Gotovo cijela prošla godina protekla je u turbulencijama na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, da bi se studentima tog fakulteta krajem godine pridružili i oni s Tekstilno-tehnološkog sa svojim problemima koje su namjeravali riješiti. Ova godina tek je počela, a studenti su ponovno u akciji. Ovoga puta rješenje svojih nedaća pokušavaju pronaći studenti Zdravstvenog veleučilišta i Hrvatskih studija. To su tek neke veće nedavne akcije koje je pokrenula studentska populacija u Hrvatskoj koja, prema podacima Ministarstva znanosti i obrazovanja, na deset sveučilišta te 38 veleučilišta i visokih škola, broji 162.696 studenata. S obzirom na to da su njihove aktivnosti sve češće i masovnije, Nacional je istražio kako se organiziraju, kakva je suradnja njihovih predstavnika s resornim ministarstvom i mogu li se povući paralele ovih akcija s onima iz 1960-ih ili 1970-ih godina.

Vlasta Ilišin, znanstvena savjetnica u Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu, kaže da se studentske akcije i u nas i u svijetu uklapaju u trend koji je prisutan posljednjih desetljeća. Riječ je o tome da se građani više orijentiraju na partikularne interese i angažiraju u akcijama kojima se rješavaju neki konkretni problemi, nego na preispitivanje tzv. velikih društvenih projekata i zazivanje promjena koje zahtijevaju jasno artikulirane ciljeve društvene i političke akcije, efikasnu organizaciju i koordinaciju te široku, odnosno masovnu mobilizaciju građana.

“Tako su i uspjesi aktualnih studentskih akcija – isprovociranih pojedinim odlukama ili propisima koji ugrožavaju ili onemogućavaju ostvarenje nekih njihovih prava – nužno ograničena dosega. Tako postavljene zahtjeve lakše je ostvariti, posebno ako su odluke nadležnih institucija nedovoljno promišljene, koordinirane i argumentirane. Relativnoj uspješnosti aktualnih studentskih akcija u prilog ide i rašireno uvjerenje koje počiva na ‘staroj slavi’ o društvenoj i političkoj moći studenata kao društveno najosvještenijeg segmenta mladih koji su pak percipirani kao potencijalno nekontrolabilan segment populacije. Načelno je uvijek moguće da se u određenim turbulentnim sociopovijesnim okolnostima – kao što je dugogodišnja i višestruka društvena kriza koja naočigled smanjuje šanse novih generacija za ostvarivanje očekivane kvalitete života i danas i u doglednoj budućnosti – nakupljeno nezadovoljstvo nerješavanjem konkretnih problema pretvori u masovnu pobunu koja će dovesti u pitanje stupove uspostavljenog društvenog poretka i pozicije vladajućih struktura”, objasnila je Vlasta Ilišin. Kazala je da se studentske akcije nekad i sad mogu samo djelomice uspoređivati jer se radi o bitno različitom povijesnom, društvenom i političkom okruženju. U šezdesetim i sedamdesetim godinama 20. stoljeća studenti kod nas bili su organizirani u Savez studenata, unutar kojega su se stvorile aktivističke i predvodničke jezgre koje su mobilizirale dobar broj ostalih studenata. S obzirom na prirodu recentnih studentskih akcija nije logično očekivati, smatra Nacionalova sugovornica, da one budu okrilje za profiliranje i stasanje respektabilnih političkih vođa. Dapače, tvrdi Vlasta Ilišin, može se reći da u suvremeno doba nema ni drugih pouzdano efikasnih ‘’inkubatora’’ za rađanje budućih političkih lidera. Kao moguća i ujedno socijalizacijski neuspješna rasadišta takvih vođa možemo spomenuti, primjerice, podmlatke birokratiziranih političkih stranaka, fragmentirani civilni sektor ili nepostojeće kritičke medije mladih.

“Kad govorimo o razdoblju Jugoslavije, to nije bilo pluralističko društvo pa su i studentske akcije bile rjeđe, ali je povremeni studentski angažman bio orijentiran na šira društvena pitanja, čime su se izravnije ugrožavali temelji postojećeg poretka. To je bitna razlika od opsega i ciljeva aktualnih studentskih akcija. Osim toga, rukovodstva današnjih studentskih zborova imaju manji legitimitet od nekadašnjih vodstava Saveza studenata jer danas na izbore izlazi desetina studenata koji, očito, ni ne očekuju da ih zastupaju tako izabrani predstavnici”, kaže profesorica Ilišin. Dodala je da je u kontekstu govora o studentskom aktivizmu posebna priča usporedba nekadašnjih medija mladih za mlade, kao što su to bili Polet i Studentski list, s društvenim mrežama. Dosad se, navela je, već pokazalo kako društvene mreže nisu i ne mogu biti odgovarajući supstitut za klasične medije, za što ima više razloga.

“Treba naglasiti da su spomenute tiskovine mladih stvarali i uređivali pojedinci i skupine koji su nastupali kao glasnogovornici jednog dijela generacije usmjerene na propitivanje različitih društvenih fenomena i procesa što je razvijalo kritički dijalog mladih s društvom te pridobivalo mlade i starije istomišljenike. Takav tip artikulacije i potencijalnog utjecaja nemoguć je u “svemiru” društvenih mreža. Njihov su mobilizacijski potencijal i demokratičnost neupitni, no istodobno se pokazalo kako su opterećene kakofonijom raznorodnih glasova koje je moguće tek dijelom kanalizirati u pokretanje neke vrlo konkretne akcije ograničena vijeka trajanja”, smatra Vlasta Ilišin. Dakako, istaknula je ona, potpuno je logično da današnji studenti, u nedostatku drugih raspoloživih mogućnosti, prilično uspješno koriste društvene mreže kao najdostupniju platformu za raspravu o problemima, međusobno povezivanje i organiziranje zajedničkih prosvjednih akcija.

A da su upravo društvene mreže, uz organiziranje ‘’baze’’ na fakultetima, pravi katalizator ‘’ustanka’’ dokazuju i drugi Nacionalovi sugovornici. Andrea Kovač, studentica Filozofskog fakulteta koja je aktivno uključena u sve akcije, pojasnila je kako se na studentskim aktivnostima okupi tako velik broj ljudi.

“Većina akcija kreće iz ‘baze’, a postojeće studentske organizacije koriste se kao platforma za širenje poruke i logističku podršku. Na Filozofskom fakultetu tu ulogu tradicionalno igraju studentske udruge, a zadnjih četiri, pet godina i Studentski zbor Filozofskog, uz studentske inicijative okupljene oko Plenuma. Dobru logističku podršku daje i Studentsko vijeće, čiji su članovi predstavnici godina po odsjecima. Filozofski je vrlo velik fakultet, a pritom i iznimno raznolik zbog velike količine odsjeka i udruga, pa su primjeri studentske organizacije ponešto drukčiji nego u slučaju manjih fakulteta ili onih koji su puno homogeniji u smislu studijskih programa. Studentski zbor Sveučilišta u Zagrebu niz puta propustio je adekvatno i na vrijeme reagirati na niz zakonskih i drugih problema s kojima su se susretali studenti. Tu su veću ulogu odigrali frustrirani studenti po fakultetima, udrugama i domovima kad se radi o borbi za konkretna prava. Drugi način okupljanja su društvene mreže koje su ponajviše utjecale na širenje ideja i organiziranje studenata”, smatra Andrea Kovač koja kaže da će se stvarni utjecaj društvenih mreža moći ocijeniti kroz više godina, no i osobno je svjedočila kako se praktički pomoću Facebooka i mailing lista doslovce preko noći može okupiti nekoliko stotina studenata.

Andrea Kovač ima i objašnjenje zašto studentima polazi za rukom riješiti većinu problema. Studentska populacija, kazala je ta studentska aktivistica, ima izniman mobilizacijski potencijal, energiju te mogućnost i želju za revolt. To su redom mladi, ambiciozni ljudi koji ne žele živjeti u sustavu u kojem stvari ne funkcioniraju.

“Za studente je većina opcija još otvorena, pa je tobožnju ‘inerciju’ lako potpaliti odgovarajućim pristupom i dobrom artikulacijom. Također, studenti aktivno koriste društvene mreže, forume, informiraju se o tekućim događanjima i često se druže izvan nastave. Budući da su dobro povezani i lakše ih je privući na okupljanja i imaju energije za akcije, ne čudi da su upravo oni najaktivnija populacija. Također im je lakše artikulirati neke stavove zbog zajedničke situacije u kojoj se svi nalaze, a većina njih su i skloni diskusijama prirodom stvari”, rekla je Andrea Kovač.

Još jedan studentski aktivist je i Denis Gaščić koji je kazao da studentski aktivizam nije nova pojava, ali je u današnje vrijeme poprimio drugačije obličje. Plenum Filozofskog fakulteta, naveo je Gaščić, jedan je od najboljih primjera za to: njegove glavne karakteristika su anonimnost sudionika i nepostojanje vođâ. Te karakteristike omogućuju mu funkcioniranje bez straha od diskreditacije pojedinaca.

“Sličnu strukturu imaju i druge studentske organizacije. Zanimljivo bi bilo usporediti ovakav tip organizacije s radovima Manuela Castellsa, sociologa koji je definirao pojam informacijskog društva. Radi se o sljedećem: struktura mreže, odnosno interneta, prekopirala se i u društvenu strukturu. Pojam vođe postaje nevažan, bitan je pokret, a u njega se, baš kao i na internet, svatko može priključiti kada za to osjeti potrebu. Struktura nije jasno definirana, nego se svako malo redefinira. Stoga važnost formalnih institucija, poput Studentskog zbora Sveučilišta, znatno opada u korist udrugâ, čija važnost raste. Udruge se opet ustrojavaju po uzoru na mrežu, a isti uzorak koriste i u povezivanju s drugim udrugama”, govori Gaščić.

Smatra da je jedna od ključnih karakteristika modernih studentskih pokreta ažurnost. Tome uveliko pripomažu društvene mreže kao glavni komunikacijski alat među članovima, ali i kao sredstvo za mobilizaciju dotad pasivnih studenata.

“Koliko će se studenata odazvati na akciju, ovisi o načinu prezentiranja problema: što ih problem izravnije dotiče, to je odgovor na poziv za akciju veći. Primjerice, udarci na studentski novčanik izazivaju najveći otpor. Studentska populacija vremenom postaje sve aktivnija. Glavni razlog tomu su političke prilike u državi, ali i svijetu koje su sve samo ne idealne. S Ministarstvom se uopće ne surađuje, dok ne dođe do sranja, a najbolji primjer za to je ranija isplata stipendija nakon kampiranja studentica i studenata na parkingu Ministarstva”, kazao je Gaščić.

Ministarstvo znanosti i obrazovanja, iako studenti tako ne misle, smatra da sa studentskim predstavnicima ima odličnu suradnju.

“Studentski aktivizam koji je usmjeren na unapređenje položaja studenata, ostvarivanje prava koja im pripadaju te uključivanje u razvoj i provedbu obrazovnih politika smatramo pozitivnim. U takvim akcijama se, uz konkretan učinak kojim se unapređuje položaj studenata u različitim područjima, razvija i demokratska svijest te su oni akademska inačica pojma aktivno građanstvo. Što se tiče konkretnih i pojedinačnih akcija koje studenti pokreću, Ministarstvo je uvijek uključeno u izravnu komunikaciju s izabranim studentskim predstavnicima i pojedinim studentima koji nam se obraćaju”, rekli su za Nacional u Ministarstvu znanosti i obrazovanja. Kaže da Ministarstvo redovito uključuje studente u tijela koja donose smjernice, raspravljaju odluke te izrađuju propise u području visokog obrazovanja.

“S predstavnicima Hrvatskog studentskog zbora intenzivno surađujemo, no komuniciramo i podržavamo aktivnosti brojnih udruga. Posebno bismo istaknuli vrijedan doprinos studentskih predstavnika u Nacionalnoj skupini za unaprjeđenje socijalne dimenzije visokog obrazovanja koja je osnovana 2015. u svrhu provedbe mjera iz Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije vezanih uz unaprjeđenje studentskoga standarda, uz posebnu skrb za socijalnu dimenziju”, navodi se iz Ministarstva.

Da bi se osigurao dobar standard studenata, Ministarstvo je za 2017. osiguralo gotovo 272 milijuna kuna, što uključuje financiranje studentskih programa, smještaj, prehranu i prijevoz te stipendije.

“Osim toga, javna sveučilišta, veleučilišta i visoke škole potpisali su s Ministarstvom Ugovor o subvenciji troškova studiranja redovitih studenata i materijalnih troškova do 2017./2018. te su se obvezali utrošiti dio sredstava iznosa ugovora na aktivnosti za olakšanje pristupa studiju studentima slabijega socijalno-ekonomskog statusa, poput oslobađanja od školarine, stipendije i različite vrste izravnih potpora studentima te dio sredstava na olakšanje pristupa studiju studentima s invaliditetom. Ukupna vrijednost ugovora u 2017. je 305 milijuna kuna. U Europskom socijalnom fondu osigurano je u petogodišnjem razdoblju 22.000 socijalno-ekonomskih i 15.000 stipendija u ukupnom iznosu od gotovo 400 milijuna kuna. Naravno da ćemo sve učiniti da odluke o odobravanju državnih stipendija budu donesene na vrijeme te da isplata bude redovita, u čemu je načinjen značajan napredak”, tvrdi se u Ministarstvu. Isplata stipendija za ovu godinu, kazao je, započela je 12. siječnja, što je znatno poboljšanje u odnosu na prošlu godinu, kada je kasnila do 24. svibnja 2016., a i u ostalim godinama uglavnom je započinjala tek u travnju. Cilj je isplatu stipendija što više uskladiti s početkom akademske godine.

Ministarstvo navodi neke druge značajnije projekte kojima će se studentski standard učiniti još boljim, poput obnove i izgradnje studentskih domova. Odobrena su dva projekta, jedan u Zagrebu i jedan u Osijeku. U Zagrebu je obnovljen 4521 ležaj, a u Osijeku se trenutačno obnavlja 193 ležaja. Osim rekonstrukcije, kazao je Tomas, odobrena je izgradnja novih kapaciteta studentskih domova u Varaždinu, Rijeci, Virovitici, Osijeku, Čakovcu, Dubrovniku, Puli i Vukovaru. Ukupan broj novih kapaciteta studentskih domova koji je do sada ugovoren iznosi 3149 novih ležajeva. Očekuje se da će tijekom ove godine biti odobrena izgradnja novih domova u Šibeniku, Požegi i Zadru te rekonstrukcija studentskog doma u Splitu.

Jednako kao i studentski aktivisti, čak i Petar Ramljak, predsjednik Studentskog zbora Sveučilišta u Splitu i predsjednik Hrvatskog studentskog zbora, smatra da je suradnja s Ministarstvom ‘’tek’’ zadovoljavajuća.

“Predstavnici studenata sudjeluju u gotovo svim povjerenstvima koja donose odluke koje se tiču studenata, pa se na to ne možemo požaliti. Međutim, ponekad nedostaje svijesti da pitanja oko kojih se sa studentima treba konzultirati nisu samo pitanja studentskog standarda koja se na njih najdirektnije odnose, nego i sva druga pitanja koja se odnose na sustav visokog obrazovanja, kao što su pitanja organizacije i financiranja visokog obrazovanja”, kaže Ramljak.

Objasnio je što je to Studentski zbor i koje su im zadaće. Predstavnici u Studentskom zboru izravno se izabiru na studentskim izborima koji se održavaju svake dvije godine, a njihova najvažnija zadaća jest zastupanje studentskih interesa u tijelima visokih učilišta, primjerice u fakultetskim vijećima ili senatima, ili pri nacionalnim tijelima, što se može odnositi na predlaganje pozitivnih promjena ili borbu protiv inicijativa koje idu na štetu studentima. Druge važne su potpora studentima i studentskih udruga u provođenju i financiranju projekata, organizacija sadržaja koji su korisni studentima te umrežavanje i rad na studentskim temama na međunarodnoj razini. Ramljak kaže da se Zbor prije svega za studentska prava bori kroz tijela u kojima njihovi predstavnici sudjeluju. Takva tijela su, primjerice, fakultetska vijeća na sveučilištima i senati u kojima studentski predstavnici imaju 15 posto članova.

“Ulogu u ovim tijelima koristimo kako bismo zahtijevali određena poboljšanja ili, što je nažalost češće slučaj, da se usprotivimo ili blokiramo odluke koje idu na štetu studenata. Na nacionalnoj razini nema stalnih tijela u kojima sudjelujemo, pa se u ovim slučajevima sastajemo s upravom Ministarstva znanosti i obrazovanja. U slučajevima kada tako ne uspijemo postići željeni učinak, trudimo se uspostaviti pritisak kroz medije ili drugim vrstama studentskih akcija, kao što je primjerice bio ‘štrajk’ studenata Sveučilišta u Zagrebu zbog povišenja cijene smještaja u studentskim domovima. O ovim akcijama obavještavamo sve studente preko medija, a prvenstveno preko društvenih mreža. Studentske udruge imaju veliku ulogu u motiviranju i obavještavanju studenata zato što imaju pristup velikom broju studenata koji su uključeni u njihov rad, a često se radi i o natprosječno aktivnim studentima”, kazao je Ramljak i dodao da Zbor u velikoj većini slučajeva pomaže svim studentskim akcijama, bez obzira na to slaže li se sa zahtjevima ili ne. Uglavnom se, tvrdi, ne događa da odbiju pomoći studentskim inicijativama jer su one gotovo uvijek usmjerene na zaštitu studentskih prava ili poboljšanje njihova statusa.

“Ipak, moguće je da nećemo podržati akcije za koje shvatimo da dugoročno i kad sagledamo ukupnu situaciju, zapravo štete studentima. Sustav visokog obrazovanja prilično je kompleksan i nije uvijek lako sagledati konačne posljedice pojedinih izmjena. Suradnja sa studentskim udrugama tradicionalno je vrlo kvalitetna, i onima na fakultetima, i onima koje djeluju na cijelim sveučilištima ili čak na razini cijele Hrvatske. Trudimo se studentskim udrugama pomoći kroz godišnje natječaje za financiranje studentskih projekata i kroz olakšavanje pristupa sveučilišnim resursima, a osim toga s nekima također surađujemo na organizaciji i provedbi projekata”, govori predsjednik Hrvatskog studentskog zbora.

Ramljak je istaknuo da su studenti imali vrlo značajan pozitivan utjecaj na razvoj Hrvatske od samostalnosti do danas. Najvažnijim postignućem studenata dosad smatra besplatno visoko obrazovanje, što je ostvareno i zbog velikih studentskih prosvjeda.

“Ostale uspješne studentske akcije bile su ponešto lokaliziranije: borbe za niže cijene studentskog smještaja, kvalitetniju prehranu, pošten sustav studentskog rada i još niz drugih. Naravno, ima još poprilično toga za što bismo se trebali izboriti. Nabrojio bih snažniji rad na modernizaciji i povećanju kvalitete našeg obrazovanja, postizanje neovisnijeg i snažnijeg studentskog predstavništva, motiviranje još većeg broja studenata na studentski aktivizam i dostizanje cilja dostupnosti visokog obrazovanja za svakoga, bez obzira na socioekonomski položaj”, zaključio je Ramljak.

Sve te akcije imale su veći odjek među studentskom populacijom, ali i u javnosti. No postoji još cijeli niz manjih problema s kojima se studenti susreću. Za to obraćaju se tzv. studentskim pravobraniteljima. Jedna od njih je i Andrea Horvat, koja obnaša v.d. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Studentski pravobranitelj institucija je koja proizlazi iz Studentskog zbora, ali ona nije njegov dio, nego ‘’produžena ruka’’ koja se bavi pojedinačnim, konkretnim slučajevima ugrožavanja studentskih prava.

“Moja zadaća je ta da sam studentima dostupna, mailom ili uživo, kako bi mi mogli povjeriti svoje probleme koji su zaista veoma različiti. Moja uloga većinom je savjetodavna, pomažem im u planovima što će poduzeti, često i kojim redom, kako bi se određeni problem riješio u korist studenta. Ako je potrebno, mogu i zastupati studenta pred određenim tijelima, primjerice Stegovnim sudom za studente i slično”, kazala je Andrea Horvat i naglasila da su problemi doista raznoliki. Tako studente najčešće zanima obračunavanje školarina, razlike u kolegijima prilikom prebacivanja s drugih fakulteta, mirovanje obaveza, razna pitanja vezana uz studentske razmjene te dekanski, odnosno izvanredni rokovi.

Način kako se studenti u Hrvatskoj organiziraju zaista je vrijedan pozornosti, posebno zato što su njihovi problemi u velikoj većini argumentirani, a gotovo uvijek već imaju i rješenja svojih problema. Ono što se treba poboljšati je suradnja s resornim ministrom, s kojim žele ostvariti bolji i učinkovitiji dijalog.