Među četrdesetak filmova koji su u srijedu na programu ZagrebDoxa publika će moći pogledati i nekoliko premijera hrvatskih dokumentaraca, dok Glazbeni globus donosi priče o velikanima rock glazbe, Nicku Caveu i Davidu Bowieu.

Kratki britanski film “Let’s dance: Bowie u Australiji” Rubike Shah fokusira se na period Bowieva stvaralaštva koji kritičari smatraju prijelomnim za njegov prelazak u mainstream, na snimanje videospota za jedan od njegovih najvećih hitova, “Let’s dance” iz 1983., koji je poharao glazbene top ljestvice.

Bowie je u tom spotu, promoviranom na MTV-u koji je bio u samim svojim začecim, uz pomoć mladog aboridžinskog para upozorio na obespravljenost Aboridžina u Australiji, zemlji koja je nekada bila njihova, a sada joj ne pripadaju.

Mlade je plesače pronašao na lokaciji za snimanje u motelu u ruralnom dijelu zemlje i poslao na turneju Australijom, na kojoj su se svakodnevno suočavali s raznim problemima zbog svog porijekla.

Film “Još jednom, ali s osjećajem” Andrewa Dominika najprije je bio zamišljen kao prikaz jedne glazbene izvedbe Nicka Cavea, no nakon njegova tragičnog gubitka sina dobiva novo značenje.

U tom se kontekstu prati proces stvaranja albuma “Skeleton Tree”, isprepliću nastupi uživo, prve izvedbe novih pjesama i intervjui, a Cave se pojavljuje kao refleksivni pripovjedač koji traži svoj put u tami.

Film “Mr. Gaga” Tomera Heymanna posvećen je izraelskom koreografu Ohadu Naharinu, koji je ozbiljnije počeo plesati tek u ranim dvadesetim godinama, no svojim je tzv. Gaga jezikom pokreta i ekscentričnim pogledima na koreografiju posljednjih desetljeća dao velik doprinos razvoju suvremenog plesa.

Na temelju više od tisuću sati snimaka, kroz razgovore s njegovim prijateljima, kolegama i plesačima iz ansambla,  kronološki se prikazuje njegov umjetnički put na kojemu je od plesne skupine Batsheva napravio vodeću međunarodnu plesnu instituciju.

Sudbine zanimljivih pojedinaca u hrvatskim dokumentarcima

U regionalnoj konkurenciji festivala ZagrebDox prrikazat će se i hrvatski filmovi “Jedi, spavaj, jedi, spavaj” Đure Gavrana, “Možeš biti sve što hoćeš” Roberta Tomića Zubera te “Djevojka od nula dolara” Damira Terešaka.

Gavranov film,  rađen je za HRT u sklopu europskog koprodukcijog serijala koji je bio namijenjen za prikazivanje na Europskom nogometnom prvenstvu, no za koji je temu nogometa trebalo nadograditi temom ljudskih prava vjerskih, spolnih i nacionalnih manjina.

“Glavni protagonist filma je Ebuka Prince Okeke, homoseksualac iz Nigerije koji pokušava dobiti azil u Hrvatskoj, a mi smo pratili njegovu bitku s našim sustavom i pravosuđem, pokušaje da u tome uspije”, rekao je Gavran.

Prince je u Hrvatsku stigao nakon gotovo filmskog bijega iz svoje zemlje u kojoj je kazna za homoseksualce četrnaest godina zatvora. Ovdje ga nije čekao puno lakši put jer već godinama uz pomoć mlade odvjetnice pokušava izboriti pozitivno rješenje za azil.

Za svoj život u zemlji u kojoj je od 2004 predano oko pet tisuća zahtjeva za azil, no odobreno ih je manje od dvjesto, Prince sam kaže da mu se svodi na hranjenje i spavanje, dok ga od depresije spašava samo njegov nogometni trener.

Svoj novi film Robert Zuber temelji na vlastitom iskustvu nakon što je otišao s javne televizije i odlučio se za novi početak, kada je imao velike ideje o tome što će sve raditi, no stvari ipak nisu bile onakvima kakve je zamislio. U filmu je dokumentirao sustav kroz koji prolaze nezaposleni u Hrvatskoj, odnosno “putovanje puno iznenađenja, uspona i padova, neočekivanih situacija”.

“Jedna mi je kolegica rekla da odlazim jer sam vjerojatno dogovorio nešto sjajno ili sam samo glup. Nakon godinu i pol dana ispada da sam bio glup čovjek, ali sam i slobodan čovjek što mi je najvažnije”, ustvrdio je Zuber, koji se vratio dokumentarizmu i osnovao svoju produkcijsku tvrtku.

Po njegovim riječima, sukus priče je da postoje limiti koje si sami postavljamo, ali kada kreneš na praznu pustopoljinu moraš promišljati izvan tih okvira i doista možeš biti sve što hoćeš.

Terešak u filmu “Djevojka od nula dolara”, još jednoj premijeri na ZagrebDoxu, prati Ivanu Habazin, diplomiranju teologinju s Bogoslovnog fakulteta koja se u proteklih pet godina profesionalno bavi boksom.

Unatoč tome što sportske organizacije i institucije ne priznaju njezin trud i ne prima nikakvu novčanu potporu, Ivana se bori za naslov prvakinje u sva četiri svjetska saveza u velter kategoriji, a film prati njezinu svakodnevicu i posebnosti ženskog boksa.

Oskarovac Alex Gibney u međunarodnoj konkurenciji

U međunarodnoj konkurenciji prikazuje se i novi film izuzetno aktivnog autora, Oskarovca Alexa Gibneya, “Nulti dani”, u kojemu istražuje samoreplicirajući računalni virus Stuxnet.

Iako se to službeno poriče, vjeruje se kako su izradu tog virusa naručile američka i izraelska vlada ne  bi li sabotirale iranski nuklearni program.

Problem je nastao kada se taj složeni računalni crv počeo nekontrolirano širiti i na druge sustave, pokazujući sve nedostatke pokušaja kibernetičkog ratovanja.

Na programu je i film “Samo bog će  znati gdje sam” Todda i Jedda Widera, rekonstrukcija života jedne žene uz pomoć njezina osobnog dnevnika u kojem je zabilježila vlastiti gubitak razuma.

Osim dnevnika priču o njoj postupno grade i svjedočanstva njezine sestre, djevojke, kćeri i vlasnika napuštene kuće u kojoj se skrivala posljednjih mjeseci života.

U besplatnom poslijepodnevnom terminu prikazat će se, među ostalim, film “Sve te neprospavane noći” Michala Marczaka, koji u spoju dokumetarca i fikcije prati odrastanje dvojice  mladića tijekom godine i pol snima.

U tom se periodu mladići su aktivni sudionici varšavskog nekonvencionalnog noćnog života, puše, drogiraju se, upucavaju se djevojkama i obaraju rekord u vođenju besmislenih razgovora.

Iranski redatelj Mehrdad Oskouei u srijedu će održati majstorsku radionicu na kojoj će govoriti o izazovima na koje je nailazio snimajući film koji predstavlja na festivalu – “Snovi bez zvijezda” o  zločinima, ali i nadama i strahovima mladih štićenica jednog iranskog zatvora.