SPLITSKI GRADONAČELNIK krenuo je u bitku protiv dvije moćne banke, Erste Group Bank i Unicredit Bank Austria, koje su protiv Grada Splita podnijele tužbu kojom zahtijevaju da im se vrate krediti za gradnju Spaladium arene i Spaladium centra.

Daleko od očiju javnosti i medija, splitski gradonačelnik Ivo Baldasar krenuo je u bitku tešku preko 53 milijuna eura, i to protiv dvije moćne austrijske banke – Erste Group Bank i Unicredit Bank Austria, obje sa sjedištem u Beču. One su protiv Grada Splita podnijele tužbu Stalnom arbitražnom sudištu pri Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK), zahtijevajući da im se iz splitskog gradskog proračuna vrate krediti koje su dodijelile za gradnju Spaladium arene i Spaladium centra u Lori, kompleksa u koji je investirano uoči Svjetskog prvenstva u rukometu 2009. godine.

Iako je vijest o pokretanju arbitraže pri HGK već djelomično poznata javnosti, Nacional je otkrio da je Baldasar već zauzeo čvrst stav i u odgovoru na tužbu jasno precizirao da bankama ne namjerava platiti – ništa. Konkretno, u postupku koji je zatvoren za javnost i ima manje veze s klasičnom sudskom procedurom, a više sličnosti s nesuđenom arbitražom između Hrvatske i Slovenije, trojica arbitara donijet će odluku hoće li Split opteretiti obveze koje dosežu polovicu njegova godišnjeg proračuna. Bio bi to teški udarac za drugi grad u državi koji vjerojatno ne bi završio u bankrotu, ali bi nenadane financijske obveze morao rješavati u sljedećih najmanje deset godina.

KAKO JE ZA NACIONAL POTVRĐENO IZ VIŠE VRLO UPUĆENIH IZVORA, Baldasarova argumentacija je prilično jasna i precizna: dvije austrijske banke nemaju apsolutno nikakav ugovorni odnos s Gradom Splitom, niti se pojavljuju kao stranke u ugovoru koji je za gradnju Spaladium centra potpisan s tvrtkom TPN, koju su namjenski za taj posao osnovali Konstruktor, Dalekovod i Institut građevinarstva Hrvatske (IGH). Erste banka i Unicredit bank kredite su dodijelile upravo tim trima tvrtkama, odnosno TPN-u, a Grad Split je nakon više od pet godina odugovlačenja nedavno konačno razvrgnuo ugovore oko gradnje Spaladium centra i danas smatra da bi banke same trebale snositi rizik u koji su svjesno ušle odlukom o financiranju projekta.

U odgovoru na bankovni zahtjev za pokretanje arbitražnog postupka pri HGK-u pravnici koje je angažirao Baldasar naveli su te argumente i zatražili da se trojica arbitara već u startu proglase nenadležnima, odnosno da prekinu postupak i time de facto odbiju sva potraživanja banaka prema splitskom gradskom proračunu. Imena samih arbitara zasad su poznata tek djelomično: za Nacional je potvrđeno da su banke za “svoga” imenovali profesora Davora Babića sa zagrebačkog Pravnog fakulteta, specijaliziranog za međunarodno privatno pravo. Pretpostavlja se da će među 148 mogućih arbitara Baldasar u ime Grada postaviti nekoga od splitskih stručnjaka, a ključna bitka vodit će se oko trećeg arbitra. Njega bi po proceduri zajednički trebale postaviti dvije strane u sporu, a ako se one ne uspiju dogovoriti odluku o njegovom izboru donijet će predsjednik Hrvatske gospodarske komore Luka Burilović. Bit će to, smatra se, jedan od najtežih poteza predsjednika HGK jer bi sa sobom mogao nositi i sudbinu slučaja vrijednog ogromnih 53 milijuna eura. Održavanje prvog ročišta predviđa se za konac mjeseca rujna, a i ono će biti potpuno zatvoreno za javnost.

  • BALADASAR TVRDI da dvije austrijske banke nemaju apsolutno nikakav ugovorni odnos s Gradom Splitom, niti se pojavljuju kao stranke u ugovoru koji je za gradnju Spaladium centra potpisan s tvrtkom TPN

ARBITRAŽNI POSTUPAK JE ZNATNO BRŽI od sudskog, kojemu ni jedna ni druga strana zasad nisu sklone upravo zbog duljine procedure i posljedičnih velikih kamata koje bi netko na koncu morao platiti. Ipak, čini se da su u splitskoj gradskoj upravi prilično sigurni u svoje argumente i vjeruju da će cijeli spor završiti u njihovu korist. Čak i ako arbitri HGK ne odbiju tužbu banaka, teško da će presuditi potpuno u njihovu korist, nego će vjerojatno potaknuti na dogovor po kojemu bi obje strane pretrpjele što manje gubitaka.

“Dokumenti i argumenti su na našoj strani, u to smo uvjereni, ali svjesni smo da ne treba ići potpunim ‘đonom’, nego pokušati pronaći kompromis jer se u slučaju Spaladium arene radi o javnom objektu, pa je u zajedničkom interesu da ona funkcionira normalno”, kazao je za Nacional izvor iz splitske administracije.

Zasad se kao najrealniji ishod arbitražnog spora predviđa njegovo “zamrzavanje” zbog drugih okolnosti koje prate Spaladium, projekt oko kojega se od početka vuku kontroverze. Dvorana je s tvrtkom TPN nedavno i službeno otišla u stečaj, pa njome upravlja stečajni upravitelj Perica Mitrović – Slavonac, u lokalnoj javnosti poznat po vrlo uspješnom vođenju stečajnog postupka Dalmacijavina, spašavanju radnih mjesta i podizanju vrijednosti ove tvrtke uoči njene prodaje.

Od samog početka stečaja splitske dvorane Mitrović je po istom receptu nastojao održati njenu vrijednost i spriječiti propadanje, pa je u Spaladiumu organizirao nekoliko velikih koncerata, sajmova i drugih manifestacija, a do kraja godine kalendar je gotovo popunjen. To se smatra iznimno velikim uspjehom, uzme li se u obzir to da u Splitu ne postoji košarkaški ili rukometni klub koji bi redovito punio dvoranu, što bi se očekivalo od primarno sportskog objekta.

U stečajnom postupku također se kao razlučni vjerovnici pojavljuju dvije spomenute austrijske banke, ali svoja potraživanja od oko 88 milijuna kuna prijavila je i Zagrebačka banka. Ona je već ranije pred Općinskim sudom u Splitu pokrenula ovrhu nad dvoranom, i to izvan same stečajne procedure, a paralelno s tim traju pripreme kako bi se službeno procijenila vrijednost dvorane i preostalih nekretnina u Lori.

STEČAJ SPALADIUM ARENE JE JEDINSTVEN takav slučaj u Hrvatskoj: osim dvorane, u stečajnu masu je ušlo i pravo građenja na zemljištu većem od 15 tisuća kvadratnih metara, na kojemu je po urbanističkim planovima moguće graditi neboder visok stotinu metara, trgovački centar i javnu garažu s preko tisuću i pol parkirališnih mjesta. Neslužbene informacije govore da bi se radi veće učinkovitosti moglo odvojeno prodavati izgrađeni i neizgrađeni dio cijelog kompleksa, čime se stvara veća mogućnost pronalaska investitora, a samim time i prikupljanja sredstava iz kojih bi banke mogle namiriti dio svojih potraživanja. Koliko novca se prikupi, toliko kredita će one moći uspjeti naplatiti.

U upućenoj javnosti se, međutim, pojavljuju dvojbe upravo oko postupanja banaka u stečajnom postupku jer su, kako doznaje Nacional, one odbile sve prijedloge stečajnog upravitelja i zatražile da procjenu vrijednosti svih nekretnina i prava građenja obavlja nekoliko instituta i međunarodnih tvrtki sa sjedištem u Zagrebu.

Kompleksu Spaladium centra tako se priprema nevesela sudbina, premda je on još 2007. bio vrlo ambiciozno zamišljen i trebao je predstavljati ogledan primjer kvalitetnog javnoprivatnog partnerstva. Osnovnim ugovorom sklopljenim između Grada Splita s jedne strane i konzorcija triju tvrtki (Konstruktor, IGH i Dalekovod) s druge strane bilo je predviđeno da privatni partneri izgrade cijeli kompleks, u koji je spadao i neboder i trgovački centar, do 2011. Grad Split zajedno s državom trebao je plaćati najamninu u iznosu od otprilike šest milijuna eura godišnje, ali bi iz prihoda od gradnje – kao i dodatno prikupljenih poreza, prireza i drugih sredstava – kompleks praktički sam sebe isplaćivao, da bi nakon trideset godina prešao u gradsko vlasništvo.

  • HDZ-OV GRADONAČELNIK Ivan Kuret u tajnosti je s građevinskim tvrtkama potpisao dva aneksa ugovora, dok je njegov nasljednik Željko Kerum procijenio da se ugovor ne poštuje i prestao je plaćati dogovorenu najamninu

Međutim, problem je nastao kada su sve tri tvrke zapale u financijske poteškoće i kada su im banke odbile financirati gradnju nebodera, trgovačkog centra i garaže, što je bio ključni dio ugovora s Gradom Splitom i preduvjet isplativosti cijelog projekta. Tadašnji HDZ-ov gradonačelnik Ivan Kuret u tajnosti je s građevinskim tvrtkama potpisao dva aneksa ugovora i tako im produljio rokove i olabavio druge uvjete, dok je njegov nasljednik Željko Kerum pravilno procijenio da se ugovor ne poštuje i prestao plaćati dogovorenu najamninu.

Ipak, Kerum nije iskoristio vrlo moćan instrument “korporativnog jamstva”, kojim je u svakom trenutku mogao od Konstruktora, IGH i Dalekovoda naplatiti najmanje deset milijuna eura za nepoštivanje ugovora. Podršku u tome dobio je čak i od SDP-ova potpredsjednika Vlade Branka Grčića, koji je to opravdao željom za čuvanjem radnih mjesta, a nakon što su sve tvrtke završile u predstečajnoj nagodbi jamstva su postala gotovo neupotrebljiva.

“ŠTO NAPLATITI OD MRTVE ILI POLUMRTVE TVRTKE?”, pitaju se danas u Baldasarovoj administraciji.

Kako bilo, u Splitu još uvijek očekuju da se u slučaj Spaladiuma uključi i Vlada, budući da je Republika Hrvatska jedan od javnih partnera u samom ugovoru. U Banskim dvorima su prije nešto više od godine dana nonšalantno zaključili da se ovdje “ne radi o projektu od državnog interesa”, iako upravo država iz svog proračuna treba isplaćivati polovicu dogovorene najamnine još punih 25 godina. Ipak, ako nekim slučajem gradonačelnik Baldasar izgubi svoju bitku s bankama, izvjesno je da bi polovicu računa od 53 milijuna eura brzo proslijedio na Vladinu adresu.

Komentiraj


FOTO:Ivo Cagalj/PIXSELL
PODIJELI
Rođen 1980. godine, novinarstvom se bavi od praga punoljetnosti. Nakon deset godina staža kao novinar i urednik u dnevniku Slobodna Dalmacija intenzivno surađuje s nizom hrvatskih i regionalnih medija - od tportala i dalmatinskog portala preko tjednika Forum, Aktual i Nacional do Al Jazeere. Živi i radi u Splitu.