Nacional donosi nove eksplozivne transkripte iz afere Vjetroelektrane, koji duboko kompromitiraju ministricu poljoprivrede Mariju Vučković i pokazuju da je, s tadašnjom državnom tajnicom Josipom Rimac, igrala aktivnu ulogu u toj aferi te da je o svemu izvještavala i premijera Andreja Plenkovića. Premijer Plenković je tako i preko nje i preko Josipe Rimac bio detaljno informiran o toj aferi, u koju je bio upleten i tadašnji ministar državne imovine Mario Banožić. Da su transkripti objavljeni odmah po izbijanju afere, posljedice za Vladu bile bi puno ozbiljnije.

Kad se u lipnju 2020. doznalo koliko je duboko ministrica poljoprivrede Marija Vučković involvirana u aferu Vjetroelektrane i kako su njezine najbliže suradnice iz Ministarstva poljoprivrede plele oko nje mrežu te kako se osobno sastajala s Josipom Rimac, ona je pred javnost izašla blijeda kao krpa i izjavila novinarima da je ponudila premijeru Plenkoviću svoju ostavku, ali da ju je on odbio.

Zašto se Marija Vučković tresla od straha što će sve tada izaći u javnost, otkriva sadržaj novih, senzacionalnih i javnosti do sada potpuno nepoznatih transkripata iz afere Vjetroelektrane, do kojih je došao Nacional, a koji pokazuju kako su u studenome i prosincu 2019. godine u tajne mjere koje je USKOK provodio nad tadašnjom državnom tajnicom u Ministarstvu uprave Josipom Rimac, upali i ministrica poljoprivrede Marija Vučković i tadašnji ministar državne imovine Mario Banožić.

U USKOK-ovim transkriptima pod nazivom “Operativno interesantni razgovori”, s oznakom “OGRANIČENO KI NAVIS“, nalazi se razgovor koji su 13. prosinca 2019. u 10 sati i 6 minuta vodile tadašnja državna tajnica u Ministarstvu uprave Josipa Rimac i ministrica poljoprivrede Marija Vučković. To je samo prvi u nizu razgovora koji pokazuju da su Josipa Rimac i Marija Vučković stalno bile na vezi, da je Marija Vučković pokušala pomoći oko vjetroelektrane, ali nije uspjela te da je na kraju odradila ključnu stvar kako cijeli projekt ne bi propao.

Sadržaj transkripata od 13. prosinca teče ovako:

“Josipa Rimac poziva ministricu Mariju Vučković.

Josipa: Znači, nakon svih peripetija, oni (C.E.M.P.) će platiti po starom obračunu jer ne mogu drugačije da im ne padne projekt, samo je zamolba, oni sad idu to platiti.

Marija: Skužila sam da će doći do toga, poslala mi je sve šta je bilo jučer.

Josipa: Uglavnom, nema sad više izlaza, ali samo zamolba. Njima (C.E.M.P.) bi trebao ugovor s vama, oni sad idu platiti i šalju vam taj dokaz da je plaćeno, samo je pitanje može li Renata (Ojurović) sastaviti i hoćete li im uspjeti danas dati ugovor.

Marija: Gle, to je ispalo tako kako je ispalo, ja tu više nisam mogla ništa.

Josipa: Ja tebe u potpunosti razumijem.

Marija: Ja sam to gurnula, radila sve što sam mogla, međutim, to je…

Josipa: To je sad neka druga razina koja će se morati sisti nekad jednog dana, i netko će se morati raspetljati jer znači ne može imovina stalno pričati jedno, a raditi drugo. Uopće, rekla sam Banožiću svoj stav jučer o svemu tome i rekla sam, ok, ti si tu kratko, imam svoj stav o vašem djelokrugu, al dobro. Uglavnom, oni (C.E.M.P.) idu sad to platit jer ne mogu, ne mogu dovesti 250 miliona eura u pitanje radi 3 miliona. Pa hoće li se onda oni poslije žaliti i hoće li se oni sa Šumama naganjati, eto im.

Marija: Neka se žale, to je normalni put, ipak sad u ovoj situaciji, kužiš, to se nije dalo, ja ne mogu donijet, ja nemam papire, nitko mi ih neće napraviti.”

U nastavku razgovora Josipa Rimac dalje kaže ministrici:

“Meni je žao jedne stvari, meni je žao što se to u ovom ludom vremenu lomi preko tebe.

Marija: Ja sam onaj dan čak i potpuno ispalila, taj Kruno Jakupčić je… Napravila sam možda što nisam trebala, napravila sam totalnu ispaljotku, zato što sam rekla da da me ono, vrijeđa me. Dvi su me stvari…, ali nije on (Kruno) bio kriv. I ja sam prenagla zato što sam vjerojatno zbog toga bila živčana, kužiš… Rekla sam, nemoj mi kao imputirati da želim nešto nezakonito, ja cijeli život radim zakonito. Ne to sam ja njima govorila, a oni su rekli da to nisu ni pokušali pa smo se jedni drugima ispričavali, a druga je stvar, nemoj ti mene dva miseca vozat, onda mi recite prvi dan jer je sve završilo kako ste htjeli prvi dan.

Josipa: Tako je.

Marija: Potrošili ste mi dva mjeseca nervoze, sastanaka.

Josipa: Nervoze, živaca, lažnih obećanja i svega ostalog. Mislim to je katastrofa Mare. Znači oni (MIDIM) su katastrofa, meni je krivo što se ti iscrpiš, iscrpim se i ja.”

Marija Vučković u tom trenutku ulazi na sastanak kod predsjednika Uprave Čovića, a Josipa joj na kraju samo kaže:

“Ajde molim te samo daj Renati (Ojurović), jer oni (C.E.M.P.) sad uplaćuju.”

Taj razgovor u USKOK-ovim transkriptima označen je “boldano”, što znači da je bio posebno interesantan istražiteljima.

Josipa Rimac: ‘Ja sam šefu, sinoć smo se čuli i jutros sam mu napisala poruku i zvao ga je i Dujić, i mislim da je sad Marija (Vučković) nakon Vlade će s njim sjesti pa čekam da se javi Mara’

Nakon tog razgovora počela je utrka s vremenom jer je Marija Vučković ugovor koji je Josipa Rimac od nje tražila da potpiše s investitorom, tvrtkom C.E.M.P. iza koje stoji poduzetnik iz Posušja Milenko Bašić, mogla potpisati tek nakon što Ministarstvo dobije od njih potvrdu o plaćanju – a bio je petak, Marija Vučković išla je na put, sve se trebalo još dodatno pregledati i pripremiti dokumentaciju. Investitoru, tvrtki C.E.M.P., to je bilo bitno jer im je u ponedjeljak bio zadnji dan za predaju papira kako im ne bi propao cijeli projekt oko kojeg je nastao problem s Hrvatskim šumama. Šume su tražile da C.E.M.P. plati naknadu za služnost po starom, važećem obračunu, ali istovremeno nisu htjele investitoru priznati trošak radova izvršenih na izgradnji šumskih putova unutar vjetroparka. U međuvremenu je stupio na snagu novi pravilnik o naknadama za služnost, prema kojem bi investitor umjesto nešto više od tri milijuna kuna (s kamatama su bili dužni već preko šest milijuna kuna), platio tu naknadu samo milijun kuna, pa je Josipa Rimac pokušala urgirati da im se obračuna nova naknada. Međutim, kako su oni cijelo vrijeme bili dužni Šumama na ime te naknade, projekt je stajao na mjestu i na kraju ušao u “cajtnot” i prijetila mu je opasnost gubitka dozvole HERA-e.

Koliko je bilo napeto, pokazuje i razgovor Josipe Rimac i Marije Vučković kasnije popodne tog istog dana, oko 17 sati i 46 minuta. Marija Vučković nazvala je Josipu Rimac, a razgovor je tekao ovako:

“Marija Vučković kaže da oni ne znaju hoće li uspjeti završiti do večeras.

Josipa negoduje.

Marija kaže da oni rade.

Josipa kaže da je nju zvala ova i da nije mogla dobiti zadnji obračun u Šumama i mogu li je ovi poslati iz C.E.M.P.-a, zvala je ona mene, mislim, znam da rade.

Marija joj kaže da rade i da se sad ona sa njom čula. Kaže da je krcato čestica i da im moraju poslati na mail da provjere čestice.

Josipa joj kaže da je njima to problem zbog ponedjeljka ujutro.

Marija kaže da može ona doći i nedjelju kada se vrati iz Ploča, potpisat će, nije problem, tu sam ja.

Josipa je rekla da zna da je to puno posla, ako ne stignu onda ne stignu.

Marija u nastavku razgovora kaže kako oni znaju da u ponedjeljak mora ići kod javnog bilježnika.

U 21 sat i 52 minute njih dvije nastavile su pismenu prepisku.

Josipa Rimac: Mare, gnjavim te, ali samo da im znam javit, oni čekaju pa samo da znaju.

Marija Vučković: Javila mi je sad da su gotovi.

Josipa Rimac: Ok super.

Marija Vučković: Ali ja nisam tamo.

Josipa Rimac: Da dođu tamo ili u Paromlinsku?

Potom Marija Vučković poziva Josipu Rimac na mobitel.

Marija joj govori: Ej, a mi se dogovorili da ga ja u nedjelju kad se vratim onda potpiše…

Josipa: Ne, pa ne može, ali mogu oni (C.E.M.P.) sada otići potpisati, ako nije njima to problem da oni (C.E.M.P.) potpišu.

Marija: A ne znam dali je ona (moguće Renata Ojurović) tamo, samo su joj javili da je gotovo. Ja idem ujutro u 6 sati, došla bi ja, ali je prerano.”

U nedjelju 15. prosinca 2019. u 18 sati i 21 minutu Josipa Rimac piše Mariji Vučković:

“Mare, molim te ne zaboravi za ugovore.

Marija Vučković odgovara: Potpis ala sam danas oko pet. Ne brini.

Josipa Rimac na toj joj uzvraća: Grlimmmmmmmmm uh”

Sve to pokazuje da je ministrica poljoprivrede Marija Vučković, čak i ako nije smatrala da radi nešto nezakonito, itekako bila do krajnje granice upregnuta u priču oko vjetroelektrane Krš-Pađene te da je upravo ona na kraju “spasila” taj projekt jer su njezini djelatnici u petak do kasno u noć sastavljali dokument kako bi investitor koji je, opravdano ili neopravdano, izbjegavao plaćanje naknade za služnost – morao potpisati nakon što je ipak bio prisiljen platiti šest milijuna kuna da ne bi ostao bez svega. A zatim je Marija Vučković u nedjelju nakon puta trčala u Ministarstvo sve potpisati.

No,Marija Vučković nije jedina koja je upala u mjere.

Tadašnji ministar državne imovine Mario Banožić upao je u iste mjere jer je 29. studenoga 2019. u 13 sati i 29 minuta razgovarao sa svojom pomoćnicom Ivanom Pintar, koju je USKOK također prisluškivao, kao i Josipu Rimac, a Banožić je s objema bio na liniji. Pa se Banožić požalio svojoj pomoćnici, što je u transkriptima pod nazivom “Operativno interesantni razgovori”, s oznakom ‘OGRANIČENO KI NAVIS’, zapisano ovako:

“Mario poziva Ivanu i govori da ga ganjaju (ministrica) Marija Vučković i Josipa Rimac za tu energiju i pita šta je to. Ivana govori da je on (ministar) to jučer proslijedio njima na nadležno postupanje.”

Ovdje je citiran tek jedan u nizu razgovora koje je Banožić vodio s pomoćnicom Ivanom Pintar dok ju je USKOK prisluškivao, a u transkriptima se citiraju i Banožićevi razgovori s Josipom Rimac, kao i razgovori Josipe Rimac s Marijom Vučković.

No jedan detalj otkriva kako je Josipa Rimac zapravo dugo “obrađivala” Mariju Vučković, vjerojatno još puno prije no što ih je USKOK počeo prisluškivati.

Banožićeva pomoćnica Ivana Pintar rekla je 12. prosinca 2019. Banožićevoj savjetnici Ilijani Krešić Rajić:

“Ona (Josipa) je još davno išla za tu vjetroelektranu tamo kod…”

Ilijana pita di”, nastavlja se dalje u transkriptima.

“Ivana kaže u poljoprivredu, da se napiše da neke čestice nisu u šumsko gospodarskoj osnovi, to se sjećam.”

Josipa Rimac: ‘Meni je žao što se to u ovom ludom vremenu lomi preko tebe’; MARIJA VUČKOVIĆ: ‘Ja sam onaj dan čak i potpuno ispalila, taj Jakupčić je… Napravila sam možda što nisam trebala, napravila sam totalnu ispaljotku’

Osim toga, s cijelom pričom bio je upoznat i premijer Andrej Plenković. Možda je upravo zato odbio prihvatiti ostavku Marije Vučković.

Josipa Rimac 10. prosinca 2019. oko 18 sati i 28 minuta prepričava Banožićevoj pomoćnici Ivani Pintar svoj razgovor s Marijom Vučković, ali i s Plenkovićem:

“To sam rekla i Mariji (Vučković), ja sam rekla: Mare, daj nemojte mi, ja sam bila sa šefom u subotu. Ivana, ja rekla šefu, ok, sad se svi loptaju između Marija (Banožića) i Marije (Vučković), a Hrvatske šume su napravile najveći nered. Znači, oni njih (C.E.M.P.) tuže u trenutku dok su ovi unutra pod njihovim ugovorom…”

Transkripti u posjedu Nacionala puni su komunikacije i eksplicitnih poruka ministrice poljoprivrede Marije Vučković i Josipe Rimac, a u mjere je u jednom trenutku upao i tadašnji državni tajnik u Ministarstvu državne imovine Krunoslav Katičić, Plenkovićev čovjek od povjerenja i glavni tajnik HDZ-a. Prema tvrdnjama Nacionalovih izvora, Katičić je postavljen da ondje kontrolira Banožića. No transkripti pokazuju da je on potpisivao i neke dokumente umjesto ministra, kako u vrijeme bivšeg ministra Gorana Marića tako i u vrijeme Katičića.

U razgovoru od 5. prosinca 2019. između Banožićeve pomoćnice Ivane Pintar i njegove savjetnice Ilijane Krešić Rajić, Ivana Pintar pitala je Ilijanu je li ona stavila ministrove faksimile na odluke.

“Ilijana joj na to odgovara: Pa ako treba…

Ivana kaže: Ako je nešto hitno, ma mislim, u konačnici može i Kruno (Katičić) potpisati.”

U nastavku razgovora spominju kako je ministar na putu idućih dana pa je “Ivana odlučila nazvati Ilijanu za faksimil, a sad se sjetila da i Kruno (Katičić) njega potpisuje kad njega nema pa onda može to, čak joj je Manuel rekal da je on (Kruno) potpisao čak jednu odluku umjesto (Gorana) Marića”.

Josipa Rimac: ‘Nema sad više izlaza, ali samo zamolba. Njima (C.E.M.P.) bi trebao ugovor s vama, ali oni sad idu platit i šalju dokaz’; Marija Vučković: ‘To je ispalo tako kako je ispalo, ja tu više nisam mogla ništa’

U razgovoru koji se vodio 28. studenoga 2019. u 13 sati i 35 minuta, Banožićeva pomoćnica Ivana Pintar, koju USKOK cijelo vrijeme prisluškuje, sa svog je mobitela nazvala ministra, a potom se umjesto nje javio muški glas i rekao:

“Ministre, Kruno (Katičić) je.

Banožić mu je na to odgovorio: Sad je zvala Porgačić. Hoćemo li ovaj sad zakon, on će biti kroz deset godina, slati osim njima i turizmu?

Katičić mu odgovara: Ne, nikome, zašto? Svi su dali pozitivno mišljenje, šta?

Banožić kaže: A da ne bi bilo.

Katičić ga prekida i kaže: Kako hoćete, ja čak kad sam to pričao sad sa Tenom (Mišetić, op.a.), kad sam rekao ovaj događaj danas s Veljkom Ostojićem, da je ona rekla da misli da će se zakon skinut sa sjednice.

Banožić kaže: A dobro, dobro. Mi ćemo pripremit.

Katičić replicira: Može.

Banožić: Ja bih ga poslao čisto ovako u turizam na mail, čisto prije ovrha, da pošaljetno to UZZ-u, reći da je to prijedlog teksta, da ne bi ispalo…

Kruno kaže: Može.

Banožić kaže: Čisto onako, ok.

Kruno kaže: Može.”

Iako taj razgovor nije relevantan za aferu Vjetroelektrane, on dubinski pokazuje u kakvom je stvarnom statusu unutar Ministarstva državne imovine bio Krunoslav Katičić, kao i da Banožić kao ministar nije bio baš najsigurniji u to što radi, da se ponašao često kao da je pomalo izgubljen.

Kao i kad je potpisao dokument koji su mu suradnice gurnule vezan uz vjetroelektranu, a sljedećeg dana nije ni znao da ga je potpisao. O čemu svjedoči sljedeća komunikacija.

Razgovor koji je Mario Banožić kao tadašnji ministar državne imovine 28. studenoga 2019. godine u 13 sati i 34 minute vodio sa svojom pomoćnicom Ivanom Pintar, pokazuje da se on, blago rečeno, nije baš previše dobro snalazio u aferi Vjetroelektrane te da nije znao ni koje je dokumente potpisao. Kad ga je nazvala ministrica Marija Vučković i prozvala, zvao je svoju pomoćnicu da provjeri o čemu se radi, a taj razgovor ide ovako:

“Mario Banožić zove Ivanu Pintar i kaže: (Ministrica) Vučkovićka mi kaže da oni ne mogu zaprimiti taj predmet, jer mi nismo dali nikakav popratni dopis uz to i da oni ne znaju šta sa njim.

Pintar kaže: Pa ima popratni dopis, kak nije, jučer ste potpisali…

A Banožić kaže: Pa ne znam, nemam pojma, stvarno ne znam ništa, nego…

Pintar kaže: Jaooo, bog te dao, te da će isprintitati njihov primjerak. Evo vam Tomo (Tomislav Boban), pa jučer ste ga potpisali

Banožić kaže: Samo mi uslikajte i pošaljite na viber, ja ću to…

Pintar kaže: Ok.”

Naime, samo nekoliko minuta prije toga Banožić se već požalio toj istoj pomoćnici Ivani Pintar, a u transkriptima je to opisano ovako.

“Mario poziva Ivanu i govori da ga ganjaju (ministrica) Marija Vučković i Josipa Rimac za tu energiju i pita šta je to. Ivana govori da je on (ministar) to jučer proslijedio njima na nadležno postupanje.”

Između Banožića i Marije Vučković nastao je spor oko toga tko treba ukinuti jednu uredbu kako bi se omogućilo da investitor u vjetroelektranu Krš-Pađene, tvrtka C.E.M.P., ishodi novo rješenje o naplati služnosti po novom, za njih povoljnijem modelu. A za sve je to urgirala tadašnja državna tajnica u Ministarstvu uprave Josipa Rimac, koja je zapravo upala u mjere koje je USKOK tada već provodio nad Banožićevom pomoćnicom Ivanom Pintar zbog jednog sasvim drugog predmeta, sporne prodaje državnog zemljišta u Slavonskom Brodu poduzetniku Draganu Mariću i njegovoj tvrtki Marsonia Glass. No kad se uključila Josipa Rimac, fokus istrage prebacio se na nju, a u mjere je uletjela i ministrica poljoprivrede Marija Vučković. Koja je toliko često i intenzivno bila na vezi s Josipom Rimac da je ispitana i kao svjedokinja u tom postupku.

Novi transkripti pokazuju i da je Marija Vučković o svemu informirala premijera, to se provlači kroz razgovor na nekoliko mjesta u spisu. Između ostalog, 6. prosinca 2019. Banožićeva pomoćnica Ivana Pintar i Banožićeva savjetnica Ilijana Krešić Rajić razgovaraju oko 16 sati i 34 minuta, a u jednom trenu Ivana Pintar kaže: “… da joj je ona (Josipa Rimac) rekla da je sad zvala šefa i da će sad ministrica (Marija Vučković) s predsjednikom Vlade o tome, a da ovi u (Ministarstvu) poljoprivredi pišu odluku.

Ilijana na to kaže: Pa koji đavo uopće pišu odluku.

Ivan na to kaže da ne zna, oni su glupi.”

Ivana Pintar zapravo je prepričala Ilijani Krešić Rajić razgovor koji je prije toga vodila s Josipom Rimac, a u kojem Rimac spominje i premijera Plenkovića kojeg oslovljava sa “šef”.

“Josipa: Problem su tu (Hrvatske) šume u ciloj toj priči i vuku za nos njih i sustav već godina dana, i ja ne znam hoće imat neko snage da im to konačno kaže. Ja sam šefu, sinoć smo se čuli i jutros sam mu napisala poruku i zvao ga je i Dujić, i mislim da je sad Marija (Vučković) nakon Vlade će s njim sjesti pa čekam da se javi Mara.”

Nacional je rekonstruirao službene događaje iz 2019. godine te ustanovio da je ministrica Marija Vučković s premijerom Plenkovićem i Vladinom delegacijom 7. prosinca 2019. godine, dakle, dan nakon razgovora Josipe Rimac s Ivanom Pintar u kojem ona najavljuje da će Marija Vučković razgovarati s Plenkovićem, bila s Plenkovićem u Splitu na svečanoj akademiji u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu u povodu 20. obljetnice smrti prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, a ranije tog dana bila je s delegacijom predvođenom Plenkovićem i na polaganju vijenaca na spomenik Tuđmanu u Splitu

Nacional je još u prošlom broju objavio i da je ministrica poljoprivrede Marija Vučković zbog projekta vjetroelektrane Krš-Pađene bila i na sastanku u DORH-u u studenome 2019., u vrijeme kad je više službi i Ministarstva poljoprivrede i Ministarstva državne imovine pokušavalo naći legalno rješenje za problem u kojem se taj projekt našao zbog spora s Hrvatskim šumama oko plaćanja naknade za pravo služnosti. Naime, tvrtka C.E.M.P. bila je uvjerena da taj iznos može kompenzirati budući da su Hrvatske šume njima puno više dugovale za izgradnju šumskih cesta unutar vjetroelektrane. O čemu je još u jeku afere, u ljeto 2020., nakon što je uhićena Josipa Rimac, za Nacional govorio vlasnik tvrtke C.E.M.P. Milenko Bašić, rekavši kako su ga Hrvatske šume “reketarile” te da su svi problemi i cijela afera proizašli iz toga te da nikakvih problema ne bi imao “da je platio Hrvatskim šumama reket”. U međuvremenu se Pravilnik o iznosu naknade za služnost promijenio te se naknada značajno smanjila pa je Bašić htio isposlovati, a u tome mu je pomagala Josipa Rimac, da plati naknadu po novom, a ne po starom obračunu. Zbog toga su se u spor morali umiješati Ministarstvo poljoprivrede i Ministarstvo državne imovine koji su međusobno prebacivali odgovornost tko je nadležan. Upravo zato ministrica poljoprivrede Marija Vučković išla je na sastanak u DORH.

Banožić: ‘Vučkovićka mi kaže da oni ne mogu zaprimiti taj predmet, jer mi nismo dali nikakav popratni dopis uz to i da oni ne znaju šta sa njim’; PINTAR: ‘Pa ima popratni dopis, kak nije, jučer ste potpisali…’

O tome da su službenice u Ministarstvu nastup Josipe Rimac doživljavale dosta agresivnim, svjedoči i razgovor između Banožićeve pomoćnice Ivane Pintar i Banožićeve savjetnice Ilijane Krešić Rajić od 12. prosinca 2019. u 19 sati i 40 minuta.

Ivana Pintar tada je rekla da oni (MIDIM) ništa više neće odlučivati, nema šanse, te misli da Hrvatske šume trebaju napraviti obračun i sklopiti ugovor te da su se oni odmah složili s time i rekli kako oni to cijelo vrijeme i govore. Dalje Ivana Pintar kaže:

“Bio je predsjednik Uprave ovaj Kruno (Krunoslav Jakupčić), da on više nikoga ne sluša i da ne može više slušati niti Josipu (Rimac) niti nikoga i da ona (Josipa) naizmjenično zove i mene i njega.”

Ilijana Krešić Rajić na to kaže, stoji u transkriptima, da je “ministra (Banožića) jutros zvala (Josipa Rimac) u 7 i nešto, te me onda zove svako 15 minuta, te joj je rekla da se javi na telefon.

Ivana kaže: tako i mene ona (Josipa Rimac), stvarno nije normalna. Uglavnom, mene je zvala do devet ujutro jedno pet puta, hoće biti sastanak ili neće biti sastanak, a pričala joj je da će danas biti sastanak i jučer je rekla da će biti sastanak u dva i šta me zoveš. I sad je opet evo zvala.”

Dalje u razgovoru Ivana Pintar kaže:

“Prvi pritisak od C.E.M.P-a je krenuo na Ministarstvo poljoprivrede, zato je ministar tražio sastanak u DORH-u, znači cijelo vrijeme se pritišće Ministarstvo poljoprivrede i Hrvatske šume, kada tamo nije prošlo, onda se počelo tu (MIDIM) pritiskati…”

Svi ti eksplozivni transkripti bili bi neodrživi za ministricu poljoprivrede Mariju Vučković da su procurili u javnost u vrijeme izbijanja te afere koja je tresla državu i iz koje su se mogle izroditi i brojne druge afere da je USKOK s jednakom voljom proučio i druge razgovore koji se spominju. Jer u mjere su tada upali i ljudi poput glasnogovornika Vlade Marka Milića i drugih iz vrha HDZ-a.

Milić je tada uhvaćen u razgovorima vezanima uz poguravanje nečijih zapošljavanja, ali sve je to pometeno u dubinama spisa Vjetroelektrane.

Transkripti koje objavljuje Nacional sada mogu poslužiti samo da se vidi kako funkcionira administracija Andreja Plenkovića, a na sudski epilog cijele priče zasigurno će se još godinama čekati.