i općenito kvalitetne infrastrukture koja, između ostalog, podrazumijeva i uređenost zdravstvenog sustava. Hrvatska se ne može pohvaliti da po tim pitanjima stoji uz bok jednoj Njemačkoj ili Francuskoj. Kao najveći izazovu u radu novog Odbora vidim kako potaknuti države članice da primjene u praksi konkretne preporuke koje će proizaći iz završnog izvještaja na kojemu ću raditi s ostalim članovima. S problemima smo svi manje-više dobro upoznati, no gdje često padamo je upravo na implementaciji dobrih praksi. Drugim riječima, konkretizacija preporuka bi značila da građani Hrvatske imaju pristup vrhunskim stručnjacima, kvalitetnoj i učinkovitoj terapiji i inovativnim lijekovima ne samo u Hrvatskoj, nego i u ostalim zemljama Unije, ako je to potrebno. Naprimjer, ako se radi o rijetkoj vrsti raka za koju znamo da se vrlo uspješno liječi u Berlinu, pacijent iz Hrvatske bi, u najbržem roku, mogao otići tamo na liječenje, kao da ide na liječenje iz Solina u Zagreb. Mi danas u Hrvatskoj za brojne lijekove, a posebno za rijetke bolesti, plaćamo previsoke cijene. Niti je logično niti pravedno da lijek u Hrvatskoj plaćamo skuplje nego u primjerice Njemačkoj koja je ekonomski puno jača od nas. Kroz ovaj Odbor nastavit ću inzistirati na potrebi da budemo unutar Europske unije i pravedni i solidarni. Ako smo građani Unije, jedne i jedine, tada bismo trebali imali jednak pristup svim ovim ključnim fazama.”

Što struka kaže o osnivanju Posebnog odbora za borbu protiv raka? Ilona Sušac, dopredsjednica Hrvatske lige protiv raka, specijalistica onkologije i radioterapije, ističe da sve odluke donesene na konstituirajućoj sjednici Odbora ne uključuju ništa što zadire u uređenje javnozdravstvenog sustava pojedinih zemalja EU-a, pa tako ni Hrvatske.

“Mi sami odlučujemo kako ćemo ustrojiti onkološku skrb, što je precizno razrađeno i predloženo u Nacionalnom planu protiv raka 2020.-2030., objavljenom u siječnju ove godine. Nacionalni plan RH obuhvatio je većinu navedenih odluka Odbora EU-a i mislim da tu nemamo što očekivati, ni novo niti bolje. Eventualno bismo mogli u tome biti brži i učinkovitiji. Zloćudne bolesti su globalan problem i godišnje projekcije o broju oboljelih u budućnosti su svake godine sve lošije, odnosno broj novooboljelih je sve veći dok je smrtnost od raka u cijelom svijetu još uvijek visoka. To znači da se na prevenciji ne radi dovoljno nigdje u svijetu pa ni u Europi. Pretilost, konzumacija duhanskih proizvoda, alkohola, zagađenje iz okoliša, kemikalije, zračenja i još mnogo toga iz našeg okruženja, nažalost, povezuju se s nastankom velikog broja karcinoma. Prevencija bi značila donošenje mjera za smanjenje štetnika iz ljudskog okruženja te smanjenje osobnog rizika svakog pojedinca. No, to već znamo i na tome radimo. Rano otkrivanje raka kroz preventivne programe je učinkovita mjera ranog otkrivanja, ali u mnogim europskim zemljama odaziv na preventivne preglede nije dostatan i na tome se želi poraditi. Uostalom, bilo bi dobro analizirati učinkovitost pojedinih metoda otkrivanja raka i na temelju analize dobivenih rezultata eventualno uvesti neke nove. To je jedna od važnih odluka Odbora – analiza znanstvenih spoznaja i njihova implementacija u praksu”.

Važan alat u podizanju spremnosti naših zdravstvenih sustava da odgovore na svakodnevne zdravstvene potrebe naših sugrađana, ali i na izvanjske šokove poput pandemija, jesu ulaganja u istraživanje i razvoj.

“Zdravlje je ultimativni prioritet svih europskih građana, a nejednakost razvijenosti Europske unije je činjenica, ne samo u ekonomskom, nego i u zdravstvenom smislu. Investiranje kroz kohezijsku politiku, dodatna ulaganja u istraživanje i razvoj te naročito prevenciju i centri izvrsnosti za liječenje bolesti mogu doista omogućiti jednak pristup kvalitetnoj zdravstvenoj zaštiti svima u EU-u”, kaže Sokol.

To smatra i Romana Jerković. “Nalazimo se u završnoj fazi pregovora o novom višegodišnjem financijskom okviru. Treba inzistirati na tome da vodeći europski program za istraživanje i inovacije, Obzor Europa, bude ambiciozan. Nije nikakva tajna da u području inovacija Europa zaostaje za Amerikom i Kinom, stoga je ključno da povećamo financijsku omotnicu za inovacije. Ali nije tajna da ekonomski slabije zemlje u koje se ubrajamo teže povlače sredstva tj. da imaju znatno manji kapacitet za apsorpciju. I tu je važno težiti ravnopravnosti. Znam da ona ne može biti apsolutna, ali zemljama kao što je naša treba pomoći da ojača svoj znanstveno-istraživački sustav. Inače se pitam, bez obzira na naše vrhunske pojedince i vrhunske znanstvenike, kada ćemo uhvatiti korak s jednom Francuskom ili Njemačkom.”

U nadležnosti Obora je i razmatranje modela za potporu neprofitnim kliničkim ispitivanjima kako bi se poboljšalo liječenje u područjima koja farmaceutska industrija ne istražuje jer nisu dovoljno profitabilna. Također, zadatak Odbora je procijeniti mogućnosti djelovanja, među ostalim, preko zakonodavstva, kako bi se osigurao razvoj zajedničkih standarda za poboljšanje interoperabilnosti zdravstvenih sustava. Na ovu temu onkologinja Ilona Sušec kaže:

“Provođenje neprofitnih kliničkih ispitivanja radi poboljšanja liječenja u područjima koja farmaceutska industrija ne istražuje, jer je profitabilnost ograničena, sigurno bi mnogim našim bolesnicima, osobito u slučaju uznapredovale bolesti, bilo od velikog značaja kao i zakonodavne inicijative kojima bi se osigurala definicija zajedničkih standarda za poboljšanje interoperabilnosti zdravstvenih sustava. To u prijevodu znači bolju, bržu i lakšu suradnju između zdravstvenih sustava pojedinih zemalja i pružanja zdravstvene skrbi našim pacijentima izvan granica naše države za medicinske procedure i metode koje mi trenutno ne možemo osigurati. Osobito bi nam od koristi bila transparentnost cijena lijekova koje su nerijetko u slabije razvijenim zemlja više ili su u odnosu na platežnu moć daleko iznad realnog. Iako mislim da naši onkološki pacijenti imaju dovoljno prava i vjerujem da ih većina i ostvari, ipak bismo trebali poraditi na osiguranju kvalitete života pacijenta i obitelji pogođenih rakom. Najviše mislim na bolesnike na palijativnoj skrbi koju su najčešće prepušteni volji i mogućnostima svoje obitelj, a ona nikada nije ni sveobuhvatna ni dostatno kvalitetna. Jedna od odluka Odbora jest i osiguranje sredstava iz EU fondova što bi Hrvatska svakako trebala iskoristiti za njihovu implementaciju u naše javno zdravstvo. Hrvatska zna što bi trebala učiniti, ali to ne čini. Osnivanje centara izvrsnosti prijeko je potrebno. Veliki odljev liječnika i medicinskih sestara izvan Hrvatske, dugo školovanje, usko-specijalistička izobrazba, osnivanje timova u kojima su svi članovi jednako kvalitetni, educirani i sinkronizirani, nedostatak jasnih smjernica kojih bi se svi pridržavali, temeljni su razlozi zašto je to u Hrvatskoj zahtijevan i spor proces, osobito s obzirom na geografska obilježja i distribuciju stanovništva. Mislim i da je kompeticija umjesto kompetencije veliki problem u hrvatskom zdravstvu koji nam Odbor sigurno neće popraviti niti nas naučiti da je rad za opće dobro iznad osobnih interesa. Mi uporno tražimo rješenje izvan Hrvatske i ne shvaćamo da su i problem i rješenje u nama samima. “

 

‘Konkretizacija preporuka odbora značila bi da građani Hrvatske imaju pristup vrhunskim stručnjacima, terapiji i inovativnim lijekovima ne samo u RH, nego i u cijelom EU-u’, kaže Romana Jerković

 

Kada je riječ o ljudskim životima prijeko je važna suradnja institucija i svih čimbenika koji djeluju u zdravstvenom sustavu, a i političara bez obzira na to iz koje grupacije dolazili.

“Surađivat ću sa svim članicama i članovima Posebnog odbora za rak kako bismo ostvarili zajednički cilj, a to je da borba protiv raka postane jedan od prioriteta Europske unije. Rak je problem koji zahtijeva široki politički konsenzus i borbu na razini cijele Europske unije kako bi se postigla izjednačenost svih europskih građana u pristupu najboljim metodama prevencije, ranog otkrivanja i liječenja”, poručio je Sokol.

Romana Jerković naglašava kako moramo skupiti snage i usmjeriti ih na to da kroz dokumente i druge instrumente Odbora implementiramo nama važne teme. “Kolega Sokol i ja bismo trebali zaboraviti na političke boje i predznake, trebamo udružiti snage, biti u kontaktu s našim Ministarstvom zdravstva i HZZO-om te zajednički pokušati podignuti na europsku razinu probleme koje imamo u svom zdravstvenom i znanstveno-istraživačkom sustavu. Mala smo zemlja, nismo baš bogata zemlja, svi želimo jaku prevenciju i brzu dijagnostiku, ali nismo svi u ravnopravnoj poziciji”.

Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje na ovu smo temu postavili nekoliko pitanja – koliko je realna i što bi za Hrvatsku značila zajednička strategija za borbu protiv raka, imaju li namjeru sa svojih dvoje predstavnika u Europskom parlamentu surađivati na dobrobit hrvatskog zdravstvenog sustava i vlastitih građana te zašto su u Hrvatskoj cijene lijekova za karcinom i lijekova za rijetke bolesti puno skuplje nego u nekim bogatijim zemljama EU-a. Odgovor do zaključenja ovog broja nismo dobili.

Komentiraj