Indijski veleposlanik za Nacional objašnjava zašto procese nakon izbora u Hrvatskoj vidi kao evoluciju demokracije te koje su sve sličnosti i razlike između hrvatskog i indijskog političkog i društvenog života, a govori i o ljubavi prema bodi-bildingu i životu u Afganistanu

Sandeep Kumar, indijski veleposlanik u Republici Hrvatskoj, stupio je na dužnost u kolovozu 2015. Iza njega je dugogodišnje međunarodno iskustvo, stjecano od davne 1985. kada se pridružio indijskoj diplomatskoj službi. Tijekom bogate diplomatske karijere služio je u brojnim  misijama – od Hong Konga preko Hanoia, Pariza, Cape Towna do Kabula. U Afganistanu je prvo proveo tri godine u indijskom veleposlanstvu, da bi od 2008. do 2013. bio član izaslanstva UNDP–a, radeći na reformi policije. Prije dolaska u Zagreb bio je zajednički tajnik u zapadnoj Aziji i sjevernoj Africi (Wana) Odsjeka indijskog ministarstva vanjskih poslova. Svoj mandat Kumar je započeo obilazeći županije i gradove u unutrašnjosti Hrvatske, s namjerom uspostavljanja što boljih veza s lokalnim zajednicama i institucijama. Želio je odmah upoznati župane, gradonačelnike, ali i načelnike manjih općina, kao i rektore sveučilišta, dekane fakulteta te predsjednike trgovačkih i gospodarskih komora. Cilj mu je inicirati suradnju ne samo na planu gospodarstva, već i kulture, znanosti, istraživanja i razmjene studenata između Hrvatske i Indije.

NACIONAL: Vjerujem da ste pratili razvoj događaja nakon izbora u Hrvatskoj. Je li vas to što ste vidjeli podsjetilo na Indiju?

Da, jačanje demokratskog sustava i institucija. O cijelom procesu nakon izbora ne mislim ništa negativno. To je sve vrlo pozitivno. Imali ste izbore pa pregovore, stvaranje koalicija, to je samo dio snažnog demokratskog sustava, to je evolucija demokracije. Isto tako je i u Indiji – imate nekoliko stranaka na federalnoj razini, pa onda i različite stranke na regionalnoj razini. A one sve zajedno opet predstavljaju jednu, konsolidiranu Indiju. To je osnaživanje naše demokracije. Ono čemu smo svjedočili u Hrvatskoj jest da prvi put imate tehnokratskog premijera, koji nije sudjelovao u izbornom procesu, ali ga je dovela pobjednička koalicija i sad ćemo vidjeti kako će to funkcionirati. Uvjeren sam da su u Vladi predani ljudi i da možemo dobro surađivati. A što se tiče indijskog političkog sustava, mislim da je sadašnja vlada generirala mnogo pozitivne energije u inozemstvu – svaki put kada naš premijer ode u posjet, potpisuju se neki novi ugovori, s ekonomske strane vide se rezultati, a svi državnici koje je posjetio vrlo pozitivno su se izrazili o Indiji. To je taj novi pristup poslovanju s Indijom, koji se promijenio u vrlo pozitivnom smjeru.

NACIONAL: Indija i Hrvatska imaju dugogodišnju tradiciju suradnje u Pokretu nesvrstanih. Predsjednik Tito i Džavaharlal Nehru, prvi premijer Indije, bili su osnivači Pokreta čiji su ciljevi bili iskorjenjivanjesiromaštva, ekonomski razvoj, kao i suprotstavljanje kolonijalizmu, imperijalizmu i neokolonijalizmu. Koliko su u političkim krugovima te veze još uvijek važne?

Te povijesne i političke veze između naših dviju zemalja uvijek će ostati važne i mogu poslužiti kao odličan temelj za izgradnju novih ekonomskih, gospodarskih, kulturnih i međuljudskih odnosa. To je naš fokus ovdje u Hrvatskoj. Naši tradicionalno dobri i topli politički odnosi moraju se nadograđivati. Danas se više ne govori o političkoj, već ekonomskoj diplomaciji. Važno je koliko trgovine i biznisa možete donijeti u zemlju. Mi nikada ne kažemo da je Indija velika zemlja, a Hrvatska mala. Ne, mi smo ravnopravni partneri. A dosta toga već smo učinili na mnogim planovima. Vi ovdje, na primjer, imate razvijenu hindu zajednicu. Nju u potpunosti čine Hrvati, njih oko tisuću koji su prihvatili hinduistički način života. Ima ih možda i više, ali nekima je možda i neugodno pričati otvoreno o svom hinduizmu. Ali ti ljudi su ovdje, imaju ogranke u različitim gradovima u Hrvatskoj. Dakle, te ljudske veze itekako postoje. Osim toga, postoji jako puno ljudi koji su zainteresirani za jogu ili ajurvedu. Iskreno sam iznenađen brojem ljudi koji u Hrvatskoj prakticiraju jogu, ima puno joga-centara koji podučavaju joga vještinama. Zapravo sam dirnut kad vidim koliko ljudi, koji nisu bogati, odlazi jednom godišnje u Indiju, potroše možda cijelu ušteđevinu kako bi tamo stekli neki svoj mir, doživjeli neko spiritualno iskustvo, ili naučili nešto o tehnikama koje žele prakticirati. A tu se ne radi o religiji. Tu se radi o načinu života. Zdravom, uravnoteženom načinu života, koji usklađuje duh i tijelo i dovodi ih u stanje harmonije.

NACIONAL: A koliko prosječni stanovnik Indije uopće zna o Hrvatskoj? Imaju li ideju gdje se nalazi naša zemlja?

Da budem iskren – moja majka nije imala pojma gdje sam to imenovan veleposlanikom. Pitala me: gdje je Hrvatska? Pretpostavljam da mnogo ljudi ne zna. Znaju za Jugoslaviju i Tita, ali nakon raspada Jugoslavije i osamostaljenja, o Hrvatskoj ne postoji dovoljno znanja i razumijevanja. Možda i zato što nismo dovoljno razvijali ekonomske veze između Indije i Hrvatske. Turizam u Hrvatskoj raste, ali moramo poraditi i na dolasku hrvatskih turista u Indiju. Kada govorimo o indijskoj srednjoj klasi – koja čini oko 300 milijuna ljudi – to je velika grupacija koja puno putuje u Europu i mi ih ohrabrujemo da dođu i u Hrvatsku, kao dio posjeta regiji. Mogu razumjeti da poslovni ljudi možda ne shvaćaju mogućnosti koje im se otvaraju – ali zato im preporučujem da spoje ugodno s korisnim i dođu u Dubrovnik, na Hvar, Krk, na poslovni odmor i možda ga iskoriste za uspostavljanje veza i pokretanje biznisa.

NACIONAL: Bivši predsjednik Stipe Mesić čest je gost različitih skupova u Indiji. Jeste li ga imali priliku upoznati i surađivati s njim?

Imao sam ga priliku upoznati, zapravo, redovito kontaktiramo. Predsjednik Mesić pozivan je na neke veće programe, međunarodne mirovne konferencije. Mi smo jako sretni zbog njegova doprinosa našim odnosima, kao što smo zahvalni i svim predstavnicima vaše zemlje – predsjednici, novoj vladi, kao i prethodnoj vladi, jer im je cilj učvršćivanje odnosa sa zemljama izvan Europe i Sjedinjenih Država, dakle sa zemljama Azije – poput Kine, Japana, Indije, Australije i Južne Koreje. Mi to pozdravljamo i naša je poruka da želimo biti vaši snažni partneri kojima možete vjerovati.

NACIONAL: Indija je 26. siječnja proslavila Nacionalni dan, odnosno 67. obljetnicu državnosti. Kako ste ga obilježili u Hrvatskoj?

Željeli smo to organizirati na malo drugačiji način i izaći iz okvira hotela pa smo zato za proslavu odabrali Nacionalnu i sveučilišnu biblioteku. To je isto tako bila i naša poruka da se želimo povezati s akademskom zajednicom u Hrvatskoj i značajno ojačati naše odnose na tom planu. Kao što znate, postoji vrlo vitalna Katedra za indologiju na zagrebačkom sveučilištu. To je jedan od izuzetno važnih centara u ovoj regiji koji se specijalizirao u istraživanju i promoviranju indijskih jezika i kulture. No sanskrt se u Hrvatskoj počeo poučavati mnogo prije no što je, prije pedeset godina, formalno osnovana Katedra za indologiju. Zapravo, podučava se već više od 300 godina. Profesori koje sam upoznao potpuno su posvećeni svom poslu, često posjećuju Indiju, sakupili su golemo znanje o indijskoj filozofiji, hinduizmu, narodnim pričama, Vedama i do sada su obavili fascinantan istraživački posao. Ja se doista osjećam ponizno u njihovu društvu i želio bih izraziti golemo poštovanje za to što rade. I sada ima nekoliko studenata koji studiraju na nekim indijskim ustanovama, proširujući svoje znanje jezika. Međutim, predložio sam da obnovimo Akademski memorandum o razumijevanju između naših dviju zemalja, koji bi omogućio još veću razmjenu studenata, profesora, ali i zajednička istraživanja. Meni je osobito u interesu da povežem Katedru za indologiju Sveučilišta u Zagrebu s ostalim sveučilištima ili učilištima diljem Hrvatske. Bio sam u Osijeku, Vukovaru, Slavonskom Brodu i oni su pokazali interes.

  • ‘POVIJESNE I POLITIČKE VEZE iz vremena Nesvrstanih uvijek će ostati važne i mogu poslužiti kao odličan temelj za izgradnju novih odnosa. Danas više ne govorimo o političkoj, već o ekonomskoj diplomaciji’

NACIONAL: Cijela Hrvatska ima stanovnika kao jedan manji indijski grad. Kako se osjećate ovdje, dolazeći iz tako velike i kulturološki različite zemlje?

Iskreno, osjećam se ponizno. Ne radi se tu o različitim veličinama zemlje, broju stanovnika ili snazi ekonomije – postoji ta vitalnost u Hrvatskoj koju vidim, a koja se možda ne reflektira na pravi način. Mislim da podcjenjujete dostignuća koja ste ostvarili u vrlo kratkom razdoblju svoje neovisnosti, u ovih 25 godina, unatoč velikim izazovima s kojima ste se susretali. A mi se trudimo da, unatoč ograničenjima koja postoje zbog geografske udaljenosti i međusobnih razlika, pronađemo način iskorištavanja potencijala u sektorima visoke tehnologije – investiranja u IT i farmaciju, startupe, turizam, brodogradnju i energiju. Znam da Hrvatska ima neke odlične projekte i s obnovljivom energijom. A u Indiji, zemlji s 1,2 milijarde stanovnika, postoji golemo tržište za sve što možete proizvesti, za sve hrvatske investitore koji žele ući u zajedničku proizvodnju s indijskim partnerima ili plasirati svoje proizvode. Osim toga, to nije samo tržište južne, već i jugoistočne Azije, pa i Afrike. Za indijske biznismene Hrvatska ne znači samo Balkan, već i ulazna vrata na europsko tržište, tržište zapadne i sjeverne Europe, kroz strateški važne luke poput Luke Rijeka.

NACIONAL: Ključ vašeg ekonomskog čuda svakako je obrazovanje; u Indiji rapidno raste postotak visokoobrazovanih mladih ljudi, osobito na području IT tehnologija. Gdje se još mladi zapošljavaju?

Inženjerstvo, menadžment, IT industrija, ali postoje i druga područja obrazovanja i zapošljavanja – u sektoru financijskih usluga, na primjer. A inovacije i startupi su nešto što dolazi u velikom valu. Mladi ljudi dolaze s idejama koje nastoje ostvariti i to je ono što nas, čini mi se, približava Hrvatskoj. I Hrvatska se otvara inovacijama, i tu se pokreću startupi, ne samo u velikim gradovima, već i u malim sredinama. To je ta snaga mladih. Na početku je IT tehnologija rasla bez ikakve kontrole vlade. Mogli ste samo sjediti kod kuće, imati kompjutor i ideju i pokrenuti vlastiti biznis. Nije bilo nikakve kontrole, no kako je to tržište tako brzo raslo, vlasti su shvatile da trebaju osnovati Ministarstvo informatike i komunikacija. Kako bismo mogli voditi i koordinirati ono što se događa na tom planu u zemlji koja je postala jedan od najvećih izvoznika IT usluga.

NACIONAL: Otkud taj talent za tehnologiju među Indijcima? Vaši mladi kompjutorski geniji postali su svjetski fenomen…

Pitate me zašto? To su kreativnost, otvorenost i sloboda u društvu koje je toliko pluralističko, multikulturno, multietničko i multireligijsko, ali i demokratsko, u kojem imate slobodu da se kreativno izrazite i budete ono što jeste. I da ostvarite svoje ideje. A uz to je i fokus na obrazovanju, na velikom broju obrazovnih institucija u koje se mnogo ulaže. Visoko obrazovanje u Indiji je dostupno gotovo svima. Naime, javna sveučilišta subvencionira država, tako da je udio koji plaćaju studenti minimalan. Naravno, s obzirom na ogromnu populaciju, postoji i veliki broj privatnih sveučilišta koja su nastala u posljednje vrijeme i koja su prilično skupa. Postoji i niz novih studija u novim sektorima – osim tehnologije, tu su i zaštita okoliša, obnovljiva energija,  u skladu s promjenama u globaliziranom svijetu. Događa se i novi trend – da mladi, obrazovani Indijci, koji odlaze na studije u Veliku Britaniju, Europu ili Sjedinjene Države, stječu tamo nova znanja i vraćaju se kući kako bi pokrenuli svoje biznise, udruge civilnog društva i slično, te na neki način vratili svojoj zemlji ono što je uložila u njih. Iako bi možda, da su ostali u inozemstvu, mogli odmah puno više zarađivati. Ali oni koji se vraćaju, stvaraju svoj vlastiti posao, ali i zapošljavaju druge. To je vrlo ohrabrujući trend.

NACIONAL: Unatoč tim velikim ekonomskim uspjesima, u Indiji postoji veliki broj siromašnih, a socijalne razlike su ogromne. Što čine indijske vlasti kako bi prevladale taj gorući problem?

Postoje dva načina – jedan je vladin program koji je osobito razvijen posljednjih godina, a to je program zapošljavanja, osobito na razini sela. U tome  je uvelike pomogao i globalni koncept digitalne povezanosti, koji je omogućio spajanje svih stanovnika s bankovnim sustavom. Gotovo svatko sada može otvoriti bankovni račun i povezati se s financijskim sistemom, što mu olakšava pristup informacijama, kao  i otvaranje vlastitog biznisa. Postoje i programi za nezaposlene, kao i osiguravanje minimalnih prihoda u obliku socijalne pomoći. Uz to, stvoreni su i programi za mlade djevojke, kao i za žene, u različitim formama u različitim dijelovima zemlje. A njih ne osigurava samo federalna vlada, već i vlade naših saveznih zemalja koje pokušavaju nezaposlene uvesti u društvene i ekonomske sektore. Osim toga, otvaraju se i mogućnosti zdravstvenog osiguranja za siromašne, što ide uz socijalnu pomoć.

  • ‘INDIJSKA SREDNJA KLASA ČINI 300 MILIJUNA ljudi, to je velika grupacija koja puno putuje u Europu i mi ih ohrabrujemo da dođu i u Hrvatsku te to možda iskoriste i za pokretanje biznisa’

Onaj drugi način je privatno poduzetništvo – naime, čak se i u najvećem siromaštvu i u slamovima koji postoje tik uz najbogatije dijelove grada, događa biznis. Morate razumjeti da je brojka od 1,2 milijarde ljudi veliki izazov i velika odgovornost za svaku vladu, na federalnoj razini, kao i na razini saveznih država. Spominjali ste te velike socijalne razlike koje su vidljive. No čak i ta grupacija najbogatijih pokazuje novu svijest o tome kako može pridonijeti u projektima društvenog razvoja, koji obuhvaćaju veliku većinu ljudi. A i vlada se fokusirala na projekte javno-privatnog partnerstva, pokušavajući uvjeriti velike korporacije da pomognu u pružanju društveno-ekonomskih usluga najsiromašnijima. Jer svi razumiju da vlada to ne može sama. Potrebno joj je partnerstvo s nevladinim udrugama, civilnim društvom, privatnim sektorom.

NACIONAL: Još jedan veliki problem svako malo pojavljuje se na naslovnicama svjetskih medija – a to su česta silovanja žena, djevojaka i djevojčica. Bilo je doista krajnje brutalnih primjera, za koje do sada indijski zakoni nisu predviđali adekvatne sankcije. Kako tumačite takve pojave, mijenjaju li se atmosfera u društvu i legislativa pod pritiskom medija i ženskih pokreta?

Da, dogodile su se velike promjene u zakonodavstvu. To je problem koji se, nažalost, nastavlja i dalje u velikim gradovima i povezan je s mnogim aspektima. Ima veze sa stanjem reda i zakona, brojem policajaca, povezan je i sa zakonodavnim i, što je najvažnije, s obrazovnim sustavom u Indiji. I, naravno, stanjem svijesti određenih pojedinaca i grupa. Što se tiče zakonodavstva, ono je bitno promijenjeno još 2013., nekoliko mjeseci nakon što se dogodio onaj strašan slučaj grupnog silovanja djevojčice u prosincu 2012. Taj zakon značio je velike promjene relevantnih sekcija indijskog Kaznenog suda. Definicija silovanja je znatno proširena, zakon je postao puno stroži, kazne su daleko rigoroznije. Na svim razinama postroženo je kažnjavanje, skinuta je stigma sa žrtve, a uključeno je i silovanje u braku. Prošle godine čak je i snižena dobna granica za maloljetnike – sada i oni između 16. i 18. godine mogu kazneno odgovarati pred indijskim sudom za takav zločin. Promjeni pristupa je, naravno,  pridonijela i javna propaganda nevladinih udruga, kao i civilnog društva, koji su svojim djelovanjem pokazali da jedan slučaj može uvjetovati promjenu zakona, ali i atmosfere u društvu. Dakle, što se tiče zakonodavnog sustava, on je doživio velike promjene na tom planu. Naravno, ostaje problem implementacije i promjene stavova, ostaje taj kulturni i obrazovni aspekt kojim se moramo pozabaviti daleko ozbiljnije na svim frontovima.

NACIONAL: Kao i ostatak svijeta, Indija nije zaštićena od terorističkih napada, osobito zbog osjetljivih odnosa s Pakistanom, a i Afganistan je vrlo blizu. Kako se Indija priključila svjetskoj borbi protiv terorizma?

Mi polazimo od pozicije da se uvijek treba gledati na uzrok problema. Problemi se moraju rješavati interno – mi podupiremo konsolidirana, politička rješenja problema, nikako ne vojna. Čvrsto vjerujemo da se protiv terorizma, u svim njegovim formama i manifestacijama, treba boriti. Ne postoji dobar ili loš terorizam. Terorizam je terorizam i širi se preko svih međunarodnih granica. Trebamo se ujediniti u borbi protiv tog zla. Ali rješenje mora doći iznutra, od ljudi koji tamo žive, ne možete ga nametnuti izvana. A bojim se da je u posljednjih dosta godina bilo mnogo nametnutih rješenja. Čak i u Siriji – Indija je uvijek tvrdila da dvije strane u konfliktu moraju sjesti za pregovarački stol kako bi došle do rješenja, kako bi se dogovorile tko bi trebao biti u vladi, tko će biti prijelazna vlast – na njima je da odluče.

NACIONAL: Prije dolaska u Hrvatsku imali ste i vrlo osobno iskustvo u Afganistanu, budući da ste radili za UNDP u Kabulu?

Radio sam prvo tri godine za indijsko veleposlanstvo, a onda za UNDP. Bila je to vrlo izazovna situacija. Tamo postoji ogroman broj međunarodnih organizacija, predstavnika međunarodne zajednice, pojedinaca. Dosta se toga napravilo u cilju razvoja, iako se o tome malo moglo saznati u medijima. Napravljeni su pomaci i na planu ženskih prava: veliki broj žena uključio se u tržište rada, mnogo djevojaka počelo je ići u školu, što prije nije bio slučaj. Isto tako, brojni razvojni projekti su završeni – stotine kilometara cesta koje su bile razrušene u ratu, ponovo su izgrađene, obnovljena je infrastruktura. Novi parlament je nedavno izgradila indijska vlada, a u njemu danas ima dosta žena. Mnoge zemlje uključene su u različite projekte, o čemu se uopće ne piše. To nisu seksi teme. Napisao sam i knjigu o svojim iskustvima u Kabulu, koja se zove “Na rubu”. Nisam pisao isključivo s političkog gledišta, već sam govorio i s društvenog i kulturnog aspekta. U njoj sam opisao i svakodnevni život, izlaske, sudjelovanje na natjecanjima u bodi-bildingu, vjenčanja na koja sam bio pozivan. Jer, znate, tamo postoje život i pozitivna energija, unatoč terorizmu i stalnoj prijetnji kojoj su ljudi izloženi .

NACIONAL: Još se uvijek bavite bodi-bildingom?

O, da, učlanio sam se u vaš lokalni klub i na početku sam bio jako depresivan kad sam vidio koliko su vaši momci veliki u usporedbi sa mnom! Moj prvi tjedan u teretani bio je najgori, jer sam se osjećao sasvim patuljasto kraj svih tih ogromnih momaka! Pomišljao sam i da se ostavim toga!

  • ‘U KNJIZI ‘NA RUBU’ OPISAO SAM život u Afganistanu, izlaske, vjenčanja, sudjelovanje na bodi-bilding natjecanjima. U Zagrebu sam bio depresivan kad sam vidio koliko su vaši momci veliki prema meni’

NACIONAL: Vidjela sam da je u Ludbregu ostvaren vrlo uspješan projekt u farmaceutskoj industriji, a investitor je tvrtka ACG Worldwide iz Indije. Što nam o tome možete reći?

Da, radi se o proizvodnji kapsula za pilule, u čemu je Hrvatska treća u Europi. A imaju planove proširiti se za još 40 milijuna dolara u sljedeće tri godine. Ta tvornica stvorila je i nova radna mjesta u lokalnoj zajednici, novi odnos prema zaštiti okoliša. Imali su u početku neke gubitke, no oporavili su se i sada imaju prostora za novi razvoj i proširenje. To je jedan od najboljih modela kako Hrvatska i Indija mogu raditi zajedno i zahtijeva pragmatizam, inovaciju, ali i hrabrost da se preuzme rizik. Nadam se da to neće biti primijenjeno samo u farmaceutskom sektoru, već i u ostalima za koje postoje potencijali u Hrvatskoj ili Indiji.

Komentiraj