Pravnica i književnica Rosie Kugli u svojoj knjizi ogolila je licemjerje današnjeg društva, a za svoje likove, beskrupulozne manipulatore, inspiraciju je pronašla u svakodnevnom životu

Rosie Kugli po struci je pravnica, ali trenutno je po zanimanju književnica. Nedavno je objavila roman “Tajna prijateljice noći” koji je brzo izazvao veliko zanimanje čitatelja, što je potvrdila i promocija romana na netom održanom Interliberu. Zbog neobičnog imena i prezimena, mnogi misle da autorica piše pod pseudonimom. No, Kugli je poznata zagrebačka obitelj. Bili su vlasnici prve knjižare i tiskare na ovim prostorima, u to vrijeme pravog rasadnika kulture. Stjepan Kugli preuzeo je od Lavoslava Hartmana knjižaru koju je on otkupio od Ljudevita Gaja. Tu knjižaru je 1945. godine preuzela nakladnička kuća Mladost, no danas se u Ilici 30, gdje se tiskara nekoć nalazila, smjestila trgovina odjećom. “Tajna prijateljice noći” je ljubavni roman s kriminalističkim elementima. Sudbine glavnih likova, svih redom pravnika, isprepliću se sa sudbinom glavnog lika s druge strane zakona, djevojke koja zarađuje kao madam, odnosno, svodnica.

U TOM NAPETOM ROMANU čija se radnja prikazuje retrogradno, Rosie Kugli ogolila je licemjerje današnjeg društva. Likove je prikazala kroz više dimenzija. Nuša, djevojka koja zarađuje kao madam, zapravo je osjećajna i nekad je bila osoba s duboko ukorijenjenim moralnim vrijednostima. Nuši je suprotstavljen lik uspješne odvjetnice Marise koja je u samo naizgled savršenom braku. Dvije žene povezuje muškarac koji također ima svoju tajnu.

“Nažalost, mnogi koji su rođeni u ovom društvu vjerojatno su se saživjeli s prijetvornošću i licemjerjem, pa ih gotovo više ništa i ne može iznenaditi. Koliko je nas sklono tome da glumimo kako bismo postigli autentičnost i da bi nas prihvatili kao hvalevrijedne članove društva? Koliko puta su naizgled čestiti zagovaratelji obiteljskih vrijednosti zatečeni spuštenih gaća u potrazi za izgubljenim užicima i izvanobiteljskim slastima? Koliko su puta već glasno oplakane i moralnost, i uljudnost, i obiteljske vrijednosti? Koliko ljudi živi dvostruke živote, žonglira, krši zavjete, ali puna su im usta nekih drugih vrijednosti? Jesmo li zaista takve društvene marionete da gutamo sve te priče i prikladno zatvaramo oči? Upravo iz tih razloga suprotstavila sam dvije žene, elitnu prostitutku Nušu Brozičević i moralnu i uspješnu ženu Marisu Auer koja pod krinkom savršenog braka i savršenog muža skriva svoju biseksualnost i dvostruki život”, objašnjava Rosie Kugli izbor osobina glavnih likova.

SPOREDNI LIKOVI U KNJIZI su beskrupulozni manipulatori za koje je autorica mogla naći pregršt inspiracije u svakodnevnom životu. “Lik Igora Beloševića, odvjetnika i manipulatora koji ne preže ni pred čim, upoznali smo, vjerujem, svi. To su manipulatori i vješto se služe svojim šarmom, karizmom, sposobnošću prilagođavanja i uvjeravanja, samo da bi sebi prokrčili put. Ne biraju sredstva. U svijetu bespoštednih parnica takvi likovi često izlaze kao pobjednici. No te stvari ne uče se na fakultetu. Taj ‘ubilački instinkt’ neće se izbrusiti u tisućama odrađenih parnica. To se nosi u sebi”, kaže Rosie Kugli.

Autorica romana u priči progovara o brojnim društvenim fenomenima modernog doba poput alkoholizma, prostitucije, disfunkcionalne obitelji, potisnute ženske seksualne maštarije, krivotvorenja dokumenata, sveprisutne korupcije i nepotizma. Već po izboru likova nazire se pravna izobrazba spisateljice koja kaže da je inspiraciju za “Tajnu prijateljice noći” pronašla u jednom slučaju koji je pratila kada je kao studentica prava bila na studijskom boravku u Milanu. Radilo se o slučaju elitne prostitucije koji je tada izazvao veliku pozornost javnosti. Taj slučaj toliko je zaokupio njenu pažnju da je poželjela napisati knjigu o toj, kako kaže, senzacionalnoj i glamuroznoj ženi, o kojoj zapravo nikad nije saznala kako je završila.

• ‘MOĆNI MUŠKARCI USPIJEVAJU uz pomoć supruga, ali moćne žene uspijevaju unatoč svojim muževima. Okolina i dalje nameće brak kao rješenje problema’

Autorica knjige tvrdi da se kao pravnica u književnom svijetu našla spletom okolnosti. “Život je ono što se dešava dok mi
kujemo planove i često nas odvede u nekom drugom smjeru. Pravo je bilo logičan nastavak mog školovanja, a pravom sam se bavila vrlo kratko. Nakon faksa stažirala sam na sudu za maloljetnike i nagledala se
tužnih priča, pokidanih dječjih sudbina. Kad sam dobila kćer, više se nisam imala snage vratiti, a i nisam željela propustiti njene prve godine odrastanja. Nekako neprimjetno te su se godine protegnule. U međuvremenu sam dobila i sina, a ja sam opet željela uživati u njegovim prvim godinama. Kad sam se konačno osvrnula oko sebe, shvatila sam da je prošlo vrijeme. Trebalo
se primiti knjige i zasukati rukave, ali to više nije bio moj put. Smatram da je važno vratiti strast u svoj život, promijeniti ono s čime nismo zadovoljni i ne odustati samo zato što ste jednom davno propustili priliku nešto napraviti. Nije bilo lako, bilo je i suza i raznih razočaranja te nekoliko nevjerojatno ružnih iskustava koja su me, danas to vidim, očeličila. Malo je nedostajalo da prestanem pisati. Moja ‘djela’ nitko nije želio ni pročitati, a kamoli objaviti i činilo se kao da gubim vrijeme.

Trebalo je proći nekoliko godina da bih objavila svoju prvu knjigu. Tisuću puta pitala sam se dok sam u noći, umorna i crvenih očiju, lupkala po tastaturi, pa dobro, jesam li ja normalna? Što ja to radim? Hoće li itko ikad pročitati ove retke? Naravno da je danas divota imati siguran posao, znam to iz iskustva. I ja sam na burzi rada. Nisam imala taj luksuz da plačem i očajavam, iako sam neko vrijeme zaista bila u depresiji. U međuvremenu sam se školovala za voditelja izrade i provedbe projekata EU-a, a paralelno sam dobila ponudu za pisanje knjige. Naravno da su mi svi savjetovali da se bacim na fondove, jer što ću s knjigom? Naravno da me nisu podržali, ali nisam se obazirala. Unatoč dobronamjernim savjetima, odlučila sam se posvetiti pisanju i nisam zažalila. Pisanje je moja strast”, govori u dahu Rosie Kugli.

KAO KOLUMNISTICA ČESTO SE BAVI tematikom muško-ženskih odnosa. Osvrnula se i na današnje poimanje braka. “Prikladna bi bila konstatacija da moćni muškarci obično uspijevaju uz pomoć svojih supruga, ali moćne žene uspijevaju unatoč svojim muževima. Okolina i dalje uporno nameće brak kao rješenje svih naših životnih problema. Ako se žena ne uspije realizirati kao supruga, svi je gledaju kao siroticu s velikom i gadnom manom i uopće ih ne zanima to što je u međuvremenu postigla”, kaže Rosie Kugli.

• ‘SVIJET U KOJEM ODRASTAJU mladi prepun je opasnosti u koje lako skliznu i gotovo neprimjetno utonu u mračnu močvaru droge i alkohola iz koje je nemoguće izaći’

Ističe da joj se javilo puno muškaraca koji su oduševljeni knjigom. Navodi kako su joj govorili da ih najviše intrigiraju erotske scene kojih u knjizi ne nedostaje. Veseli je što joj se javljaju ljudi koji bi htjeli da njihova životna iskustva pretoči u knjigu. Jedna takva knjiga joj je upravo izišla iz tiska. Nedavno je objavila i dva nova romana “Ljubavnica” i “Nisam ti rekla”.

“NISAM TI REKLA” je roman za djecu i mlade nastao upravo na temelju spisateljičina osobnog doživljaja. Priča mlade djevojke zapravo je tužna ispovijed današnje mladeži koja se u potrazi za identitetom lagano gubi u stranputicama noćnog života, izlazaka, alkohola i droge. “Knjigu sam napisala jer sam prošle godine doživjela jednu ružnu epizodu koja me navela da opišem život tih naših mladih zavedenih stranputicama.

Svijet u kojem odrastaju prepun je opasnosti u koje se lako klizne i gotovo neprimjetno utonu u mračnu močvaru droge i alkohola, iz koje je teško ili gotovo nemoguće izaći”, kaže Rosie Kugli.

Zato naglašava da je važno uvijek gledati na život s optimizmom. “Čudesno je to što u kratkim trenucima koje provodimo na Zemlji uporno pokušavamo pronaći sreću. Sreću tražimo posvuda, trčimo za prolaznim užicima, pokušavamo uhvatiti neuhvatljivo, ali sreća je putovanje, a ne cilj. Danas mogu reći da volim sebe i da sam sretna”, zaključila je Rosie Kugli.