Od filma prvijenca “Povratak” iz 2003. godine ruski redatelj Andrej Zvjagincev (53) skupio je impresivnu kolekciju nagrada i hvalospjeva za svoje filmove te ga se već godinama smatra najboljim ruskim redateljem. Zato ni ne čudi što je njegov posljednji film “Bez ljubavi” nestrpljivo iščekivan, a premijeru je imao na festivalu u Cannesu. Iščekivanja su bila opravdana jer se radi o još jednom izvrsnom Zvjagincevljevu filmu koji je u Cannesu osvojio nagradu žirija (treća nagrada po važnosti), a hrvatsku premijeru imat će ovaj tjedan na filmskom festivalu u Vukovaru. Tim povodom Andrej Zvjagincev je dao ekskluzivni intervju za Nacional.

Kao i u prethodnim uratcima, Zvjagincev u filmu “Bez ljubavi” opisuje modernu Rusiju. U središtu radnje je dobrostojeći bračni par koji se razvodi, svatko od njih već ima nove partnere, svađaju se oko prodaje stana i podjele imovine, pri čemu zanemaruju svog 12-godišnjeg sina. No kada njihov sin nestane, postavlja se pitanje je li otet, je li ubijen ili je ipak pobjegao…

Prvi film Andreja Zvjaginceva “Povratak” po­bi­jedio je na filmskom festivalu u Veneciji, drugi film “Izgnan stvo” osvojio je nagradu za najboljeg glumca na festivalu u Cannesu 2007., dok je treći film “Elena” 2011. osvojio posebnu nagradu žirija u sekciji ‘Izvjestan pogled’ filmskog festivala u Cannesu. Međutim, četvrti film “Levijatan” Zvjaginceva je lansirao na svjetsku scenu jer je njime osvojio Zlatni globus za najbolji strani film, bio nominiran za Oscara, u Cannesu je osvojio nagradu za najbolji scenarij te se smatra jednim od najboljih filmova 2014. godine. No film se nije dopao ruskim vlastima. Naime, “Levijatan” opisuje događaj iz provincijalnog mjesta u kojem gradonačelnik naređuje rušenje kuće i automehaničarske radionice tročlanoj obitelji koja angažira odvjetnika kako bi se borila protiv korumpiranog vlastodršca. Opis rasula, kako obiteljskog tako i sveopćeg, koje nastaje zbog korupcije nije se dopao ruskom ministarstvu kulture te je “Levijatan” proglašen antiruskim filmom. Ruski ministar kulture Vladimir Medinski izjavio je da je prikaz Rusa, ali i ruske Crkve u filmu lažan, na što je Zvjagincev odgovorio kako je to u potpunosti ruski film. Što je najzanimljivije, “Levijatan” je dobrim dijelom financirala ruska vlada, o čemu smo, kao i o drugim temama, razgovarali s Andrejem Zvjagincevom.

NACIONAL: Otkud ideja za film “Bez ljubavi”?

Moj producent Aleksandar Rodnjanski “kriv” je što smo između nekoliko ideja za moj novi film odabrali baš ovu. Sjedili smo i razgovarali o tome kakav bismo film nakon “Levijatana” mogli snimiti. Imali smo nekoliko napisanih scenarija koji su bili spremni za snimanje. A onda sam čuo priču o djetetu koje je nestalo u vrijeme kada su mu se roditelji razvodili. Dao sam mu sinopsis za ovaj film, napisan na samo tri stranice, a on mi je rekao da ga je priča jako dirnula te da, iako radi na nekoliko projekata, paralelno može početi raditi i na ovome. Dakle, Aleksandar je najzaslužniji što sam snimio ovaj film.

NACIONAL: Koliko je teško bilo financirati ovaj film s obzirom na to da se film “Levijatan” nije dopao ruskim vlastima?

Na sreću, snimam filmove u vrlo ugodnom okruženju, a sve financijske probleme rješava moj producent Aleksandar Rodnjanski. Po treći put surađujem s njime, do sada smo zajedno radili filmove “Elena” i “Levijatan”, a ja sam kao redatelj jako zadovoljan načinom na koji radimo. Primjerice, ja sam u svojim mislima zamislio tri stana u kojima će se radnja filma “Bez ljubavi” pretežno odvijati, a on je našao upravo onakva tri stana kakve sam ih ja zamišljao. Što se tiče financiranja filma, nakon reakcija ruske vlade na film “Levijatan”, odlučili smo da nećemo tražiti novac iz državnog proračuna. Ruski ministar kulture jasno je rekao koliko ne voli film “Levijatan” i želio je izbjeći mogućnost da ponovi istu grešku te da ponovo financira sličnu vrstu filma. Zato je producent Aleksandar Rodnjanski rekao kako mu nećemo više smetati te smo stvorili koprodukciju s francuskim, njemačkim i belgijskim partnerima.

NACIONAL: Vjerujete li da su ljudi danas toliko sebični da su spremni zanemariti vlastito dijete zbog nekih vlastitih interesa, kao što to opisuje film “Bez ljubavi”?

Nema sumnje da svatko od nas poznaje neki bračni par koji zbog vlastite sebičnosti zanemaruje dijete. Ja sam u ovom filmu dodatno dramatizirao takav događaj tako da izgleda još groznije. Gledajte, ako bi svi ljudi odbacili svoje dijete onako kako su to napravili glavni likovi ovog filma, onda bi ovaj svijet bio odvratan. Postoji određeno preuveličavanje u ovom filmu kako bih naglasio emotivan stav, kako bismo se svi mi dublje zamislili, kako bismo zamislili sami sebe u koži tih roditelja i zapitali se kako bismo se mi ponašali u toj situaciji.

NACIONAL: U jednom trenutku se u filmu govori o tome kako će sin jednoga dana otići u internat, a potom u vojsku. Je li to način na koji muškarci u Rusiji očvrsnu?

Mislim da su, na kraju svega, roditelji odgovorni za svoje postupke i za svoje ponašanje. Ne bi se trebali opravdavati, recimo, okolnostima u kojima su odrastali, odnosima sa svojim roditeljima i tako dalje. Nema opravdanja za ponašanje roditelja koji zanemaruju dijete, a roditelji su, kao odrasle osobe, jedini koji su odgovorni za svoje ponašanje. Odnos roditelja prema djetetu u ovom filmu ne temelji se na želji da dijete što prije očvrsne kao muškarac. Vojni rok je u Rusiji obavezan za sve 18-godišnjake i nisam to želio posebno isticati. Ne tako davno u Rusiji je predstavljen sustav profesionalne vojske, ali to je samo dodatak na redovno služenje vojnog roka.

NACIONAL: Kakve reakcije na ovaj film očekujete u Rusiji?

Mislim da će film otvoriti neke rane kod ljudi koji će ga pogledati, ali ne vjerujem da će doći do podjela u mišljenjima u Rusiji kao što se to dogodilo s mojim prethodnim filmom “Levijatan”. Kada govorimo o filmu “Levijatan”, bilo je govora mržnje koji je bio usmjeren prema tom filmu. Proglašavali su ga antiruskim filmom, ali “Bez ljubavi” je intimna priča koju većina ljudi može razumjeti. Što se tiče ruskog društva, imam 53 godine i cijeli svoj život živim u Rusiji. Jedino društvo koje mogu opisivati u svojim filmovima, koje poznajem, je rusko društvo. Međutim, mislim da je priča filma “Bez ljubavi” primjenjiva na bilo koje društvo na svijetu. Svugdje na svijetu možete naići na egoistične ljude, na osobe koje gledaju na druge ljude kao na sredstvo kojim će ostvariti svoje ciljeve.

NACIONAL: Je li uspjeh filma “Levijatan” otežao ili olakšao vaš život u Rusiji?

Na sreću, nisam svjedočio reakcijama na film “Levijatan” u Rusiji jer su mi prijatelji i članovi obitelji govorili da ne čitam reakcije u novinama, na forumima, na socijalnim mrežama. Rekli su mi da je bilo jako puno mržnje i bijesa u komentarima na film, da je doista velik dio publike mrzio film. S druge strane, takva mržnja u meni ne postoji tako da ti komentari nisu utjecali na mene. Jedan ruski političar, potpuna budala, javno je rekao da redatelj filma “Levijatan” treba doći na moskovski Crveni trg, kleknuti i moliti rusku naciju za oprost.

NACIONAL: Iako tema filma “Bez ljubavi” nije politička, niste propustili priliku spomenuti Borisa Nemcova, ubijenog kritičara Putinova režima, i rat u Ukrajini. Zašto vam je važno istaknuti političku situaciju u Rusiji?

Radnja filma “Bez ljubavi” započinje u listopadu 2012. i traje do veljače 2015. godine. U tom je razdoblju došlo do radikalnih promjena u ruskom društvu, svijet se preokrenuo naglavačke, započeo je rat u Ukrajini i tako dalje. Ovo je priča o velikom gubitku pri čemu sam želio prikazati agresivnost koju bračni partneri pokazuju jedan prema drugome. Kada sve to smjestimo u razdoblje između 2012. i 2015., tada ova priča o gubitku i sukobu partnera dobiva na snazi. Godine 2011. vjerovali smo u promjene, dok danas samo mali broj vjernih Putinovih obožavatelja može reći da vjeruju u ugodan život u našem društvu. Svi ostali reći će vam da ne vjeruju.

NACIONAL: Na konferenciji za novinare u Cannesu jedan vam je ukrajinski novinar rekao da provodite rusku propagandu, zbog scene u filmu u kojoj se na ruskoj televiziji javlja kako je ukrajinska vojska ubila nevine ruske civile.

To nikako ne stoji. Svatko tko je gledao film “Levijatan” zna koji su moji stavovi. Ta scena o kojoj je govorio uopće nije nikakva propaganda, ona pokazuje kroz što sve moji likovi u filmu prolaze. Nisam želio snimiti politički, već metafizički film o roditeljima koji izgube dijete, njima najvažniju osobu na svijetu.

NACIONAL: S obzirom na to da ste trenutno najpoznatiji ruski redatelj u svijetu, ruski novinari ponekad vas nazivaju “redateljem za izvoz”. Smeta li vam to?

Pokušavam ne čitati filmske kritike, ali nemoguće je u potpunosti se isključiti. Recimo, kada gostujem u televizijskim emisijama često čujem razne ocjene o sebi i o svom radu, pa i optužbe da sam antiruski redatelj jer često kritiziram zemlju u kojoj sam odrastao. To je, naravno, potpuna glupost. Prilikom jednog takvog gostovanja rekao sam da se osjećam kao građanin zemlje koja se zove kinematografija. Naime, ja ne poznajem nacionalne granice u svijetu filma. Zato i nisam posebno zainteresiran za ono što se događa u ruskoj, američkoj, francuskoj ili njemačkoj kinematografiji. Ja sam zainteresiran za redatelje koji rade dobre filmove, bez obzira na to kojoj nacionalnoj školi pripadaju. Dobar filmski redatelj ima univerzalan utjecaj, njegovi filmovi bit će razumljivi i u Rusiji, i u Americi, kao i u bilo kojoj drugoj zemlji. Činjenica da su moji filmovi prihvaćeni na zapadu znači da mogu razgovarati s ljudima različitih nacionalnosti koji govore zajedničkim filmskim jezikom.

NACIONAL: Često čujemo priče o represiji koja vlada u ruskim medijima. S druge strane, vi snimate filmove s jasnom političkom porukom koja je najčešće vrlo kritična. Je li teško biti takav redatelj u Rusiji?

Nitko me u Rusiji ne sprječava da snimam takve filmove. Nitko ne pokušava utjecati na mene ili raditi bilo kakav pritisak na moje ideje. “Levijatan” je bio jedini film koji sam snimio sredstvima iz državnog proračuna. Za film “Bez ljubavi” nismo od države dobili novac. Za sada snimam onakve filmove kakve želim i nitko me ne pokušava zaustaviti u tome. Do sada me nitko nije pokušao uhapsiti ili napraviti nešto slično.

NACIONAL: Film “Levijatan” prikazuje korupciju u Rusiji, ali se radnja odvija na periferiji, a ne u velikom gradu poput Moskve. Zašto ste se prilikom opisa kako funkcionira korupcija u Rusiji odlučili za manje mjesto, a ne za Moskvu?

Kao što kap vode može predstaviti cijeli ocean, tako i događaji u filmu “Levijatan” koji se zbivaju na rubu zemlje mogu pokazati stanje u cijeloj zemlji. Da bismo prikazali korupciju u Moskvi, nije nužno snimiti film baš u Moskvi. U prvoj verziji scenarija radnja filma nije se odvijala na rubu Rusije, već u malom provincijskom mjestu u središnjoj Rusiji. Zato smo četiri mjeseca obilazili središnju Rusiju, obišli sedamdesetak gradova i mjesta u potrazi za pravom lokacijom, ali je nismo našli. Zatim smo koristili Google Maps i našli mjesto Teriberka na obali Barentsovog mora. Odmah smo znali da je to pravo mjesto za snimanje filma.

NACIONAL: Je li “Bez ljubavi” permanentno stanje ili se ipak može izliječiti samoga sebe?

Trebali bismo se izliječiti.