Dylan Moran u ponedjeljak u Zagrebu: “U Hrvatskoj dobijem neki osjećaj zajedništva, snage povijesti, mitologije”

Autor:

Andy Hollingworth

Irski glumac i stand-up komičar Dylan Moran 27. veljače predstavit će zagrebačkoj publici svoj nastup ‘We Got This’. Zagrebački je nastup u sklopu europske turneje, nakon koje slijedi i australska. Nakon nekoliko uspješnih nastupa diljem Hrvatske vratio se u Zagreb gdje će nastupiti s potpuno novim materijalom. Nacional je razgovarao s Moranom.

Nacional: Nastupate u Zagrebu, ovo nije prvi put da nastupate u Zagrebu, kakva je zagrebačka, hrvatska publika?

Sad su već prošle godine od mog posljednjeg nastupa u Zagrebu, uvijek sam uživao s tom publikom. Volim Hrvatsku, idem i na ljetovanje na vašu obalu.

Nacional: Ima li hrvatska publika smisla za humor, kakva je interakcija s vama?

Vrlo interesantno jer me na neki način podsjeća na Irsku.

Nacional: Zašto?

Pa u Hrvatskoj dobijem neki osjećaj zajedništva, snage povijesti, mitologije, neki duboki smisao, osjećaj duhovnosti. Kad pričamo o obitelji, prijateljima, toga se sjetim. Znate, puno je etnonacionalizma trenutačno u svijetu.

Nacional: Kako se osjećate zbog toga?

Smatram to vrlo opasnim, ali važno je i nužno. Gledamo puno populističkih stranaka koje jačaju, puno je ekstremizma. Postoji jedna skupina ljudi koja cilja samo na naše emocije, na naše strahove, posebno na strah od novca. Ljudi se moraju ponovno povezati, jer mjesta susreta, mjesta na kojima smo se donedavno okupljali kao što su crkve, obitelji, sve to nestaje. Ne mislim tu ni na jednu religiju posebno, sve je to isto. Gledamo različite televizijske programe, slomljeni smo, razgovaramo atonski, bez smisla za emociju. Trebamo pripovjedače, nekoga tko će kao i ranije biti u nekoj prostoriji okružen ljudima koji će slušati što on govori. Jednostavne forme nam trebaju.

Jer slušajući mnoge oko nas koji nam govore što moramo raditi, što moramo gledati, slušati, kako se ponašati, zapravo ispada da moramo ponovno naučiti biti. A zapravo to, naravno, nije tako. Samo trebamo živjeti. I komunicirati. To je sve.

Nacional: Zagrebački je nastup dio europske, a kasnije i australske turneje ‘We Got This’, što možete reći o toj turneji? Što je fokus?

Fokus je na tome što to zapravo imamo. ‘We Got This’ (Imamo to pod kontrolom) kao frazu je koristio Boris Johnson tijekom pandemije, u smislu da ćemo to sve uspješno riješiti. Ali nitko se danas tako ne osjeća, zapravo nemamo ništa pod kontrolom, stalno se čudimo i govorimo sami sebi ‘koji k.. se događa?’

Nacional: Što je bila inspiracija za nastup?

Glavna inspiracija je opisati kako se osjećamo sada, u ovom trenutku. To pokušavam napraviti.

Nacional: U jednom dijelu govorite da postoje četiri faze života: djetinjstvo, neuspjeh, starost i smrt. Znači li to da je većina ljudi u fazi neuspjeha?

To je, naravno, šala. U kojoj sam ja fazi, ne znam. Vjerojatno u fazi neuspjeha, u pravo ste. Nemam pojma što se događa oko nas, ali moramo o tome razgovarati. Sve nekako isto zvuči baš zato što svi radimo i slušamo iste stvari, pa smo se pretvorili u slične verzije sebe. Ono što je Andy Warhal govorio za 15 minuta slave sad je zapravo svakoj osobi na svijetu važno, s tim da budućnost u ovom trenutku traje 15 minuta, sve je toliko brzo. Prije nego što dođe neka ova budućnost.

Nacional: Posvetili ste se stand-upu, što to znači za vas, zašto vam je toliko zanimljivo?

Što mi znači? Sve se svodi na to da pričaš o tome što te muči, ustaneš, jedeš, pričaš, plačeš, zaljubljen si, usamljen si, bojiš se smrti, bojiš se siromaštva, isključenja, zabavljaš se. Ljubomora, ponos, ljubav, sretan život, smrt, mržnja, sve to.

Andy Hollingworht

Nacional: Zašto smatrate da je kroz stand-up najbolje reći neke stvari, opisati život? Što stand-up znači ljudima, čini mi se da ima sve više publike?

Istina je, ljudi su sve zainteresiraniji za ovakav način komunikacije. Primjerice, ja dosta čitam, prije sam još više čitao. Sjesti uz knjigu i početi čitati za mene je gotovo kao putovanje u vrijeme, to je divana ljudska radnja – sjesti i čitati.

Nacional: Za ljude srednje dobi sigurno, ali mlada generacija ne čita.

To znači da je komunikacija s njima još važnija. Za mladu osobu čitanje je odličan način bunta protiv tehnologije. To je jako važno. Ako to ne rade, ako ne čitaju, mladi će izgubiti osjećaj boravka u trenutku, u ovom vremenu. Neće to nikad iskusiti ako sve prepuste strojevima. To je važno jednako kao i disanje.

Zašto ljudi dolaze na stand-up? Lakše je doći i s nama malo porazgovarati, zapravo poslušati na si malo se nasmijati nego ući u crkvu, primjerice. Uvijek smo kao oluja, žurimo na sto stvari. Zbog svega toga žudimo za pozornošću.

Nacional: Žudimo za pozornošću, ali ovisi o tome kakvu vrste pozornosti želite.

Točno, zato i kažem da se ponekad gušimo u ljudskim glasovima. Trebamo odmak od svega toga.

Nacional: Nedavno se u Hrvatskoj dogodio incident tijekom stand-up nastupa, kad je komičar u svom nastupu izgovorio mizogine, seksističke komentare. Gospođa koja je bila u publici otišla je s nastupa i kasnije ga žestoko verbalno napala, posramila na društvenim mrežama. Što mislite o tome? Je li to sloboda govora ili stand-up komičari ipak trebaju biti oprezniji?

Nema tu ničeg drugačijeg od bilo kojeg drugog vida komunikacije – netko će vrijeđati, netko će otići i zalupiti vratima, to je slično prosječnoj obiteljskoj svađi. Tako ja gledam na to.

Nacional: On, naravno, u svom nastupu pretjerivao, a mnoge žene su se našle povrijeđenima. Međutim, on je dobio ono što je želio – pozornost.

Što možemo reći na to? Netko je nešto grozno rekao i netko se naljutio. Što da radimo sad? Da prestanemo govoriti? Ne smijemo.

Nacional: Dakle, smatrate li da je taj i sličan nastup sloboda govora, kao što većina misli? Ili je to način promoviranja nečijih stavova koji su seksistički i mizogini?

Ako imamo slobodu govora, onda imamo i slobodu da budemo odgovorni za tu slobodu govora i za posljedice koje ta sloboda nosi sa sobom. Reci što god želiš, ako si spreman suočiti se s posljedicama.

Nacional: Jeste li vi ikad imali sličnih problema, je li netko iz publike shvatio pogrešno nešto što ste rekli?

Pa naravno! To je priroda razgovora, to je priroda komunikacije. Ne želim svjesno nikoga uvrijediti, niti me to nešto posebno uzbuđuje. Samo želim komunicirati. Međutim, imamo različita stajališta, mišljenja, doći će do nerazumijevanja. To je komunikacija, razmjena mišljenja.

Nacional: Pripremate li se za nastup u svakoj državi? ‘Ubacujete’ li neke druge sadržaje u nastup?

Moj nastup nikad nije isti.

Nacional: Jasno mi je, zato što je nastup uživo. Ali radite li posebne pripreme ovisno o državi u koju dolazite ili se opustite i pustite da stvari teku?

Oboje. To je isto kao kad plivate, nemate baš uvijek kontrolu kad ste u vodu. Ali zato je i zabavno, zato to volite. Ne želim potpunu kontrolu. Kad se to dogodi, gotov sam. Svaki čovjek u publici je važan, jednako kao i ja. Tako gledam na stvari.

Dylan Square

Nacional: Kad završite nastup i vidite dobru reakciju publike, kako se osjećate?

Osjećam se sretno, povezano. To je ono što je važno. Stalno spominjem komunikaciju. Ako smo dobro komunicirali, onda smo svi sretni kad show završi. Povezali smo se srcem i umom. Zanima me mjesto susreta.

Nacional: Može li svatko biti stand-up komičar?

Ako ste jako zainteresirani i puno vježbate, vjerojatno. Ali naravno da neki ljudi naprosto imaju talent, ono nešto. Moja strast nije samo moja, ona je između mene i moje publike. Kako komuniciramo, što govorimo, što radimo, to je najvažnije. Ljudi koji dođu na stand-up nastup hoće se zabaviti, hoće se smijati. Život je zamoran, pun zagonetki. A ne želite rješavati zagonetke cijeli dan, želite se opustiti, uživati.

Nacional: Zašto ste vi uspješan stand-up komičar, prema vašemu mišljenju?

Moram se nasmijati, stvarno ne znam. Nije to stvar skromnosti nego zaista ne znam. I mislim da je i to razlog mog uspjeha, baš zato što ne znam. Moraš imati misteriju, nered, neki kaos, iznenađenje. To nije slikanje ili klasična glazba, to je život, neuredno je, kaotična, kao i čovjek.

Nacional: Jeste li i karakterno neuredni i kaotični?

O da!

Nacional: Jeste li svjesni toga?

I jesam i nisam.

Nacional: Kakvi su vam planovi, što nakon ove turneje?

Pokušat ću ne umrijeti.

Nacional: To zvuči kao dobar plan.

To je broj jedan. Onda se možda zabaviti. Pa zamislite da ste u Zagrebu, Oslu, Talinnu, naravno da uživam do besvijesti! Kakva je to privilegija, putovati Europom, upoznavati ljude, baš mi je zadovoljstvo. Nakon turneje slijedi odmor.

Nacional: Što ste naučili iz ove turneje?

Pa zapravo ono što uvijek iznova naučim – da je život konstantna borba i da iznova zaboravljamo na stvari koje su važne, umjesto da uživamo. Stalno mislimo da smo luzeri zato što se neprestano uspoređujemo sa strojevima. A znamo da u tome ne možemo pobijediti. I onda se vraćamo na komunikaciju koja je temelj svega.

OZNAKE: dylan moran

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.