Ruski književnik i jedan od začetnika ruskog futurizma, Vladimir Majakovski, rođen je 19. srpnja 1893. u Bagdadu pokraj Kutaisa. Polazio je slikarsku školu, bio zatvoren zbog socijalističke agitacije, oduševljeno prihvatio Oktobarsku revoluciju i stavio u njenu službu svoj pjesnički i slikarski talent. Pjesnički rad počeo je kao futurist, stojeći ujedno na čelu toga pokreta.

Nastojao je stvoriti novu poeziju koja bi odgovarala urbanom, a zatim i revolucionarnom razdoblju povijesti Rusije i čovječanstva. Uvodi u poeziju vulgarizme, žargonske riječi, namjerno grube antiestetizme, stvara vlastite kovanice, služeći se vrlo često igrom riječi, dotada nepoznatim metaforama, a posebno voli hiperbole. Svojim djelom izvršio je velik utjecaj na razvitak sovjetske poezije, a djelovao je i na pjesnike izvan SSSR.

Živio je snažnim, dinamičnim i punim životom čovjeka i pjesnika, a umro je tiho i povučeno. Ubio se u proljeće 1930. godine. Taj njegov čin ostao je tajna. Pjesnik je javno izjavio „Mrzim sve ono gdje se smrt javlja i snuje! Obožavam život pa ma kakav bio.“ On je osudio samoubojstvo pjesnika Sergeja Jesenjina, ali je u oproštajnom pismu napisao: „Ovo nije način (drugima ga ne preporučujem), ali ja nemam izlaza.„