DORH istražuje ulogu pomoćnika ministrice Divjak u spornoj transakciji 11,9 milijuna kuna

Stipe Mamić, član Središnjeg odbora HDZ-a i pomoćnik ministrice znanosti i obrazovanja potpisnik je naloga za isplatu više od 11,9 milijuna kuna s računa Ministarstva Studentskom centru koju je odobrio tadašnji ministar Pavo Barišić 8. lipnja 2017., upravo na dan kada je smijenjen s te dužnosti

Prema dopisu iz prosinca 2019. godine koji je upućen iz Državnog odvjetništva i do kojeg je došao Nacional, vidljivo je da se DORH konačno odlučio pozabaviti brojnim podnescima i prijavama koje upućuju na protuzakonitost djelovanja i nenamjensko trošenje novca tijekom sanacije Studentskog centra u Zagrebu. Te su prijave zbirno upućene Sektoru kriminalističke policije i Službi gospodarskog kriminaliteta Policijske uprave Zagrebačke koja je dobila nalog da ispita zakonitost sanacijskog postupka u SC-u koji traje punih sedam godina.

Da su mnogi od naloga za plaćanje koji su iz državnog proračuna putem Ministarstva znanosti i obrazovanja kao nadležnog tijela proteklih sedam godina bili upućivani SC-u, blago rečeno sumnjivi i da očito upućuju na protuzakonite djelatnosti, svjedoči i jedan nalog iz 2017. do čije je kompletne dokumentacije ekskluzivno došao Nacional. Riječ je o odluci Ministarstva znanosti i obrazovanja i internom nalogu za isplatu 11,9 milijuna kuna na račun SC-a, a novac je trebao biti potrošen za podmirenje duga HEP Toplinarstvu i tvrtki Tehnika. Način na koji je proveden cijeli postupak i vrijeme u kojem je to obavljeno, ali i činjenica da je procedura od odobravanja isplate, odnosno potpisivanja Odluke o isplati, pa do uplate novca na račun SC-a provedena u roku od 24 sata ukazuju na neuobičajeno veliku žurbu.

„Takva žurba nije uobičajena i nema nikakve šanse da se transfer gotovo 12 milijuna kuna državnog novca provede u tako kratkom roku, osim ako za to nije postojao neki skriveni razlog. A ovdje je očito postojao“, potvrdio nam je neslužbeni izvor dobro upućen u financijsko poslovanje Ministarstva znanosti i obrazovanja.

U sumnjivu transakciju gotovo 12 milijuna kuna prema SC-u uključen je i bivši ministar znanosti i obrazovanja Pavo Barišić. Njega je Nacionalovo istraživanje pozadine priče o nenamjenski utrošenim milijunima iz državnog proračuna jako uznemirilo, tim više što se u akademskim krugovima posljednjih mjeseci širi informacija da je Barišić vrlo zainteresiran da na mjestu rektora zagrebačkog Sveučilišta 2022. zamijeni Damira Borasa. No on je Nacionalov poziv da potvrdi ili pak negira tu informaciju odlučio ignorirati.

Barišić je 8. lipnja 2017. vlastoručno potpisao Odluku o plaćanju dijela tražbina u postupku sanacije Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu iz sredstava državnog proračuna, kojom se SC-u dodjeljuje iznos od 11.900.348,15 kuna, a „sukladno zahtjevu Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu od 10. svibnja 2017. godine“. U Odluci stoji da su sredstva za isplatu osigurana iz državnog proračuna za tekuću godinu, a SC-u se nalaže da o izvršenim uplatama pismeno obavijesti Ministarstvo znanosti i obrazovanja te da priloži specifikaciju uplate na kojoj su vidljivi računi i ostali troškovi plaćeni temeljem te Odluke.

Sanacijski upravitelj Mirko Bošnjak tu je obavezu uredno izvršio te je 21. lipnja izvijestio Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta da su sredstva uplaćena vjerovnicima, i to: 10.059.926,63 kuna HEP Toplinarstvu i 1.830.421,93 kuna tvrtki Tehnika radi pokrenutog ovršnog postupka. Naizgled sve je bilo po pravilima.

 

SC je na ime sanacije potrošio puno više sredstava od utvrđenog duga pa je opravdano postaviti pitanje zašto ministar financija Zdravko Marić nije reagirao na razbacivanje državnim novcem

 

No u cijeloj je priči izrazito čudan tajming isplate navedenog iznosa. Naime, Odluku o isplati 11,9 milijuna kuna SC-u ministar Barišić je potpisao na dan kada je smijenjen. Premijer Andrej Plenković je 8. lipnja potpisao odluku o razrješenju ministra Barišića, a već dan kasnije 9. lipnja potpisao je i odluku o imenovanju nove ministrice Blaženke Divjak, čije je imenovanje istoga dana potvrđeno i u Saboru. Paralelno sa smjenom dotadašnjeg ministra i stupanjem nove ministrice na dužnost, dotadašnji pomoćnik ministra Stipe Mamić, ujedno i član Središnjeg odbora HDZ-a, 8. lipnja sazvao je sastanak nekoliko odgovornih osoba iz Ministarstva i predstavio im Barišićevu odluku o isplati. Već sutradan, 9. lipnja, no prije nego što je nova ministrica potvrđena u Saboru, potpisao je nalog za isplatu spornih 11,9 milijuna kuna SC-u. Istoga je dana novac uplaćen na račun SC-a. Mamić je u vrijeme ministra Barišića navodno imao ovlaštenje za potpisivanje sličnih naloga jer je vršio dužnost pomoćnika ministra za financije.

Od bivšeg ministra Barišića pokušali smo saznati je li takvo ovlaštenje postojalo, no javljanje Nacionala nije mu se svidjelo. Na naš je poziv telefonom odgovorio, no kada se autorica teksta predstavila i pokušala objasniti što je zanima naprasno je i bez riječi prekinuo vezu, a potom je ignorirao i poruke. Nova ministrica Blaženka Divjak nije Mamiću mogla dati takvo ovlaštenje s obzirom na to da je toga dana tek stupila na dužnost.

U Ministarstvu znanosti i obrazovanja Blaženke Divjak pak tvrde da je „pomoćnik Stipe Mamić od početka trajanja svog dužnosničkog mandata ovlašten za potpisivanje svih naloga za isplatu u Ministarstvu znanosti i obrazovanja, pa tako i predmetnog naloga“. U Ministarstvu tvrde da je temelj za potpisivanje naloga za isplatu bila odluka dotadašnjeg ministra Barišića, potvrdili su da je Odluka potpisana temeljem zahtjeva SC-a za isplatu iznosa kojim se namjeravalo podmiriti dugovanja prema HEP-u i Tehnici te dodali da je sanacijski upravitelj bio obvezan izvijestiti Ministarstvo o načinu na koji je novac utrošen.

Iako u Ministarstvu tvrde kako su i Odluka o isplati i nalog za plaćanje potpisani prema pravilima, jedna neformalna bilješka koju je 8. lipnja, na dan potpisivanja Odluke o isplati, sastavila Ivana Krznar koja je u vrijeme ministra Barišića vršila dužnost načelnice Sektora za poslovanje visokih učilišta i studentski standard, baca ozbiljnu sumnju na legalnost postupka isplate. Ivana Krznar je neformalnu bilješku napisala samoinicijativno, na običnom papiru bez službenog zaglavlja Ministarstva, i to nakon sastanka koji je toga dana – posljednjeg dana mandata ministra Barišića – zbog realizacije isplate novca SC-u brzinski sazvao i odradio pomoćnik ministra Mamić. Iz sadržaja bilješke i načina na koji je sročena očito je da je njome željela skinuti sa sebe odgovornost za eventualne nepravilnosti vezane uz tu isplatu s kojom se vrlo vjerojatno nije slagala.

U bilješci koju je osobno potpisala i koja se, prema naslovu, odnosi na Odluku ministra Barišića o isplati 11,9 milijuna kuna SC-u, stoji da je sastanak sazvao pomoćnik ministra Mamić te da je na njega pozvao tadašnjeg državnog tajnika Matka Glunčića, tadašnju pomoćnicu ministra Ivanu Franić i glavnog tajnika Ministarstva Gorana Kolarića. Uz opasku da su se državni tajnik i pomoćnica ministra ispričali, što znači da nisu prisustvovali sastanku, Krznar navodi da je tema bila „plaćanje zahtjeva Studentskog centra u iznosu od 11.900348,15 kn za podmirenje duga iz ranijih razdoblja’’. Dalje u bilješci Ivana Krznar navodi i ovo: „Nakon što sam upozorila da je na internoj reviziji cijeli predmet plaćanja sanacije, jer je jedno od pitanja koje je trebalo provjeriti da li Odluka o sanaciji ograničava daljnje isplate jer je do sada isplaćeno 137.900.000 kn, a u obrazloženju Odluke se navode potraživanja od 121.009.466,50 kn, Goran Kolarić je nazvao kolegicu Mariju Čenić koja je radila na predmetu i koja nam je svima prisutnima izjavila da prema njenom mišljenju Odluka o sanaciji nema limit, te da se daljnja plaćanja mogu vršiti s te aktivnosti. Stoga mi je pomoćnik Mamić prenio uputu ministra da se pripremi odluka o dodjeli navedenih sredstava Studentskom centru za plaćanje duga prema HEP Toplinarstvu i Tehnici.“

Ivana Krznar je kratko nakon toga, odmah nakon što je nova ministrica Blaženka Divjak preuzela Ministarstvo, imenovana načelnicom Kabineta ministrice.

No osim goleme količine novca koja je, sada je posve očito, potrošena protuzakonito, odnosno nenamjenski jer se sredstva isplaćena za sanaciju ne smiju trošiti za pokriće tekućih izdataka, sumnjiv je i način na koji je od već spomenutih 11.900.000 kuna građevinskoj tvrtki Tehnika iz Zagreba podmireno dugovanje u iznosu od 1.830.421,93 kune. Dug prema Tehnici nastao je još 2010., za mandata ravnatelja Nike Vidovića, kada je spomenuta tvrtka obavljala radove izgradnje paviljona 11 i 12 studentskog doma ‘’Stjepan Radić’’.

Prema neslužbenim izvorima vrlo bliskima Ministarstvu znanosti i obrazovanja, trošak izgradnje dvaju paviljona od 50 milijuna kuna, o čemu je ugovor potpisan 2008., trebali su podijeliti s jedne strane Grad Zagreb iznosom od 25 milijuna kuna, a Ministarstvo (u vrijeme mandata ministra Dragana Primorca), Sveučilište u Zagrebu i SC solidarno s preostalih 25 milijuna. No kako su ukupni troškovi izgradnje i dodatnih radova – ovi potonji, ispostavilo se, nisu bili obuhvaćeni ugovorom i za njih Tehnika kao izvođač nije imala odobrenje investitora – narasli na dodatnih 10 milijuna kuna koje investitori nisu bili voljni platiti, pa je spomenuti iznos ostao kao nepodmireni dug. U to je vrijeme u Upravnom vijeću SC-a, čiji je zadatak nadgledati poslovanje SC-a, kao predstavnik resornog Ministarstva sjedio i Stipe Mamić.

Grad Zagreb je svoju polovinu duga od oko pet milijuna kuna podmirio, no preostali solidarni dužnici to nisu učinili pa je SC 2012. podigao tužbu protiv Ministarstva i Sveučilišta zbog nepodmirenih dugovanja, zbog kojih dva novosagrađena paviljona nisu mogla biti useljena. Ministarstvo je dug od 5,68 milijuna kuna u očitovanju na tužbu negiralo, pozivajući se na solidarnu odgovornost te nisu bili voljni platiti svoju trećinu od preostalog duga koja je iznosila točno 1.892.505,56 kuna s u međuvremenu naraslim kamatama.

I tu se događa zanimljiv obrat. SC je krajem iste godine naglo povukao tužbu protiv Ministarstva i Sveučilišta i spor je u vrlo kratkom roku riješen nagodbom u okviru koje je Ministarstvo SC-u uplatilo iznos od 8,6 milijuna kuna, u kojem je bilo uključen i novac za potraživanje Tehnike i za sporni dug od 1,89 milijuna kuna. No SC nije podmirio dug prema Tehnici niti je Ministarstvu predočio valjan dokaz da je to učinio, pa je Tehnika podigla tužbu protiv SC-a i zatražila podmirenje duga od 1.830.421,93 kune uvećanog za narasle kamate.

Presudom Trgovačkog suda od 17. svibnja 2017. dug je potvrđen, a već 6. lipnja, samo dva dana prije sastanka na kojem je predočena odluka o uplati 11,9 milijuna kuna SC-u, pomoćnik sanacijskog upravitelja Bošnjaka za zajedničke poslove Velimir Mrkonjić je na sastanku s predstavnicima Ministarstva znanosti i obrazovanja i članovima Sanacijskog vijeća izjavio da je dug prema Tehnici podmiren. Samo tri dana kasnije Ministarstvo je uplatom od 11,9 milijuna kuna, u kojem iznosu je bio predviđen i iznos od 1,89 milijuna kuna na ime duga Tehnici, taj dug ponovno platilo, nakon što je SC-u 2012. već dalo novac za namirenje toga duga.

 

Način na koji je proveden cijeli postupak i činjenica da je procedura od odobravanja isplate do uplate novca na račun Studentskog centra provedena u roku od samo 24 sata, ukazuju na neuobičajeno veliku žurbu

 

Štošta je još sporno u načinu na koji je 2017. potrošeno spomenutih 11,9 milijuna kuna. Naime, iz ranije spomenutog revizorskog izvješća koje se poziva na bruto bilancu SC-a od 31. prosinca 2012., vidljivo je da je dug SC-a prema HEP Toplinarstvu u trenutku pokretanja sanacijskog postupka iznosio oko 7.000.000 kuna. No u srpnju 2013. SC je s HEP Toplinarstvom i HEP Opskrbom potpisao ugovor o cesiji čime su dugovanja u iznosu od 10.686.541 kuna podmirena prebijanjem s Ministarstvom financija.

Drugim riječima, SC je svoj dug prema HEP-u prebacio na Ministarstvo financija, a oni su za istih 10,7 milijuna kuna HEP-u umanjili poreznu obvezu. U kasnijim je isplatama SC u pet godina umjesto sedam milijuna kuna, koliko je iznosio dug u siječnju 2013., do 2018. samo HEP-u isplatio nevjerojatnih 26.292.211 kuna. Pribroji li se tom iznosu i „prebijenih“ 10,7 milijuna kuna koje je na sebe preuzelo Ministarstvo financija, HEP-u je ukupno od siječnja 2013. do prosinca 2017. uplaćeno 36.978.753,68 kuna. Ta je brojka izrijekom navedena u revizorskom izvješću iz 2018.

Tako je očito da je SC s 31 milijun kuna dobivenih iz državnog proračuna na ime sanacije dugovanja u okviru sanacijskog postupka protuzakonito HEP-u podmirivao tekuće troškove isporuke toplinske i električne energije, iako je te troškove trebao podmirivati iz vlastitih sredstava. Tim više što je dio tog dugovanja podmiren prebijanjem s Ministarstvom financija. I nije HEP jedini. Na isti su se način iz sanacijskih sredstava podmirivala dugovanja iz tekućeg poslovanja prema Vindiji, Ledu, PIK Vrbovcu, Zvijezdi, Jamnici, Podravki, Čistoći i mnogima drugima, jer ukupno isplaćena sredstva svim tim tvrtkama premašuju iznose stvarnog dugovanja utvrđenog na dan pokretanja sanacijskog postupka. No HEP ipak prednjači s iznosom ukupno isplaćenih sredstava.

Na sumnjive financijske aktivnosti i nenamjensko trošenje novca iz državnog proračuna za sanaciju Studentskog centra u Zagrebu upozorava se već godinama, a Nacional je početkom svibnja objavio i dijelove Zapisnika o obavljenom proračunskom nadzoru zakonitosti i namjenskog korištenja proračunskih sredstava u SC-u u razdoblju od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2017., iz kojega je jasno da valjani planovi i programi sanacije SC-a nikada nisu postojali te da su programi iz 2013. i 2016., koje Ministarstvo znanosti i obrazovanja nastoji prikazati kao valjane – jednoga je početkom 2013. napisao tadašnji sanacijski upravitelj Pejo Pavlović i za taj se plan u revizorskom izvješću navodi da je nepotpisan, odnosno nije službeni dokument, a drugi je u veljači 2016. stvorio sadašnji upravitelj Mirko Bošnjak – nisu relevantni dokumenti i ne mogu biti temelj sanaciji.

Upitno je također koliko su ti programi doista služili svrsi jer su revizori ocijenili da „iz oba Programa sanacije Studentskog centra u Zagrebu nije razvidno razdoblje trajanja sanacije, koje obveze će se u navedenom razdoblju podmiriti i na koji način“. Iz Ministarstva znanosti i obrazovanja su Nacional još ranije uvjeravali kako „proračunskim nadzorom nisu utvrđene nepravilnosti u utrošenim sredstvima iz državnog proračuna“.

No u revizorskom izvješću iz 2018. koje u svojoj bilješci spominje i Ivana Krznar i koje je u posjedu Nacionala, piše suprotno. U dokumentu se navodi da ukupni dug SC-a u trenutku pokretanja sanacijskog postupka u siječnju 2013. iznosi 121.009.466,77 kuna, s tim da je dio tog dugovanja riješen prijebojima i cesijama, a da je u periodu od siječnja 2013. pa do prosinca 2017. SC iz državnog proračuna na ime namirenja dugovanja dobio ukupno 157.900.000 kuna, odnosno čak 37 milijuna kuna više od potrebnoga da se zatvore sva dugovanja nakupljena do 2012., odnosno do početka sanacije.

Također se navodi da je od tih 157,9 milijuna kuna tek 100 milijuna kuna potrošeno za podmirenje dugovanja, a da su preostala sredstva – gotovo 58 milijuna kuna – potrošena nenamjenski, uglavnom na troškove tekućeg poslovanja SC-a i plaće zaposlenika. U nekoliko su navrata prijašnji sanacijski upravitelj Pejo Pavlović i sadašnji Mirko Bošnjak izvještavali Ministarstvo znanosti i obrazovanja, a ovo pak Ministarstvo financija, o utrošenim sredstvima dobivenima iz državnog proračuna, iz kojih je vidljivo kojim su sve tvrtkama i u kojim iznosima podmirena dugovanja. Ministarstvu zasigurno nije mogla promaknuti činjenica da je SC na ime sanacije potrošio puno više sredstava od utvrđenog stvarnog duga, pa je posve opravdano postaviti pitanje zbog čega ministar financija Zdravko Marić nije reagirao na ovo razbacivanje državnim novcem i očito kršenje zakona. O nepravilnostima se nisu oglasili ni članovi Stručnog povjerenstva za praćenje provedbe postupka sanacije koje je imenovano u lipnju 2013. i koje se sastojalo od predstavnika Ministarstva znanosti i obrazovanja, Ministarstva financija i Ministarstva kulture.

Jednako tako na sumnjivo trošenje novca godinama nisu upozoravali ni u Ministarstvu znanosti i obrazovanja, iako su informacije o tijeku sanacijskog postupka nesumnjivo imali. Tek je novoimenovana ministrica Blaženka Divjak par mjeseci nakon stupanja na dužnost zatražila reviziju sanacijskog postupka, no i ona je nepovoljne rezultate revizorskog izvješća sve ove godine nastojala prikriti.

Na neprimjereno trošenje proračunskog novca nisu upozoravali ni članovi Sanacijskog vijeća, iako je u njihovoj nadležnosti da Ministarstvu znanosti i obrazovanja i Vladi daju prijedloge mjera u postupku sanacije, a sanacijskom upravitelju i naloge vezane uz postupak sanacije. Možda se upravo u Sanacijskom vijeću SC-a mogu pronaći razlozi zbog kojih nadležne institucije nisu reagirale na spomenute nepravilnosti.

Naime, odlukom Vlade iz ožujka 2016. u Sanacijsko su vijeće imenovani Dragan Krasić, načelnik Sektora za rudarstvo pri Ministarstvu gospodarstva i kum glavnog državnog inspektora Andrije Mikulića o čijim je bliskim vezama sa sanacijskim upraviteljem SC-a Bošnjakom Nacional pisao početkom svibnja, potom član Predsjedništva Gradske organizacije HDZ-a Pere Semren, inače blizak prijatelj Mirka Bošnjaka te Goran Kolarić, glavni tajnik Ministarstva znanosti i obrazovanja. Sa svima njima blisko je, uglavnom prijateljskim i stranačkim vezama, čvrsto povezan i pomoćnik ministrice znanosti i obrazovanja i član Središnjeg odbora HDZ-a Stipe Mamić.

 

Na neprimjereno trošenje proračunskog novca nisu upozoravali ni članovi Sanacijskog vijeća SC-a u kojem su i Dragan Krasić, kum državnog inspektora Mikulića te Pere Semren, član zagrebačkog HDZ-a

 

I od ministra financija Zdravka Marića zatražili smo objašnjenje kako je moguće da je nenamjensko trošenje proračunskih sredstava u SC-u moglo trajati punih pet godina. Konkretno, zanimalo nas je zbog čega Ministarstvo financija, s obzirom na to da je putem redovnih izvještaja sanacijskog upravitelja i nadležnog Ministarstva znanosti i obrazovanja primalo redovna izvješća o načinima trošenja proračunskih sredstava tijekom sanacije, posebno u razdoblju od 2013. do 2017., i da je iz tih izvješća bilo razvidno da se proračunska sredstva troše nenamjenski, nije poduzelo ništa kako bi to spriječilo.

Željeli smo i odgovor na pitanje zašto Ministarstvo financija u spomenute četiri godine nije reagiralo na očiti nesrazmjer između stvarnog iznosa dugovanja SC-a i utroška sredstava iz proračuna za podmirenje dugovanja, odnosno na činjenicu da je SC-u u tom periodu iz državnog proračuna isplaćeno gotovo 60 milijuna kuna više od stvarnih dugovanja navedenih na početku sanacijskog postupka. Odgovor iz Službe za informiranje Marićevog ministarstva bio je vrlo štur i uopćen i nije nam dao pojašnjenje kakvo smo tražili. Iz Ministarstva su odgovorili kako su obavili revizorski nadzor nad poslovanjem SC-a i dodali:

„Zapisnik o obavljenom nadzoru označen je stupnjem tajnosti ‘OGRANIČENO’ kojim se klasificiraju podaci čije bi neovlašteno otkrivanje naštetilo djelovanju i izvršavanju zadaća državnih tijela u obavljanju poslova iz članka 5. Zakona o tajnosti podataka. Člankom 27. Zakona o tajnosti podataka propisano je ako se klasificirani podatak uništi, otuđi ili učini dostupnim neovlaštenim osobama, vlasnik podatka poduzima sve potrebne mjere za otklanjanje nastajanja mogućih štetnih posljedica, pokreće postupak za utvrđivanje odgovornosti i istodobno izvještava Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost. Ministarstvo financija u obvezi je postupiti u skladu s navedenim zakonskim odredbama i nije ovlašteno davati podatke o činjenicama utvrđenim Zapisnikom“.

Kad se šturi birokratski jezik prevede na razumljive riječi, pojednostavljeno nam je objašnjeno da ne možemo dobiti odgovore na naša pitanja jer je protuzakonito trošenje novca iz državnog proračuna proglašeno „ograničenom tajnom“.

Komentiraj