BRKIĆEVA MREŽA gura Olega Butkovića u kandidaturu za šefa HDZ-a da destabilizira Plenkovića

KAO KLJUČNOG ČOVJEKA koji stoji iza barem jednog dijela operacija s ciljem slabljenja aktualnog premijera i šefa HDZ-a Andreja Plenkovića, njemu bliski izvori vide njegova zamjenika Milijana Brkića i tvrde da on sada ima novi plan: suprotstaviti Plenkoviću novog, neočekivanog protukandidata

Unatoč proklamiranim “pravilima igre” i želji da fokus bude na predsjedničkim izborima koji bi se trebali održati u prosincu, vrh HDZ-a na čelu s Andrejem Plenkovićem teško će obuzdati rasplamsavanje unutarstranačke bitke za novo vodstvo stranke, a čini se kako su i sami svjesni da su već započele političke operacije unutar HDZ-a s ciljem slabljenja Plenkovićeve pozicije.

Naime, iako su izbori planirani tek za proljeće iduće godine, nakon Mire Kovača, Davora Ive Stiera i zaboravljenog Tomislava Karamarka, u opticaju se pojavilo ime još jednog, pomalo neočekivanog kandidata. Riječ je o aktualnom ministru mora, prometa i infrastrukture Olegu Butkoviću, ujedno potpredsjedniku HDZ-a i šefu primorsko-goranskog HDZ-a. Još je zanimljivija tvrdnja koju su Nacionalu iznijela tri neovisna izvora, da Butkovićevu kandidaturu zagovara Milijan Brkić, zamjenik predsjednika stranke i potpredsjednik Sabora. Upravo pitanje koga će na unutarstranačkim izborima podržati Milijan Brkić i kakvu će on poziciju zauzeti u odnosu na aktualnog šefa Andreja Plenkovića, jedno je od ključnih pitanja na koja su Nacional upozorili i sugovornici iz HDZ-a s kojima smo razgovarali proteklog tjedna, ali i izvori bliski vrhu Vlade i HDZ-a. Kao ključnog čovjeka koji stoji iza barem jednog dijela operacija kojima se želi oslabiti Plenkovića, njemu bliski izvori vide upravo Brkića. Takav stav prilično je iznenađujući, s obzirom na to da se proteklih mjeseci pojavila informacija da su Plenković i Brkić na jednom ručku “stisnuli ruke jedan drugome” i “dogovorili suradnju” te da je Brkić u nizu aktualnih tema posljednjih tjedana nastojao, u najmanju ruku, djelovati kao faktor stabilnosti. Međutim, izvori bliski vrhu HDZ-a ne tvrde samo da nema dogovora s Brkićem, već i da upravo on i njemu bliska interesna mreža stoje iza lansiranja plana o kandidaturi Olega Butkovića. Izvor blizak vrhu HDZ-a tvrdi:

“Butković sam po sebi nema tolikih ambicija da bi se natjecao za mjesto šefa HDZ-a koliko ga Brkić ohrabruje, podržava i tapša po ramenu. To je tipična Brkićeva operacija, on gura Butkovića u tu priču, ali on je za njega samo maneken kojeg će potrošiti jer je on naprosto takav, troši ljude za svoje političke ciljeve. On ne hrani ambicije samo Butkoviću, već i Miri Kovaču jer mu je cilj destabilizirati Plenkovića.”

Kao jedan od razloga da Brkić podrži nekog novog igrača poput Butkovića, a ne, primjerice, Davora Ivu Stiera, Nacionalovi izvori koji dobro poznaju odnose između njih dvojice ističu stari antagonizam, ali i čvrsta Stierova moralna uvjerenja. Stier je, naime, najglasniji zagovornik borbe protiv ortačkog kapitalizma, a prema tvrdnjama osoba koje su s njim bile u kontaktu, jednim od glavnih protagonista takve politike smatra upravo Brkića, i to zbog njegovih razgranatih odnosa s jednim specifičnim poslovnim miljeom iz zone energetike. No dok je Stier svoje namjere otvoreno iznio, ali je isto tako jasno dao do znanja da neće raditi Plenkoviću iza leđa, u Butkovićeve namjere šef HDZ-a očito nije posve siguran.

Kao točku preokreta nakon koje je bilo jasno da se Butković svrstao na suprotnu stranu od Plenkovića, u vrhu HDZ-a vide njegov intervju za RTL Danas od 27. kolovoza.

“Na pitanje o unutarstranačkim izborima Oleg je počeo prosipati floskule da se svatko ima pravo kandidirati, a Plenkovića je iziritiralo što je bio potpuno neodređen i što nijedno slovo lojalnosti nije proizišlo iz tog njegova odgovora. Očito je već tada počela igranka oko Olega, kojeg je Brkić nanjušio”, rekao je za Nacional izvor blizak vrhu HDZ-a.

‘ANDREJ I OLEG SE NE VOLE, a Plenković o Butkoviću misli slično kao o Brkiću i smatra da Brkić sada planira Butkovića iskoristiti u vlastitoj igri i naprosto ga potrošiti’, tvrdi Nacionalov izvor blizak šefu HDZ-a

U tom intervjuu Butković je, naime, najprije govorio o izjavi Milorada Pupovca u kojoj je usporedio Hrvatsku i NDH te mu je postavljeno pitanje ima li Tomislav Karamarko, koji je među prvima osudio Pupovčevu izjavu, šanse na unutarstranačkim izborima, na što je Butković odgovorio: “Vidjet ćemo što će biti na unutarstranačkim izborima, vidim da ima i dosta kandidata koji to žele biti. Ja nisam osobno još usredotočen na unutarstranačke izbore, bavim se problemima u resoru, ali vidjet ćemo kad za to dođe vrijeme koliko će biti kandidata. Naravno, svatko se ima pravo kandidirati, ponuditi svoj program, a odlučit će članice i članovi HDZ-a.”

Na to je novinarka RTL-a konstatirala “Niste baš sigurni da će Plenković ostati predsjednik?” a Butković je potom rekao:˝”Pa ne bih špekulirao sad u ovom trenutku. Predsjednik Vlade i predsjednik stranke radi svoj posao, vodi Vladu, vodi stranku, mi smo još uvijek pobjednička stranka i najjača stranka u Hrvatskoj. Naravno da uvijek može bolje, treba stvari možda i mijenjati u nekom dijelu, ali po meni za sada stvari idu jako dobro.”

Takva neodređena izjava možda i ne bi bila toliko čudna da u istom intervjuu Butković nije bez imalo sumnje ustvrdio da će Kolinda Grabar-Kitarović pobijediti na predsjedničkim izborima i da je ne mogu ugroziti ni Miroslav Škoro ni Zoran Milanović. Drugim riječima, Butković je otvoreno izrazio uvjerenje da će predsjednica i nakon izbora ostati predsjednica, ali za svog aktualnog šefa to nije mogao ili se nije usudio sa sigurnošću ustvrditi. Možda nesvjesno, a možda i svjesno, time je samo dao prostora onima koji tvrde da Butković ionako nikada nije bio “originalno Plenkovićev čovjek” te da spada u one “spavače” u Predsjedništvu HDZ-a koji će mu prvi okrenuti leđa. S druge strane, kao čovjek s izrazitim instinktom za političko preživljavanje, kako ga opisuju mnogi stranački kolege, Butković se možda samo poveo za raspoloženjem onog dijela članova stranke koji su protiv Plenkovića pa naprosto nije želio sebe izlagati podržavajući njega.

Plenković mu je to, međutim, jako dobro zapamtio pa ga je dva tjedna kasnije podboo na sjednici Vlade. Govoreći o nenajavljenom dolasku “delegacije” 11 neuniformiranih srbijanskih vojnika koji su navodno željeli iskazati počast žrtvama Jasenovca, Plenković je na toj sjednici 12. rujna navodno usputno spomenuo i Butkovića:

“Ja ne znam jesmo li se mi ikada sjetili slati vojnike u neku zemlju bez obavijesti. Pavle Vuisić je rekao u ‘Ko to tamo peva’ da su propisi propisi i treba ih poštovati. To je bit. Evo, Butković voli taj film. Ako netko ne radi tako, onda ne može ući i zato smo rekli da Vulinovih 11 ne može u Hrvatsku. Ne dopuštamo provokacije, da nas to dovede do incidenta.”

Naravno, Plenković nije slučajno spomenuo Butkovića, već ga je očito imao potrebu ‘piknuti’. No zato je Butković nakon izlaska sa sjednice novinarima okupljenima ispred Vlade izjavio da se premijer zabunio te da njegov omiljeni film nije “Ko to tamo peva”, već “Tko pjeva zlo ne misli”. Ta zanimljiva epizoda još i sada se prepričava među HDZ-ovcima, i to u kontekstu toga kako se Butković zapravo brecnuo na premijera i spretno odgovorio na njegovu provokaciju. U međuvremenu se, međutim, pojavila i ideja o Butkovićevoj kandidaturi iza koje, kako tvrde Nacionalovi izvori bliski vrhu HDZ-a, stoji Milijan Brkić. Da bi Butković mogao biti Brkićev izbor, Nacionalu je potvrdio i jedan izvor iz desnog krila stranke koji je ovako opisao njihov odnos:

“Brkić i Butković su jako dobri i vidjelo se da njihov odnos ide u tom smjeru. Brkić je stao iza Butkovića i kad ga je Plenković u nedavnoj rekonstrukciji Vlade htio maknuti. Dakle, ne bi to bilo ništa nelogično, Butković je simpatičan, nije konfliktan, nije ni ekstremno desno ni lijevo, već predstavlja neki politički mainstream s kojim se većina može povezati i ne bi bio bez šansi u utrci za predsjednika iako bi mu se možda moglo prigovoriti da je šutio i nije se suprotstavljao Plenkoviću. Ako Brkić stvarno stane iza Butkovića, on će napraviti sve da ovaj pobijedi, no naravno, to će ipak ovisiti o kampanji, ali i o tome koliko je Brkić realan, a koliko precjenjuje sam sebe i svoj utjecaj.”

Taj Nacionalov izvor rekao je i da u slučaju Butkovićeve kandidature ne bi sve ovisilo o Brkiću, već bi do izražaja tada došla politička snalažljivost samog Butkovića.

“On je ljudima simpatičan, vrlo je otvoren i neposredan, svima se javlja na telefon, u kontaktu je s bazom, trudi se nikome ne zamjeriti, a prvenstveno je dobar i kao čovjek. Osim toga je i duhovit i svoje mane ili nedostatke zna vrlo vješto pretvoriti u prednosti. Tako se, primjerice, zna često šaliti na račun svoje visine pa reći “Što sam ja kome skrivio ovako mali?” i to je onda svima simpatično”, opisao je taj izvor.

Butkoviću, međutim, nije bilo nimalo simpatično kad smo ga nazvali i zamolili ga da komentira informacije prema kojima će se i on pojaviti kao jedan od protukandidata Plenkoviću:

“Odakle vam to? Niti sam o tome i s kime razgovarao, niti mi je netko došao s tom idejom, niti razmišljam o unutarstranačkim izborima. Ne znam tko to sada gura, ali ponavljam, meni nikada nitko nije došao s tom idejom.”

Na konstataciju da izvori u HDZ-u tvrde da će njegovu kandidaturu podržati Milijan Brkić, Butković je ponovio: “Preozbiljna je to stvar, valjda bih ja o tome nešto trebao znati. Osim toga, neki dan sam u jednim novinama pročitao da s Brkićem nisam u dobrim odnosima.”

U Vladi, međutim, jako dobro znaju da je Butković u iznimno dobrim odnosima s Brkićem, a Nacionalov izvor blizak premijeru Plenkoviću tvrdi da on osobno nema previše povjerenja ni u jednog ni u drugog.

“Andrej i Oleg se ne vole, a Plenković o Butkoviću misli slično što i o Brkiću. Od Butkovića je doživio i neke opstrukcije kad je riječ o pojedinim ljudima u njegovu ministarstvu, kao i o nekim imenovanjima u državnim tvrtkama, što je zapravo samo učvrstilo njegovo uvjerenje. A Plenković misli kako Brkić sada planira Butkovića iskoristiti u svojoj vlastitoj igri”, tvrdi taj izvor.

S druge strane, ostaje potpuno nejasno zašto se Plenković javno ne distancira od Brkića ako o njemu misli sve najgore i ako je poznato da je Brkićeva uloga u aferi SMS, ali i u nekim drugim aferama, u najmanju ruku problematična, a u političkom smislu neodrživa. Brkić je, naime, u drugom kraku afere SMS i formalno pod istragom zbog presretanja poruka svoje bivše supruge i još jedne ženske osobe, a u istoj toj aferi osumnjičen je i njegov brat Jozo Brkić, zbog iste rabote. No njegova uloga u glavnom kraku afere SMS, veza s paraobavještajnim operacijama u kojima je bivši MUP-ov informatičar Franjo Varga sudjelovao po nalogu ljudi bliskih samom Brkiću, kao i komunikacija koju su osobno imali Brkić i Varga, i nakon godinu dana od izbijanja afere ostala je nerazjašnjena. Međutim, dok je četvero ministara – Lovro Kuščević, Gabrijela Žalac, Tomislav Tolušić i Goran Marić – u najnovijoj rekonstrukciji Vlade moralo otići, za sada samo zbog sumnje u netransparentne poslove, gdje su zapravo presudile javna percepcija i moralna odgovornost ministara, o moralnoj odgovornosti Milijana Brkića više nema ni riječi.

Zbog niza afera Brkić je morao odustati od svoje stare želje da preuzme HDZ, ali nije odustao od ambicije da bude taj ključni faktor koji će bilo kojeg novog predsjednika HDZ-a ‘držati u šaci’

Unatoč evidentnoj umiješanosti u aferu SMS, premijer Plenković nije ga maknuo čak ni s mjesta potpredsjednika Sabora, što je mogao učiniti puno jednostavnije no da je, primjerice, išao na njegovo micanje s pozicije zamjenika predsjednika HDZ-a. Naime, budući da je Brkić izravno biran na stranačkom saboru, i to po principu jedan član – jedan glas, procedura oko njegove eventualne suspenzije ili drugih mjera ne bi bila lako provediva, posebno u situaciji kad se tvrdi da Brkić kontrolira dio stranke. No da je Plenković odmah nakon izbijanja afere SMS tražio podršku za Brkićevu smjenu s pozicije potpredsjednika Sabora, poslao bi snažnu poruku i javnosti i članstvu. Dok je predsjednik stranke bio Plenkovićev prethodnik Tomislav Karamarko, a Milijan Brkić glavni tajnik stranke, njih dvojica su bez imalo pardona s mjesta potpredsjednika Sabora smijenila Jadranku Kosor kao bivšu premijerku i Vladimira Šeksa kao jednog od osnivača i najutjecajnijih osoba u stranci. Za tu smjenu nije bilo posebnog razloga, osim što Jadranka Kosor i Šeks nisu bili po volji Karamarku i Brkiću pa su odluku o njihovoj smjeni stavili najprije na Predsjedništvo HDZ-a koje je to formalno potvrdilo, a onda i na sjednicu Sabora, nakon čega su u HDZ-ovoj kvoti potpredsjednika Sabora instalirali svoje ljude od povjerenja, Željka Reinera i Tomislava Čuljka. Uzalud je Šeks govorio da je ta odluka “neprikladna, pogrešna, štetna i duboko nepravedna”. Karamarko je, uz podršku Brkića, Šeksa i Jadranku Kosor smijenio zbog “javnog kritiziranja”, a Kosor i zato što se “nije odlučila za moralni čin jer nakon gubitka na izborima nije ponudila ostavku na to mjesto”. Iza prozirnih obrazloženja bilo je posve jasno da Karamarko jednostavno želi Jadranku Kosor maknuti s bilo kakve važne pozicije, jer nije bila dio njegove ekipe i nije bila spremna šutjeti na desničarenje i radikalizaciju HDZ-a. Nakon izbacivanja s mjesta potpredsjednice Sabora, zbog nekoliko benignih izjava izbacio ju je i iz stranke.

Dok je u slučaju Darka Milinovića, nekad jednog od najmoćnijih HDZ-ovaca, Plenković pokazao veliku dozu odvažnosti podržavši njegovo izbacivanje iz stranke, u slučaju Milijana Brkića Plenković je za sada pokazao samo slabost koja se može tumačiti jedino strahom od gubitka podrške onog dijela HDZ-a koji kontrolira Brkić, a prvenstveno se to odnosi na braniteljski sektor. A ako je točno da Brkić kontrolira branitelje u HDZ-u, onda Plenković u ovom trenutku najveći problem ima upravo s Brkićem. Naime, vodstvo HVIDRA-e ni nakon mjesec dana ne odustaje od eksploatiranja “slučaja Pupovac” i zahtjeva za raskidom koalicije sa SDSS-om, što predstavlja ozbiljnu destabilizaciju Vlade. Sada su opet najavili neke nove zahtjeve. S druge strane Stevo Culej, čovjek za kojeg se navodi da je po izričitoj Brkićevoj preporuci stavljen na izbornu listu, jedan je od ljudi koji konstantno provociraju i odstupaju od politike vrha stranke, a sada se gotovo otvoreno priklonio protukandidatu Kolinde Grabar-Kitarović Miroslavu Škori.

Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava potpuno je nepredvidiv, predvodnik je struje koja potencira radikalizaciju odnosa sa srpskom nacionalnom manjinom, organizira prosvjede protiv državnih institucija i 2019. godine doprinosi stvaranju ozračja goreg nego neposredno nakon Domovinskog rata. Ako je to taj dio populacije i članova HDZ-a koji bi Brkić trebao kontrolirati, onda se može zaključiti da ih Brkić ili uopće ne kontrolira ili ih upravo potiče na sukobljavanje sa službenom politikom Plenkovićeva HDZ-a. Upravo u to zadnje uvjereni su u krugovima bliskim Plenkoviću, koji smatraju da Brkić aktivno sudjeluje u proizvodnji kaosa kako bi oslabio Plenkovića, a potom podržao onog kandidata za kojeg smatra da ima najviše šanse pobijediti na unutarstranačkim izborima i koji će njega ostaviti na dovoljno snažnoj funkciji s koje može utjecati na različite političke i poslovne procese.

Prije dolaska Andreja Plenkovića na mjesto šefa HDZ-a, tvrde izvori iz HDZ-a, Brkić je imao izražene ambicije da sam preuzme vođenje stranke, dok je Plenković – ili netko treći – trebao preuzeti mjesto premijera. Zbog niza afera Brkić je u konačnici bio prisiljen odustati od te svoje stare želje i ambicije, ali nije odustao od ambicije da on bude taj ključni faktor koji će bilo kojeg novog predsjednika HDZ-a “držati u šaci”.

 

Komentiraj