U povodu najdugovječnijeg štrajka u Hrvatskoj, štrajka pravosudnih djelatnika i namještenika, koji je neočekivano prekinut prošloga tjedna povećanjem njihovih plaća za samo 12 posto i povlačenjem odluke Plenkovićeve vlade o uskrati plaća za dane provedene u štrajku, razgovarali smo s odvjetnikom Čedom Prodanovićem, do devedesetih godina tužiteljem i šefom najvećeg tužiteljstva u nekadašnjoj Jugoslaviji. Čedo Prodanović je do 1990. godine bio šef Tužiteljstva grada Zagreba, današnjom inačicom zagrebačkog DORH-a, državnog odvjetništva, a vodio je tim od 46 tužitelja, među kojima je on bio četrdesetsedmi. Osvrćući se na nedavno okončani štrajk pravosudnih službenika, Prodanović je taj rasplet sažeo latinskom izrekom „Vae victis“, koja bi u prijevodu trebala značiti „Jao pobijeđenima“, a zapravo, „Jao slabijima“. Ocijenio je da je predsjednik Zoran Milanović trebao sazvati izvanrednu sjednicu sabora unatoč činjenici što nisu usvojeni njegovi zaključci.

Prodanović se osvrnuo u razgovoru za Nacional i na ulogu osmeročlanog Kluba zastupnika nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru, koji već punih osam godina uporno čuva saborsku većinu HDZ-ovoj Vladi Andreja Plenkovića kad god to treba, sa značajnom ulogom Milorada Pupovca, predsjednika Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS). S Pupovcem je, kako je rekao, „dobar“. Za njega kaže da je „devedesetih godina imao važnu ulogu za Srbe u Hrvatskoj“, ali da se danas podržavajući Plenkovićevu Vladu, našao na „na istoj strani s raznim političkim klaunovima“, misleći na Hrvoja Zekanovića, koji je svojedobno optuživao Andreja Plenkovića da je na čelu „hrvatsko-srpske trgovačke koalicije“. Za predsjednika Vrhovnog suda Radovana Dobronića, s kojim predsjednik Vlade Plenković već tjednima odbija razgovarati, Prodanović kaže da je „pošten, dobar, pa čak i iznenađujuće rezolutan čovjek“. Ali, i da se na Vrhovnom sudu „svi njegovi potezi čekaju iz zasjede“, da je u toj najvišoj instituciji sudbene vlasti u Hrvatskoj dočekan kao „neželjeno dijete“ i da je izložen opstrukciji.

NACIONAL: Kako ocjenjujete ovu izvanrednu sjednicu Sabora, koju je sazvao predsjednik Zoran Milanović? Premijer Plenković uvjerava javnost da je ta sjednica bila nepotrebna.

Ta se sjednica trebala održati, jer se ozbiljni problemi nisu rješavali. Pitanje je hoće li se sada riješiti, unatoč tome što Sabor nije prihvatio prijedloge predsjednika Republike, pa su izglasani zaključci kontra predsjednikovih prijedloga, no ovako se više ne može dalje. U suprotnom imat ćemo opću paralizu društva. Treba vidjeti, a to se može u pet minuta, ako se to želi – što se dešavalo u HEP-u. DORH kada netko nekoga zaposli preko reda ide isti dan i hapsi, a ovdje, gdje se radi o desecima milijuna eura, rade se izvidi u nedogled. Svi dokumenti važni za tu aferu objavljeni su, pa je sve provjerljivo u roku jednog dana. Zna se tko je prodavao, a tko je kupovao, tko je imao povjerljivu informaciju i tko je zaradio.

NACIONAL: Smije li se zarađivati?

Smije se zaraditi ako se ne radi o pogodovanju i ako nije silna diskrepancija u cijeni, kakva čitam da je bila.

NACIONAL: Štrajk pravosudnih službenika i namještenika dugo je trajao, a sudovi nisu radili osim najnužnijih poslova. I vi odvjetnici imali ste financijske štete, a ne samo službenici u pravosuđu, kojima je vlada zaprijetila da im neće platiti dane provedene u štrajku. Osjećate li se i vi odvjetnici oštećenima?

Bilo bi nepristojno da mi odvjetnici kukamo zbog financijskih gubitaka dok ljudi nemaju plaću. Osjećamo to kao financijski gubitak, ali ćemo s tim preživjeti puno lakše nego sudski službenici.

NACIONAL: Jesu li štrajkači pretjerali i pogriješili? Ministar pravosuđa Ivan Malenica govorio je da će im dići plaće za još 12 posto, a oni su uzvratili da im to povećanje donosi tek šezdesetak eura više mjesečno. Iz Vlade ih opovrgavaju procjenama da će to povećanje plaća biti 80, a u nekim slučajevima i više od 100 eura. Je li to malo?

Budimo ozbiljni. To je ponižavajuće. Prvo, ti pravosudni službenici nisu pogriješili sa štrajkom, jer to je jedina metoda koja prolazi u ovoj zemlji. Ako pokorno čekaš da te se netko na vlasti sjeti i udovolji nekim normalnim zahtjevima onda ćeš čekati Godota. Odnosno, čekat ćeš do sudnjeg dana. U Hrvatskoj se sve dobiva na mišiće. Taj štrajk jedina je metoda kojom su mogli nešto postići, što su djelomično i uspjeli. To je nedovoljno, jer su te plaće mizerne. Te su plaće na rubu socijalne egzistencije. U Njemačkoj je i socijalna pomoć veća od njihovih plaća. Loptati se s njima s povećanjima plaća od 10 ili 12 posto apsolutno je bilo ponižavajuće.

NACIONAL: Kažete bilo je ponižavajuće za te ljude, ali zašto je premijer Andrej Plenković baš prema njima bio toliko neumoljiv, pa nije popuštao? Nije da u proračunu za to nema novaca. Liječnicima, zdravstvenim djelatnicima, pa i sucima je daleko brže ispunio zahtjeve. Je li problem u tome što je štrajkače podržao predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić, pa ga je čak i premijer Plenković pogrdno nazvao „sindikalnim povjerenikom“?

Ne bih to rekao, jer su sve te podrške štrajkačima stizale nakon što je štrajk počeo. Možda to ima neku dodatnu motivaciju, jer su to de facto suprotstavljene strane. Zoran Milanović i Radovan Dobronić su s jedne strane, a s druge strane je Plenkovićeva Vlada.

NACIONAL: Ali za izbor Dobronića za predsjednika Vrhovnog suda, iako ga je predložio predsjednik Milanović, glasalo je 120 zastupnika, a samo tri glasa su bila protiv. Dobronić je dobio najviše glasova ikada od kada se bira predsjednik Vrhovnog suda. Znači da su za njega glasali i zastupnici Plenkovićevog HDZ-a.

Ne budimo naivni. Dobronića su prihvatili jer su ga morali prihvatiti. Da ga nisu prihvatili nastupila bi ustavna kriza. Radovan Dobronić je bio drugi kandidat kojeg je predložio šef države. Sigurno ga nisu prihvatili zato što su ga željeli. Radovan Dobronić je za HDZ bio, metaforički rečeno, neželjeno dijete. A Vlada je u ovom slučaju štrajka udarila na najnemoćnije u pravosuđu, službenike i namještenike.

NACIONAL: Nakon okončanja štrajka očekujete li da će premijer Plenković napokon primiti na sastanak predsjednika Vrhovnog suda Radovana Dobronića?

Nije tu pitanje hoće li premijer primiti predsjednika Vrhovnog suda jer Andrej Plenković nije kralj. Dobronić i Plenković na čelu su dviju ravnopravnih vlasti, izvršne i sudbene. Trodioba vlasti na zakonodavnu, sudsku i izvršnu ne znači da je jedna vlast u načelu jača od drugih. Vlada je samo utoliko jača, jer ona odlučuje o financijama i omogućava nesmetani rad pravosuđa. Blagajna je u rukama Vlade, pa je zbog toga ona faktički jača. Ali, sudska vlast je samostalna i nezavisna. Vlasti interferiraju, dakle, međusobno komuniciraju i surađuju, a na dobrobit građana. Tako bi moralo biti, jer vlasti u načelu i postoje zbog dobrobiti građana, a ne zbog njih samih na vlasti. Te vlasti moraju funkcionirati da bi pravosuđe osiguravalo građanima pravnu zaštitu, fizičku i imovinsku sigurnost, normalni pristup sudu. To su neke civilizacijske tekovine oko kojih danas uopće ne bi smjelo biti razgovora.

NACIONAL: To su i obilježja pravne države. Kakva je naša pravna država? Je li ta pravna država u Hrvatskoj, kako ste u jednom trenutku rekli, klimava?

Naša pravna država bila je ovim štrajkom suspendirana. Jedna grana vlasti, ona sudska, nije funkcionirala. Ta grana vlasti bila je blokirana, a posljedično zbog toga pate i druge grane vlasti. Više nije bilo trgovačkog prometa. Kriza u pravosuđu neminovno se prelijeva na funkcioniranje cijelog društva.

NACIONAL: Ponovimo, možemo li očekivati da će se Plenković nakon svega sastati s Dobronićem?

To i dalje ne znam, ali sam primijetio da je Andrej Plenković poslao pismo Radovanu Dobroniću u kojem je napisao „pozivam vas na nastavak dijaloga i suradnje u okviru Ustava“, a nakon što ga je prethodno odbio primiti. Može to biti i sastanak, ali Plenković nije htio reći otvoreno da ga poziva na razgovor. Ne znam kakav će biti taj „nastavak dijaloga“. Je li putem goluba pismonoše?

Odgovor Plenkovića je pitijski. Mislim da je premijer sada shvatio da je vrag odnio šalu. On bi se svakako morao sastati s Dobronićem. Uz kritičnu količinu pameti ovi se problemi moraju riješiti.

NACIONAL: Kako tumačite činjenicu da je predsjednik Milanović primio predsjednika Vrhovnog suda Radovana Dobronića?

Sagledavam to iz dva aspekta. Predsjednik Milanović očito sagledava na drugi način situaciju u društvu, a to su trenutačno bili štrajk i afera u HEP-u. On je dao puno veću važnost toj krizi i ozbiljnije tome pristupio, a to je po meni bilo i realno. Ne može se zanemariti ni ova subjektivna strana u toj priči, a to je da je Dobronić bio Milanovićev izbor.

NACIONAL: Nije li ipak taj postupak Plenkovićeve Vlade bio pogrešan iako je bila riječ o najnemoćnijima, a uz to i najslabije plaćenim zaposlenicima u pravosuđu nad kojima je premijer trenirao strogoću?

U Vladi su zanemarili komponentu da ti najnemoćniji izazivaju i najveće simpatije u javnosti. Baš zato što su najnemoćniji. Uvijek javnost podržava slabije. Krenuli su na njih nasilno. Zatim su naišli na neočekivani otpor, pa onda na podršku štrajkačima i Dobronića i Milanovića. Sad su u ćorsokaku. Vlada i premijer sada se pokušavaju izvući iz problema.

NACIONAL: Tko je stvorio taj problem? Jesu li to bili pravosudni službenici i namještenici njihovom odlukom o štrajku?

Problem je stvorila Vlada. Ne vidim razloga zašto se nije usvojio zahtjev za povećanjem plaća administrativnih radnika nakon što je Vlada usvojila povećanje plaća sudaca. Naveli su kontraargument da ako se otvore vrata njima, onda će pustiti duha iz boce, pa će i ostali radnici u državnoj i javnoj upravi tražiti povećanje plaća.

NACIONAL: Nisu li se te prijetnje o novim zahtjevima za povećanjem plaća i dogodile?

To se i dogodilo. Policijski sindikat je zaprijetio da će, ako se plaća sudskim službenicima digne i za jednu kunu, i oni „razmisliti o štrajku“. Ne znam zapravo čime prijete, ali to je sumrak sindikalizma. Umjesto da sindikalisti – proleteri postupaju u skladu s čuvenom parolom „Proleteri svih zemalja, ujedinite se!“ oni postupaju po načelu „bellum omnium contra omnes“, odnosno, rata svih protiv sviju među sindikatima.

Nema radničke solidarnosti, a mene to zapanjuje. Neobjašnjivo mi je da se sindikati međusobno obračunavaju umjesto da su jedna fronta. Floskula „Proleteri svih zemalja, ujedinite se!“ nekada je funkcionirala i u kapitalizmu, a ne samo u socijalizmu. Sada se dogodilo da je jedan sindikat samo čekao u pričuvi da ospori zahtjeve drugog sindikata. Jesu li dirigirani iz Vlade ili nisu, to ne znam, ali postoji i takva mogućnost. U svakom slučaju, sramotno je. Pola tih sindikata je instrumentalizirano. Podsjećaju me na Silvana Hrelju, bivšeg zastupnika Hrvatske stranke umirovljenika, kojeg su izbacili iz stranke. To je model u kojem Vlada manipulira ljudima, naravno s njihovim pristankom iz različitih interesa.

NACIONAL:Da li to kupovanje sindikata i saborskih zastupnika Andreju Plenkoviću ide od ruke? Uspijeva li u tome?

Plenkoviću, ali i svima u HDZ-u, to je do sada išlo od ruke. Žetoni ili žetončići u saboru uvriježeni je termin već godinama. To je model koji postoji još iz vremena Franje Tuđmana i Ive Sanadera, a usavršio ga je Milan Bandić, konkretno u ime Plenkovića.

NACIONAL: Kažete da je taj model kupovanja koristio Ivo Sanader, a bili ste odvjetnik Sanadera i branili ste ga na sudu.

Bio sam odvjetnik Sanadera i opet bih ga branio. Uvijek sam tvrdio i opet to tvrdim da ovo što se Sanaderu radilo nije korektno, ali to je druga priča.

NACIONAL: Ali, ta priča i danas je aktualna kada je Ivo Sanader u zatvoru na odsluženju kazne. Ivo Sanader je Nacionalovom novinaru 2012. godine na promociji zbirke aforizama „Uprknuće“ Jerka Rošina, nekadašnjeg saborskog zastupnika, rekao da su se svi njegovi ministri, koji su svjedočili protiv njega, izvukli kao svjedoci pokajnici, a da je jedino on nominalan kao krivac za korupcijsku hobotnicu. Rekao je da su se svi oni okoristili, a na kraju je ispalo kao da nisu u ničem sudjelovali, pa je to Nacional i objavio. Kasnije se zbog te objave Sanader naljutio, jer je to novinaru rekao u povjerenju, a ne za objavu.

Naljutio se premda je ta objava u Nacionalu bila zapravo u njegovu korist. Zasmetalo mu je vjerojatno zato što je i on bio uvršten u tu ekipu. Vjerojatno mu to nije konveniralo. Da zaključim priču o Sanaderu – svi predmeti u kojima je Ivo Sanader suđen bili su na osnovi iskaza ljudi koji su bili u neposrednom kontaktu s novcem. Mi smo tvrdili, a to tvrdimo i danas, da su se oni okoristili, a ne Sanader. Nitko me ne može uvjeriti da je Robert Ježić govorio istinu. Nitko me neće u to uvjeriti. Isti je slučaj i s Petrom Čobankovićem i Stjepanom Fiolićem. Za Ježića imamo potvrdu i međunarodne arbitraže u Ženevi da je to bio svjedok kojem se ne može vjerovati.

NACIONAL: To je bilo na arbitraži u Švicarskoj, ali ta priča oko Ježića bila je malo nategnuta. Ta arbitraža nije uzela u obzir činjenicu da je Sanader već tada imao pravomoćnu presudu u Republici Hrvatskoj, a arbitraža je nije uzela u obzir.

Ta odluka arbitraže uopće nije nategnuta, jer čovjeku, koji je pet puta mijenjao iskaz, ne možeš vjerovati. Kod Roberta Ježića upravo je to bio slučaj. Za to sagledati ne moraš biti pravni super ekspert. Dakle, problem je po meni u našim, domaćim presudama, a ne u međunarodnoj arbitraži.

NACIONAL: U kojem je statusu sada slučaj Ive Sanadera?

Ivo Sanader je pravomoćno osuđen u ukupnom zbroju kazne zatvora od 18 godina, a odslužio je skoro devet godina zatvora. Negdje je oko polovice kazne.

NACIONAL: Jeste li presudu Ivi Sanaderu doživjeli i kao osobni neuspjeh?

Nisam doživio to neuspjehom. Ovdje se samo potvrdila priča da se s rogatim ne možeš bosti. Jači su. Slično je bilo i u ovoj situaciji sa štrajkom pravosudnih službenika, iako je riječ o posve drugačijem kontekstu. Uvijek je „Vae victis“. Jao pobijeđenima, zapravo, jao slabijima.

NACIONAL: Kako će premijer Plenković sada reagirati?

Plenković nije glup. On sada mora izaći iz problema koji je inicijalno sam stvorio. Postavio se vrlo rigidno ne želeći uopće davati bilo kakvu koncesiju. Njihova teza da ako otvore bocu onda će se početi javljati svi, to ne može biti argument. Javljat će se i drugi, ali postoji konkretan problem za ljude, koji rade važan posao za 500 ili 600 eura. Država je ta koja mora naći novce, a novaca uvijek ima. Ako je bilo u HEP-u, gdje je eksplodirala afera, onda ga ima i ovdje.

NACIONAL: Zašto mislite da u HEP-u ima novca? Vidite da je Vlada morala HEP dokapitalizirati da ne ode u stečaj, da ne bankrotira.

Ne znam te priče, ali ova afera s plinom u HEP-u je nevjerojatna. Čekam samo kad će eutanazirani DORH početi raditi svoj posao.

NACIONAL: Tko je eutanazirao DORH?

Djelomično sami sebe, a djelomično izborom krive osobe na čelo DORH-a. Ne znam je li to posljedica poslušništva izvršnoj vlasti ili posljedica nekompetencije. U to ne ulazim. Ali tužilaštvo trenutno ne funkcionira kako bi trebalo funkcionirati. DORH je glavni problem kazneno-pravnog pravosuđa danas. Zašto kazneno-pravnog pravosuđa? Zato što je to njegova osnovna funkcija, a u imovinski dio ne bih ulazio.

NACIONAL: U kojim je predmetima DORH konkretno zakazao?

Prije svega, u značajnim predmetima u kojima izvidi traju godinama bez meritorne odluke, a nisu se proslavili ni s ishodom nekih od najznačajnijih kaznenih predmeta. Primjerice, Todorića, Hrvatske poštanske banke, u predmetima u kojima se godinu-dvije čeka da počnu izvidi.

NACIONAL: U čemu je problem s izvidima? Zar izvide ne radi USKOK?

To je isto, ali je važno da izvidi ne traju unedogled. USKOK je u sklopu Državnog odvjetništva. Ravnatelj USKOK-a odgovara glavnom državnom odvjetniku. USKOK je samo udarna pesnica DORH-a za korupciju i organizirani kriminal. Šef USKOK-a je subordiniran glavnom državnom odvjetniku i ovaj ga može smijeniti u svakom trenutku jednim potezom.

NACIONAL: Glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj Šipek tako je smijenila bivšu ravnateljicu USKOK-a Vanju Marušić. Kako to komentirate?

Nije Zlata Hrvoj Šipek baš doslovce smijenila Vanju Marušić, ali je bila iznuđena ostavka ravnateljice USKOK-a Vanje Marušić. Glavna ravnateljica više nije imala povjerenje svoje šefice, pa više nije mogla normalno raditi. Sve je počelo onom nespretnom press konferencijom vezano za slučaj ministrice Gabrijele Žalac. Ravnateljica USKOK-a je nastojala tada pokriti glavnu državnu odvjetnicu, kada je „zatvoren“ tzv. slučaj Žalac, a onda ga je opet otvorilo europsko tužiteljstvo. Obje su ispale nevjerodostojno, nekompetentno, krajnje neuvjerljivo. Ne znam dvorske intrige, ali tada je započeo njihov razlaz. Tada su se poremetili njihovi odnosi. Činjenica je da je to bila situacija u kojoj je bilo vrlo teško isplivati iz problema, ali one su to odradile apsolutno nevješto.

NACIONAL: Kako vidite trenutnu situaciju na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske? Da li Dobronića osim premijera Plenkovića opstruiraju i kolege suci na samom Vrhovnom sudu?

Čitam ono što je objavljeno u medijima, ali mogu govoriti samo na osnovi tuđih podataka. Ne poznam unutarnje odnose na Vrhovnom sudu, ali je evidentno da je Dobronić tamo došao kao strano tijelo. Njegov se dolazak na Vrhovni sud nije želio niti je dočekan s dobrodošlicom na Vrhovnom sudu. Doživljavaju ga kao nametnutog predsjednika suda od predsjednika države. Ima i frontu odbijanja, koja mu se suprotstavlja. Vidjeli smo da je i smjenjivao neke ljude. Je li on u međuvremenu našao neke suradnike na Vrhovnom sudu, koji bi mu bili lojalni da bi mogao voditi svoju politiku, to ne znam. Ali, očito je da ima snažnu frontu odbijanja.

NACIONAL: Dokazuje li tu opstrukciju i ovaj slučaj u kojem Vrhovni sud nikako već mjesecima ne uspijeva donijeti pravovaljanu odluku o konvertiranim kreditima u švicarskim francima? A upravo je Dobronić kao sudac Trgovačkog suda u Zagreba još prije 10 godine donio kolektivnu presudu o ništavnosti dvije glavne klauzule iz tih ugovora o kreditima u švicarskim francima. O ništavnosti promjenjive kamatne stope i o ništavnosti same valute.

Teško mi je govoriti jer ne znam detalje. To može teoretski biti i sukob različitih pravnih stavova. Ali, čitava atmosfera na Vrhovnom sudu ukazuje da predsjednik Vrhovnog suda nema sve poluge da može normalno funkcionirati. Svi njegovi potezi čekaju se iz zasjede. Radovan Dobronić je pošten, dobar, pa čak i iznenađujuće rezolutan čovjek. On se postavlja principijelno. Nadam se samo da neće proći kao Don Quijote u jurišu na vjetrenjače. Odnosi snaga u samom Vrhovnom sudu su mi nepoznati, ali s obzirom da Vlada ima presudan utjecaj na sve što se događa u društvu, i da se u Hrvatskoj s vremena na vrijeme pravna država uspostavi, pa onda opet završi u krizi, djelovanje predsjednika Vrhovnog suda je ograničeno. Osnovni je problem da Vlada u Hrvatskoj ne osigurava pravnu sigurnost. Za tu pravnu sigurnost odgovorni su sudovi ako im se dozvoli da normalno rade. No, ne može se reći da je isključivo problem pravosuđa ako ono ne funkcionira. To je problem i izvršne vlasti, koja je odgovorna za funkcioniranje države, a u konačnici i cjelokupnog društva.

NACIONAL: Kako ocjenjujete aktualnu političku situaciju? Jesu li mogući i prijevremeni izbori već u listopadu ove godine? I vi ste politički aktivni. Član ste Nove ljevice.

Podupirajući sam član Nove ljevice, simpatizer. Na izbore ćemo ići kada HDZ procijeni da mu je najpovoljniji trenutak. Ako se odluče za prijevremene izbore pričekat će da prođe turistička sezona da se napune fondovi i proračun.

NACIONAL: Nakon prošlotjednog olujnog nevremena u Sloveniji, slovenski premijer Robert Golob obratio se javnosti i istog trena ljudima najavio financijsku pomoć. U Hrvatskoj i više od dvije godine poslije potresa ljudi su još uvijek na Baniji u kontejnerima. U čemu je razlika u funkcioniranju države u takvim kataklizmičkim situacijama u Hrvatskoj i u Sloveniji?

Ne želim ni pomisliti da Vlada u Hrvatskoj nije željela obnoviti domove ljudima u Hrvatskoj, da je čekala trenutak da to učini uoči izbora. U hrvatskom slučaju očito je bilo da država ne funkcionira, da su obnovu nakon potresa vodili nekompetentni ljudi. Slovenski premijer Golob reagirao je onako kako postupaju odgovorne države. U Hrvatskoj to nije bio slučaj. Hrvatska vlada je relativno dobro postupila kada su davali financijske potpore u vrijeme pandemije covida. Zašto država nije kvalitetnije reagirala u zbrinjavanju ljudi nakon potresa ne znam. Činjenica je da su ljudi nakon dvije, tri godine još u kontejnerima. Ništa se nije pomjerilo dok nije došao Branko Bačić, koji o tome nešto zna. Ne znam zašto se toliko čekalo. Potrebna je kombinacija političke volje i dolazak čovjeka koji zna kako to napraviti.

NACIONAL: Kako tumačite činjenicu da osmeročlani zastupnički klub nacionalnih manjina tako uporno održava na životu saborsku većinu Plenkovićeva HDZ-a, uključujući i troje zastupnika srpske nacionalne manjine. Sada u tom poslu očuvanja vlasti surađuju i s Hrvojem Zekanovićem, koji je donedavno optuživao premijera Plenkovića da je napravio proskribiranu srpsko-hrvatsku trgovačku koaliciju?

To je njihova nesretna pozicija, koju su sami izabrali, između „čekića i nakovnja“. Oni tu poziciju tumače opravdanom, uvjereni da je ona nužna iz pragmatičnih razloga, brige o manjini koju predstavljaju. Posljedica takvog pristupa je naravno dovođenje u pitanje vlastite vjerodostojnosti, pa i činjenica da ste „na istoj strani“ s raznim političkim klaunovima. Kad je riječ o Miloradu Pupovcu moram reći da je za srpsku manjinu napravio jako puno devedesetih godina, kada je bilo najteže i kada se zaista izložio raznim neugodnostima zbog toga. Bi li sad mogao učiniti više, mislim da bi. Nema nijednog racionalnog razloga i političkog opravdanja da još danas postoje sela bez struje i vode. Pretežno su to sela sa srpskim stanovništvom. Čovjek koji participira u Plenkovićevoj vladi već osam godina objektivno je za to odgovoran. Ne mogu drugo reći.

NACIONAL: U kakvim ste odnosima s Miloradom Pupovcem?

S Pupovcem sam dobar, kad je bilo najteže, dobro i hrabro se postavljao, a ovo je sada nesretna pozicija u kojoj on ekvilibrira, pazi što će reći. Bilo je to uočljivo i na ovoj izvanrednoj saborskoj sjednici kada su i Milorad Pupovac i Boris Milošević podržali Plenkovićevu Vladu, a kritizirali sazivanje te sjednice, koju je sazvao predsjednik Zoran Milanović. To je takva pozicija kada uđeš u nešto iz određenih razloga, a znaš da podupireš nešto što ne pije vodu. Što god rekao ili ćeš se zamjeriti Vladi ili nećeš obavljati svoju osnovnu funkciju, a tvoja je osnovna funkcija ne da vodiš svjetsku politiku nego da vodiš brigu o narodu koji predstavljaš, a to su u njegovom slučaju Srbi u Hrvatskoj. Srbi su ih birali, nitko drugi.