EKSKLUZIVNO: Krtice iz HDZ-a unatoč naredbi Predsjedništva potkopavaju Kolindu da sruše Plenkovića

EKSKLUZIVNO Nakon što je okrupnio podršku na desnici, Škorin stožer proširuje sabotažu Kolindine kampanje unutar HDZ-a

Vrh stranke uvjeren je da Škorin blok u paktu s Mirom Kovačem u HDZ-u potpiruje bunt protiv predsjednice i premijera jer žele spriječiti Kolindin izbor, tako blamirati premijera pa instalirati svog čovjeka na vrh HDZ-a da formiraju novu veliku desnu koaliciju već uoči parlamentarnih izbora

Glavni cilj široke desne platforme koja na predsjedničkim izborima daje potporu Miroslavu Škori je rušenje Andreja Plenkovića s mjesta šefa HDZ-a te preuzimanje kontrole nad strankom prije parlamentarnih izbora na kojima bi, u toj varijanti, HDZ s novim vodstvom bio predvodnik široke desne koalicije, slične onoj Domoljubnoj kakvu je svojedobno oformio bivši predsjednik te stranke Tomislav Karamarko.

Da bi se taj plan proveo, ista infrastruktura koja stoji iza Miroslava Škore davat će paralelno neformalnu potporu i trenutno najeksponiranijem Plenkovićevu izazivaču Miri Kovaču, bivšem ministru vanjskih poslova u vladi HDZ-a i Mosta. Da bi upravo Miro Kovač, a ne Davor Ivo Stier mogao biti izbor te opcije svjedoči činjenica da je on već nekoliko mjeseci u kontaktu s Matom Radeljićem, bivšim savjetnikom predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović za unutarnju politiku i jednim od ključnih ljudi koji su osmislili “projekt Škoro”. Cijela ideja tog projekta može se svesti u dvije faze: prva je rušenje predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, a druga premijera Andreja Plenkovića. Idejni kreatori projekta Škoro uvjereni su da rušenje Plenkovića može uspjeti jedino ako se i njegovi glavni rivali unutar stranke ujedine, jer će u protivnom doći do rasipanja glasova, a Plenković će iz toga izaći kao pobjednik.

“Podijeljenost na Kovača, Stiera i Karamarka, koji je također najavio mogućnost povratka u politiku i kandidature za šefa HDZ-a, osigurat će Plenkoviću opstanak na čelu HDZ-a. Ako se prvenstveno Kovač i Stier ne dogovore, a tu su u pitanju njihove taštine, sumnjam da itko od njih pojedinačno može ugroziti Plenkovića. S druge strane, desnica izvan HDZ-a profitirala bi i od ostanka Plenkovića na čelu HDZ-a, jer ako Plenković ostane, desnici ujedinjenoj oko Suverenista, a tome bi se mogao i na parlamentarnih izborima priključiti i Most, automatski se povećava broj mandata koje će zajedno osvojiti. Tako da jedan dio desnice izvan HDZ-a navija za neuspjeh Kovača i Stiera kako bi im Plenkovićev ostanak omogućio nastavak procesa koji je započeo još na izborima za Europski parlament, a to je okrupnjavanje desnice”, rekao je za Nacional jedan od ključnih ljudi u provedbi tog plana.

Kao glavnog eksponenta koji trenutno radi i protiv Kolinde Grabar-Kitarović i protiv Andreja Plenkovića i u vrhu HDZ-a, ali i u predsjedničinu stožeru vide upravo Miru Kovača koji je proteklih dana zaoštrio svoju retoriku i agresivno krenuo u vlastitu kampanju za predsjednika HDZ-a.

Problem je u tome što i u vrhu HDZ-a i na Pantovčaku smatraju da time Kovač izravno šteti kampanji Kolinde Grabar-Kitarović, a pomaže njezinom glavnom protukandidatu Miroslavu Škori, i time zapravo samo potvrđuje da je postao dio šire koalicije za rušenje Plenkovića. Da je situacija dramatična pokazuju i izjave koje je vodstvo stranke davalo nakon sjednice Predsjedništva i Nacionalnog vijeća u ponedjeljak navečer, a u kojima su se spominjale čak i moguće sabotaže te “pravila ponašanja članova HDZ-a u kampanji”.

Izvori iz najužeg kruga premijera Andreja Plenkovića uvjereni su da je Miro Kovač počeo otvoreno raditi protiv njega.

“Kovač već mjesec dana vodi kampanju, u kontaktu je sa Škorinim stožerom i pokušava pridobiti podršku branitelja i Crkve”, rekao je za Nacional izvor blizak Vladi. Izvor iz neposredne blizine Kolinde Grabar-Kitarović ulogu Mire Kovača promatra kao otvoreno neprijateljsku:

“Posljednji istupi Mire Kovača pokazuju da on radi i protiv predsjednice i protiv HDZ-a jer on u jeku njezine kampanje napada Plenkovića i doprinosi raslojavanju stranke. To znači da on igra dvostruku igru i samo dokazuje da je priča da se priklonio ljudima oko Škore istinita, zbog čega mu se ja iskreno čudim. Pa taj čovjek je već 20 puta objavio kandidaturu, svaku priliku, svaki javni nastup koristi da bi objavio kako će se on kandidirati za šefa HDZ-a, kao da nije dovoljno što je to već više puta najavio, i službeno i neslužbeno.”

Ono što, međutim, u stožeru predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović vide kao dodatni problem su reakcije samog premijera Andreja Plenkovića i način na koji se odlučio obračunati s Kovačem tako da ga proglasi irelevantnim.

‘Istupi Mire Kovača pokazuju da on radi i protiv predsjednice i protiv HDZ-a jer u jeku njezine kampanje napada Plenkovića i doprinosi raslojavanju stranke. On igra dvostruku igru’, tvrdi izvor blizak predsjednici

“Još strašnije od Kovačevih provokacija je to što se Plenković osobno javno s njim svađao, iako ima cijelu plejadu ljudi iza sebe i mogao je u polemiku s njim pustiti nekog iz trećeg ili četvrtog ešalona. Time bi mu poslao puno snažniju poruku. A na pitanje novinara, mogao je samo reći da se svaki član HDZ-a ima pravo kandidirati, pa i svaki dan objavljivati kandidaturu ako to smatra pametnim. No, ovako je samo dao Kovaču na značenju”, smatra izvor blizak predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović. Kovača, ali i Plenkovića kritizirao je i zamjenik šefa HDZ-a Milijan Brkić koji je za Plenkovićevu izjavu da je Kovač irelevantan rekao kako su irelevantne i kontraproduktivne takve rasprave te da one ne doprinose jedinstvu i zajedništvu stranke.

Izvor iz desnog krila stranke pak smatra da i Plenković i Kolinda Grabar-Kitarović sada krivnju za mogući izborni neuspjeh pokušavaju prebaciti na Kovača.

“To je jedna smišljena igra da se već sada diskreditira moguće Plenkovićeve protivnike i uvali im se moguća krivnja, a glavni i odgovorni krivac i za situaciju u stranci i za situaciju oko Kolinde Grabar-Kitarović je Andrej Plenković. Ista ova družina koja sada tvrdi da Kovač radi protiv stranke, u vrijeme Tomislava Karamarka pisala je pisma iz Bruxellesa s pozivom na stranački neposluh, a sada za čovjeka koji je uspješno vodio stožer Kolinde Grabar-Kitarović na prošlim izborima, dok su oni još svi bili u svojim rupama, govore da radi protiv nje. Sram ih bilo! To su naprosto konstrukcije i pokušaj prebacivanja odgovornosti za stanje u stranci na nekog drugog, u ovom slučaju na Kovača. Za razliku od Plenkovića, njega gdje god dođe na teren ljudi dočekuju pozitivno i daju mu podršku, a Plenković mu svojim izjavama samo dodatno diže rejting”, kaže taj izvor.

kad smo ga u nedjelju kontaktirali, Miro Kovač rekao je da je na putu, ali je i kasnije i sutradan bio nedostupan. No osoba njemu iznimno bliska za Nacional je prenijela njegove stavove o vezivanju uz Škorin stožer: “To su konstrukcije i podmetanja koje Kovač tretira i koje će tretirati kao klevete. Čini se da potječu iz kuhinje onih koji su se prije pet godina, dok je Kovač bio čelnik izbornog stožera HDZ-a za predsjedničke izbore, kladili na SDP-ovog kandidata Ivu Josipovića i intimno bili uz njega, a ne uz kandidatkinju HDZ-a Kolindu Grabar-Kitarović.”

S druge strane, izjavu Davora Ive Stiera koji je stao u obranu Kovača nakon što ga je Plenković prozvao irelevantnim, u Plenkovićevu okruženju doživjeli su kao dio Stierove vlastite kampanje. “Stier je podržao Kovača radi svoje vlastite kandidature, a on je jedan od onih koji su nezadovoljni sadašnjim profilom HDZ-a i misli da je stranka centar lijevo umjesto centar desno”, kaže sugovornik iz Plenkovićeve struje. Stier je izbjegao otvoreno uključivanje u stožer Kolinde Grabar-Kitarović, ali u svojim izjavama još uvijek djeluje suzdržano i reagira isključivo kad smatra da je to neophodno. Sve ovo pokazuje da Plenkovićevi protivnici neće skrštenih ruku čekati završetak predsjedničke kampanje, nakon čega bi odmah na proljeće trebao započeti proces unutarstranačkih izbora, već će koristiti upravo predsjedničku kampanju kako bi dodatno pokušali oslabiti Plenkovića. Sve je to u skladu s njihovim motom da će pad Kolinde Grabar-Kitarović rezultirati i padom Andreja Plenkovića.

Tek ako ne uspije rušenje Andreja Plenkovića, na zamahu bi dobio plan B koji podrazumijeva zajednički izlazak na izbore širokog desnog bloka koji će u tom slučaju biti protiv HDZ-a i Andreja Plenkovića. Na čelu tog bloka, ako ne uspije pobijediti na predsjedničkim izborima, i dalje bi mogao biti Miroslav Škoro koji bi time trebao kapitalizirati očekivano veliki postotak glasova s predsjedničkih izbora i pretočiti ih u najmanje 20 zastupničkih mandata u Saboru. Točno toliko mandata, kako je Nacionalu rekao jedan od ključnih ljudi u provedbi tog plana, očekuje se da bi trebao biti minimum koji ujedinjena desnica može dobiti protiv HDZ-a ako na čelu stranke ostane Plenković. Naime, taj izvor, jedan od kreatora cijelog plana, svjestan je da rušenje Plenkovića neće biti lako i to iz nekoliko razloga. Iako ujedinjena desnica planira poraziti Kolindu Grabar-Kitarović i onda taj njezin poraz iskoristiti kako bi ga prikazali kao poraz HDZ-a na čelu s Andrejem Plenkovićem, činjenica je da će u trenutku kad započnu unutarstranački izbori u HDZ-u Plenković još uvijek biti u poziciji premijera, a time imati i sve poluge moći u svojim rukama. Špekulacije koje su se pojavile u ponedjeljak ujutro, da Plenković razmišlja o pomicanju datuma unutarstranačkih izbora, iz vrha HDZ-a odmah su demantirali pa će se za sada ti izbori održati na proljeće, u mandatu aktualne vlade. A članovi HDZ-a nisu skloni rušenju vlastite vlade. Glavno oružje koje zato ujedinjena desnica planira upotrijebiti je jačanje vlastite platforme kako bi se uvjerilo prvenstveno članove HDZ-a da će, ostane li Plenković njihov šef, za HDZ uslijediti najteži poraz na parlamentarnim izborima i gubitak vlasti ili – ono što bi HDZ-ovcima trebalo biti još gore, formiranje velike koalicije s SDP-om.

Na valu prijetnje velikom koalicijom, ujedinjena desnica strašit će birače i nastojati prikupiti što više protestnih glasova običnih članova HDZ-a, na sličan način kao što i u predsjedničkoj utrci računaju na veliku potporu običnih članova HDZ-a za koje se očekuje da će glasati za Miroslava Škoru, a ne za Kolindu Grabar-Kitarović.

Zabrinjavajuće za HDZ je da čak i umjereni HDZ-ovci koji svoje neslaganje s Plenkovićem ne žele javno komunicirati smatraju da je on svoju sudbinu previše vezao uz sudbinu Kolinde Grabar-Kitarović. Jedan od pripadnika umjerene stranačke struje smatra da je Plenković sam sebi otvorio bokove: “Svi ovi udari dolaze s desna iz HDZ-a, s obzirom na članove i simpatizere stranke koji razmišljaju glasati za Škoru, a Plenković se u takvoj situaciji slijepio s Kolindom. Mogao je to puno elegantnije napraviti i reći da će stranka i on osobno napraviti sve da predsjednica ponovno pobijedi, ali dati do znanja da to nije bitka HDZ-a, već njezina osobna bitka. Istovremeno, slušajući razinu ovoga što je nepotrebno rekao Kovaču, smatram da je to bjednije od uobičajenih prostakluka koje možemo čuti u Saboru. Dakle, s jedne strane imamo unutarstranačko prepucavanje, a s druge desnicu koja proklamira udruživanje oko nekog zajedničkog cilja. A većini Hrvata je dosta egomanijačkih gluposti i tko god predstavlja neku pozitivnu priču oko nekog zajedničkog cilja, dobit će simpatije javnosti. A ta opcija koja se sada stvara može se stabilizirati na čak 10 plus posto glasova, što predstavlja ozbiljnu količinu mandata u Saboru i, ako ne bude rogova u vreći, to onemogućava veliku koaliciju.”

Ideja o okrupnjavanju desnice krenula je uoči nedavno održanih izbora za europski parlament kad se Hrvatska konzervativna stranka Ruže Tomašić ujedinila s Hrastom, HSP-om dr. Ante Starčević i Inicijativom protiv Istanbulske konvencije te još nekim manjim opcijama pod zajedničkim imenom Hrvatski suverenisti. Plan je bio da se toj platformi pridruži i stranka Neovisni za Hrvatsku jer se smatralo da bi desne opcije tako sve zajedno okupljene osvojile najmanje dva mandata i znatno više glasova, ali se to nije dogodilo pa su Suverenisti dobili očekivani jedan mandat u Europskom parlamentu i to onaj Ruže Tomašić, dok su Neovisni za Hrvatsku ostali nešto ispod izbornog praga. Međutim, na tim europskim izborima vidjelo se da su sve desne opcije zajedno dobile glasova skoro jednako kao HDZ.

‘To je smišljena igra da se već sada diskreditira moguće Plenkovićeve protivnike, a glavni krivac i za situaciju u stranci i za situaciju oko Kolinde je Plenković’, kaže izvor iz desnog krila HDZ-a

Lista Suverenista dobila je 91.546 glasova, dok su Neovisni za Hrvatsku i bivša HSS-ova europarlamentarka Marijana Petir dobili svaki po nešto manje od 50 tisuća glasova, a nešto više od 50 tisuća dobio je i Most. Matematika onih koji u pozadini stvaraju široki desni blok je sljedeća, a objasnio ju je za Nacional jedan od začetnika te ideje: “Postoji 300 tisuća glasača koji uvijek izlaze na izbore i glasuju desno. Kad s europskih izbora uzmete glasove Hrvatskih suverenista, Neovisnih za Hrvatsku, Marijane Petir, Mosta i nekoliko manjih desnih stranaka dobivate respektabilnu brojku od 250 tisuća glasova, a to je više nego što je osvojio HDZ. Sinergija tih glasova predstavljala bi ogromnu snagu na parlamentarnih izborima.”

No, matematika nije baš tako jednostavna kakvom je na desnici žele prikazati. Od 91.546 glasova koje je dobila lista suverenista, najveći dio tih glasova dobila je Ruža Tomašić osobno, čak 69.989. Svi ostali s te liste dobili su tek 12.715 glasova, dok je broj onih koji nisu glasali preferencijalno, već za cijelu listu iznosio 8842 glasa. Drugi po broju glasova, daleko, daleko iza Ruže Tomašić bio je razvikani Hrvoje Zekanović sa svega 3975 glasova, a još razvikaniji Ladislav Ilčić dobio je tek 1770 glasova i to s drugog mjesta na listi. Drugim riječima, najveći brend te liste bila je Ruža Tomašić, a oni koji stvaraju matematiku desnog bloka očito smatraju da bi njezini glasači, kao i glasači Marijane Petir, na parlamentarnim izborima zaokružili zajedničku listu desnice koju bi predvodio netko poput Miroslava Škore. Kako će to na kraju ispasti ovisit će svakako i o raspodjeli glasova po izbornim jedinicama, ali i o tome hoće li se u konačnici mnoge manje desničarske stranke, među kojima je, primjerice, nekoliko izdanaka HSP-a, moći dogovoriti oko toga tko će u toj priči voditi glavnu riječ ili će, kao i uvijek do sada u takvim projektima, prevladati osobne taštine i ega.

Politički analitičar Ivica Relković, nekadašnji strateg Mosta, smatra da je okupljanje desnice moguće upravo ako Andrej Plenković ostane šef HDZ-a nakon unutarstranačkih izbora, a on ne vjeruje u scenarij gdje bi njega netko mogao ozbiljno ugroziti.

“Dok je HDZ na vlasti i u poziciji prve stranke, teško je očekivati promjenu. Plenković bi prvo trebao pasti, kao što je bilo u slučaju Ive Sanadera koji je sam otišao, ili Jadranke Kosor, koja je izgubila izbore, ili pak s Karamarkom koji je srušio vlastitu vladu, da bi moglo doći do promjena. No, ako bi Miro Kovač ili Davor Stier došli na čelo HDZ-a, tada bi okupljanje desnice postalo irelevantno i teško bi bilo stvarati zamjenski blok jer bi se stvarala neka verzija koalicije od HDZ-a prema desno. No smatram da se neće dogoditi takav scenarij i da će Plenković još ostati na čelu HDZ-a, a tada je okupljanje desnice moguće zbog vanjske točke udruživanja, to jest jakog vanjskog čovjeka.

Tu će Škoro biti nužan kao ta točka okupljanja jer su svi ostali u toj priči na neki način rivali i ne žele se jedan drugom međusobno podrediti, ali bi to učinili prema nekom neutralnom sa strane. No, drugo je pitanje koliko bi ta opcija u praksi trajala jer je u Hrvatskoj gotovo postala praksa za treće opcije da same sebe unište prije nego što rašire svoj politički spektar. Zato ne možemo znati kako će priča završiti s projektom Kolakušić ili projektom Škoro jer ono što se danas čini kao rast, već sutra se može pretvoriti u pad zbog krivih odluka, poteza ili izjava. Zadnji primjer bio je slučaj Dalije Orešković koja je imala sve predispozicije za uspjeh, ali je nizom krivih poteza samu sebe marginalizirala.”


‘Prijetili su da će je politički eliminirati jer nije htjela koaliciju’

Predsjednica stranke Neovisni za Hrvatsku Bruna Esih za Nacional kaže da je hvata strah kad vidi tko je sve spreman pristati na priču o velikoj koaliciji desnog bloka oko Škore

Kao glavnog krivca zašto ujedinjenje desnice nije uspjelo na prošlim izborima za Europski parlament, u toj platformi vidjeli su Brunu Esih, predsjednicu stranke Neovisni za Hrvatsku. Jedan od ključnih ljudi iz te platforme smatrao je da za sve kriv njezin ego kao i lažne, navodno njoj podvaljene ankete koje su predviđale da će njezina stranka samostalno osvojiti 10 posto glasova. Tvrdilo se da je oko toga došlo do žestokog sukoba između nje i Zlatka Hasanbegovića koji je bio za zajednički nastup s Hrvatskim suverenistima, ali budući da je ona predsjednica, nije imao formalne ovlasti takvu odluku i provesti. Evo što je tada za Nacional rekao jedan od protagonista te priče:

“Jasno je da je Hasanbegović mentalno i intelektualno nadmoćan, on je zvijezda te stranke i desnog biračkog tijela, on je bio i ministar, njegovi govori su briljantni, dok Bruna nema nikakav nastup i samo je poslužila kao ukras.” Ispostavilo se da priča s “ukrasom” ne drži vodu, ali kad se Bruna Esih usprotivila onima koji su htjeli vladati strankom iz sjene i donositi odluke umjesto nje, postala je meta. Odmah su je proglasili i “agenticom HDZ-a”.

Ljudi izravno uključeni u ta zbivanja tvrdili su da je Bruna Esih zbog svega bila izložena ogromnim pritiscima. Izvor iz te stranke za Nacional je ispričao kakve su se sve dramatične stvari zbivale:

“Prijetili su joj da će biti politički eliminirana i da će je uništiti ako ne pristane na koaliciju. No, ona nije bila protiv koalicije niti ih je odbila, nego je odbila ljude koji su stajali u pozadini, poput Mate Radeljića i voditelja emisije ‘Bujica’ Velimira Bujanca. Oni su plasirali priče da je za sve kriv Brunin ego i da ona ne može podnijeti da je Ruža Tomašića ispred nje, ali to nije točno. Bruna je naprosto smatrala da nema što raditi s nekim ako ne postoji zajednička vizija, bez obzira na to što je to naizgled bila priča koja je dobro sjela narodu. To sa zajedništvom dobro zvuči, ali ako pogledate što je zapravo iza toga, ako je to samo mamac kojim se želi privući birače, a unutar tih svih ljudi ne postoji nikakvo pravo zajedništvo, onda je to promašena priča.”

Prema tvrdnjama stranačkih izvora, u toj su priči siva eminencija bili Mate Radeljić i Velimir Bujanec.

“Oni su žarili i palili i ucjenjivali i Brunu i ljude oko nje, zbog čega su neki i poklekli. Između ostalog, rečeno im je da neće više nastupati u ‘Bujici’ i da će ostati bez medijske platforme, što je u tom trenutku bio veliki udarac jer kad vi jednoj političkoj opciji koja je na sceni samo dvije godine i koja raste odjednom zatvorite emisiju koja ima veliki doseg u tom biračkom tijelu, onda je to šok. No, s druge strane, Bruna je uspjela raskrinkati cijelu tu priču jer smatra da ako će Bujančeva emisija nekome biti jamac političke budućnosti, i ako netko misli da je put do srca naroda da dođe tri puta mjesečno kod Bujanca, onda je tom nekom bolje da se odmah sam povuče”, tvrde Nacionalovi izvori.

Neovisni za Hrvatsku na kraju nisu uspjeli prijeći izborni prag, ali su osvojili respektabilnih 46.970 glasova, odnosno 4,37 posto pa se nakon izbora postavilo pitanje odgovornosti Brune Esih koja je odbijala koaliciju.

No, stranački kolege Brune Esih tvrde da je cijela ta priča s njezinim prozivanjem trebala samo poslužiti onome što je i uslijedilo, da pojedinci pokušaju preuzeti stranku. Hasanbegović je to pokušao, ali nije uspio. Bruna Esih ostala je kod svog stava da umrežavanje u režiji Bujanca i Radeljića za njezinu stranku nije dobro, a to je dala do znanja i u izjavi za Nacional. Na pitanje hoće li njezina stranka, nakon izvučenih lekcija s europskih izbora, stati iza Miroslava Škore u širokoj desnoj koaliciji koja ga već sada podržava, ili će podržati aktualnu predsjednicu, odgovorila je:

“Nitko nas nije tražio potporu pa se ne smatramo pozvanima to činiti, a nismo to učinili ni samoinicijativno jer o jednoj kandidatkinji znamo previše, a to je da je kandidatkinja HDZ-a i Andreja Plenkovića, a o drugome definitivno znamo premalo. One informacije kojima i raspolažemo potječu ili s estrade ili iz emisije ‘Bujica’, što dođe gotovo na isto, a nije dovoljno da bismo pozvali svoje članove da glasuju za osobu koja će njih i njihove interese i svjetonazor predstavljati kako u Hrvatskoj tako i u svijetu.”

O mogućem sudjelovanju u sljedećoj platformi, onoj za parlamentarne izbore, Bruna Esih kaže:

“Suradnja nikad nije bila isključena, ali suradnja u kojoj je sve transparentno. Kad s nekim sjednem za stol da je jasno da je taj netko u stanju samostalno donositi svoje političke odluke, odnosno zajedničke odluke koje su u interesu Hrvatske, a ne nekih partikularnih interesa. Nije problem u pojedincima koji predstavljaju različite stranke u toj platformi, koliko u tome što nije jasna situacija prema kojem cilju bismo se svi mi zajedno trebali kretati. Bojim se da je svima njima u ovom trenutku važna percepcija i buđenje nade kod naroda, ali kad dođu do tog nekog zamišljenog cilja, pitanje je hoće li ti ljudi i dalje nuditi percepciju ili nešto konkretno. Meni se stalno govorilo koliko je percepcija važna i da narod želi vidjeti zajedništvo, ali ni u jednom trenutku nisam stvorila dojam da je to zajedništvo stvarno. A ljudi se nadaju stvarnim promjena, ne percepcijama. Dakle, narodu se nudi nada, da bi neki dobili fotelje. Kad gledam tko je sve spreman pristati na tu priču, hvata me strah jer ljudi kao da ne žele upotrebljavati vlastitu glavu.”

Bruna Esih isto tako smatra da je pristanak Mosta na podršku Škori samo znak vlastite slabosti. Gubitak potpore vlastitih birača, ističe, žele nadoknaditi ulaskom u zajedničku kompoziciju u kojoj i svi ostali koji u njoj sudjeluju prikrivaju vlastite slabosti, dok im je Škoro nebitan.

Komentiraj