NA UPRAVO ZAVRŠENOM CRO-A-PORTERU predstavljeno je 20 dizajnera, od kojih je svaki organizatoru platio 40.000 kuna. Cijena je to jedne revije, a Nacional je istražio ima li Hrvatska previše modnih događanja i kakva je domaća modna scena

Upravo završeno modno događanje Cro-a-Porter u svom 26. izdanju, odnosno u 13. godini, predstavilo je revije 20 hrvatskih dizajnera, a ove godine naglasak je stavljen na mlade dizajnere. No ono što publika vidi na revijama – sva raskoš 20-ak kostima, šminke, frizure, luda glazba i svjetla – tek je završnih nekoliko minuta koje se pripremaju pola godine ranije. Nacional je istražio održava li se u Hrvatskoj previše modnih događanja, kakva je modna scena u Hrvatskoj i kolika je cijena organizacija jedne revije u sklopu tjedna mode ili pak kad se revija održava samostalno, bez “logistike” modnih priredbi.

Za pripremu revije, kaže jedna popularna i iskusna dizajnerica, potrebni su materijali za cijelu kolekciju, izrada kolekcije, fo tografiranje najave kolekcije, 20-ak modela, make-up, frizura, snimanje glazbe, snimanje najave, snimanje videomaterijala, promotivni materijal u tiskanom obliku, snimke revije i neki drugi detalji. U slučaju da je revija organizirana u sklopu nekog modnog događanja, poput Cro-a-Portera, FASHION.HR-a i Fashion Weeka Zagreb, cijena doseže oko 40.000 kuna. Ako dizajner samostalno izlaže na reviji, uz ove troškove treba uračunati i troškove najma prostora, rasvjete, ozvučenja i piste, pa cijena samo jedne revije od 20-ak minuta iznosi oko 80.000 kuna.

Jedna od hrvatskih dizajnerica koja se nakon 15 godina izlaganja na Cro-a-Porteru prije tri godine odlučila na samostalno izlaganje je Đurđica Vorkapić, čiji je brend Hippy Garden poznat u svijetu mode. Razloge odlaska objasnila je za Nacional.

“STVORILI SMO SNAŽAN I UTJECAJAN BREND isključivo svojim radom, optimizmom i ustrajnošću, pa je nekako prirodno došlo da napravimo iskorak u načinu promocije, odnosno u samom načinu predstavljanja kolekcija. Sve ono što smo predstavljali kao sastavni dio CAP-a bilo je prihvatljivo i zanimljivo jedan period, a onda dođe vrijeme kada poželite ići stepenicu dalje. Naravno, ako ste sigurni u ono što radite i ako nema straha za nove izazove, uvijek imate priliku iskoračiti iz rutine. Hippy Garden je zahtijevao drugi pristup i jednostavno smo se odvažili na taj iskorak”, kaže Đurđica Vorkapić. U odgovoru na pitanje je li potrebno toliko modnih događanja u Hrvatskoj, ona navodi da je dobro imati više mogućnosti.

“Na neki način, čim nešto stavite u određeni kalup guši se kreativnost i uključuju se neki drugi parametri i razni interesi. Ne kažem da ih sada nema, međutim eventualnim spajanjem triju najvećih modnih događanja izgubilo bi se mnogo i trebalo bi doista puno vremena da se svi ‘usklade’, poznavajući karaktere naših ljudi, te da moda zaživi na svjetski način. Ne vidim trenutno ni jednu osobnost koja bi takav projekt mogla preuzeti i stvoriti jedan tjedan mode u Hrvatskoj”, navodi Đurđica Vorkapić. Njezino mišljenje o ovome dijele gotovo svi sugovornici Nacionala jer, kako kaže modna agentica Tihana Harapin Zalepugin, dok god postoji publika koja željno iščekuje svako to događanje, oni se trebaju odražavati i nikako ih se ne bi smjelo spajati u jedno veliko, jer bi to brojem revija, dizajnera i dana trajanja sigurno proizvelo kontraefekt.

PRVO MODNO DOGAĐANJE POKRENUTO U HRVATSKOJ JE FASHION WEEK ZAGREB, započeto u ožujku 2003. Sarah Josipović, direktorica Fashion Weeka Zagreb, napominje da je, iako se u žargonu u struci i izvan nje za svako modno događanje govori da je tjedan mode, samo Fashion Week Zagreb licencom zaštićen pojam i na hrvatskom i na engleskom jeziku te je jedini “pravi” Tjedan mode.

“U Hrvatskoj ne postoje tri tjedna mode, nego tri veća modna događanja. Ova premisa česta je pogreška ljudi koji nisu dio modnog svijeta. Mnogi pitaju za spajanje naših događanja, ali nitko ne nudi ideju kako to učiniti. Ako je to stvarno za boljitak hrvatske modne scene i domaćih dizajnera, Fashion Week Zagreb otvoren je za tu opciju. Vrlo rado bih se aktivnije počela baviti svojim drugim projektima, kao što bih i vrlo rado spojila svoju pozitivnu energiju, znanje u marketingu i naše dizajnere s Viktorovom vizijom i producentskim sposobnostima ili pak Vinkovom upornošću i njihovim kvalitetnim dizajnerima”, kaže Sarah Josipović, misleći pritom na direktore Cro-a-Portera Viktora Dragu i FASHION.HR-a Vinka Filipića.

Sarah Josipović usporedila je i svjetsku modnu scenu s onom zagrebačkom.

“Svuda na svijetu postoji jedan tjedan mode – mi ga poznajemo kao Fashion Week, kako se zove u Londonu i New Yorku. Milan i Pariz nose svoja imena, čiji su sinonimi MFW i PFW. Još na svijetu postoji nešto manje od dvjesto licenciranih Fashion Weekova. I Milano, Pariz, London i New York imaju druga lokalna modna događanja koja nisu tjedni mode, iako se neka od njih čak i događaju tijekom glavnog tjedna mode i ‘guraju’ kao tjedan mode. Na takvim događanjima znaju, primjerice, sudjelovati hrvatski dizajneri, pa kažu da sudjeluju na London Fashion Weeku. U Hrvatskoj uz Fashion Week Zagreb, Cro-a-Porter i FASHION.HR postoje još Modni ormar, Modni incubator, Riječke stepenice, Obrtnička revija, ali i jako puno malih neprofitnih događanja gdje također svoje kolekcije predstavljaju brojni dizajneri”, kaže Sarah Josipović.

Ono što mnogi Nacionalovi sugovornici ističu su mladi dizajneri, prilika koja se njima pruža da pokažu svoje kolekcije, odnosno suradnja koju veća modna događanja u Hrvatskoj imaju s njima. Odličan primjer za to je desetogodišnja suradnja Cro-a-Portera i Fashion Incubatora. Naime, svaki pobjednik Incubatora – modnog događanja pokrenutog prije 11 godina za mlade, neafirmirane modne dizajnere u Hrvatskoj – ima priliku pokazati svoju reviju na Cro-a-Porteru.

“UZ POKRIVANJE SVIH TROŠKOVA REVIJE, mladim dizajnerima pružamo priliku prvog velikog predstavljanja medijima, publici i struci te osvajanje novčane nagrade od 10.000 kuna. U okviru natjecanja dizajneri prolaze i kroz nekoliko edukativnih radionica, od uputa kako usavršiti kolekciju i pripremiti se za reviju do pripreme za komunikaciju s medijima, što sve predstavlja najbolji prvi korak u pokretanju modne karijere, po čemu je Fashion Incubator jedinstven. Želim naglasiti da se naš rad s dizajnerima ne prekida u trenutku proglašenja pobjednika, nego ih pratimo i dalje u karijeri, što ovisi o njihovim individualnim potrebama. Juraj Zigman, Ivan Alduk, Sonja Lamut ili prošlogodišnji KLISAB imena su koja su danas mnogima poznata, a prve korake napravili su upravo na Fashion Incubatoru”, kaže Marko Jovanović, voditelj projekta Fashion Incubator. On je jedan od onih koji smatraju da nema potrebe za tolikim brojem modnih tjedana ili događanja u Hrvatskoj, ali navodi i da trenutačno očito postoji dovoljan interes sponzora, medija i publike koji im svima i dalje osiguravaju egzistenciju.

“NO, POZNAVATELJI HRVATSKE MODNE SCENE mogu primijetiti oscilacije u kvaliteti rada svakog od događaja i da oni kvalitetni sve više rastu, dok oni drugi polagano opadaju. Logično bi, stoga, bilo očekivati da će u dogledno vrijeme slika biti nešto drugačija, što svakako pozdravljamo”, navodi Jovanović.

Još jedna manifestacija koja se profilirala kao važna platforma za mlade dizajnere je Modni ormar, koji se ove godine 4. studenog održava jubilarni, deseti put. Osnivačica Modnog ormara i profesorica na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu Nina Režek Wilson kaže da će se Modni ormar otvoriti velikom izložbom radova studenata Zavoda za dizajn Tekstilno-tehnološkog fakulteta, a dan poslije rezerviran je za natjecatelje, pred međunarodnim i novinarskim žirijem.

“Modni ormar je jedino strukovno događanje i služi kao platforma za mlade studente dizajna – modnog, dizajna na Arhitektonskom fakultetu, Likovnoj akademiji i Grafičkom fakultetu. Svi natjecatelji su na neki način pobjednici jer svoju kolekciju ‘brane’ pred stranim žirijem i to im ulazi u biografiju. Jedan od medijskih pokrovitelja je i londonski ARTSTHREAD koji piše o Modnom ormaru i na svojim stranicama oglašava te mlade dizajnere, od kojih su neki krenuli i na predstavljanje u Pariz, a onda i dalje po svijetu”, kaže Nina Režek Wilson.

I FASHION.HR daje priliku mladima, pa direktor Vinko Filipić navodi da već godinama unutar tog modnog projekta postoji platforma LIFT, kao natječaj za najboljeg regionalnog mladog dizajnera. Pobjednici tog natječaja – kao što su Coded Edge ili Ana Bogdan – dobivaju priliku u kratkom roku nametnuti se na modnoj sceni.

Direktorica Fashion Week Zagreb navodi da ta manifestacija od svojih početaka ima program Next Generation koji je zapravo natjecanje za mlade dizajnere, a služi kako bi im se pomoglo u lansiranju prvih samostalnih kolekcija.

“DAJE IM SE ODREĐENA STIPENDIJA I PODRŠKA za izradu prve kolekcije. Ponekad ti mladi dizajneri pokažu veliki trud i uspiju, a nažalost, ponekad ne znaju tu priliku iskoristiti, kao što ne znaju niti cijeniti ono što je u njih uloženo, a to je osim novca i veliki trud, te se izgube u ‘slavi’ jedne uspješne i pohvaljene kolekcije”, objašnjava Sarah Josipović.

Nije mali broj takvih dizajnera. Međutim, da bi dizajner u Hrvatskoj napravio veći uspjeh koji će potaknuti i druge kolege da krenu tim putem, tekstilna industrija mora postati važan faktor u hrvatskoj ekonomiji. Ona je daleko od toga, potpuno je propala i Nacionalovi sugovornici ne vide joj svijetlu budućnost. Tako zagrebačka dizajnerica Aleksandra Dojčinović, koja otvara ovogodišnji FASHION.HRkrajem ovog mjeseca, kaže da je problem naše tekstilne, kao i većine ostalih industrija, prevelik da bi se pojasnio u nekoliko rečenica i gotovo nerješiv, te tvrdi da to ima veze s ekonomskom situacijom općenito.

“Tekstil je unosan posao, ali samo ako ste kreativni. Ako, kao većina, samo mislite da ste kreativni, to nikako nije dovoljno. Ja sam prvu majicu prodala kao petnaestogodišnjakinja, znala sam kamo idem i što želim biti, nikada se nisam propitkivala. Mladi ljudi trebaju biti progresivniji i spremniji na izazove, jer i moj je put bio puno teži nego sam i mogla zamisliti, iako nekome tko promatra sa strane izgleda vrlo jednostavan i lagan”, ispričala je Aleksandra Dojčinović.

Njezino mišljenje dijeli i dizajnerica Đurđica Vorkapić.

“TEKSTILNA INDUSTRIJA U HRVATSKOJ više ne postoji. Ta industrija, osim same proizvodnje odjeće, podrazumijeva i proizvodnju sirovine odnosno materijala, a Hrvatska toga nema ili ako i postoji, to je toliko minorno da kao da je i nema. Proces same proizvodnje, dostupnost proizvodnji materijala, mogućnost izbora kvalitete tkanine i uzoraka… Tvornice koje još uvijek proizvode rade samo jedan određeni segment i na tom terenu su nepromjenjivi godinama, u vrlo maloj mjeri okrenute su domaćem tržištu zato što njihov stari proizvod nije interesantan, a novim imenima ni suradnjama ni ne daju mogućnost”, objašnjava situaciju u tekstilnoj industriji Đurđica Vorkapić, navodeći da joj je teško razumjeti kako jedna tako marginalizirana industrija još može biti i opterećena PDV-om od 25 posto.

Sarah Josipović također je dala svoje viđenje teške situacije u hrvatskoj tekstilnoj industriji, zbog koje je opterećena i modna scena.

“Jedan od većih problema je nemoderniziran obrazovni sustav. Dizajneri završe dvije godinu fakulteta, a ne znaju šivati, neki završe fakultet, a ne znaju puno toga. Zatim, problem je i nezainteresiranost studenata dizajna, a kasnije i dizajnera za prodaju, marketing i komercijalizaciju svojeg poslovanja, preveliki je naglasak na eksperimentalnu modu. Problem je i nepostojanje industrije – od nedovoljno dobre ponude materijala, krojačica, šivaćih radiona i tvornica do nepostojanja prodajnih mjesta, ako govorimo o kvalitetnom proizvodu – prevelike cijene izrade, onda i finalne cijene dizajnerskih komada, zatim nedostatak financijske podrške za mlade dizajnere i općenito loša gospodarska situacija u državi, u kojoj od svih značajnih problema, problemi u modnoj industriji nisu na listi prioriteta, što je i logično”, objasnila je Sarah Josipović.

DIREKTOR CRO-A-PORTERA VIKTOR DRAGO kaže da hrvatska modna industrija doživljava upravo ono što je predvidio prije 13 godina – umrla je zbog toga što nije modna.

“Moda je živi organizam koji mora pratiti vrijeme u kojem živi. Voditi ga mogu samo oni koji ga razumiju. Ne kojekakvi službenici i podobnici. Danas su modna industrija Ksenija Vrbanić i slični brendovi u privatnom vlasništvu”, rekao je Drago, a direktor FASHION.HR-a Vinko Filipić složio se da od tekstilne industrije danas, nažalost, nije ostalo gotovo ništa.

Komentiraj


FOTO:Saša Zinaja
PODIJELI
- rođena u Zagrebu 1978. godine - mr.sc. međunarodnih odnosa - diplomirala novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu - novinarstvom se bavi od 1999. godine - dosad je radila u Jutarnjem listu, lifestyle magazinu Story, političkome magazinu Aktual - u Nacionalu je pomoćnica glavnog urednika i piše teme iz kulture