Od 20 pjesama u finalu Zagrebačkog festivala, tri su od članova njegova uredništva

Ove godine u organizaciji HDS-a održano je drugo izdanje festivala RockOff – festivala s vrlo upitnim propozicijama na kojemu u borbi za prvu nagradu ravnopravno sudjeluju etablirani izvođači, kao i oni koji još nisu snimili ni jedan album. Uglavnom neformalno, a gotovo ništa u medijima, kružile su priče da je natjecanje namješteno.

Uredništvo 63. zagrebačkog festivala, koji će se održati u Hypo centru 22. siječnja 2016., odabirom 20 od 261 prijavljene skladbe ponovo je potaknulo slične tvrdnje. Želja umjetničkog direktora festivala Ante Pecotića i intencija festivala, kako često naglašava, jest da se posebna pažnja posveti zastupljenosti različitih žanrova i afirmaciji mladih i talentiranih autora. I gle čuda, od tih 20 pjesama, tri su djelo autora koji su članovi uredništva festivala koje je tih 20 pjesama i odabralo. Pritom su još dvjema pjesmama autori indirektno, ali poslovno povezani s HDS-om. Ukratko, jedna četvrtina pjesama pripada ljudima koji su birali pjesme.

Uredništvo ovogodišnjeg Zagrebačkog festivala čine Neno Belan, Miro Buljan, Branimir Mihaljević i Ante Pecotić. Osim Belana, svaki od njih ima pjesmu u natjecateljskom djelu, dok još dvije pjesme potpisuju Tomislav Mrduljaš, direktor Splitskog festivala, i Aljoša Šerić, glavni tajnik Instituta hrvatske glazbe. Ako se žele afirmirati mladi autori, kako čak pet pjesama pripada ekipi okupljenoj oko festivala i HDS-a?

Daleko od toga da nisu u pitanju plodni i kreativni autori koji iza sebe imaju neke od najvećih hitova posljednjih godina, no pažnju privlači činjenica da od 20 pjesama, čak pet pripada baš njima. Dakako, sve je po pravilniku, u kojem piše da ‘’na natječaju smiju sudjelovati i članovi uredništva”, a piše i da ‘’uredništvo bira skladbe, odnosno, odlučuje kojim se autorima upućuje poziv za sudjelovanje’’. Možda je Pecotić pozvao Mihaljevića, Mihaljević Mrduljaša, Mrduljaš Šerića, a Šerić Buljana. Njihova interakcija nije javno poznata.

Ono što treba imati na umu kada je riječ o novoj koncepciji festivala, koji je prije dvije godine kao umjetnički direktor preuzeo Ante Pecotić, jest podizanje popularnosti kroz veću kvalitetu pjesama te medijsku vidljivost. Veći broj emitiranja donosi i više novca autorima pa tako i uredništvu i njihovim pjesmama. Tako su se među deset najemitiranijih pjesama u 2014. našle čak dvije pjesme sa Zagrebačkog festivala: ‘’Čuvaj me’’ grupe Pavel autora Aljoše Šerića te ‘’Anđela anđele’’ Nene Belana, prošlogodišnjeg člana uredništva festivala. I to je regulirano Pravilnikom natječaja 63. Zagrebačkog festivala u kojem, u članku 4, piše: ‘’Autori slanjem svojih radova prenose na organizatora pravo prve javne izvedbe i ujedno se obvezuju na potpisivanje nakladničkog ugovora zbog reguliranja prava i obveza pri objavljivanju festivalskih skladbi na nosačima zvuka i slike. Sva ostala prava pripadaju autorima.’’ Mjesecima prije održavanja festivala odabrane pjesme emitiraju se na brojnim radiostanicama, televizijama i internetskim portalima. Cijeli projekt nastao je u koprodukciji s HRT-om. Ups, jednu pjesmu, točnije tekst pjesme, potpisuje i Uršula Tolj, zaposlenica HRT-a. Sad smo već došli do šestero od 20 autora koji su direktno povezani s HDS-om, odnosno HRT-om. Vratimo se činjenici da se pjesme prije održavanja festivala emitiraju na brojnim radiostanicama, televizijama i portalima. Svako emitiranje sa sobom povlači autorsku nadoknadu. Tako će i autori pjesama koje će se najviše emitirati dobiti i najviše novca. S obzirom na nekompetenciju glazbenih urednika na brojnim radiostanicama, kao i činjenicu da su pjesme na jedinoj službenoj top ljestvici u Hrvatskoj HR top 40 (onoj HDS-a) uglavnom djelo izvođača i autora ranije spomenutih u ovom tekstu, mjesta za mlade autore i izvođače gotovo da i nema. Čast izuzecima.

  • ‘NIJE NOVOST DA NA FESTIVALIMA članovi uredništva sudjeluju sa svojim pjesmama jer tako program festivala čine atraktivnijim’, kažu iz Zagrebačkog festivala

Da ne bi netko pomislio da uredništvo odlučuje o pobjedničkoj pjesmi, tu je i žiri Zagrebačkog festivala koji su prošle godine činili direktor Splitskog festivala, direktor Šibenskog festivala, direktor festival RockOff i direktor CMC festivala. Nije poznato hoće li isti ljudi sjediti u žiriju i ove godine, ali po svemu sudeći hoće. No kad oni odluče, neke pjesme već će se dobrano zavrtjeti na radiostanicama, bez obzira na to koja od njih pobijedila.

Želeći saznati kako je moguće da takav sukob interesa ne smeta nikome, a prvenstveno Hrvatskom društvu skladatelja, uputili smo dopis s pitanjem je li odluka da članovi uredništva sudjeluju sa svojim pjesmama na festivalu sukob interesa te kako bi, po njihovu mišljenju, izgledalo idealno odlučivanje o skladbama koje će proći u samo natjecanje. Oni, dakako, ne vide ništa sporno. Iz Službe za odnose s javnošću Zagrebačkog festivala stiglo nam je ovo očitovanje: ‘’Hrvatsko društvo skladatelja, kao organizator manifestacije, Zagrebačkim festivalom kroz protekle tri godine uspješno je reafirmiralo poznatu platformu za promociju radijskih singlova i kvalitetne domaće pop rock produkcije. Kada je novi urednički tim preuzeo festival krajem 2013., imao je zadatak vratiti oslabljeno zanimanje medija i javnosti za festival. To je i postignuto, a prvi korak je bio pozivanje jakih autorskih imena koja su svojim sudjelovanjem u uredničkom timu festivala (ne žiriju!) jamčila kvalitetu i atraktivnost festivala. Zahvaljujući njihovom autoritetu i dokazanom radu, protekla dva festivalska izdanja privukla su neke od najpoznatijih izvođača i kantautora, iznjedrila niz hitova te nekoliko pjesama među deset najemitiranijih pjesama 2014., odnosno, 2015. godine.

Da je odluka HDS-a da poznati autori budu ujedno i urednici festivala bila ispravna, pokazuje i sljedeće: u 2013. u kojoj su ovi autori kao urednički tim preuzeli odgovornost za sadržaj festivala, na natječaj za pjesme pristiglo je tek šezdesetak prijava. Dvije godine kasnije, na ovogodišnji natječaj pristigla je rekordna 261 prijava! Dakle, jaka autorska imena u uredništvu vratila su festival u fokus interesa i kolega, ali i javnosti i medija. I to transparentno od početka. Isti princip ponavlja se zato i ove godine: članovi uredništva ovogodišnjeg festivala dokazani su profesionalci sa zavidnom autorskom i izvođačkom biografijom, ujedno i tvorci nekih od najkvalitetnijih skladbi popularne glazbe u posljednjih 30-ak godina.

Njihovo sudjelovanje na Zagrebačkom festivalu jamstvo je kvalitete i estetske razine, ali i atraktivnosti koju HDS smatra potrebnom za ovaj festival.

Zato je Društvo, kao isključivi organizator festivala, javnom odlukom i ove godine omogućilo sudjelovanje i članovima uredništva. Oni to pravo mogu, a ne moraju iskoristiti. Budući da su dokazani profesionalci kojima pojavljivanje na bilo kojem festivalu nije nužnost, oni se tako neopterećeno i ponašaju: prošle godine pjesmu za Zagrebački festival nije poslao član uredništva Miro Buljan, ove godine nema je Neno Belan. Uostalom, nije novost da i na ostalim hrvatskim festivalima popularne glazbe članovi uredništva sudjeluju sa svojim pjesmama – riječ je o procjeni organizatora koji tako program festivala čine atraktivnijim. Uredništvo koje bira pjesme koje će biti izvedene na festivalu je jedno, dok je žiri koji bira pobjedničku skladbu festivala potpuno drugo tijelo, sastavljeno od drugih autora i profesionalaca iz glazbene industrije. Naravno, ni jedan od članova žirija nije imao niti će ove godine imati skladbu s kojom se natječe na festivalu. Njihova imena objavit ćemo uskoro.’’

Možda nisu jaka autorska imena ta koja su privukla pažnju javnosti, već bolji PR festivala, a možda još više i činjenica da je dobrom organizacijom i novom koncepcijom omogućeno da se pjesme u natjecateljskom djelu što više vrte na radiostanicama, što sa sobom donosi i veću zaradu. Teško je vjerovati da među 261 pristigle skladbe doista nije bilo 20 dovoljno dobrih pa su ‘’uskočili’’ provjereni autori. Kako da u takvoj konstelaciji zvijezda svoje mjesto na sceni pronađu mladi autori i izvođači? Zašto umjetnički direktor festivala nije netko tko se ne bavi skladanjem, već prati i poznaje glazbu te ne može doći u sukob interesa kao skladatelj? Ako se već Ante Pecotić, kao iskusan i dokazan skladatelj, prihvatio tog posla, zašto se ne odrekne zarade od tantijema za pjesmu s kojom sudjeluje na Zagrebačkom festivalu u korist samog festivala? Osim autora i izvođača koji već godinama kucaju na vrata raznih festivala pokušavajući doći do riječi i upozoriti da je previše nepravilnosti, koje bi tijelo trebalo biti zabrinuto za takav rad HDS-a? Previše je to pitanja, a samo jedan festival ili, bolje reći, samo jedno društvo. Opušteno i veselo Hrvatsko društvo skladatelja koje se trudi dokazati da su transparentni i okrenuti mladima, iako ti isti mladi upravo njima sve više okreću leđa jer nakon kucanja i vikanja pred njihovim vratima, ta ista vrata za njih ostaju zatvorena.

Komentiraj

FOTO: GORAN JAKUS/PIXSELL
PIŠE:Jure Majić
PODIJELI
NACIONAL je već 20 godina najutjecajniji politički tjednik u Hrvatskoj.