Trideset i drugo izdanje Dana hrvatskog filma koje prikazuje godišnji izbor najboljih hrvatskih animiranih, dokumentarnih, eksperimentalnih, namjenskih te kratkih i srednjometražnih igranih filmova održat će se od 15. do 21. svibnja u zagrebačkom Studentskom centru. Ove godine na adresu DHF-a pristiglo je 147 filmskih naslova, a u službenoj konkurenciji za brojne nagrade i priznanja prema odabiru selektora natjecat će se 67 filmova. Jedna od posebnosti ovogodišnjih Dana hrvatskog filma je i to što se vraćaju u Studentski centar odakle su krenuli prije 32 godine. Osim službenog programa, ovogodišnji festival nudi i bogat popratni program; HAVC obilježava 15 godina djelovanja, Zagreb film i pulski filmski festival dugih i plodnih 70 godina, a organizirane su i brojne radionice te popratni glazbeno-zabavni program. Dane hrvatskoga filma osnovali su 1992. Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu, Hrvatska radiotelevizija, Hrvatski državni arhiv – Hrvatska kinoteka, Hrvatsko društvo filmskih djelatnika, Hrvatsko društvo filmskih kritičara i Studentski centar Sveučilišta u Zagrebu. Nakon Diane Nenadić koja je prošle godine obnašala funkciju umjetničke ravnateljice DHF-a, ove godine je tu funkciju preuzeo hrvatski filmski, televizijski i kazališni redatelj i scenarist Zvonimir Rumboldt. Gledatelji su upoznali njegov rad s filmovima ‘’Lavanderman – istina ili mit?’’, ‘’Rom kom’’ i ‘’Pola stoljeća diska’’.

NACIONAL: Dani hrvatskog filma ustanovljeni su 1992. i prvo izdanje doživjeli su u Studentskom centru, no posljednjih osam godina nisu se održavali u SC-u. Zašto?

To je bilo prije mog mandata. Siguran sam da su oni koji su u vrijeme kad se to događalo obnašali funkcije u Studentskom centru, HAVC-u i ostalim uključenim institucijama kudikamo upućeniji u razloge i okolnosti izmještanja DHF-a iz SC-a.

NACIONAL: Za razliku od pulskog filmskog festivala, najvećeg godišnjeg filmskog festivala od nacionalne važnosti za Hrvatsku, DHF je 30-ak godina živio neki svoj život, po strani i u nezasluženoj sjeni, iako DHF predstavlja godišnje stvaralaštvo na polju animiranih, dokumentarnih, eksperimentalnih, namjenskih i kratkih i srednjometražnih igranih filmova. Zašto DHF nije tretiran kao važna godišnja hrvatska filmska manifestacija?

I ovo pitanje bi valjalo adresirati nekom drugom. Moj stav je manje-više svima poznat; smatram da su Dani hrvatskog filma kao jedan od samo dva nacionalna filmska festivala jednako važni kao i pulski filmski festival jer u protivnom to bi značilo da diskriminiramo filmske rodove i kategorije. Stoga smatram da bi Dani trebali imati status festivala od nacionalnog interesa, kakav uživa i PFF.

NACIONAL: Prošle godine na DHF-a sudjelovala su 72 filma u svim kategorijama, a ove nešto manje, njih 67. Što znači taj smanjeni broj odabranih radova?

Baš ništa. Ono što je bitno je ukupna minutaža, a ne broj filmova. Ove godine imamo čak 20 sati filmova u natjecateljskom programu, podijeljenih u 13 prikazivačkih slotova.

NACIONAL: Povodom preuzimanja funkcije ravnatelja, istaknuli ste da DHF pratite od samog početka; najprije kao gledatelj, potom autor i selektor, a sada i ravnatelj. Što je najveći značaj Dana hrvatskog filma?

Osim što je to jedini događaj na kojem možemo vidjeti najvrjednije iz domaće godišnje produkcije, to je i mjesto gdje se susreću i upoznaju kolege; amateri, profesionalci, oni koji će to tek postati, filmofili i široka publika. Popratni sadržaji i neformalna druženja pogodno su ozračje za razmjenu ideja i ostvarivanje suradnji. No nije manje značajno podsjetiti da su upravo Dani hrvatskoj kinematografiji udahnuli energiju za novi uzlet te da je danas najdjelatniji naraštaj domaćih filmaša prvi put pozornost na sebe svratio baš na Danima, da je to festival na kojemu su bili ‘’otkriveni’’, prvi put pohvaljeni ili nagrađeni.

NACIONAL: Sada ste došli u poziciju da mijenjate stvari. Što ćete prvo promijeniti, a što vas je možda svih ovih godina smetalo ili ste smatrali da nedostaje?

Ono što već pokušavam promijeniti je pozicija DHF-a na kulturnoj karti Hrvatske, kao i percepcija festivala u javnom prostoru, što su međusobno povezani pojmovi, odnosno problemi. Po mom sudu, to su najveći nedostaci DHF-a.

NACIONAL: Koliko je pozicija ravnatelja DHF-a preuzimanje vrućeg krumpira, a koliko čast i prilika da se više pažnje posveti hrvatskim filmskim stvarateljima?

Oba odgovora su točna, kako bi rekao voditelj popularnog kviza. Uostalom, ovlasti bi uvijek trebale biti u ravnoteži s odgovornostima. Nadam se da me vrućina tog krumpira neće omesti u namjeri da posvetim što veću pažnju domaćem filmu i vratim Danima značaj i dostojanstvo kakve su nekad imali. Uz nepodijeljenu podršku uprave SC-a u Zagrebu koju DHF-a uživa, sve sam sigurniji da ćemo u tome uspjeti.

NACIONAL: Prošle godine Grand Prix festivala osvojio je dokumentarni film Srđana Kovačevića „Tvornice radnicima“. Koliko je javnost u Hrvatskoj upoznata s tim filmom i time da je dobio glavnu nagradu, a pritom i osvojio niz nagrada u inozemstvu?

Mislim da je javnost jako slabo upoznata s tim, kao i s većinom hrvatskih filmova, pa čak i osvajačima Velikih zlatnih arena.

Zvonimir Rumboldt je filmski, televizijski i kazališni redatelj i scenarist. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Zašto se to događa?

Činjenica da je hrvatski film stekao dosta lošu reputaciju kod publike dobrim je dijelom utemeljena na predrasudama, zabludama i neupućenosti. Većinu, naime, domaćih filmova dobar dio potencijalnog gledateljstva nikada nije ni vidio. Tome, nažalost, pridonosi i dominantno negativan stav medija naspram naše kinematografije.

NACIONAL: Koliko HRT, jedan od osnivača DHF-a, pomaže pri njegovoj promociji i vidljivosti nagrađenih filmova? Jeste li zadovoljni koliko je HRT napravio ili biste voljeli da DHF dobije više prostora na javnoj televiziji?

Prije svega želim naglasiti kako mi je žao što je HRT relativno nedavno istupio iz Vijeća DHF-a, dajući time nedvosmisleno do znanja da ih ne zanima aktivno sudjelovanje u radu na festivalu. Ipak, izišli su nam u susret ustupanjem termina za prikazivanje najava i kronika Dana u svom programu, na čemu smo im zahvalni. Također, ljubaznošću HRT-a prikazat ćemo i neke filmove nastale u njihovoj koprodukciji u jednom od popratnih programa festivala.

NACIONAL: Što biste izdvojili iz ovogodišnjeg programa?

Osim filmova u natjecateljskom dijelu programa, na DHF-u će se prikazati i ponešto izvan konkurencije, bit će i retrospektiva, radionica, okrugli stol, filmski kviz, izložba, glazbeni program…

NACIONAL: U kategoriji igranog filma ovogodišnji selektor Kristijan Milić je odabrao čak 20 hrvatskih filmova. Hoće li oni biti prikazani i na pulskom filmskom festivalu?

Ne, jer na PFF-u se prikazuju samo cjelovečernji igrani filmovi, a ovdje je riječ o kratkom i srednjem metru. Ali svakako sam ponosan na količinu, pa i kvalitetu pojedinih filmova.

NACIONAL: O kojim je filmovima riječ?

Ima svega, od filmova etabliranih autora, poput Filipa Zadra i Nebojše Slijepčevića, „Susjede bubice“, odnosno „Banija“, pa do radova mladih entuzijasta, primjerice „La Predstava“ Erica Ušića i Tea Morosina, osnivača osebujnog Vodnjan film festivala u Fažani film festivalu.

NACIONAL: Tko čini žiri festivala i po kojem su kriteriju birani članovi?

Zadržavam diskrecijsko pravo neobjavljivanja sastava ocjenjivačkog suda prije festivala u cilju zaštite njihova profesionalnog integriteta, ali mogu reći da se radi o istaknutim pripadnicima hrvatske filmske zajednice.

NACIONAL: Festival nudi i bogat popratni program pa tako HAVC obilježava 15 godina djelovanja, a Zagreb film i pulski filmski festival 70 godina. Kako ćete obilježiti te obljetnice?

Svim ovim „slavljenicima“ ponudili smo programske slotove u popratnom programu, što su oni uglavnom objeručke prihvatili. Neki su sami organizirali taj jubilarni sadržaj, a neke smo osmislili mi. U svakom slučaju, jako me veseli da se gotovo čitava hrvatska filmska zajednica, malobrojna i često razjedinjena, uključila u solidarnu akciju obilježavanja brojnih obljetnica te istovremeno uveličavanja ove nacionalne filmske manifestacije. Lijepo je vidjeti da se za promjenu ne svađamo, nego „svi pušemo u isti rog“.

NACIONAL: Spremate li vi novi film?

Kolega mi je jednom prigodom, vjerojatno nenamjerno, dodijelio možda najveći profesionalni kompliment rekavši da sam ja najveći misterij hrvatske kinematografije. „Nikome nije jasno kako to da ti nikad nisi dobio dugi film?!“.

NACIONAL: Kako to?

Stalno spremam razne filmove još otkad sam se počeo baviti tim poslom, ali njihova realizacija nažalost ne ovisi samo o meni. Svima upoznatima s mojim radom, pa i hrvatskom kinematografijom uopće, poznato je da sam napravio dva filma u neovisnoj produkciji i kino-distribuciji, kao i brojne kratke i televizijske forme. Svi su ti uradci prošli jako dobro i kod kritike i kod publike, no još uvijek nisam dobio priliku režirati cjelovečernji film uz potporu nadležnih institucija. Mlad sam još, ima vremena.