Izbornu pobjedu Luiza Inácia Lule da Silve, popraćenu njegovim uzvikom „Brazil se vratio!“, svijet je doživio kao veliko olakšanje. Zemlja koju mnogi percipiraju kao predvodnika globalnog Juga proteklih je mjeseci iskoračila iz međunarodne izolacije, a Lula je učvrstio poljuljana strateška partnerstva. I prije povratka na vlast, nekoliko mjeseci nakon ruske invazije na Ukrajinu, u intervjuu za magazin Time dao je do znanja da neće biti na istoj liniji sa Zapadom kada je u pitanju tamošnji rat. Na prvom doručku s dopisnicima stranih medija od preuzimanja vlasti, kao jedini nerezidentni europski novinar, slušao sam Lulu kako optužuje stalne članice Vijeća sigurnosti da potiču ratove, uz tvrdnju kako onaj u Ukrajini dokazuje da svijet treba novi sustav globalnog upravljanja.

„Dosad ni od Zelenskog ni od Putina nismo čuli ideju o zaustavljanju rata i pregovorima. Obojica zasad vjeruju da će pobijediti u tom ratu. Za to vrijeme ljudi umiru. O ratu u Ukrajini trebalo bi se raspravljati u UN-u, između stalnih članica Vijeća sigurnosti. Ali upravo te zemlje ratuju. Kada je SAD napao Irak, nije nikoga za to tražio dopuštenje. Kada su Engleska i Francuska napale Libiju, nisu nikoga pitale. Ni Rusija u slučaju napada na Ukrajinu nikoga nije pitala. To su stalne članice Vijeća sigurnosti, koje imaju pravo veta. Ako one ne poštuju organizaciju koja je stvorena 1945., zašto bi je drugi morali poštovati? Uloga Brazila je sljedeća: s drugim zemljama pokušati iznjedriti mirovni prijedlog, o kojemu se može raspravljati samo kada to budu željele dvije zemlje koje međusobno ratuju. Inače će sve biti beskorisno. Iskreno mislim da će doći vrijeme mira. Da se o svemu ovome ranije raspravljalo u UN-u, možda bismo svjedočili miru, a ne ratu“, izgovorio je u dahu čelnik jedine članice BRICS-a koja je glasovala za rezoluciju Generalne skupštine UN-a u kojoj se poziva na trenutačno povlačenje ruskih snaga s ukrajinskog teritorija.

‘Dosad ni od Zelenskog ni od Putina nismo čuli ideju o zaustavljanju rata i pregovorima. Obojica zasad vjeruju da će pobijediti u ratu. Za to vrijeme ljudi umiru’, poručio je brazilski predsjednik Lula da Silva. FOTO: RICARDO STUCKERT

U pokušaju čim boljeg pozicioniranja na međunarodnoj sceni, Lula se očito vodi pragmatičnošću, ali i vraća u igru desetljećima staru brazilsku politiku nesvrstanosti. Njezini temelji zrcale se i u Ustavu iz 1988. – multilateralizam, izbjegavanje jednostranih intervencija bilo kakve vrste i moraliziranja bilo kome, međunarodna suradnja i mirno rješavanje sukoba. Te zasade strateške autonomije Lula je primjenjivao i u svom prvom mandatu, ali danas su globalne okolnosti promijenjene. Tenzije između Zapada s jedne te Rusije i Kine s druge strane, postale su znatno veće. U toj igri velikih uloga Brazil se ipak protivi kineskom planu da od BRICS-a, inače stvorenog na polovini Lulina prvog mandata, napravi antizapadni blok predvođen Pekingom (Lulina nasljednica, bivša brazilska predsjednica Rousseff, postala je čelnicom BRICS-ove banke u Šangaju). Ali očito treba Peking u naumu da protrese okoštale međunarodne organizacije, u kojima i Brazilci doživljavaju Zapad kao nezasluženo dominantnu silu.

„Iznimno nam je bitno dozvoliti drugim zemljama koje ispunjavaju uvjete da se priključe BRICS-u. Mislim da taj savez globalno može igrati iznimnu ulogu. Općepoznata je stvar da podržavam ideju o stvaranju vlastite valute kojom bismo međusobno trgovali. Zašto zemlje s više od polovine svjetskog čovječanstva ne bi o tome mogle raspravljati? Javno sam pitao zašto Brazil treba dolar da bi trgovao s Kinom ili Argentinom. Možemo to činiti uz korištenje vlastite valute pa onda neka centralne banke mjesečno naprave obračun. To nije laka tema za raspravu, ali već imamo euro, koji je kao alternativu stvorio EU. Nadam se da će jednog dana ljudi shvatiti da je način rasprave o politici u skupini G7 zastario. Potrebna je inkluzivnost. Zapravo, G7 ne bi ni trebao postojati nakon stvaranja G20. Jer riječ je o istim ljudima koji sudjeluju i na G7 i na G20. Zašto? Kada je u pitanju BRICS, želimo ga učiniti što snažnijim, politički i financijski, kako bismo stvorili forum unutar kojega će se razmatrati načini pomoći zemljama u razvoju na svim kontinentima. Zato želimo stvoriti jaku novu razvojnu banku BRICS-a, koja će biti uključiva. Kako objasniti da u zemlji poput Brazila, koja je treći najveći proizvođač hrane na planetu i najveći proizvođač životinjskih proteina, 33 milijuna ljudi gladuje? To se ne da objasniti. Potrudit ćemo se stoga ozbiljno kako bismo se suprotstavili načinu na koji se diljem svijeta provode ekonomske politike. I zato, ponavljam, trebamo novi svjetski poredak. Uzmite za primjer apsurd na afričkom kontinentu. Gotovo sve afričke zemlje bile su samodostatne kada je u pitanju proizvodnja hrane. Nakon kolonizacije postale su ovisne po tom pitanju. Zašto? Kolonizatori su bili prisiljeni svoje viškove slati afričkim kolonijama, a one su smanjile vlastitu proizvodnju. Sve te zemlje danas trebaju pomoć. I zajedno duguju više od 700 milijardi američkih dolara“, upozorio je jedan od petorice čelnika zemalja BRICS-a, koje predstavljaju više od 40 posto čovječanstva i više od 30 posto svjetskog BDP-a.

Nacionalov suradnik Dragan Nikolić s brazilskim predsjednikom Luizom Ináciom Lulom da Silvom. FOTO: RICARDO STUCKERT

Domet i održivost Luline vanjske politike ovisit će itekako i o uspješnom balansiranju odnosa u nacionalnom kongresu, u kojemu nema većinu, kao i o ustrajnosti potpore strategiji zaštite amazonske prašume i iskorjenjivanju deforestacije. Bude li zbog preživljavanja u domaćoj političkoj utakmici pod pritiskom raznih interesnih lobija, kao i u prvom mandatu, žrtvovao ministricu okoliša Marinu Silvu, Lula će svakako srozati svoj međunarodni kredibilitet kada je u pitanju borba protiv klimatskih promjena. Dobra je vijest da je Amazonski fond, koji financiraju Norveška i Njemačka, a koji je bivši predsjednik Bolsonaro praktički ugasio, u međuvremenu ponovno oživljen…

„Budućnost Amazonije nametnut ćemo kao ozbiljnu globalnu temu. Klimatske promjene više nisu samo pitanje okoliša ili ekologije. Oni koji imaju odgovornost u globalnim okvirima, morat će tu odgovornost konačno i preuzeti. S prvim ikad zajedničkim dokumentom svih zemalja koje na svom teritoriju imaju prašumu želimo doći na COP 28 u UAE i ozbiljno raspraviti probleme s bogatima. Još od 2009. obećavaju, naime, 100 milijardi američkih dolara za stvaranje fonda koji će pomoći u očuvanju šuma i bioraznolikosti. Ali taj novac nitko dosad nije vidio. Inzistirat ćemo na ispunjenju obećanja. Jer samo u brazilskom dijelu Amazonije živi 28 milijuna ljudi. Oni moraju raditi, jesti, oblačiti se, imati pristup razvoju. Moramo investirati u stvaranje zelenih kreativnih industrija, koje će stvarati radna mjesta bez da štete lokalnoj bioraznolikosti ili ekosustavu. U Manausu ćemo osnovati regionalni policijski ured koji će se baviti svim aspektima zaštite Amazonije. Ozbiljno ćemo se pozabaviti problemom prekograničnog kriminala i trgovine drogom na tom području. Bit ćemo rigorozni kada je u pitanju deforestacija. Nitko pri zdravoj pameti nema pravo posjeći 300 godina staro stablo kako bi iz njega napravio stolac, stol, namještaj… Takvo drvo je nasljeđe koje pripada čovječanstvu. Nema vlasnika osim brazilske države. Sjest ćemo za stol s predstavnicima drvoprerađivačke industrije. Želimo s njima raspraviti kako obnoviti gotovo 40 milijuna hektara degradiranog zemljišta, na način da se pošumi stablima koja će dati kvalitetnu sirovinu za izradu namještaja. Želim da se pitanje klimatskih promjena uvede u brazilske školske kurikule i da bude dio osnovnog obrazovanja. Kladim se u to da osnovnoškolci mogu pomoći u podizanju svijesti svojih roditelja, ako su oni sami neobrazovani i ne žele poštovati logiku očuvanja okoliša. Naravno, to neće biti lagan posao i u njega moraju biti uključene razne društvene skupine. Dokazat ćemo da je moguće izbjeći deforestaciju“, isijavao je Lula optimizam, ponosan na činjenicu da je upravo brazilski Belém, prvi put od potpisivanja Ugovora o amazonskoj suradnji prije 45 godina, mjesto okupljanja čelnika amazonskih država.