Deveto izdanje jedinog hrvatskog kazališnog festivala na engleskom jeziku, „Midsummer Scene“ u Dubrovniku, počinje 22. lipnja svjetskom praizvedbom prvog mjuzikla na festivalu „Put oko svijeta u 80 dana“ Julesa Vernea, u režiji Seana Aite i kompozitora Lea Elsa, koji će se igrati na tvrđavi Lovrijenac. Ovogodišnji festival na Lovrijencu zatvorit će 6. srpnja također mjuzikl, praizvedba solo mjuzikla „Ljubav je fer (Priče iz moje ulice)“ Gorana Karana. O svemu tome za Nacional govori Darija Mikulandra Žanetić, producentica Festivala.

NACIONAL: Ove godine na Midsummer Scene Festivalu bit će čak dvije praizvedbe, o čemu je riječ?

Mi jako volimo stvarati vlastite produkcije. Nakon osam sezona u kojima smo postavili nekoliko Shakespeareovih djela, od kojih su neke predstave vrlo uspješno gostovale i u inozemstvu, zatim obradu Držićeva „Dunda Maroja“ na engleskom i praizveli predstavu „Bijedni glumac“, odlučili smo se za mjuzikl jer to je forma koju obožavamo i koju smo oduvijek htjeli raditi, ali nismo imali dovoljno hrabrosti. Jako smo ponosni što ćemo praizvesti adaptaciju slavnog romana Julesa Vernea „Put oko svijeta u 80 dana“, i to kao mjuzikl na engleskom jeziku. Adaptaciju teksta i režiju potpisuje nagrađivani engleski dramski pisac i redatelj Sean Aita, a glazbu je skladao glumac i skladatelj Leo Elso koji je nedavno nastupio u mjuziklu „The Grinning Man“ na londonskom West Endu. Druga praizvedba je solo mjuzikl, poseban autorski projekt Gorana Karana pod nazivom „Ljubav je fer (Priče iz moje ulice)“, na kojem je Goran dugo radio i u kojem će predstaviti drugačijeg sebe, ogoliti svoju dušu pred publikom, a režira Ivan Leo Lemo.

NACIONAL: Tko igra u njima i na kojim lokacijama?

Naše predstave se igraju na Lovrijencu, prekrasnoj i jedinstvenoj ambijentalnoj pozornici koja ima posebnu energiju jer priča stoljetne priče, a tek kad se upale svjetla i izađe glumački ansambl, čarolija je garantirana. U mjuziklu „Put oko svijeta u 80 dana“ igra peteročlani međunarodni glumački ansambl koji uživo svira i pjeva sve songove, predvođen Hrvatom s londonskom adresom Filipom Krenusom. Tu je još i skladatelj Francuz Leo Elso, Portugalka Juliana Barros te Britanci Rhianna Goodwin i Julian Harries. Dizajn svjetla potpisuje Aleksandar Saša Mondecar, a videoprojekcije Nikola Kapidžić.

U Kneževu dvoru ugostit ćemo troje svjetski poznatih pijanista Mateja Meštrovića, Matthewa Mayera i Antoniju Pacek na koncertu Piano Maniacs Triathlon, a uz poseban događaj u Sponzi dan nakon završetka festivala, u suradnji s Domom Marina Držića, predstavit ćemo engleski prijevod Držićeve „Novele od Stanca“ koju je preveo Filip Krenus, u izdavačkoj djelatnosti Doma Marina Držića.

NACIONAL: Zašto baš „Put oko svijeta u 80 dana“, tko osmišljava repertoar festivala?

Mi smo jedan mali, ali kreativan tim – Filip Krenus, Jelena Maržić i ja – i kao osnivači festivala sve radimo u dogovoru. Budući da smo mala nezavisna produkcija i da smo ograničeni budžetom, pokušavamo napraviti zanimljiv i kvalitetan program. Osmišljavamo program tako da postavljamo poznata djela svjetskih klasika na engleskom jeziku kako bi privukli publiku iz cijelog svijeta. „Put oko svijeta u 80 dana“ je djelo koje se čita diljem svijeta i ne postoji čovjek na planetu koji za to nije čuo. Znali smo da ćemo zaintrigirati publiku samim naslovom, a sigurno i formom mjuzikla jer kod nas u Dubrovniku nema baš takve ponude.

NACIONAL: Kako je festival osmišljen i kakve su reakcije danas, devet godina kasnije? Na što ste najponosniji?

Festival je osmišljen tako da počinje uvijek oko prvog dana ljeta, po tome nosi i naziv Midsummer Scene, što bi značilo prizori ili scene mladog ljeta. Znali smo da u to doba godine u Dubrovniku nema posebne kulturne ponude, pogotovo za strane posjetitelje, te smo odlučili napraviti kazališni festival na engleskom jeziku. Festival zapravo postoji deset godina, ali devet sezona jer smo, nažalost, zbog pandemije morali jednu godinu pauzirati. Zreliji smo, hrabriji, pametniji, još uvijek imamo iste probleme pogotovo oko financijske konstrukcije, ali ovu zaluđenost kazalištem nitko nam ne može oduzeti, uživamo u svakom momentu procesa stvaranja predstave i želimo odgajati mladu publiku, turistima pružiti nezaboravno iskustvo ambijentalnog teatra i vidjeti osmijeh na licima publike. To nam je najveća nagrada.

Otvoreni smo za mnoge suradnje pa smo tako imali i gostovanja španjolske, hrvatske i poljske predstave na svom festivalu. Osim glavne produkcije koja se igra dva tjedna na Lovrijencu, nastojimo u sklopu festivala organizirati i programe poput cabareta, koncerta ili izložbi. Najponosniji smo na svoja međunarodna gostovanja, triput na The Bermuda Festival of the Performing Arts, u Poljskoj, Rumunjskoj, a najviše na gostovanje tijekom adventa 2016. punih 45 dana u Bečkom engleskom kazalištu gdje smo doživjeli veliki uspjeh.

NACIONAL: Zašto je važno imati jedan takav festival u Dubrovniku?

Dubrovnik u lipnju broji dnevno oko 16.000 turista, a današnji turisti traže nešto više od sunca i mora, traže doživljaj i iskustvo koje neće zaboraviti. Mi smo tu da im to pružimo, drugačiji doživljaj na kulturno-povijesnoj lokaciji. Mnogi naši posjetitelji često kažu da im je naša predstava vrhunac ljetovanja i to je ono što nam daje vjetar u leđa. Jedne godine smo imali čak i prosidbu tijekom pauze. A kada naše predstave putuju na međunarodna gostovanja, mi smo ponosni ambasadori Dubrovnika i Hrvatske. Dubrovnik je svjetski grad i zaslužuje jednu ovakvu međunarodnu priču.

Dosad je naše predstave vidjelo oko 25.000 ljudi, a ako ćemo tome pribrojiti sva međunarodna gostovanja, onda je to zajedno oko 42.000 ljudi. Bez obzira na brojke, nama je najbitnije da je publika zadovoljna te da napravimo dobru predstavu.

NACIONAL: Lokacije su sve veći problem u Dubrovniku, mnogi kažu da ambijentalni teatar u tom gradu niti ne postoji zbog buke i gužve. Kako vi pronalazite lokacije i ima li ambijentalni teatar u Dubrovniku budućnost?

Mi smo baš zbog velikih gužvi i buke odabrali Lovrijenac kao svoj kameni Globe, jer on je dislociran i na visini. Jako je teško pronaći lokaciju u samoj staroj gradskoj jezgri jer danas u odnosu na nekad postoji puno više restorana, barova, a i puno je turista po ulicama. Ambijentalni teatar sigurno ima budućnost, imate i velike metropole u svijetu koje također imaju ambijentalne festivale, treba samo pronaći mjesto koje je u skladu sa žiteljima koji poštuju i vole našu tradiciju teatra na otvorenom.