Dok o psima jako puno znamo, istraživanja koja se bave mačkama i dalje je jako malo. Razlog tome djelomično leži u činjenici da su ljudi s psima odavna razvili blizak odnos.

“Mačka je dugo bila samo životinja koja živi oko kuća i farmi i smanjuje populaciju miševa”, kaže James Serpell, profesor emeritus dobrobiti životinja na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta Pennsylvania. “Postoji to nasljeđe ne baš divlje životinje, već životinje koja živi na, da tako kažem, marginama društva”, objašnjava za The Washington Post.

U međuvremenu su se mačke preselile u kuće i dobile status ljubimaca baš poput pasa, no za razliku od njih, asocijalne su, svojeglave, drske i sebične. Barem ih takvima doživljavamo. Serpell smatra da smo u krivu te da su mačke pogrešno shvaćene od ljudi.

“Zabluda je da su mačke zlobne, povučene ili asocijalne. One pokušavaju komunicirati s nama cijelo vrijeme i sve dok postoji komunikacijska barijera, nećemo se moći dobro slagati”, dodaje Luke Hollenbeck, stručnjak za ponašanje mačaka.

U divljini razvijaju dinamične odnose s drugim mačkama, no biraju jedinke s kojima će se družiti.
“Mnogo toga također se svodi na različite osobnosti i društvene sklonosti – svaka je mačka individua. Baš kao što ljudi biraju društvo i aktivnosti, to čine i mačke”, objašnjava Hollenbeck.

Istraživanja divljih mačaka pokazuju da su mačke sklone stvaranju matrijarhalnih društvenih veza; ženke će se vezati jedna uz drugu (obično u zajednici majki, teta i sestara). Veća je vjerojatnost da će se mužjaci kretati nomadski, nakon što napune godinu dana. Iako se postojeća istraživanja prvenstveno usredotočuju na divlje mačke, svaka osoba koja je živjela s više od jedne mačke može potvrditi da i pripitomljene mačke stvaraju veze jedna s drugom – ako tako žele.

Monique Udell direktorica laboratorija za interakciju ljudi i životinja na Državnom sveučilištu Orego koja istražuje društveni potencijal domaćih mačaka smatra da one imaju fleksibilnu društvenu strukturu, što znači da mogu živjeti same ili u grupama, ovisno o ranim životnim iskustvima.

“Ono što smo otkrili je da kada im damo prilike koje redovito dajemo psima, mačke ne samo da mogu razviti visoku razinu društvenog ponašanja, već uživaju u interakciji s ljudima”, kaže Udell.

Zašto mačke rade gluposti?

Možda mislite da mačke grebu namještaj, kopaju vam po cvijeću ili koriste tepih kao zahod kako bi vam napakostile, no to nije točno.

Vjerojatnije je da će ovakvo ponašanje biti način na koji vam vaša mačka pokušava komunicirati da joj nešto smeta. Znakovi da nešto nije u redu mogu uključivati ​​režanje i druge oblike agresije, averziju prema kutiji za otpatke i stalno grebanje ili druge destruktivne radnje. Ponekad je rješenje jednostavno – možda samo trebate premjestiti grebalicu na lakše dostupno mjesto ili češće čistiti kutiju s pijeskom.

Druge razloge može biti teže otkriti, no uspjet ćete budete li pažljivo promatrali svoju mačku. Na primjer, starija mačka koja je prisiljena živjeti s razuzdanim bratom ili sestrom može se izolirati, siktati ili režati, poručujući da joj treba mir. Mlada mačka, pak, koja veći dio dana provodi sama, može stvarati probleme iz dosade.

Nestašno ili loše ponašanja mačaka najčešće je pokušaj privlačenja pozornosti vlasnika, a može biti i posljedica trauma. Primjerice, ako ste udomili mačku koja je bila zlostavljana ili gladna, ona će u društvu ljudi biti uznemirena pa čak i agresivna, baš kakva će biti i ako joj se približite dok jede. Budite strpljivi s njom.