Švedski pisac Carl-Johan Vallgren s romanom ‘Svinje’ gostovao je u Zagrebu u sklopu Zagreb Book Festivala

Kad slučajno otkrije trgovinu ljudima, nekadašnji sitni kriminalac Zoran postaje metom opasnih tipova. Dobiva dojavu kako na jednostavan način opljačkati vozilo za prijevoz novca i odluči tako otkupiti slobodu za sebe i svoju obitelj. U akciju uključuje svojeg druga Jormu, koji kad pljačka pođe po zlu, može jedino bespomoćno svjedočiti okrutnoj egzekuciji. Jormini nekadašnji najbolji prijatelji Danny Katz i Eva Dahlman nađu se, pak, na tragu skupini seksualnih prijestupnika i ne naslućujući da neki od njezinih članova pripadaju samom vrhu policije i pravosuđa.

“Svinje” su drugi roman 52-godišnjeg švedskog pisca i glazbenika Carl-Johana Vallgrena iz serije s antidetektivom Dannyjem Katzom kao glavnim junakom. Predstavio ga je hrvatskoj publici prošlog tjedna na drugom Zagreb Book Festivalu.

Carl-Johan Vallgren proputovao je Aziju i istočnu Europu, boravio u Španjolskoj i Danskoj te u Berlinu, a danas živi u Stockholmu sa suprugom i troje djece. Debitirao je 1987. romanom “Nomadi”, a 2002. objavio je roman “Povijest jedne čudesne ljubavi” koji je nagrađen uglednom švedskom nagradom August za najbolju beletrističku knjigu godine, Velikom nagradom književnog kluba i Godišnjom nagradom knjižara. Knjiga je u Švedskoj postala bestseler prodavši se u osamsto tisuća primjeraka, a prevedena je na 25 jezika. Roman “Dječak iz sjene” objavio je 2013., a njegov nastavak “Svinje”, kako je Vallgren rekao za Nacional, inspiriran je nepravdom, nejednakošću, rasizmom. U romanu piše o disfunkcionalnoj obitelji, a kaže da je posebno želio naglasiti kako izgleda život Roma, ali piše i o židovima, svim vrstama manjina.

“Obitelj je iznimno važna. U Švedskoj je društvo ustrojeno tako da te pokušavaju uvjeriti da zapravo ne trebaš obitelj, dosta se forsira individualnost. To je zapravo bio politički projekt koji je donekle uspio, ali nikad se ne može u potpunosti ukloniti obitelj iz života. Moraš živjeti s roditeljima, s obitelji, sigurno si jako povezan s njima bez obzira na sve. Ja sam odrastao u jako malenoj zajednici, što je sigurno imalo snažan utjecaj na mene kao pisca. Stvorilo je sjajnu mentalnu pozadinu za moje pisanje jer je bilo tako dosadno pa sam zapravo bio usamljenik, jer je to tako moralo biti. Takvo djetinjstvo od tebe učini ili čudaka ili kreativca, ja sam na sreću postao ovo drugo. Počeo sam sanjati neki drugi svijet, izmišljati, lagati o životu, bilo je odlično!” kaže za Nacional Carl-Johan Vallgren. Objašnjava zašto ga intrigiraju rasizam, antisemitizam, svaka vrsta razdvajanja.

“Ono što me fascinira i što me inspiriralo da pišem ovaj roman jest činjenica da potpora Švedskim demokratima, što je zapravo stranka koja je nastala iz nacističkog pokreta, danas u Švedskoj iznosi 25 posto. To je stravično! Ne bih rekao da su članovi te stranke nacisti, ali je to sigurno ekstremno desna stranka, a članovi su ekstremno kritički nastrojeni prema svemu što nije švedsko. Što je to švedsko danas, jebemu? Takvi stavovi stvorili su paranoju koja izaziva jedan grozan nacionalizam. Drugi razlog što sam pisao o tome jest činjenica da sam oženjen za židovku i imamo troje djece koja su, dakle, židovi. Taj antisemitizam koji traje već tisućama godina danas je još uvijek itekako prisutan. To ne znači da će nas išibati kad izađemo iz kuće, ali vrijeđanje trpimo”, govori pisac i nastavlja da njegova djeca ne mogu nositi kipe na glavi jer neki to smatraju uvredljivim. Isti slučaj se, kaže, događa s muslimanima i njihovim vjerskim simbolima.

“Ali apsurdno je to da su upravo muslimani, koji su danas poistovjećeni s radikalnim islamistima, što je katastrofa, prvi koji će izreći svoje antisemitske stavove i vrijeđati židove. Rasizam je kompliciran, ima puno slojeva, zato i pišem o tome. Moj lik Danny Katz je židov i stvorio sam ga kao vlastitog superheroja koji će se boriti protiv predrasuda. Ali slične stvari događaju se po cijeloj Europi, rađaju se nacionalizmi, to vi iz zemalja bivše Jugoslavije najbolje znate. To su zaista sjebani ljudi”, navodi Valgrenn. Na, kako sam kaže, teško pitanje je li onda sad Europa izgubila svrhu, odgovara da ipak nije. Dapače, misli da je sad zapravo potrebno zajedništvo više nego ikad.

“Jedino tako možemo suzbiti taj nacionalizam, taj lažni patriotizam koji se javlja u krizama. Nemam ništa protiv patriota ako nisu ekstremisti, iako je danas upravo taj ekstremizam postao mainstream, što je strašno. Sve je to danas posve normalno, ali prije deset godina to uopće ne bi bilo normalno”, priča švedski pisac koji unatoč problemima koje švedsko društvo ima, i dalje podržava neke poteze Švedske. Sviđa mu se što su, tvrdi, pomogli mnogim potrebitim ljudima i što je trenutačno u Švedskoj 200.000 izbjeglica uglavnom s Bliskog istoka.

“Sad je za Švedsku vrijeme vraćanja dugova. Bili smo izvan bilo kakvih ratova još od doba Napoleona. Dosad smo na ratovima Europe dobro zarađivali, uz Švicarsku i Norvešku, ali sad je vrijeme da platimo. Naša je zemlja bogata, bili smo sretni dvjestotinjak godina, ali moramo pomoći”, objašnjava Carl-Johann Vallgren koji upravo u “Svinjama” piše o ljudima s margine, s ruba društva, narkomanima, prostitutkama, kriminalcima, onima o kojima nitko ne brine, od kojih svi okreću glavu i prave se da ne postoje. Najviše su ga inspirirali Romi i njihov način života na koji mnogi odmahuju rukom. Kaže da, kad vidiš takve ljude, imaš dva izbora – skrenuti pogled i ignorirati ih, što radi većina, ili se možeš posvetiti tome da im pomogneš na bilo koji način. Zato on piše o tome.

Komentiraj

FOTO:Saša Zinaja
PODIJELI
- rođena u Zagrebu 1978. godine - mr.sc. međunarodnih odnosa - diplomirala novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu - novinarstvom se bavi od 1999. godine - dosad je radila u Jutarnjem listu, lifestyle magazinu Story, političkome magazinu Aktual - u Nacionalu je pomoćnica glavnog urednika i piše teme iz kulture