Nacional je koncem proteklog tjedna dobio na uvid sudski dokument koji je otkrio krajnje neobičnu priču – kako su razvod braka Miodraga Borojevića i njegova fiksacija da bivšoj supruzi ostavi što manje imovine otkrili ozbiljno pranje ruskog kapitala u Hrvatskoj. Općinski sud u Novom Zagrebu donio je 30. ožujka nepravomoćnu presudu u kojoj je sutkinja Nives Grubišić Đogić konstatirala da su Tomislav i Tomo Filipović, brat i otac ruskog poduzetnika hrvatskog porijekla Kreše Filipovića i Miodrag Borojević, živopisni menadžer i bivši član uprava više trgovačkih maloprodajnih lanaca, plasirali u Hrvatsku gotovo 30 milijuna eura fiktivnih pozajmica. Kolokvijalno govoreći, u toj sudskoj presudi gotovo bez ikakvih ograda sugerira se da su oni zapravo tako prali novac koji je Krešo Filipović zaradio u Rusiji.

Štoviše, to je na sudu Miodrag Borojević izravno priznao. Ovako je u presudi opisano o kojim se točno iznosima radi:

‘’Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Zrinka Ručevića proizlazi da za razdoblje od 13. veljače 2018. do 30. studenog 2021., visina novčanih sredstava koja su uplatili Tomislav Filipović i Tomo Filipović na tekući račun tužitelja (Miodrag Borojević, op.a.) kod Addiko Bank d.d. (u svrhu isplate zajma, povrata zajma i sl.) iznosi ukupno 26.500.000,00 kn, da visina novčanih sredstava koja su isplaćena s tekućeg računa tužitelja kod Addiko Bank d.d. (u svrhu isplate zajma, povrata zajma i sl.) trećim osobama iznosi ukupno 126.542.865,00 kn, da visina novčanih sredstava koja su uplaćena na devizni račun tužitelja kod Addiko Bank d.d. s računa tužitelja kod Raiffeisen Bank d.d. u Ruskoj Federaciji iznosi ukupno 8.125.000,00 EUR, te da visina novčanih sredstava koja su isplaćena s deviznog računa tužitelja kod Addiko Bank d.d. na račun tužitelja kod Raiffeisen Bank d.d. u Ruskoj Federaciji iznosi ukupno 40.000,00 EUR.’’

Miodrag Borojević htio je spriječiti da sa suprugom podijeli svoju impozantnu imovinu pa je upao u mrežu laži, a u sve je uvukao i poslovne partnere koji su, prema onom što piše u presudi, lažno svjedočili. FOTO: Jurica Galoic/PIXSELL

Filipović i Borojević u središte hrvatske javnosti dospjeli su koncem prošle godine kao protagonisti neuspješnog pokušaja preuzimanja većinskog paketa dionica Fortenova grupe preko kontroverznog saudijskog paravana Saifa Alketbija. Ta je kompleksna operacija, koju je Nacional detaljno osvijetlio, završila tako što je nominalno Alketbijevu tvrtku SBK Art, koja se pojavila kao novi vlasnik 42 posto dionica Fortenova grupe koju je dotad držao sankcionirani ruski Sberbank, Vijeće EU-a na prijedlog hrvatske vlade uvrstilo na popis sankcioniranih zbog pokušaja kršenja sankcija EU-a prema Rusiji.

Nepravomoćna sudska presuda u kojoj se konstatira da su Filipović i Borojević u Hrvatsku plasirali milijune eura kroz fiktivne pozajmice donesena je u predmetu koji je Miodrag Borojević pokrenuo protiv svoje bivše supruge Aleksandre Soldat u kontekstu razvoda njihova braka i podjele imovine. Borojević je od nje tražio da mu isplati 555.776 eura uvećano za zatezne kamate, ali je sud odlučio drugačije, da njegova bivša supruga to nije dužna učiniti i još je naložio Borojeviću da joj isplati 96.597 eura sudskih troškova.

U presudi se vrlo precizno opisuje geneza nastanka njihove zajedničke bračne stečevine. Pa se opisuje koje su nekretnine pokupovali od svibnja 2015. do rujna 2020. kada je prestala njihova životna zajednica. U tom kolopletu iznosi se niz njihovih privatnih odnosa, detalja iz kupoprodaje i uređenja nekretnina koje su stjecali, ali i detalji iz Borojevićeve uspješne poslovne karijere tijekom koje je unosno zarađivao, u pojedinim fazama karijere, naročito dok je radio u Rusiji za trgovački lanac O’Key, čak i do 80 tisuća eura mjesečno. U presudi se vrlo detaljno iznose i višemilijunski iznosi eura koje je Borojević tijekom tih nekoliko godina zaradio od svoje menadžerske plaće i ostvarenih bonusa te otpremnina.

Unatoč tomu, Borojević je sud pokušao uvjeriti da je ‘’u svrhu isplate cjelokupne kupoprodajne cijene za predmetne nekretnine, dodatnog iznosa isplaćenog radi izmjena u stanu od strane prodavatelja, u svrhu uređenja predmetnih nekretnina, kao i za namirenje tekućih potreba životne zajednice, ishodio zajam temeljem više Ugovora o zajmu.

Nepravomoćna sudska presuda u kojoj se konstatira da su Filipović i Borojević u Hrvatsku plasirali milijune eura kroz fiktivne pozajmice donesena je u sporu Borojevića protiv bivše supruge Aleksandre Soldat. FOTO: Screenshot/Youtube

Tvrdi da je nakon prestanka bračne zajednice isplatio zajmodavcima iznos od ukupno 7.000.000,00 kn s osnove povrata danih zajmova koji su bili ishođeni u svrhu kupoprodaje predmetnih nekretnina. Stoga od tužene potražuje isplatu 1⁄2 dijela vraćenih zajmova u ukupnom iznosu od 3.500.000,00 kn uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate, a izjavio je da je voljan umjesto isplate tog iznosa, primiti od tuženice drugu činidbu, i to prijenos svih suvlasničkih dijelova tuženice na nekretninama bez naknade.’’

Sporni zajmovi koje je Borojević u tom kontekstu spomenuo on je ranije pozajmio od Tomislava i Tome Filipovića, brata i oca Kreše Filipovića. Međutim, njegova bivša supruga uspjela je argumentirano sud uvjeriti da su ti zajmovi vraćeni ranije, a ne nakon prestanka njihove bračne zajednice, ali i u to da ti zajmovi uopće nisu bili potrebni za tu svrhu, budući da su kao bračni par raspolagali sa znatno većim iznosima gotovine.

Nacional je krajem prošle godine otkrio kompleksne poslovne transakcije povezane s Krešimirom Filipovićem i Miodragom Borojevićem, kao i političke posljedice njhova netransparentnog pokušaja prebacivanja vlasništva nad Fortenovom. FOTO: Nacional

To je suština spora u kojem se iznosi hrpa detalja iz njihova privatnog života koji nisu od šireg javnog interesa. Ali su njihovi prijepori u tom kontekstu osvijetlili i puno šire mutne aktivnosti u koje su braća Filipović i Borojević bili u Hrvatskoj uključeni. Sud smatra da su Tomislav Filipović i Borojevićev sin Mateo te još neki svjedoci lagali kada su tvrdili da je Borojević kupoprodaju, uređenje i izmjenu kupljenih nekretnina financirao iz zajmova koje mu je dao Tomislav Filipović.

Sud je te sporne aktivnosti opisao ovako: ‘’Ocjena je ovog suda da Miodrag Borojević i svjedoci Tomislav Filipović, Željko Petković i Mateo Borojević ne govore istinu kada tvrde da je kupoprodaju, uređenje i izmjenu predmetnih nekretnina tužitelj financirao iz zajmova koje mu je dao Tomislav Filipović. Naime, nakon što je Borojević u tužbi naveo da je pozajmio iznos od 7.000.000,00 kn, tuženica je podneskom od 25. lipnja 2021. ukazala da je Borojević s obitelji Filipović sklopio više ugovora o zajmu na temelju kojih je na račun primio iznos veći od 40.000.000,00 kn, i to: Ugovor o zajmu sklopljen između Tome Filipovića i Borojevića od 28. srpnja 2020. na iznos od 22.000.000,00 kn, Ugovor o zajmu sklopljen između Tome Filipovića i Borojevića od 24. travnja 2020. na iznos od 1.000.000,00 kn, Ugovor o zajmu sklopljen između Tomislava Filipovića i Borojevića od 22. listopada 2019. na iznos od 500.000,00 EUR, Ugovor o zajmu sklopljen između Tomislava Filipovića i Borojevića od 2. srpnja 2019. na iznos od 750.000,00 EUR. Upitan za navedene ugovore, Borojević je u svom iskazu naveo da su to bili fiktivni zajmovi koji su sklapani samo s namjerom da na njegov račun bude isplaćeni određeni iznos novčanih sredstava koje je Tomislav Filipović trebao isplatiti nekim trećim osobama. Jednako tako, svjedok Tomislav Filipović je iskazao da se radilo o transferima koje je Borojević onda kasnije isplaćivao trećim osobama po njegovom nalogu jer je njemu bilo jednostavnije provjeriti određene transakcije i poslovne subjekte budući da je tužitelj živio u Hrvatskoj, a da niti jedan od tih zajmova njemu Borojević nije vratio jer to nije niti bila pozajmica.’’

Borojević je bio jedan od protagonista pokušaja preuzimanja većinskog paketa dionica Fortenove preko paravana Saifa Alketbija. FOTO: Marko miscevic/CROPIX

U presudi se potom bez ikakvih ograda konstatira da se radi o fiktivnim ugovorima. To je opisano ovako:

‘’Uvidom u te, nesporno fiktivne, ugovore o zajmu, sud je utvrdio da je njihova struktura jednaka ugovorima na koje se Borojević poziva u tužbi. Tako svi ti ugovori sadrže odredbe o pozajmljivanju određenog iznosa novca, o roku povrata zajma i o tome da se zajam izdaje bez kamata. Pritom ugovori na ruskom jeziku u kojima se kao mjesto sklapanja ugovora navodi Moskva sadržavaju odredbu o tome da se ugovor o zajmu sklapa na razdoblje od pet godina, dok se u ugovorima sklopljenima u Zagrebu kao rok vraćanja navode jedna ili tri godine. Osim toga, svi ti ugovori nisu ovjereni niti izrađeni od strane javnog bilježnika, a ne sadržavaju niti odredbe o bilo kakvim sredstvima osiguranja.’’

Štoviše, sud je utvrdio i da su neki od tih ugovora za potrebe suđenja antidatirani.

Nacional je još koncem studenog 2022. dobio uvid u kompleksnu shemu skrivenih poslovnih transakcija, neobičnih međusobnih pozajmica i transfera ruskog kapitala koje povezuju poduzetnike Miodraga Borojevića i Krešimira Filipovića. Radi se o transakcijama koje su pobudile ozbiljnu sumnju Porezne uprave i Državnog odvjetništva u to da su njih dvojica osmislili sustav za izbjegavanje poreza, pranje ruskog kapitala i prikrivanje vlastitog suvlasništva u većem broju projekata u Hrvatskoj. Bio je to pouzdan znak da su institucije hrvatske države još tada počele dodatno podizati razinu pritiska na te protagoniste kontroverznog pokušaja preuzimanja suvlasničkog udjela Fortenova grupe od ruskog Sberbanka.

U fokusu Porezne uprave još su od tada bile spomenute u najmanju ruku čudne pozajmice koje je Miodrag Borojević tijekom posljednjih nekoliko godina plasirao prema većem broju tvrtki povezanih s njegovim sinom Mateom, ali i drugim pravnim subjektima.

Osim toga, posebnu pozornost im je privuklo i to što se Borojević vodi kao osoba koja nema prijavljeno boravište, odnosno ima status tzv. non-rezidenta u Hrvatskoj. Izvor koji o tomu ima neposredna saznanja navodi da je Borojević posljednjih šest godina nominalno prijavljen u Italiji. Nacional je još tada detaljno opisao sve sporne pozajmice koje se sada spominju i unutar spomenute presude.

Općinski sud u Novom Zagrebu odbio je Borojevićeve zahtjeve prema bivšoj supruzi. FOTO: Nacional

Miodrag Borojević je u travnju 2019. kao osoba od povjerenja Sberbanka ušao u Upravni odbor Fortenova grupe koji postavlja strategiju za obavljanje poslova te usto vodi i nadzire njeno poslovanje. Upravni odbor tada su činili dugogodišnji visoki dužnosnik Sberbanka Maksim Poletajev, predsjednik Upravnog odbora i neizvršni direktor, bivši visoki dužnosnik Kauflanda Miodrag Borojević, zamjenik predsjednika Upravnog odbora i neizvršni direktor Paul Foley, bivši šef HT-a Ivica Mudrinić, Fabris Peruško, član Nadzornog odbora VTB banke Europa Julian Michael Simmonds te predstavnik Sberbanka Sergej Volk.

Miodraga Borojevića više poslovnih izvora bliskih Fortenova grupi, ali i utjecajnih hrvatskih poslovnih ljudi, Nacionalu je još 2019. opisalo kao prilično sposobnog menadžera s velikim ambicijama povezanim s Fortenova grupom. Prije nekoliko godina bio je u vrhu upravljačke strukture Kauflanda u Hrvatskoj. Potom je bio član uprave REWE grupe, a zatim je napravio zavidnu karijeru u Rusiji. Ondje je bio šef velikog trgovačkog lanca O’Key, ali relativno kratko vrijeme, nešto kraće od dvije godine, od konca 2017. Poslovni rezultati te tvrtke iz tog razdoblja nisu mu išli u prilog, ali unatoč tomu sada se i na sudu pokazalo da je bio jako dobro plaćen, čak do 80 tisuća eura mjesečno, ali niti zbroj takvih primanja ne bi dosegnuo spomenutih 8 milijuna eura na samo jednom računu u Rusiji, unatoč tomu što je Borojević godišnje za svoje članstvo u Upravnom odboru Fortenova grupe također primao 250 tisuća eura bruto godišnje.

S druge strane, Državno odvjetništvo već mjesecima provjerava postoji li u nedavnim aktivnostima Miodraga Borojevića i Krešimira Filipovića dostatna razina dokaza koja bi upućivala na kršenje Zakona o međunarodnim mjerama ograničavanja. Taj zakon u članku 2. stavak 2 pod točkom f) kaže da se mjere ograničavanja tiču ograničenja raspolaganja imovinom te u članku 15. propisuje da se onaj tko ne postupi po propisu kojim je određena mjera ograničavanja opisana u gore spomenutom dijelu istog zakona može kazniti novčanom kaznom ili kaznom zatvora u trajanju do tri godine.

Unatoč svemu tome, zasad nikakvi postupci protiv njih nisu pokrenuti, niti ih je hrvatska vlada predložila za uvrštenje na listu sankcioniranih osoba zbog kršenja sankcija EU-a nametnutih Rusiji, iako raspolaže čvrstim dokazima da su upravo oni, a ne kontroverzni Saudijac Saif Alketbi, bili u središtu spornog pokušaja preuzimanja većinskog paketa dionica Fortenova grupe, čije je uknjiženje nizozemski sud odbio provesti zbog kršenja sankcija prema Rusiji.

KAKO JE BOROJEVIĆ POSUĐIVAO NOVAC: Kompleksne poslovne sheme Borojevićeva sina s tvrtkom BMP asset i mešetarenja zemljištem sa Zdenkom Međimorcem

Nacional je otkrio da su u ožujku 2020. njegov sin Mateo Borojević, Zdenko Međimorec i Željko Petković osnovali tvrtku BMP asset, po početnim slovima njihovih prezimena. Borojević i Petković imaju po 40 posto suvlasništva, a Međimorec 20 posto.

Potom je ta tvrtka koncem travnja iste godine osnovala tvrtku E projekt Vrbovec, koncem lipnja tvrtku E projekt Dubrava te tvrtku L Zadar. U svim tvrtkama spomenuta trojica su direktori.

Potom je tvrtka E projekt Vrbovec za 6,4 milijuna kuna od Trgomonta u Vrbovcu kupila zemljište i 18. prosinca 2020. od vrbovečke ispostave Odsjeka za prostorno uređenje i gradnju ishodila građevinsku dozvolu za izgradnju prodavaonice robe dnevne potrošnje za Eurospin – Konzumovu konkurenciju.

Osim toga, Željko Petković, Borojevićev partner iz tvrtke BMP asset, 7. kolovoza 2020. kao direktor i jedini vlasnik tvrtke Landmark Projekt, od grada Biograd na Moru kupio je nekretninu koju je svega nekoliko dana kasnije prodao Kauflandu, u kojem je Miodrag Borojević godinama bio istaknuti menadžer.

Nadalje, Zdenko Međimorec kao jedini vlasnik i direktor tvrtke Morana, u travnju 2020. prodao je Eurospinu zemljište od 16.000 m2 u Križevcima. Bilo je to zemljište koje je Međimorec kupio od nekadašnje Tvornice viličara. Zanimljivo je da je Miodrag Borojević u srpnju 2018. pokušao upisati založno pravo na to zemljište temeljem pozajmice koju je ranije dao Međimorecu.

Sud je to odbio jer je na navedenom zemljištu već bilo upisano založno pravo na osnovu zajma iz travnja 2015. godine u iznosu od 410.000 eura u korist Marija Jureše iz Gornje Stubice. Unatoč tomu, Borojević je Međimorecu osobno sredinom studenoga 2019. posudio dodatnih 2,4 milijuna kuna.

Sve je te kompleksne aktivnosti Borojević provodio u vremenu kada je godišnje za svoje članstvo u Upravnom odboru Fortenova grupe primao 250 tisuća eura bruto, pa se njegov angažman u najmanju ruku mogao smatrati kontroverznim sukobom interesa s potencijalno velikom štetom za Fortenova grupu.

Sada Porezna uprava sumnja da su sve te aktivnosti samo dio kompleksne sheme preko koje su braća Filipović svoj ruski kapital plasirali u Hrvatsku i bili tajni partneri u brojnim projektima u kojima se kao davatelj pozajmica pojavljivao Miodrag Borojević.

On je, među ostalim, posuđivao novac tvrtkama Hotel Zablaće, Altus Projekti, Morana, Ursus Trade, BMP asset, Royal Hill, Feal In, Produkt gradnja, Castrum nekretnine, BB Oil i drugima.

Miodrag Borojević s aktivistom Arsenom Mujagićem političare brifira o Fortenovi

Miodrag Borojević i dalje je izuzetno aktivan u nastojanjima da iz više razloga pokuša destabilizirati Fortenova grupu, nakon što je propao pokušaj da Krešo Filipović preuzme većinski paket njenih dionica, što bi Borojevića vratilo u upravljački vrh te firme. Primjerice, Borojević je nedavno u intrigantnom društvu pokušao teme povezane s Fortenova grupom preko pojedinih PR stručnjaka proširiti prema nekim političarima kako bi ih ovi javno problematizirali. Na tim se sastancima Borojević pojavio u društvu Arsena Mujagića.

Arsen Mujagić već je desetljećima građevinski poduzetnik na Malom Lošinju koji je o ruskom kapitalu i Krešimiru Filipoviću pisao na svom portalu Volim Lošinj, davao izjave medijima, a početkom rata u Ukrajini pisao je i radnoj skupini zaduženoj za provođenje sankcija EU-a pri Ministarstvu vanjskih i europskih poslova upozoravajući na činjenicu da su Filipović i Mihajlo Perenčević oligarsi iz najužeg Putinova kruga te da prikrivaju ruski kapital koji bi trebao biti pod sankcijama.

Jedan veliki projekt iz 2014. Mujagića je prvo spojio, a potom i posvađao s Krešimirom Filipovićem. Naime, te godine sudjelovao je u izgradnji 8 stambenih zgrada s ukupno 60 stanova u Rukaviću na području Grada Malog Lošinja. Uz Mujagića i druge, u projektu zajedno s Gradom Malim Lošinjem sudjelovala i tvrtka Fil-Adria Turist Zagreb. Fil-Adria je tvrtka u vlasništvu oca Krešimira Filipovića, a direktor tvrtke je Miodrag Borojević. Uz projekt su se od početka vezale kontroverze, a spominjalo se da se i tadašnji gradonačelnik Malog Lošinja Gari Capelli na njemu okoristio.

Oko njih dvojice višestruko su pojavljivale sumnje u pogodovanja i namještanje natječaja, iako to nikada do kraja nije ispitano. Građani Malog Lošinja prijavljivali su USKOK-u svoje sumnje, ali rezultati su nepoznati.

Mujagić je u mandatu Garija Cappellija na čelu grada Malog Lošinja dobio više građevinskih projekata, uglavnom po modelu „javno-privatnog partnerstva“ Mujagića i Grada Malog Lošinja. Projekt izgradnje 8 stambenih zgrada vrijedan 50 milijuna kuna u Rukaviću najavljen još 2012. također je kontroverzan. Iako je u najavi projekta na Rukaviću Capelli tada tvrdio da izvođač još nije odabran, gradska oporba već u najavi projekta tvrdila je da je cijeli posao namješten za Mujagićevu tvrtku. Štoviše, oporba je tvrdila da se osobe zainteresirane za kupnju stanova, i prije njihove izgradnje, iz gradskih ureda upućuje kod Mujagića da se upišu na listu zainteresiranih kako bi im Mujagić mogao pomoći u rješavanju stambenog kredita kod banaka s kojima surađuje. U Malom Lošinju se otvoreno iznosilo kako Mujagić duguje državi poreze, ali da Capelli uredno s njim surađuje i namješta mu milijunske gradske projekte. Mujagića i Cappellija veže i projekt izgradnje malološinjskog Lidla, koji je također izgrađen po modelu javno-privatnog partnerstva.

Međutim, tijekom gradnje projekta u Rukaviću pukli su odnosi između Mujagića i Filipovića. Filipović je posumnjao da je Mujagić napuhao cijenu gradnje da bi za sebe izvukao novac, pa je 2018. Borojević kao direktor Filipovićeve tvrtke Fil-Adria blokirao stanove koji su pripadali Mujagiću u vrijednosti od oko 6,5 milijuna eura.

Lako je moguće da je većina kasnijih Mujagićevih aktivnosti protiv Filipovića bila rezultat ovog sukoba i milijunske blokade nad Mujagićevim stanovima. Mujagić je nakon toga počeo graditi imidž borca protiv bespravne gradnje i prokazivao je ruske interese na Malom Lošinju koji su se realizirali preko Filipovića i Perenčevića. Filipovića je prozivao zbog pranja novca, organizirao je prosvjede protiv projekata koje su planirali provesti, a nakon rata u Ukrajini pisao je Ministarstvu vanjskih i europskih poslova da se Jadranka d.d. stavi pod sankcije zbog stvarnih ruskih vlasnika. Međutim, krajem prošle godine Mujagić iznenada počinje mijenjati priču i počinje pristupati nekim političarima pokušavajući otvoriti temu Fortenova grupe u drugom kontekstu, posredno ih pokušavajući navesti na zaštitu interesa Krešimira Filipovića i Miodraga Borojevića. Nedavni Borojevićevi kontakti s Mujagićem utoliko su prilično intrigantni. Naročito jer se Mujagić u samo nekoliko mjeseci od osobe koja je pisala o prljavom ruskom kapitalu u Hrvatskoj i zazivala sankcije nad vlasnicima Jadranke pretvorila u osobu koja s Borojevićem pokušava motivirati neke političare da se bave temom Fortenova grupe.

Izvor koji je Nacional upozorio na njihovo iznenadno zbližavanje sumnja da je Mujagić, financijski iscrpljen dugogodišnjom blokadom i dugovanjima, pristao za Borojevića kontaktirati političare da ih zainteresira za teme koje mu Borojević pripremi. Isti izvor navodi kako je Borojeviću cilj da uzdrma Fortenovu i ugrozi joj poslovanje. Uz to, Mujagić i Borojević polako provlače i tezu da su sankcije ruskom SBK-u, u kojem Sberbank drži Fortenovine dionice, neopravdane i da je šeik Alketbi, odnosno Filipović i Borojević, trebao ući u vlasništvo Fortenove.

Više izvora Nacionalu je još koncem prošle godine iznijelo svoje uvjerenje da je Miodrag Borojević proizveo ključne probleme Krešimiru Filipoviću i to kako bi se pokušao osvetiti Fabrisu Perušku zato što je morao napustiti poziciju u Upravnom odboru Fortenova grupe. On je tu funkciju morao napustiti suočen s više dokumenata koji su sugerirali da je bio u sukobu interesa te da je povlačio i neke poteze u korist konkurencije dok ga je Fortenova grupa izdašno plaćala. Ali Borojevićev angažman i tada je više pridonosio proizvodnji neizvjesnosti, koja dugoročno prijeti stabilnosti Fortenova grupe zbog skorašnje potrebe da se reprogramiraju postojeće kreditne obaveze. Te se aktivnosti, po svemu sudeći, nastavljaju i posljednjih desetak dana.