DRAMA U MOL-U: Hernádi smijenio Horvátha koji je dogovorio izvoz hrvatske nafte u Mađarsku

 

Smjena jednog od ključnih ljudi u hijerarhiji MOL-a zbila se nakon što je Nacional otkrio spornu prodaju hrvatske nafte MOL-u po cijenama daleko nižim od tržišnih, a Horváth je po svemu sudeći sankcioniran zbog negativnog publiciteta te odluke u javnosti

Predsjednik Uprave mađarskoga MOL-a Zsolt Hernádi krajem prošloga tjedna je naprasno i posve neočekivano smijenio izvršnog dopredsjednika MOL Grupe za rafinerijsko poslovanje Ferenca Horvátha, čovjeka koji je ujedno i član Nadzornog odbora Ine, ai i odgovorna osoba koja je unutar MOL-a donijela odluku o izvozu hrvatske nafte na preradu u Mađarsku. Ferenc Horváth je ista osoba koja je prije nepuna dva tjedna, odgovarajući na pitanja o odnosu Ine i MOL-a, na zatvorenoj videokonferenciji za zaposlenike MOL Grupe odgovorio kako pregovora o otkupu Ininih dionica iz mađarskog portfelja nema, o čemu je izvijestio Nacional.

Njegova bi smjena, potvrdila su Nacionalu tri međusobno neovisna izvora, vrlo lako mogla biti posljedica afere s prodajom hrvatske nafte MOL-u po cijenama daleko nižim od tržišnih koju je također prije nekoliko tjedana otkrio upravo Nacional, ali i njegove izjave o nepostojanju bilo kakvih pregovora s hrvatskom vladom koja je potom procurila u javnost. Iako je u službenom priopćenju objavljenom na korporativnim stranicama MOL-a u petak poslijepodne navedeno kako je „Horváth odlučio odstupiti sa svoje funkcije“, čime se pokušalo sugerirati da je njegov odlazak osobna odluka, Nacionalovi izvori dobro upućeni u poslovanje Ine tvrde da mnogo pojedinosti upućuje na njegovu naglu smjenu te da jedan od mogućih i vrlo vjerojatnih razloga za njegov odlazak leži i u burnoj reakciji hrvatske javnosti na odluku o prodaji domaće nafte MOL-u.

Isti izvor tvrdi kako je prave razloge Horváthove smjene vrlo teško otkriti jer je MOL u takvim situacijama vrlo zatvoren za prave informacije, no iz načina na koji je smjena obavljena, ali i objavljena javnosti, može se zaključiti da je Horváth sankcioniran zbog negativnog publiciteta koji je odluka o kupovini hrvatske nafte proizvela i štete koja je takvim negativnim publicitetom nanesena MOL-u.

 

 

Sigurno je da se posao s hrvatskom naftom nije mogao dogoditi bez znanja i odobrenja Hernádija, no negativan publicitet koji je uslijedio svakako je u zoni odgovornosti Ferenca Horvátha

 

 

Naime, upravo iz načina na koji je obavijest o novom preslagivanju snaga u MOL-ovu menadžerskom vrhu sročena, ali i iz činjenice da na funkciju Horvátha nije imenovana nova osoba, već je njegov resor pridodan dosadašnjem glavnom izvršnom direktoru Slovnafta i višem potpredsjedniku zaduženom za logistiku unutar MOL-Grupe Gabrielu Szabóu može se zaključiti da je smjena bila prilično neočekivana i da MOL prethodno nije pripremio tu odluku. Dodatni argument za baš ovakav zaključak iznio je MOL koji je na samom kraju službenog priopćenja o smjeni, objavljenog u petak, naveo da će se „od 15. srpnja Ferenc Horváth prestati smatrati osobom koja obavlja upravljačke dužnosti u MOL-u“, zbog prelaska na novu dužnost. Ta nova dužnost je pozicija posebnog izaslanika Zsolta Hernádija „za razvoj međunarodnih odnosa s dionicima, upravljanja talentima i korporativne kulture“, što je pokazatelj nesumnjivog pada Horváthova rejtinga unutar MOL-a.

Nacionalov izvor tvrdi kako činjenica da je na visoku poziciju kakvu je obnašao Horváth, postavljena zamjena koja obavlja još i prethodne visoke i odgovorne funkcije, ukazuje da je vjerojatno primarni cilj bio maknuti Horvátha s te pozicije što prije:

„U velikim naftnim kompanijama poput ExxonMobila, Shella ili British Petroleuma (BP) takve nagle smjene bez prethodnih priprema se u pravilu ne rade, jer bi to kompaniji moglo nanijeti više štete nego koristi, ali i zato što bi takav postupak dodjeljivanja nekoliko visokih funkcija samo jednoj osobi značio da je svaka ta pojedinačna funkcije manje važna. Takve odluke se donose isključivo u nekim izvanrednim situacijama, no bojim se da su takve ‘izvanredne’ situacije u MOL-u vrlo česte.“

Nacionalov izvor smatra da je negativan publicitet zbog posla s hrvatskom naftom mogao potvrditi neka ranija nezadovoljstva Uprave MOL-a i Zsolta Hernádija Horváthovim poslovanjem. Ipak, upozorava isti izvor, sigurno je da se posao s hrvatskom naftom nije mogao dogoditi bez znanja i odobrenja Hernádija, no negativan publicitet koji je uslijedio nakon te poslovne odluke svakako je u zoni odgovornosti Ferenca Horvátha, pa njegovu smjenu valja promatrati u svjetlu pokušaja naknadnog kontroliranja štete. No u široj slici promatranja ovog slučaja treba uzeti u obzir i mogući politički utjecaj Viktora Orbána na poslovanje MOL-a, posebno kada su u pitanju odnosi Budimpešte i Zagreba, tvrdi isti izvor. On tumači kako je MOL od samog početka pogrešno postavio poslovanje s Inom:

„Umjesto da su zajedno i sinergijski s Inom i hrvatskim suvlasnikom jačali tržišnu poziciju Ine i MOL-a u regiji, što bi donijelo korist i dobit objema kompanijama, Mađari su se odlučili na posve suprotan model poslovanja, onaj čiji je cilj kontrola postojećeg tržišta i smanjenje tržišnog udjela Ine na domaćem terenu, pa i u regiji. Da bi to postigli okrenuli su se pridobivanju glavnih državnih dužnosnika u Hrvatskoj na svoju stranu, pa makar oni činili izravnu štetu svojoj državi. Posljedica takvog načina razmišljanja su česti skandali slični ovome koje Uprava smjenama pokušava kontrolirati.“

Da je doista riječ o pokušaju kontrole štete potvrdio nam je i drugi izvor koji također dobro poznaje način poslovanja MOL-a unutar Ine:

„Čelnici MOL-a jako dobro znaju što su napravili s hrvatskom naftom, svjesni su toga da je nafta kupljena prejeftino, u trenutku kada je njezina cijena zbog pandemije bila na rekordno niskim razinama i da je zbog rasta cijena nafte na svjetskom tržištu, koje se po svim pokazateljima moglo očekivati u relativno kratkom roku, Ini prouzročena direktna šteta od nekoliko desetaka milijuna kuna. I to ne samo zbog niskih cijena nafte na svjetskom tržištu, nego i zbog činjenice da su domaću naftu plaćali po još nižim cijenama jer u nju nisu ukalkulirali troškove transporta. Svjesni su i toga da će vrlo vjerojatno, zbog burne reakcije javnosti i zahtjeva određenog broja malih dioničara u Hrvatskoj biti pokrenuta istraga zbog financijske štete nanesene Ini, pa na ovaj način s Horváthom pokušavaju odigrati igru koja se u poslovnim krugovima zove ‘up for out’, odnosno micanje kompromitiranog odgovornog menadžera i njegovo sklanjanje na manje istaknutu poziciju, koje obično završava skorim odlaskom iz MOL-a. Tako, pokrene li se istraga, MOL može kazati da je prepoznao i sam riješio problem, čime donekle ublažavaju negativne posljedice afere.“

 

 

‘Da bi postigli cilj smanjenja tržišnog udjela Ine na domaćem terenu, pa i u regiji, Mađari su se okrenuli pridobivanju glavnih državnih dužnosnika u RH, makar oni činili izravnu štetu svojoj državi’

 

 

Iz Odjela korporativnih komunikacija Ine su na Nacionalovo pitanje kakve će posljedice Horváthova smjena imati za Inu i nastavak otpreme hrvatske nafte na preradu u mađarsku rafineriju kratko odgovorili da „ova odluka nema utjecaja na Inu i da Ferenc Horváth zadržava svoju funkciju člana Nadzornog odbora Ine“. Iz MOL-a je pak na Nacionalov upit koji su stvarni razlozi Horváthove smjene i ima li ona veze s događanjima u Ini, Dóra Simonson iz Odjela međunarodnih korporativnih komunikacija odgovorila ovim riječima: „Ferenc Horváth je odlučio odstupiti s mjesta izvršnog potpredsjednika Grupe rafinerijskog poslovanja nakon 17 produktivnih godina uloženih u vodeći MOL Group Downstream. Odluka nema nikakve veze s Inom ili Hrvatskom i neće utjecati na Inu. Pod njegovim vodstvom uspostavljen je integrirani nizvodni lanac vrijednosti i MOL je ostvario vodeću poziciju u industriji rafiniranja i petrokemije u srednjoistočnoj Europi. Horváth će nastaviti svoju karijeru u MOL-u na područjima međunarodnih odnosa s dionicima, upravljanja talentima i razvoja korporativne kulture.” No Nacionalov zahtjev da iz MOL-a komentiraju burne reakcije hrvatske javnosti i ovdašnjih stručnih krugova na odluku o izvozu hrvatske nafte na preradu u Mađarsku, o čemu je odluku donio upravo Horváth, ostao je bez odgovora.

I doista, pogleda li se povijest MOL-ova upravljanja Inom unazad 15-ak godina, Horváth nije jedini visoki MOL-ov menadžer koji nije dobro prošao u Ini. Još nekoliko sličnih primjera ukazuje na uhodanu MOL-ovu praksu rješavanja nepoželjnih visokopozicioniranih menadžera koji su na ovaj ili onaj način, po mišljenju Zsolta Hernádija ili političkog vrha bliskog premijeru Viktoru Orbánu, nanijeli štetu tvrtkama unutar samoproglašene MOL Grupe.

Bivši član Uprave Ine Lajos Alács i njegov kolega također iz Uprave Ine Attila Holoda, koji su tu funkciju obavljali od 2009. pa do 2012. godine, kada su obojica naprasno smijenjena pune tri godine prije isteka mandata, također su iste godine napustili MOL. Njihova su se imena, s novoimenovanim predsjednikom Uprave Ine Zoltanom Aldottom, 2010. godine našla u grupi od 23 Mađara koji su u Ini radili mimo Zakona o strancima, odnosno bez valjanih radnih dozvola, a smijenjeni su 2012. iznenada i bez objašnjenja.

Na sličan je način Inu napustio i bivši predsjednik Uprave Ine Laszlo Geszti koji je tu funkciju obnašao prije Zoltana Aldotta, a na nju je imenovan u lipnju 2009. Jutarnji list je 2010. pisao da je Geszti morao otići s te funkcije nakon samo godinu dana mandata, „jer je previše znao o pregovorima hrvatske vlade i MOL-a o prodaji plinskog biznisa državi, ali i o trgovanju naftom i plinom sa slovenskim Salbatringom te o razlozima zašto se u Inu nije ulagalo“. Postojala je vrlo velika vjerojatnost da bi Geszti svoje znanje i informacije morao prenijeti istražnom povjerenstvu o Ini čije je osnivanje te 2010. tražio SDP.

 

 

U MOL-u su svjesni da zbog burne reakcije javnosti i zahtjeva dijela malih dioničara može biti pokrenuta istraga zbog financijske štete nanesene Ini pa s Horváthom pokušavaju odigrati ‘up for out’ igru

 

 

Među onima koji su napustili Inu je i bivši član Uprave Ine Zalán Bács koji je u Upravi bio zadužen za sektor rafinerija i marketinga, a potom i financija. Njegovo se ime 2009. intenzivno povezivalo s odlukom o kupnji nafte i naftnih derivata tijekom 2008. i 2009., u vrijeme drastičnih skokova cijena nafte na svjetskom tržištu i Inine kupovine nafte bez ukalkuliranih instrumenata osiguranja, zbog čega je Ina pretrpjela gubitak od oko 1,5 milijardi kuna.

Bács je krajem 2009. također naglo i bez objašnjenja smijenjen i povučen u MOL, a hrvatski su mediji tada pisali kako je sklonjen u Budimpeštu jer su hrvatske nadležne institucije pokrenule istragu o odgovornosti za nastalu štetu.

Ni Bács već odavno ne radi u MOL-u, danas je šef mađarskog ogranka ruske državne nuklearne tvrtke Rosatom koja u Mađarskoj, uz postojeća četiri, gradi peti i šesti reaktor u tamošnjoj nuklearnoj elektrani Páks, u neposrednoj blizini granice s Hrvatskom.

I baš kao što su do sada pokrenute istrage hrvatskih nadležnih institucija u proteklih 10-ak godina inicirale nekoliko smjena visokih mađarskih dužnosnika na odgovornim pozicijama u Ini, čini se, ako je suditi po neslužbenim informacijama nakon Horváthove smjene, da bi se povijest mogla ponoviti i da je Horváth tek jedan u nizu Mađara koji je zbog teško objašnjive MOL-ove poslovne politike u Ini izazvao skandal koji je naštetio ne samo Ini, već i mađarskoj kompaniji.

Komentiraj