VINKA DREZGA 2017.: ‘Plenkovićeva je retorika zaokret nakon ratobornih Milanovića i Karamarka’

Autor:

Saša Zinaja/NFOTO

Objavljeno u Nacionalu br. 989, 15. travanj 2017.

Komunikologinja Vinka Drezga u svojoj drugoj knjizi bavi se retorikom i javnim nastupima političara koji su se kandidirali za gradonačelnička mjesta u najvećim gradovima te samo u Nacionalu analizira njihov javni govor

Dvije godine nakon izlaska pionirske knjige “Politička retorika u Hrvatskoj”, komunikologinja Vinka Drezga za Nacional je najavila nastavak te knjige u drugoj polovici ove godine. Diplomirala je filozofiju i završila na poslijediplomskoj razini europske studije u Bruxellesu. Piše kolumne za portal PolitikaPlus i vodi Centar za edukaciju o Europskoj uniji. U prvoj knjizi služila se teorijskim okvirom škole argumentacije Chaima Perelmana, analizirajući diskurs vodećih hrvatskih političara od 2005. do 2007. Izvori koje je koristila bili su razgovorne političke emisije “Otvoreno” i “Nedjeljom u 2”, materijali iz nekih dnevnih novina i prilozi objavljeni na YouTubeu. Drugi dio prve knjige sadrži retoričke profile Ive Josipovića, Ive Sanadera, Stjepana Mesića, Franje Tuđmana, Slavka Linića, Andrije Hebranga, Milana Kujundžića, Ivana Vilibora Sinčića i Željke Antunović.

U drugoj knjizi autorica će se baviti nekim aktualnim političarima. “Temelji ovdašnjeg političkog govora počivaju na baštini narodne pjesme, odnosno slavenskih guslara, ali ima i elemenata iz naslijeđa socijalističke Jugoslavije. U novije vrijeme u naš javni govor osobito ulazi eurokratski diskurs, čiji je nositelj Andrej Plenković. Takva retorika predstavlja zaokret u odnosu na agresivno-ratoborni govor po kakvom pamtimo Zorana Milanovića i Tomislava Karamarka. To je bio diskurs kojim su se produbljivale podjele u društvu, a počivao je na prizemnim dosjetkama i podbadanjima”, objasnila je Vinka Drezga i dodala: “Eurokratski govor je dobar kada postoji napeta i zapaljiva atmosfera. Ako imate govornike koji potpaljuju niske strasti, to je podizanje stresa u javnosti pa je vrlo zahvalno da imamo novi staloženi element. Ipak, taj birokratski govor EU-a nije atraktivan jer nema velikih oscilacija, emocije se spuštaju, govor je nerazumljiv jer počiva na suhoparnim brojkama, projekcijama i analizama. Ako se forsira duže vrijeme, može postati iznimno dosadan u recepcijskom smislu, a može i dodatno otuđiti takve političare od građana.”

Vinka Drezga ocijenila je da su i Stipe Mesić, koji je imao urođeni instinkt za komunikaciju, i Ivo Sanader, čiju je retoriku odlikovala jezgrovitost, jasnoća i elokvencija, svaki na svoj način bili dobri govornici kada su djelovali u politici. Kazala je da nije temeljitije izučavala retoričku poziciju Vlade Gotovca, ali da je očito da on predstavlja utjelovljenje klasičnog retora jer je njegov govor slijedio retorski obrazac platonovskog tipa. “Tečno je govorio tako da je uvijek prvo dao uvod, zatim svoju poziciju, tezu, argumente i zaključnu misao. Njegov cjelokupan politički habitus bio je utemeljen u filozofiji. Uz to je posjedovao i umijeće da dopre do širokoga kruga slušatelja i to intonacijom rečenice, naglašavanjem pojedinih ključnih riječi, a protutežom određenih pojmova postizao je dinamiku javnoga nastupa. Povrh toga, svojemu govoru uspijevao je pridodati osobitu razinu poetskoga naboja, što ga svrstava u prvi red političkih retoričara u nas. Takvi govornici od znanja i poetike važni su u strategijskom smislu; oni ne rješavaju konkretne situacije, ali pripremaju atmosferu, duh zajednice za sustavne i dalekosežne iskorake, za rast društva u cjelini”, istaknula je Vinka Drezga.

Ona je za Nacional analizirala neke od političkih kandidata na nadolazećim lokalnim izborima. s posebnim naglaskom na njihovu retoriku.

MILAN BANDIĆ: Vješt populist bez rafinirane retorike

Rado bi da ga se percipira kao superjunaka. On se voli predstavljati kao politički perpetuum mobile: stalno je u pokretu, sve drži pod kontrolom i to zahvaljujući permanentnom gibanju koje je u njegovu slučaju manje-više istoznačno s radom (delanjem). Svoj javni govor prilagodio je toj slici koju već gotovo dva desetljeća gradi o sebi: diskurs mu je omeđen glagolom “činiti” ( raditi, delati). On i njegov tim pozorno osluškuju “znakove vremena” i nastoje ih ugraditi u predizborni program. Redovito ističe da njegove izborne liste imaju najviše ženskih kandidata, dosad 40 posto, a odsad i 50 posto. Ne preže ni od čega da pridobije glasove: najavljuje besplatnu obuću za djecu u gradskim vrtićima, oprost za one koji su prvi put “uhvaćeni” u tramvaju bez karte, hoće izmijeniti gradski statut tako da ide na ruku manjinama…

Retorika mu nije osobito rafinirana. Oslanja se na anegdote i metafore popraćene prikladnom mimikom lica i govorom tijela. Voli glumiti fakina, dečka koji razumije govor ulice, ali i visoke intelektualne misli i duhovnoga zrenja. Kad ga novinari zaskoče pitanjem, on nema precizan odgovor, ali iz rukava izvlači priručnu poštapalicu: “Zasukat ćemo rukave i idemo delat (naprijed)”. Takva rečenica zapravo ništa bitno ne kaže, ali je lako pamtljiva i poticajna. Podiže energiju, skreće pažnju i daje osjećaj da se nešto permanentno zbiva, odnosno kreće.

Kao vješt populist, on izražava svoju – urođenu ili naučenu – ljudsku dimenziju: pruža ruku svakomu, pomaže bez obzira na boju, uvjerenje, politički smjer. Trudi se biti dostupan, ljubazan je sa svakim, nastoji biti koristan. Svakome tko ga upita za pomoć, ili za materijalnu potporu, on će uskočiti. Nikoga ne odbija. Možda je ta empatičnost naučena, ili je Bandić samo socijalno inteligentan po načelu “ti meni, ja tebi.”

Oni koji ga bolje poznaju tvrde da u sebi nosi klicu autentične ljudskosti. Međutim, mnogi konkurenti će danas reći da je lako biti široke ruke, velikodušan, kad se grabi iz tuđe – gradske – blagajne.

SANDRA ŠVALJEK: Kvalitetna političarka bez snage i borbenosti

Kompetentna, ali joj je nastup mekan, kao u djevojčice. Nosi prepoznatljiv sindrom (većine) žena u politici: visokokvalificirana, ali ponešto plaha u nastupu.

Svjesna je toga dojma pa stoga nastoji u svakoj prilici naglasiti da je samopouzdana, energična osoba. Na pitanje koga bi prije izabrala za gradonačelnika – Bandića ili Anku Mrak Taritaš – Sandra Švaljek je, primjerice, kazala: “Nemam izbora. Ja pobjeđujem”.

Važno joj je istaknuti to da je nezavisni kandidat za gradonačelnicu, da ne ovisi ni o jednoj stranci niti o lobiju. Znajući “koliko je klijentelizam uzeo maha” u gradskoj upravi, Sandra Švaljek smatra da jedino nezavisna osoba na čelu Zagreba može donijeti sadržajnu promjenu. Vjerodostojnost joj u tom kontekstu kvari činjenica da je 2013. bila dio Bandićeva tima, štoviše, njegova zamjenica, a otkriveno je bilo i da je Bandić pomogao u zaposlenju njezina supruga u gradskim strukturama. Pametna je, radišna, razumije problematiku organizacije gradskih službi iznutra. Nastoji svemu pristupiti sustavno, prepoznati problem, pripremiti model njegova rješavanja i primijeniti održivo rješenje.

U kampanji zagovara restrukturiranje Zagrebačkoga holdinga. Pod tim Sandra Švaljek ponajprije podrazumijeva depolitizaciju, istiskivanje podobnosti, a uvođenje kriterija stručnosti, odnosno “profesionalnog upravljanja” kako bi građani mogli dobiti “kvalitetnu uslugu uz primjerenu cijenu.”

Zamjeraju joj da je predizbornu kampanju previše intelektualizirala, da su slogani nerazumljivi, apstraktni, da nije bliska građanima. Povela je računa o tim kritikama, pa je odnedavno svakodnevno među ljudima na trgovima, na kavi…

Bori se s imidžem političarke koja je kvalitetna, ali preblaga, bez snage i borbenosti da se uhvati ukoštac s nepredvidljivim poteškoćama u gradu. Ona, međutim, uzvraća da upravo to što je ušla u izbornu utrku bez široke stranačke potpore, sama sa svojim ljudima, svjedoči o tomu da je “itekakav borac”.

ANKA MRAK TARITAŠ: Želi ostaviti dojam ponizne i stručne osobe

Ona shvaća da je dobra komunikacija s javnošću ključ uspješne kampanje i već godinama trudi se ostaviti dojam tople i susretljive osobe. I same je to nedavno javno kazala, rekavši da uvijek nastoji “biti pristojna, a ne bahata osoba”. I stoga će na svaki novinarski poziv ili poruku, kako tvrdi, u razumnom roku odgovoriti.

Retorički okvir joj je jasan, razgovijetan, govori razumljivo, rečenica joj je umjerenoga tempa. Izbor riječi je takav da je svatko može razumjeti, izbjegava kititi rečenicu nepotrebnim epitetima ili metaforama.

Svjesna percepcije političara kao napuhanih pojedinaca bez pravih kvalifikacija uz koje se vežu mnoge afere, Anka Mrak Taritaš radi na tomu da ostavi dojam ponizne i stručne osobe.

Kad god joj se pruži prilika, nastoji decentno istaknuti da ona nije izrasla iz politike nego iz stručnog miljea: arhitektica je po obrazovanju i praksi. Ističe da je dugo radila u Gradu Zagrebu pa je zatim ušla u vladu. Mandat ministrice graditeljstva u Milanovićevoj vladi obilježen je velikim radnim elanom i stalnim terenskim radom. O njezinu radu i njezinoj percepciji među biračima svjedoči i to da je na izborima za Sabor dobila iznimno visok postotak preferencijalnih glasova. Ne želi da ju se svrstava u političke ladice stranačkih poslušnika koji se namještaju po partijskom modelu slijedeći princip demokratskog centralizma. Upravo stoga se je isprva u kampanji za gradonačelnicu Zagreba nastojala prikazati kao nezavisni kandidat. Uteg u kampanji može joj predstavljati njezina matična stranka HNS. Tu se stranku percipira primarno kao klijentelističku koja prije svega gleda kako namjestiti svoje ljude i zagrabiti što veći dio kolača kad se uspnu na vlast.

U Zagrebu nudi konkretan prijedlog restrukturiranja Zagrebačkog holdinga po načelu grupiranja srodnih tvrtki (djelatnosti).

DRAGO PRGOMET: Pragmatičar sa snažnom voljom za vlašću

Staložen, pristojan govornik, umjeren u stavovima, pomirljiv u izjavama. Izbjegava krajnosti, prilagođava se situaciji. Za sebe samouvjereno, ali ne nametljivo kaže da je “dobar dečko” i dobar liječnik, ali i branitelj koji je prošao mnoga bojišta, pomagao u teškim situacijama. Štoviše, tvrdi da je izvlačio i protivničke vojnike s terena kada to njihovi (protivnički) suborci nisu htjeli. Gradi sliku o sebi kao humanistu i radišnom pojedincu koji pridonosi zajednici. To je i sažeo u rečenici: “Cijeli život brinuo sam za ljude, kao gradonačelnik brinut ću za Zagreb.”

Igra na kartu čovjeka više dimenzija, ljudske širine koji ne stigmatizira i ne dijeli, nego onog koji spaja množinu i različitost u skladnu cjelinu. Sudeći po njegovu načinu komuniciranja, Prgomet se hoće čvrsto usidriti u političkom desnom centru koji drži do tradicije, ali je otvoren za pozitivne nove iskorake. Njegova kandidatura najavljena je prilično kasno u odnosu na druge kandidate; navodno je to bilo iznenađenje i za njega samoga. On takve primjedbe, međutim, prihvaća mirno i odvraća da ima dovoljno vremena za kampanju, “čak deset dana dulje od Andreja Plenkovića kada je preuzeo HDZ“.

Spočitavaju mu da je politički konvertit jer je prije nekoliko godina iz HDZ-a prešao u Most, pa zatim u HRID, a ponajviše mu zamjeraju što je šurovao s političkim protivnikom Milanović (afera Zavjese). Promatrači iz toga zaključuju da je u njega snažno razvijena volja za moć, nagon da se uspne na vlast. On se time osobito ne zamara, negira da u njega prevladava nabujala “strast za vlast”. Iz njegova političkog habitusa dade se iščitati da je on prije svega politički pragmatik. Političku i drugu aktivnost u zajednici Prgomet radije naziva dužnošću, pozivom i pritom se rukovodi riječima kardinala Alojzija Stepinca da je “onomu koji je predodređen za borbu grijeh primiriti se i skriti se od aktivnosti”.

ANDRO KRSTULOVIĆ OPARA: Elokventan, pristojan i ambiciozan

Elokventan je, pristojan, uglađen i ambiciozan. Prije nekoliko dana promovirao je izbornu krilaticu “Split je glavni!” i to na plakatima na samom ulazu u Zagreb. Skladnoga dizajna -rukom pisana poruka s nacrtanim bijelim srcem na plavoj podlozi – taj je plakat dobro osmišljen uvod u kampanju: odašilje pozitivnu energiju, toplinu, a istodobno daje europski okvir drugom velikom hrvatskom gradu. Smatra da mu je prednost to što pripada utemeljiteljima HDZ-a. Time hoće naglasiti da ne pripada u političke prevrtljivce tipa sette bandiere koji su svojedobno nastojali dokučiti u kojemu smjeru kreće raspad SFRJ ne bi li se pravovremeno prestrojili u “pobjedničke redove”. Kandidatura za gradonačelnika Splita dobra je prilika za snažnije promoviranje nacionalne (hrvatske) svijesti, procijenio je Krstulović Opara. Stoga se nedavno očitovao i o važnosti 50. godišnjice Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika.

Hoće se promovirati kao politički igrač prve lige koji podjednako dobro poznaje i nacionalnu i lokalnu razinu vlasti. Štoviše, smatra da mu je to balansiranje između državnog i lokalnog upravo prednost u odnosu na druge takmace za gradonačelnika Splita. U svojim nastupima ističe da ima pristup svim razinama vlasti, od grada, županije, preko Vlade do Sabora i Europskog parlamenta.

MARIJANA PULJAK: Sve učinkovitija i sadržajnija retorika

U startu hoće naglasiti to da pripadaju novom političkom krugu mladih poduzetnih ljudi koji o ozbiljnim stvarima hoće pametno razglabati i rješavati ih. U gotovo svakom javnom nastupu naglašava da je zanima rad za zajednicu, a ne za pojedinca; slijedi neku vrstu utilitarističkog načela: postizanje što veće koristi za što veći broj ljudi. Prema ocjeni Marijane Puljak, stanje u gradskoj (splitskoj) upravi je nezavidno. Pritom se služi jednostavnom, a efektnom poveznicom uzroka i posljedica. Iz njezina kuta gledanja, “Split je na koljenima zbog eksperimenata” prethodnih vladajućih nomenklatura. Rješenje za tako dramatičnu situaciju je, smatra ona, supstancijalna promjena: valja smijeniti postojeću vlast novom koja će biti “poštena i sposobna” i koja će znati unijeti “zdrav razum” u upravljanje gradom. Izborni ciklusi Marijani Puljak služe prije svega kao dobra praksa javnih nastupa. Izjave su joj sve učinkovitije, sažetije, sadržajnije, naglašava određene riječi i time održava dinamiku, zadržavajući istodobno pozornost slušatelja. Usredotočena je na rad na terenu; u svakodnevnom susretu s građanima nastoji spoznati što ih tišti, kako se nose s problemima ovrhe, blokade, kolika je papirologija za pokretanje maloga poduzeća… Od projekata koje planira provesti u Splitu stranka Pametno najavljuje novi urbanistički plan i sanaciju odlagališta otpada Karepovca.

I ona naglašava europsku dimenziju svoje političke platforme, hoće povećati korištenje eurofondova za projekte biciklističkih staza, obnove mreže javnog prijevoza, mreže kanalizacije i parkirališta. Sve bi to trebalo rezultirati demografskim oporavkom i mladi bi ostajali u gradu, a manje bi se iseljavali.

ŽELJKO KERUM (HGS): Narodski čovjek koji ne zna komunicirati

Narodski čovjek, pretpolitičkog habitusa, iznimno sirova izričaja. Ne razumije osobito političke koncepte niti uzuse komunikacije; privatna i javna komunikacija za njega su isto. Uglavnom se opire promjeni svojega političkoga nastupa. S vremenom je ipak naučio da mora malo izbrusiti svoj govor, pa je u javnosti pristojniji i manje napadački raspoložen. Igra na kartu onoga što je njegov zaštitni znak: čovjek je koji radi i zaradi. Ta formula služi mu da prokaže ostale u političkom miljeu koji, prema Kerumu, ne znaju ništa proizvesti osim ispraznih priča.

Najavio je u ožujku da želi osvojiti gradonačelnički mandat već u prvom krugu pa će stoga u predizbornu kampanju uložiti oko pet milijuna kuna. Ima svoj izborni stožer u Lori koji se sastoji od pedesetak ljudi, a najavljuje barem pet-šest velikih predizbornih skupova. Od projekata koje planira ostvariti kao gradonačelnik izdvaja tunel ispod Rive i akvapark na Žnjanu.

Potka njegove kampanje počiva na protuteži spram njegovih takmaca: on zna, oni ne znaju! Kerum, prema vlastitim riječima, posjeduje vještine (know how) i novac i zato može i hoće “projekte realizirati”, a njegovi protukandidati to ne mogu i neće.

MIRO BULJ: Suvremeni narodni tribun i borac za pravdu

Njegov govornički stil je autentičan, upravo neposredan i ne osobito rafiniran. Što misli to i govori. Predbacuju mu da je sirov, neuglađen u nastupu, da nije dorastao hrvatskom parlamentu. Ne želi se dodvoravati nikomu i ničemu. Artikulira interese svojih susjeda, sugrađana, ovdašnjega puka. Kad govori, govori iz srca. S uvjerenjem. Nije učen, ne “mudruje”, ne pretvara se da je ono što nije. A to publika neizmjerno cijeni.

Bulj predstavlja suvremenoga domaćeg narodnoga tribuna, neustrašivoga borca za pravo i pravicu, za čovjekovo pravo da živi dostojanstveno. U svojem nastupu spaja tradiciju neustrašivih hrvatskih uskoka i kršćanskoga milosrđa. Žrtvovanje je dio njegova habitusa. Poput svojih predaka, spreman je doslovce i život dati za ono u što vjeruje. Svojim stavom u sebi utjelovljuje partizansku končarevsku metaforu o pucnju u junačka prsa. On je samouvjeren, žestok, hrabar. Sudjelovao je uostalom kao mladac u Domovinskom ratu, prošao je mnoga bojišta, a sam je uništio bazu okupatora nedaleko brane Peruča.

Iznimno je socijalno osjetljiv, reći će za njega stanovnici u sinjskom kraju. Prezire interese pojedinih klika, ima snažnu nacionalnu svijest.

On i njegovi mostaši uzbibali su ustaljene političke strukture, odbili su perpetuirati neproduktivni parlamentarni sustav. Za njihova kratkotrajnoga mandata u vlasti zbile su se opipljive promjene na političkoj pozornici. Zahvaljujući i njihovoj upornosti, diskurs koji je promovirao podjele i isključivost gurnut je u drugi plan, a nositelji iznimno tvrdoga, toksičnoga govora koji se temeljio na podmetanju, uvredi i ogovaranju – Milanović i Karamarko – otišli su s nacionalne političke pozornice.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.