Ubrzo nakon što je Rusija započela agresiju na Ukrajinu brojni svjetski filmski festivali davali su podršku Ukrajini prikazujući njihove najnovije filmove. Jedan se, među njima, posebno istaknu, a to je film „Vizija leptira“ koji je bio uvršten u službeni program najvećeg filmskog festivala na svijetu, onog u Cannesu. Dva su razloga zbog kojih je taj film zanimljiv, prvo zato što vizionarski govori o posljedicama ruske agresije na Ukrajinu, iako invazija u vrijeme snimanja filma još nije bila počela, a drugo zato što je film nastao u konprodukciji s hrvatskom producentskom kompanijom 4Film a rezultat toga je što u filmu manje uloge imaju Daria Lorenci Flatz i Edvin Liverić. „Vizija leptira“ konačno stiže u hrvatska kina, a premijeru će imati u četvrtak, 15. lipnja, u riječkom Ljetnom Art-kinu, s početkom u 21.30 sati.

U središtu priče filma „Vizija leptira“ je 29-godišnja Lilja (Rita Burkovska), ukrajinska vojnikinja koja je razmjenom zarobljenika izašla iz zatvora u kojem su je držali ruski separatisti. Povratak u svakodnevni život za nju je traumatičan, naročito kada shvati da je zatrudnjela nakon što su je u zatvoru silovali. Pred početak premijere u Cannesu ekipa filma pojavila se na crvenom tepihu držeći transparent na kojem je pisalo “Rusi ubijaju Ukrajince. Je li vam razgovor o tom genocidu uvredljiv ili uznemirujući?“ pri čemu su se čuli zvuci sirene za uzbunu.

Zanimljiva je priča kako je došlo do suradnje hrvatske kompanije 4film i ukrajinskih autora filma. Sve je počelo još 2019. godine kada je producentica Laura Sinovčić sudjelovala u sklopu Eurodoc programa, prestižnog programa za razvoj kreativnih dokumentarnih filmova. Program se odvijao u tri europska grada, u tri europske države, a okupljeni su biili mladi redatelji i producenti stari oko 30 godina. Tu su se upoznali Laura Sinovčić i ukrajinski redatelj i scenarist Maksim Nakonečni. Kako je te godine Nakonečni bio na filmskom festivalu u Sarajevu tako je u povratku došao u Zagreb. Nazvao je Lauru Sinovčić te su otišli na večeru. „Nakonečni mi je rekao da razvija svoj debitantski film te smo počeli razgovarati o mogućoj koprodukciji“, kaže Laura Sinovčić, dok je Maksim Nakonečni za Nacional rekao „Do te koprodukcijske suradnje nije došlo na silu. Naime, u scenariju filma imao sam dio u kojem se dijete daje na usvajanje bračnom paru iz inozemstva. Želio sam da ta obitelj dolazi iz zemlje koja je iskusila rat te je Hrvatska bila na vrhu te liste. I ne samo zbog toga, Hrvatska je, kao i Ukrajina, slavenska zemlja koja je izašla iz socijalizma“.

Laura Sinovčić zainteresirala se za projekt te je o tome razgovarala sa Anitom Jukom, vlasnicom kompanije 4film. Zaključile su kako se radi o projektu u koji se trebaju uključiti te su se Nakonečni i Laura Sinovčić dogovorili o modalitetima suradnje. To je značilo da će se hrvatski glumci i članovi tehničke ekipe uključiti u snimanje filma a u dogovore je uključena i ukrajinska producentica filma Darya Bassel. Slijedio je odabir hrvatskih glumaca koji će imati manje uloge u filmu. Refateljica Ivona Juka, sestra Anite Juke, predložila je širu selekciju talentiranih hrvatskih glumaca na temelju koje je redatelj Maksim Nakonečni odabrao Dariju Lorenci Flatz i Edvina Liverića. Što se tiče tehničke ekipe, montažer filma je Ivor Ivezić, asistentica montaže Doris Dodig, a supervizor montaže Vladimir Gojun.

U jesen 2020., u jeku pandemije, počelo je snimanje filma koje se odvijalo u Kijevu i Donbasu. Snimanje je trajalo 32 dana, nakon čega se krenulo u postprodukciju. Maksym Nakonechnyi nekoliko je puta dolazio u Zagreb kako bio radio na montaži filma. Film je konačno završen samo nekoliko dana prije početka ruske agresije na Ukrajinu.