Ogromna količina bijesa sručila se jučer društvenim mrežama na izvedbu Hajduka u Rijeci. A kako i ne bi. Još jedna loša predstava pokazala je kako Leko uopće ne vlada s igračima. Najbolje pokazuju njegove izjave nakon utakmica. Sinoć:

„Ne možeš biti ozbiljna ekipa ako svaku utakmicu primiš dva gola. Mi primamo golove, a naših igrača je više u kaznenom prostoru. Fali nam odavno obrambena grinta.“

Čekaj malo, tko je tu trener. Ima li pilota u avionu?

Naravno, uvijek ima razumnih opravdanja. Nemamo dovoljno igrača na treningu zbog ozljeda, nedostaju najbolji zbog kartona… Samo, sve je to dio nogometa i kao trener moraš se snalaziti. I stvarno, Leko i nije od onih koji će pronalaziti olakšice. Spomene probleme, ali je svjestan loše igre.

Sigurno se na treninzima radi dobro i ukazuje na greške. Ni najveće trube od trenera neće zaboraviti analizirati prethodne ili pripremiti se za budućeg protivnika. Ali, rezultata nema. Nažalost, do igrača ne dolazi potrebna spona s trenerom. Nevjerojatna je dekoncentracija u linijama, strah u igračima, lamatanja rukama… Kao u pionirskom nogometu.

Najbolje je pokazalo jučerašnjih prvih 25 minuta, Hajduk bi imao problema ostati i u drugoj ligi. Kako je to moguće od praktički iste (čak i bolje) momčadi koja je rasturala puno bolju Rijeku ili Dinamo? Tri godine pobjeda na Rujevici! Spominjati pojedinačne greške kao one Vuškovića je bespredmetno. Mi jednostavno nismo bili momčad na terenu jer kako objasniti pad dekoncentracije u 9. minuti utakmice kad ispada čak četiri igrača jednim dodavanjem. Rijeka na boku stvara višak i u kaznenom prostoru je situacija 2 na 2. Dakle, ne radi se o 95. minuti kad je tako nešto moguće zbog umora ili tko zna kojeg razloga.

Ajde da je u Hajduku financijska situacija loša pa bi čovjek mogao shvatiti. Puno bi se lomilo u glavama van nogometa. Ovdje je situacija bila čak obrnuta. Rijeka obzirom na kaznu UEFA-e i velike pozajmice vlasnika ima vrlo neizvjesnu budućnost. Od samih polaznih točaka Jakirović je imao debelo težu poziciju. Što onu na tablici, što onu u međuljudskim odnosima, što onu na računu. O kvaliteti igrača ne treba ni govoriti, u Hajduku bi mogla igrati trojica iz Rijeke. Uostalom u jednom dijelu susreta smo to i vidjeli. Bilo je dovoljno pokazati malo borbenosti, približiti linije, povezati nekoliko dodavanja.

Na moj prvi tekst o sramotnom porazu Hajduka u Maksimiru bilo je prilično negativnih komentara, a evo 50 dana od tada još uvijek se osjećaju posljedice. I nisam napisao sve kako se ne bi bavio pričama rekla-kazala.

Pravo pitanje je kako dalje? Vidi li se izlaz iz ove situacije?

Jakobušić osim seniorskog sportskog dijela i infrastrukturnog odlično vodi klub. Ovdje je ipak podbacio. Ne radi se tu samo o Leki nego o stalnom lutanju. Od različitih tipova trenera do različitih predispozicija igrača. Jedni drugima ne odgovaraju. Jedni druge ne slušaju ili ne mogu poslušati. Rezultat je uvijek otkaz treneru.

Vukas – loši rezultati
Primorac – prijelazno razdoblje
Tramezzani – kao pogođen radi stabilizacije i ispunjenih zahtjeva, ali u stvarnosti s očajnim obrambenim nogometom čak i protiv zadnjeg na tablici
Gustafsson – kao razvojni trener mladih igrača po strategiji, ali s lošim rezultatima
Dambrauskas – kao konačan okret boljim rezultatima i sustavu, ali nakon prvih posrtaja otkaz, a možda je njemu trebalo dovesti pojačanja kad su određeni igrači osjetili zasićenje
Karoglan – kao prijatelj igrača i vojnik kluba bez poraza, ali s par remija i bez velikog napretka u igri
Leko – kao pravi Hajdukovac s uspjesima u Europi, sve po strategiji, ali s lošijim rezultatima s daleko boljom momčadi od prethodnika

Vjerojatno se predsjednik ne želi petljati duboko u same odnose, što je do sada možda i bilo dobro, ali morat će. Nekako smo izgurali do finala kupa i 2. mjesta kao i prošle sezone, ali s obzirom na ogromnu podršku navijača koja je vidljiva i kroz financijsku situaciju Hajduk je morao i bolje igrati i biti bliže Dinamu.

Jasno je kako se određenim igračima moramo zahvaliti i dovesti pojačanja. Sad je samo pitanje je li Leko taj trener koji može povesti Hajduk u bolje sutra. Ne, nije ovo piskaranje o njegovoj smjeni (ala protivnici kluba i modela) nego o potrebi ozbiljne analize. Ako se sve i napravi, može li on to. Hoće li ostati ipak određen broj igrača koji neće moći pratiti potrebno pa ćemo i iduće sezone razglabati o istome?

Jedno je sigurno Hajduk je toliko kvalitetniji od Šibenika da bi poraz u finalu kupa sigurno doveo do smjene trenera. Samo što ako do finala ne pokažemo nikakav ili mizeran pomak u igri?

Renato Čupić