Prvi glazbenik koji je stekao titulu Bachelor of Fine Arts in Jazz Performance na tamburi na prestižnom njujorškom fakultetu te prvi jazz glazbenik koji se školovao na tom instrumentu, priča o svojim glazbenim utjecajima i budućnosti

Nakon klasičnog glazbenog obrazovanja u Hrvatskoj i sviranja folklorne glazbe, Filip Novosel je, istražujući tamburu i što sve s njom može svirati, prije nekoliko godina upisao u New Yorku prestižnu The New School for Jazz and Contemporary Music. Ne samo da ju je završio kao jedan od najboljih studenata, nego je postao i prvi glazbenik koji je stekao titulu Bachelor of Fine Arts in Jazz Performance na tamburi te prvi jazz glazbenik koji se školovao na tom instrumentu. Tijekom studiranja u New Yorku sa svojim profesorom i cijenjenim američkim gitaristom Richardom Boukasom nastupao je u duetu Boukas, a potom i s međunarodnom skupinom glazbenika okupljenih u kvintetu Balchemy, s kojim je osvojio i poznatu nagradu magazina Downbeat. Povratkom u Hrvatsku s kontrabasistom Tihomirom Hojsakom snimio je album ‘’Bow vs. Plectrum – Gudalo protiv trzalice’’ i dobio odlične recenzije. O svom školovanju u New Yorku, tamburi u jazzu, kvintetu Balchemy, odnosu prema klasičnoj glazbi i mnogobrojnim koncertima širom svijeta koji su pred njim, govorio je u intervjuu za Nacional.

NACIONAL: U četvrtak, 9. lipnja, u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog promovirat ćete album ‘’Bow vs. Plectrum – Gudalom protiv trzalice’’. Koliko vam znači taj nastup i zagrebačka promocija?

Radi se o prezentaciji novoga projekta s gudačkim orkestrom. U tom projektu Tihomir i ja izvodit ćemo skladbe s albuma uz novu orkestraciju, a na repertoaru će se naći i neke nove kompozicije. Taj projekt znači nam mnogo jer u njemu doista možemo pokazati svu svoju raskoš i talent. Premijerno ćemo ga izvesti sa Zagrebačkim orkestrom mladih pod ravnanjem maestra Igora Tatarevića.

NACIONAL: Odakle ideja da na tamburici svirate jazz? To doista nitko prije vas nije pokušao.

Prije svega jedna mala digresija: radi se o tamburi, a ne o tamburici. Tamburica je žargonski naziv koji se ‘’uvukao’’ u rječnik nacije, a tamburu koju sviram zove se brač. Radi se također o neuobičajenom braču s 5 žica koji su posebno za mene izradili Velimir i Antonio Zwirn iz majstorske radionice Stjepan M. Gilg. Ideja je došla spontano, uvijek sam pokazivao interes za improvizaciju, prvo za onu u narodnoj glazbi, a kasnije i za jazz improvizaciju. U tom trenutku vodio sam se jednom izjavom poznatog američkog virtuoza na bendžu Bele Flecka koji je, čuvši Chicka Coreu na klaviru, izjavio: ‘’Sve ove tonove imam i ja na svom bendžu, znači – nije nemoguće!’’

NACIONAL: Prije nego što ste s Tihomirom Hojsakom snimili album, već ste spajali svoje sviračko umijeće brača s raznim glazbenim stilovima, pa čak i brazilskom bossa novom jer ste tijekom studija na The New School for Jazz and Contemporary Music osnovali Boukas duo s vašim profesorom Richardom Boukasom. Jeste li ga vi prvi upoznali s tamburom?

Boukas je Amerikanac koji je istinski zaljubljenik i jedan od najvećih stručnjaka za brazilsku glazbu u Americi. On je surađivao s mnogim mojim idolima kao što su Hermeto Pascoal, Hamilton de Holanda, pa i Pat Metheny te mi je bila iznimna čast svirati s njim. On je čuo za tamburu preko Bore Martinića, dugogodišnjeg voditelja Zagrebačkih solista koji danas radi u Americi. Kada je Boukas čuo da je u školu došao netko s tamburom, izveo me van i odmah zapisao sve važno za instrument – raspon instrumenta, tehničke mogućnosti, kako se zapisuje legato, staccato i druge stvari. Nakon tjedan dana dao mi je note i rekao da to pripremim te smo nakon prve probe odlučili napraviti duo. On me uveo u totalno novi svijet choro glazbe koja je preteča sambe, bossa nove i drugih stilova koji su danas karakteristični za Brazil.

NACIONAL: Kako ste uspjeli spojiti autohtonu glazbenu baštinu Balkana s brazilskom bossa novom?

Postoje određeni modusi i ljestvice koje su karakteristične ne samo za hrvatski folklor, nego za cijelu panonsku zonu. U tim modusima skladali smo melodije, dok smo ritam gradili oko brazilskih žanrova.

NACIONAL: Nakon suradnje s Boukasom osnovali ste kvintet Balchemy, s kojim ste nastupali širom svijeta a koji su činili glazbenici iz Japana, Italije, Slovenije i Bugarske. Kako se takva ekipa glazbenika sa svih strana svijeta uspjela naći u jednom bendu i svirati?

Dosta toga se događalo paralelno jer koliko god da volim male forme, duo ili trio, toliko mi je zanimljivo svirati i u većoj formi poput kvinteta. To vam je zaista moguće samo u New Yorku. Ja sam i dalje fasciniran time da smo se nas petorica uspjeli pronaći i stvoriti tako dobru sinergiju, s obzirom na kulturološke razlike. Kvintet smo zapravo osnovali bubnjar Žan Tetičkovič i ja, a službena biografija benda krenula je rečenicom ‘’Kad Hrvat i Slovenac započnu zajedno slagati bend, znajte da nešto nije u redu’’.

NACIONAL: S kvintetom Balchemy osvojili ste nagradu poznatog glazbenog magazina Downbeat u kategoriji najbolji mali jazz combo sastav 2012. Zašto više ne svirate s njima?

Ta nagrada nam svima jako puno znači, a ne znam je li itko iz Hrvatske osvojio neko drugo Downbeatovo priznanje. Ne sviramo zajedno iz jednostavnog razloga što ja nisam više u New Yorku. Nakon mog odlaska odsvirali smo neke svirke, ali nažalost nikada više u punom sastavu jer je izuzetno skupo dovesti četiri glazbenika iz New Yorka u Europu, ali nadam se da toj priči nije kraj. Nama je potrebno samo da otpuhnemo prašinu s nota. Svima su nam individualne karijere jako dobro krenule i nadam se da ćemo se negdje uspjeti okupiti.

NACIONAL: Jeste li zadovoljni kako je prihvaćen vaš album koji ste snimili s Tihomirom Hojsakom?

Iznimno sam zadovoljan kako su album prihvatili i kritičari i publika. Tihomir je zaista sjajan glazbenik i sjajna osoba pa je s njim vrlo lako surađivati. Takva energija nije mogla proći nezapaženo, a rezultat su mnogi koncerti i projekti u koje smo uključeni.

  • ‘JAZZ JE NAJOTVORENIJI ŽANR, a ja tu vidim jako puno poveznica jer i jedna i druga glazba počivaju na velikoj tradiciji, jazz na svojoj, a tambura na svojoj’

NACIONAL: Kako su na vaš odlazak u jazz vode reagirali tamburaši a kako jazzeri kada su čuli da je tamburaš odlučio svirati jazz?

Mislim da su svi imali određenu dozu skepse, ali smatram da ih je moja vještina sviranja razuvjerila. Ja sam krenuo s ciljem da tamburi dam nešto novo, a završilo je s pričom da sam jazzu dao novo ruho i novi glazbeni pravac. Pa jazz je najotvoreniji glazbeni žanr, svi su pozvani na jam session, svima su vrata otvorena, na kraju krajeva – ja tu vidim jako puno poveznica jer i jedna i druga glazba počivaju na velikoj tradiciji, jazz na svojoj, a tambura na svojoj.

NACIONAL: Prije nekoliko godina ste s kvartetom Corona, u kojem se također svirali tamburu, nastupili na Avantgarde Jazz Festivalu u Rovinju i to ispred velikog gitariste i skladatelja Georgea Bensona. Jeste li imali prilike razgovarati s njim nakon vašeg nastupa?

To je za sve nas bilo nezaboravno iskustvo. Jako smo mu se svidjeli i sjećam se da je nakon svih potpisanih CD-ova i slikanja Benson dozvolio samo nama ulazak u backstage i razgovarali smo. Ja sam tada baš odlazio u Italiju na seminar, a on mi je poželio sreću.

NACIONAL: Kako su reagirali čelni ljudi The New School for Jazz and Contemporary Music kada ste došli s idejom da biste na tamburi htjeli odnijeti kući titulu Bachelor of Fine Arts of Jazz Performance te postati prvi jazz glazbenik koji se školovao na tom instrument?

Oni su prvi prepoznali da je tambura nešto sjajno za jazz i ono što je njima u tom trenutku bilo važno je to da ja dovoljno poznajem instrument. Moji mentori su bili mnogi glazbenici koji sviraju saksofon, udaraljke, gitaru, klavir i sve druge instrumente. Jazz se uči kao jezik, a ako znate jezik, onda je komunikacija zajamčena.

NACIONAL: Je li vas jazz posebno privlači ili planirate spojiti tamburu i s drugim glazbenim žanrovima?

Zanima me sva glazba, a u zadnje vrijeme na mene jako utječe klasična glazba. Tu su ‘’pravila’’ nešto drugačija, ali sjajno je kada shvatiš koliko je glazba zapravo univerzalna i koliko toga se može primijeniti iz jednog glazbenog žanra u drugi. Sa starijom sestrom Tenom Novosel imam duo u kojem izvodimo ne samo moju originalnu glazbu nego i klasičnu glazbu, najviše barok i glazbu 20. stoljeća. Budući da mi mlađa sestra Julija uskoro odlazi studirati gamelan u Indoneziju, u šali smo komentirali da moramo ostvariti suradnju, ali kako je ona jako talentirana i za kompoziciju, očekujem od nje koncert za tamburu i gamelan. Najmlađa sestra Lucija bavi se folklornim plesom pa njoj prepuštamo dio oko koreografije naših nastupa.

NACIONAL: Radite kao profesor i vaš učenik, 14-godišnji Marko Martinović, pobijedio je na nedavno održanom natjecanju za hrvatskog predstavnika na Euroviziji mladih glazbenika. Jeste li pucali od ponosa? Hoćete li ga pratiti u Kölnu na finalnom natjecanju?

Jako mi je drago zbog Marka koji je ostvario izniman uspjeh. Naravno da sam izrazito ponosan kao profesor jer to je veliko natjecanje i nijedan tamburaš do sada nije pobijedio na tako velikom natjecanju za klasičnu glazbu. Moram napomenuti da je Marko najmlađi sudionik, a ja najmlađi profesor među kandidatima. Također, nitko iz Glazbene škole u Novskoj, gdje sam zaposlen, nije ostvario takav uspjeh. To je zaista sjajno ne samo za Marka, nego i za tamburu. Naravno da ću ga pratiti u Kölnu, a ja ću učiniti sve da on Hrvatsku predstavlja najbolje što zna.

NACIONAL: Imate li Hojsak i vi planove za promociju albuma? Hoćete li nastupati izvan Hrvatske?

Imamo zaista puno dogovorenih nastupa i upita. Čeka nas ljetna turneja na moru, a zatim imamo nekoliko koncerata u Hrvatskoj s Matijom Dedićem. Nakon toga u Bugarskoj ćemo nastupati s Theodosiijem Spassovom, čeka nas i projekt s tamburaškim orkestrom HRT-a i Žanom Tetičkovičem, a nakon toga ćemo otići na turneju u Ameriku, gdje ćemo snimiti i spot s hollywoodskim redateljem Bobbyjem Grubićem, održati predavanja na mom bivšem sveučilištu te svirati u legendarnom Kennedy Center for Performing Arts u Washingtonu. Sljedeće godine planiramo suradnju s ansamblom Lado i koncert s Vlatkom Stefanovskim.

Komentiraj

FOTO:Nacional
PODIJELI
Slobodni novinar, urednik, promotor i pisac. Dvadeset godina iskustva u organizaciji rock koncerata (preko 500 koncerata hrvatskih i inozemnih izvođača), press konferencija, izložaba i modnih revija. Jedan od osnivača Hrvatske novinarske rock nagrade Crni mačak i član Savjetodavnog tijela nagrade (Predsjednik Savjetodavnog tijela 1998.). Dugogodišnji radijski urednik i voditelj (Radio 101, Radio 1, Plavi radio), te rock kritičar (Radio 101, Plavi radio, Slobodna Dalmacija, Vip Music, Tportal.hr, Rolling Stone). Redovan član Hrvatskog Novinarskog Društva. Prvi roman (Dolce Vita) objavila je nakladnička kuća Fraktura u ožujku 2004. 2005. kao autor i redatelj potpisujem dokumentarni tv film "Kad muzičari šokiraju" u produkciji nezavisne producentske tvrtke Trezor idea. 2010. od HGF-a (Hrvatski glazbeni festival) primam nagradu za životni doprinos razvoju i unaprjeđenju demo scene i dugogodišnji kontinuirani rad na promicanju urbane i alternativne glazbene kulture. U svibnju 2103. pokreće web portal www.spotdepo.hr.