Hrvatsku u borbi za četvrtfinale Svjetskog prvenstva u Kataru čekaju Japanci. Na ovom SP-u slomili su Španjolce (2:1) i Nijemce (2:1), dok Kostariku (0:1) nisu uspjeli pobijediti.

Španjolska je izgubila od Japana. To je dosad i najveća senzacija ovog Svjetskog prvenstva u Kataru. A u osmini finala upravo su Japanci protivnici Vatrenih. Izbornik Zlatko Dalić prije utakmice Japana i Španjolske i priželjkivao je za protivnika Japan, no sada je i on shvatio da ni ta utakmica neće biti toliko lagana, piše sport klub.

A da su neugodni, za Sport Klub rekao je i Mihael Mikić, bivši igrač Dinama koji je igrao u Hiroshimi upravo pod vodstvom sadašnjeg izbornika Japana, Hajimea Moriyasua. S Hiroshimom Mikić je osvojio i tri trofeja.

Mikić nam je otkrio gdje su Japanci najopasniji.

“Neugodni su u toj tranziciji, kontra i polukontra im je jako ubitačna i u tome ih jednostavno moramo zaustaviti. Tu su oni najopasniji. Imaju brze igrače, imaju tog Ita, Mitomu koji ulazi, Kamada, taj Ritsu Doan iz Freiburga, dosta su neugodni. Ne znam hoće li Tomiyasu igrati, nije on standardan u Arsenalu, hoće li staviti njega ili prije Nagatomu. Neugodna momčad, mislim da po našoj izgubljenoj lopti moramo ići u reposjed, odmah napasti igrača koji ima loptu, pa i napraviti faul da spriječimo to njihovo najjače oružje, tu tranziciju. Mislim da bi nam velika prednost trebala biti u prekidima, korner, možda bi trebali više trebali koristiti centaršut i buditi taj šesnaesterac da dođe do izražaja ta naša visina, fizička snaga u duelima.”

Mikić nam priznaje – i njega je iznenadilo to što je Japan dobio dvije nogometne velesile. A upravo to je i upozorenje za Hrvatsku.

“Ogromno iznenađenje kad ti u grupi sa Španjolskom i Njemačkom dobiješ obje momčadi. A toliko mi je neugodno iznenađenje da nisu dobili Kostariku. Očito su tada sami sebi nabili ogroman pritisak jer su znali da ih pobjeda protiv Kostarike sigurno vodi u osminu finala. To je i upozorenje za nas. Oni su opet svjesni da je Hrvatska bolja i kvalitetnija momčad nego što su oni i da imaju iskustva igranja na velikim natjecanjima. Svi igrači igraju u vrhunskim klubovima i da na tom nivou praktički egzistiramo kroz cijelu godinu. Oni znaju da u toj utakmici opet nemaju što izgubiti. Oni su neopterećeni i nemaju neki pritisak, već sad su izjednačili najbolji rezultat na svjetskim prvenstvima. Svjesni su da je njima pobjeda nad Hrvatskom ravna čudu i iznenađenju i oni će opet igrati rasterećeno.”

S druge strane, Vatreni će imati veći pritisak.

“Mi ćemo biti pod ‘moramo’. To su ti mali, remeteći faktori koji njima idu u prilog, a nama u minus. Ne znam više što bih mislio kada je ovo SP prepuno iznenađenja, realno.”

Otkrio je Mikić i zanimljivu činjenicu u reprezentaciji Japana, ali i kako razmišlja njihov izbornik.

“Japanci imaju osam igrača u Bundesligi, a imaju igrača i u 2. Bundesligi. Njihov igrač koji je zabio za pobjedu protiv Španjolaca, Tanaka, igra u Fortuni Dusseldorf, dok jedan Wataru Endo koji igra standardno u Stuttgartu, sjedi na klupi. Njihov izbornik očito ne bira, a poznajem Moriyasua dobro i stvarno kod njega igraju najbolji i najspremniji i oni koji u tom trenutku odgovaraju njegovom stilu i njegovoj viziji igre.”

Japan ima u svojim redovima igrača Arsenala koji nije tamo standardan igrač. A ima i igrača iz Primere…

“On je tog Asana, dok sam još bio u Hiroshimi, ovog kojeg je kupio Arsenal, bio nam je više joker nego što je počinjao utakmice. Jer je znao Moriyasu što mu donosi ta njegova brzina i golgeterska sposobnost u 16 metara u tih pola sata. A to s njim sada radi i u reprezentaciji. On je možda ćak i jedan od najperspektivnijih japanskih igrača u ovom trenu, a zapravo mu nije počeo nijednu utakmicu.

Počeo je s Kubom iz Real Sociedada, on je možda čak i najniži igrač na ovom prvenstvu, ali strašan je tehničar, majstor je s loptom. A te njegove fizikalije, očito se nije naučio nositi s tim na ovako velikom natjecanju i on je počeo s njim i protiv Njemačke i Španjolske pa ga je izvadio u obje utakmice na poluvremenu.”

Može li usporediti oba izbornika?

“Mislim da su i Dalić i Moriyasu sto posto unutra i da obojica promišljaju, bit će to jedna interesantna utakmica. Moriyasu mi je bio trener pet i pol godina, možda nisam i najrealniji što se tiče njega i užasno mi je drag i ne bih se usudio reći tko će bolje pripremiti taktiku. Makar poznavajući njega neće on puno odstupati od svog sustava i ideje koju je zacrtao prije ovog SP-a u odnosu na utakmicu protiv Hrvatske.”

Ipak, Mikić ne daje previše šanse Japanu za prolazak dalje.

“Maksimalno 25 posto. Mislim da Hrvatska ima puno veće šanse da prođe u četvrtfinale nego oni. Pokazali su oni da su ozbiljni, ali mi smo kvalitetniji i po svemu bismo trebali proći dalje.”

Gdje vidi Hrvatsku na ovom SP-u?

“Ogroman uspjeh je četvrtfinale i sad smo pred time. Najviše bih volio da smo u finalu i da budemo svjetski prvaci, ali koliko je to sada realno, ne može se predvidjeti. Mislim da je sjajno što smo u osmini finala. Nije npr. bila situacija kao ’98. kada smo bili brončani na SP-u i onda smo došli u Japan i Koreju na sljedeći SP gdje smo totalno podbacili. Pokazali smo koliko je hrvatski nogomet otišao naprijed na toj psihološkoj razini, u organizaciji, disciplini… Nije im pao naboj, voljni moment ni profesionalizam. Grizu, bore se i mislim da smo tu pokazali najveći napredak u odnosu na SP u Japanu i Koreji. Užasno napredujemo u svim segmentima.”

Naravno da smo se na kraju morali dotaknuti i Joška Gvardiola koji nakon predstave protiv Belgije (0:0) zaslužuje sve moguće pohvale.

“Bilo što da kažem o njemu, sve je već rečeno. Takav se rađa jednom u sto godina. Ali mi sad vidimo da se kod nas ne rađa jednom u sto godina, jer vidimo da imamo Luku Modrića, Matea Kovačića, pa sad imamo i Joška Gvardiola. Tu je i taj Josip Šutalo koji ne igra ovo SP jer je Lovren igrao isto sjajno, i on je pokazao da je nakon Rusije na top nivou. Ne znam nijednog svjetskog stopera koji je s 20 godina igrao na toj razini. Znaš kakav ti je on dečko? Skroman, iz radničke obitelji, a u glavi je jedna velika beba. Svi znamo koliko su bebe slatke i obožavane, tako je i Joško Gvardiol – jedna velika beba”, zaključuje Mikić.