Predsjednik Uprave Ine Zoltán Áldott na sastanku s predsjednikom i potpredsjednicima Vlade prošlog tjedna u Banskim dvorima, iznio je svojevrstan ultimatum: ako ne dođe do gašenja Rafinerije Sisak, neće se modernizirati ni Rafinerija u Rijeci. Potvrdio je to za Nacional izvor blizak Vladi. Riječ je, zapravo, o nastavku već viđene politike mađarskog MOL-a prema hrvatskoj naftnoj kompaniji. No nastup i odgovori premijera Andreja Plenkovića i potpredsjednika i članova Vlade koji su nazočili sastanku, bili su jasan signal mađarskoj strani da se takva politika više neće tolerirati i da će se konačne odluke o sudbini Ine kao strateške naftne kompanije, donositi u Hrvatskoj, a ne u Mađarskoj.

Naime, na inzistiranje Zoltána Áldotta da gašenje Rafinerije Sisak nema alternativu i da bi u suprotnom to moglo prouzročiti stopiranje ili usporavanje modernizacije Rafinerije Rijeka, premijer Plenković postavio je logično pitanje: “Kako to da je MOL ulagao u rafinerije u Mađarskoj i Slovačkoj i da su te rafinerije dovedene gotovo do tehnološkog savršenstva i gdje je tu strateški interes ako je poznato da se ta, za MOL briljantna, aktivnost odvijala u isto vrijeme dok je MOL kao strateški partner bio dužan modernizirati hrvatske rafinerije?”

Predsjednik Uprave Ine Zoltán Áldott nije dao konkretan odgovor na to pitanje. Umjesto toga, on je odgovornost pokušao prebaciti na institucije hrvatske države, tvrdeći da u Hrvatskoj nije bila sređena zakonska regulativa i da se nijedan projekt nije mogao dovesti do kraja.

No Nacionalov izvor blizak Vladi tvrdi da to nije istina i da je mađarska strana namjerno bojkotirala bilo kakvo ulaganje u sisačku rafineriju. Odnos prema hrvatskoj nacionalnoj kompaniji i stvarne namjere MOL-a da investira u modernizaciju hrvatskih rafinerija, mogli su se definirati i prema sljedećim činjenicama: MOL nikad nije imao stvarnu namjeru ulagati u Rafineriju Sisak, a umjesto u Rafineriju u Rijeci, MOL je radije odlučio investirati u talijansku rafineriju u Mantovi.

“Tu je MOL napravio grešku jer su uložili oko milijardu i pol eura u tu rafineriju, da bi ih talijanske vlasti na kraju prisilile da je zatvore. Naime, ta rafinerija dugo je bila na prodaju, bila je nuđena i Petrolu, ali su oni od toga odustali, a MOL je računao da tom rafinerijom može pokriti tržište sjeverne Italije. No ta rafinerija bila je u sličnom stanju kao ona u Bosanskom Brodu i na kraju je, bez obzira na to što je MOL već uložio ogromna sredstva, talijanska vlada odlučila zatvoriti cjevovode koji vode do te rafinerije, tako da je tamo ostao samo logistički centar. Da je taj novac MOL uložio u Rijeku, mogli su iz Rijeke pokrivati i taj dio talijanskog tržišta”, rekao je za Nacional visoki izvor blizak Ini dobro upućen u odnose između Ine i MOL-a i u zbivanja na naftnom tržištu. Da je ulaganje u Mantovu za MOL bilo čisti gubitak, potvrdio je za Nacional i izvor iz naftnih krugova blizak Vladi.

Kad je o ulaganju u Sisak riječ, kao i Áldottovim pokušajima prebacivanja krivnje na hrvatske institucije, Nacionalov izvor tvrdi da je otpočetka bila riječ o čistoj obmani.

“Poznato je da su za vrijeme Joze Petrovića iznijeli plan da će sisačku rafineriju modernizirati kako bi dostigla kapacitet od osam milijuna tona, umjesto da se napravio plan za modernizaciju na 2,5 milijuna tona, koliko je bilo optimalno. Međutim, MOL je podržao plan za modernizaciju na osam milijuna tona, znajući da je to nerealno i neostvarivo. Za to vrijeme tadašnji menadžment je na račun Ine putovao po svijetu razgledavajući rafinerije kapaciteta osam milijuna tona. Dakle, trošili su ogroman novac da bi radili projekte koji nemaju smisla i za koje se unaprijed znalo da neće biti realizirani”, tvrdi Nacionalov izvor.

Vlada i premijer Plenković upoznali su se s poviješću odnosa i spornim pitanjima između Ine i MOL-a, a na sastanku s Upravom Ine postavili su se tako da čuju što Uprava najveće naftne kompanije ima reći o problemima u poslovanju Ine koji se odražavaju na cjelokupno gospodarstvo Hrvatske, jer riječ je o kompaniji čije je poslovanje nekad pokrivalo 50 posto hrvatskog BDP-a, a čiji se kapaciteti već godinama prisilno guše.

Iako je sa strane Vlade glavnu riječ vodio premijer Plenković, aktivno su pitanja Zoltánu Áldottu postavljali i ostali članovi Vladina tima, potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih i europskih Davor Ivo Stier, potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva, malog i srednjeg poduzetništva i obrta Martina Dalić, ministar zaštite okoliša i energetike Slaven Dobrović te budući ministar državne imovine Goran Marić.

Slično kao što ni novinarima koji su nakon sastanka čekali na njegovu izjavu, Zoltán Áldott nije konkretno odgovorio na pitanje planira li Uprava gašenje Rafinerije Sisak, tako ni na samom sastanku s predstavnicima Vlade on nije davao konkretne odgovore.

“Podcjenjujući cijeli auditorij, Zoltán Áldott na sastanku je prodavao svoju upakiranu priču koja zanemaruje obveze MOL-a kao dioničara i nastupajući kao da je u zemlju ušao kao veliki spasitelj i investitor. Njegovi odgovori sveli su se na objašnjenja zašto se nešto nije napravilo ili nije moglo napraviti. No tijekom cijelog sastanka ostalo je u zraku visjeti pitanje kako bi situacija izgledala da je s druge strane stola na mjestu strateškog investitora predstavnik, na primjer, jednog British Petroleuma, Shella ili norveškog Statoila. Više je no očito da takvi ozbiljni investitori ne bi doveli do toga da hrvatske rafinerije nisu modernizirane i da na kraju država treba sanirati posljedice neodgovornog i regionalno ograničenog strateškog partnera”, ocijenio je Nacionalov izvor.

Jedno od pitanja koje je zanimalo Plenkovića bilo je i ono zašto se u Ini ne investira u druge oblike energije, s obzirom na to da je evidentno da će se sljedećih 20 godina promijeniti svjetski energetski poredak i da sve ozbiljne naftne kompanije već sada razvijaju obnovljive izvore energije. Primjerice, mađarski MOL u svom poslovnom segmentu ima sektor obnovljivih izvora energije, a Ina nema niti u Sisku planira razrađivati takvu ideju.

Pitanje nove strategije Ine i početka razvijanja sektora obnovljivih izvora energije, zanimljivo je još s jednog aspekta. Naime, ako se Ina, odnosno hrvatska vlada, i MOL ne uspiju dogovoriti da se MOL uistinu počne ponašati kao strateški partner, moglo bi se ozbiljnije početi razmišljati o realizaciji ideje da Ina ponovno postane 100 posto hrvatska kompanija. To bi se moglo ostvariti na dva načina: jedan je da Inu kupe hrvatski mirovinski fondovi, a druga da je otkupi HEP. Ideju da bi se HEP mogao pojaviti kao novi vlasnik Ine, prvi je u javnosti plasirao Davor Štern, bivši predsjednik Uprave Ine.

Štern je svoja razmišljanja pojasnio u razgovoru za Nacional. On ističe da je HEP ostavio dvije milijarde kuna zadržane dobiti koju nema gdje potrošiti. Po njemu, bilo bi logično da HEP tim novcem otkupi mađarske dionice Ine.

“Ina bi tako ponovno mogla postati hrvatska, a pametnom politikom trebao bi se stvoriti jedan energetski holding koji bi objedinio Inu, HEP i sve oblike ekoenergije, a putem kojeg bi se mogli razvijati postojeći i novi oblici obnovljivih izvora energije. Primjerice, Ina ima 400 pumpi, na svakoj od tih pumpi mogle bi se ugraditi i elektro-punionice i Hrvatska bi vrlo brzo mogla postati vodeća zemlja u tom segmentu. Ono što je Ina izgubila na Bijelim noćima u Rusiji i na naftnim poljima u Siriji, mogla bi nadoknaditi tako da novi zamah dobije ulaskom u polje obnovljivih izvora”, smatra Davor Štern.

Da bi MOL mogao odustati od Ine, nedavno je nagovijestio i predsjednik Uprave MOL-a Zsolt Hernádi kad je sredinom listopada u intervjuu vodećem mađarskom web portalu Origo.hu u povodu objave poslovne strategije MOL-a do 2030. naglasio da će se “MOL razvijati s Inom ili bez nje”. Hernádi je uputio vrlo oštre poruke hrvatskim vlastima i to u trenutku dok nova vlada na čelu s Plenkovićem još nije bila ni formirana. On je predstavio MOL kao kompaniju koja “daje sve od sebe da održi Inino poslovanje u pozitivi”, ali za čiji će dugoročni razvoj “definitivno trebati i kooperativnog partnera, posebno u hrvatskoj vladi”.

“Hrvatske vlasti dosad su bile spremne na konzultacije s MOL-om samo o razvojnim konceptima u 2003. i 2008., odnosno znatno prije krize, no sada je 2016., a svijet ide prema naprijed, a ne unazad”, konstatirao je Hernádi, usput prozvavši hrvatske vlasti da žele voditi Inu na principu “planske privrede”.

No Nacionalovi izvori bliski Vladi takve istupe tumače isključivo pojačanom nervozom mađarske strane zbog neizvjesnosti oko toga što će u konačnici poduzeti premijer Plenković, koji je upravo u Nacionalu još prije dolaska na vlast obećao da neće dozvoliti gašenje hrvatskih rafinerija. Tim više što iz Siska dolaze signali da je poslovanje same rafinerije pozitivno. No Predrag Sekulić, jedan od sindikalnih vođa koji je to javno izjavio i kojeg su iz Uprave Ine praktički okrivili da je medijima dojavio o tajnom transportu nafte iz Siska u Rijeku početkom listopada, dobio je opomenu pred otkaz. Službeno objašnjenje iz Ine glasilo je da se nije pridržavao pravila zaštite na radu.