Nacional donosi ulomak iz knjige ‘Oni koji noću ustaju iz groba’ koji govori kako se vampirski mit razvijao na hrvatskom etničkom i povijesnom prostoru. Autori Marijeta Rajković Iveta i Vladimir Iveta opisuju proces tranformacije vampira od neuglednih seljaka do otmjenih nemrtvih plemića

Na etničkom i povijesnom prostoru današnje Hrvatske od kraja srednjeg vijeka pa do suvremenosti pronalazimo priče o pojavama mrtvih koji noću ustaju iz grobova. Prvi takav zapis zabilježen je početkom 15. stoljeća, odnosno 1403. godine na Pašmanu. Potom u drugoj polovini 17. stoljeća slijede podaci za Istru i Dubrovačku Republiku. Ukazali bismo na važnost arhivskih podataka iz 17. stoljeća u obliku sudskih zapisnika, iskaza pojedinaca, primjerice s Lastova, koji su navodili vlastita življena iskustava, imena, prezimena, način uništavanja vampira … što je dragocjeno gradivo za historijskoantropološku analizu, koje su u hrvatskoj znanosti jako rijetke. Suprotno tome, poznata djela putopisaca, poput Fortisovog Puta po Dalmaciji, često su citirana. Izdvojene slučajeve pronalazimo i za područje Like i Slavonije. Uz određenu kritiku izvora, tu su i deskriptivni zapisi lokalnih etnografa, poput učitelja S. Banovića, koji ih je zabilježio na području južne Dalmacije u drugoj polovini 19. stoljeća. Dakako, kao i u ranijim pregledima, nismo davali pregled sve građe. Na primjeru poluotoka Pelješca, usporedit ćemo razne zapise, ukazati na kontinuitet, promjene i načine istrebljenja vampira. Ovo je ujedno i prilog za mikrohistorijsku povijest dugog trajanja na primjeru mitskih predaja, za koju ćemo pokušati pronaći faktografsko uporište, barem na način da podatke iz vjerovanja stavimo u geografski i povijesni kontekst. Idući prema novijem vremenu, smanjivat ćemo komparaciju zapisanog gradiva, budući da je ono lako dostupno, ne donosi nove podatke, a to ćemo razdoblje obrađivati i u ostatku knjige…

Kupite digitalno izdanje Nacionala i pročitajte više, a platite manje

Komentiraj