UNESCO upisao Bokeljsku mornaricu na listu svjetske kulturne baštine, oglasila se Zajednica bokeljskih Hrvata

Autor:

06.05.2010.Split - U sklopu svecanosti blagdana Sv Dujma na Peristilu su nastupili Bokeljski mornari koji su izveli svoj poznati ples pred gradonacelnikom i crkvenim velikodostojnicima.
Photo: Ivo Cagalj/PIXSELL

Ivo Cagalj/PIXSELL

Bokeljska mornarica, povijesna udruga koju svojim naslijeđem smatraju i Crnogorci i bokeljski Hrvati, upisana je u četvrtak na prijedlog Crne Gore u popis nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a, što dio hrvatskog naroda u Crnoj Gori shvaća kao pokušaj da se ona istrgne iz njegove baštine i katoličke tradicije.  

Crna Gora je Bokeljsku mornaricu, koju se smatra najstarijom postojećom pomorskom organizacijom na svijetu, 2013. godine proglasila za zaštićeno nematerijalno dobro Crne Gore. 

Obraćajući se Komitetu UNESCO-a, koji se sastao u Parizu, crnogorski veleposlanik u Francuskoj Ivan Ivanišević kazao je da je za Crnu Goru ovo povijesna odluka, budući da se prvi put jedno nematerijalno dobro iz Crne Gore našlo na reprezentativnoj listi nematerijalne baštine čovječanstva. 

“Vjerujem da će upis na Reprezentativnu listu UNESCO-a otvoriti vrata suradnje na načelima dobrosusjedstva, međusobnog poštovanja i zajedništva”, kazao je Ivanišević.  

S druge strane nevladina organizacija Zajednica bokeljskih Hrvata nedavno je priopćila da je Bokeljska mornarica dio “hrvatske baštine i katoličke tradicije” te da je Crna Gora njenom nominacijom pred UNESCO-om pokušala “oteti Bokeljsku mornaricu kao nematerijalno dobro bokeljskih Hrvata”.  

Dužnosnici Republike Hrvatske u nekoliko navrata su predlagali da službeni Zagreb i Podgorica zajedno nominiraju Bokeljsku mornaricu na popis nematerijalne kulturne baštine, ali je crnogorska strana ipak samostalno ušla u postupak kandidiranja. Tijekom postupka je uvažila prigovore predstavnike Hrvata u Crnoj Gori te su u nominacijskom listu navedeni “katolici i Hrvati kao oni koji su dominantno baštinili i baštine ovu važnu instituciju, a zatim i Crnogorci i pripadnici ostalih nacionalnosti na prostoru Boke Kotorske, koji su sudjelovali u njenom očuvanju”. 

https://www.nacional.hr/ministarstvo-kulture-djeluje-protiv-interesa-hrvata-u-crnoj-gori/

Upisivanje Bokeljske mornarice na listu nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a nekoliko desetaka građana i njenih članova uživo su pratili u prostorijama te udruge u Kotoru, prenijeli su mediji.  

Kako je navedeno na internet portalu te udruge, Bokeljska mornarica je prema tradiciji i povijesnim indicijama osnovana 809. godine, kada su kotorski pomorci preuzeli relikvije kršćanskog sveca mučenika Tripuna i kasnije ga proglasili zaštitnikom grada. 

U proteklih 12 stoljeća Bokeljska mornarica je prošla kroz mnoge transformacije – od humanitarne, preko vojne, pa sve do memorijalne organizacije, kakva je danas. Za sve to vrijeme ona se u svim svojim aktivnostima vodila geslom: “Fides et honor – Vjera i čast”.

Zajednica bokeljskih Hrvata: “Bokeljska mornarica najsvjetlija je tradicija bokeljskih Hrvata”

Povodom vijesti o prihvaćanju prijedloga Crne gore za uvrštenje Bokeljske mornarice na listu nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a  javnosti se obratila Zajednica bokeljskih Hrvata. Njihovo obraćanje prenosimo u cijelosti: 

“Zajednica bokeljskih Hrvata čestita svim pripadnicima hrvatskog bokeljskog roda i svima koji poštuju tradiciju Proslave svetog Tripuna,  na vijesti o uvrštenju Bokeljske mornarice na zavidnu listu UNESCO-ve nematerijalne baštine.

Bokeljska mornarica najsvjetlija je tradicija bokeljskih Hrvata, koji se kroz više od jednog tisućljeća zaklinju u vjeri i pripadnosti svojem hrvatskom narodu. To je tradicija koja se vjerno prenijela, koja se njeguje i održava kroz proteklih 150 godina i u Republici Hrvatskoj.

Veliki interes nositelja ovog dobra, koji su okupljeni oko Hrvatskih bratovština Bokeljske mornarice 809 (koja ima svoje bratovštine u Zagrebu, Splitu,  Rijeci, Puli i Dubrovniku), iskazan je oko načina na koji će se obaviti upis ovog dobra na UNESCO-oj listi nematerijalne kulturne baštine.

Nažalost, taj je postupak potrajao zbog neznanja, otpora i nerazumijevanja autora  nominacije da pravilno opišu sadržaj i suštine ovog dobra, a koji se do danas nažalost nije otklonio, kao i zbog propusta da se navede nositelje dobra koje se namjerno zaobilazi i ne poštuje.

Bokeljsku mornaricu naravno nitko neće otrgnuti njenim nositeljima. Hrvatske bratovštine Bokeljske mornarice 809 će nastaviti pradjedovsku vjeru proslavama i u čast nebeskog zaštitnika sv. Tripuna, postavljanjem (balanjem) Kola sv. Tripuna. Hrvatske bratovštine Bokeljske mornarice 809 će svakako i dalje poštivati instituciju Kotorskog biskupa, a bez čijeg se blagoslova te svečanosti ne mogu upriličiti niti se kolo može plesati (balati).

Stoga se pitamo, gdje je uloga Biskupa u budućim svečanostima koje će se održavati u Kotoru, na koji će se datum kolo plesati (balati)  i hoće li to biti ispred katedrale sv. Tripuna?

Na dan uvrštenja Bokeljske mornarice na listu UNESO-ve nematerijalne kulturne baštine, a prema prijedlogu Crne Gore i uz nepoštivanje sadržaja ovog dobra, Kotorskog biskupa i svih nositelja, podsjećamo kako je to sve započelo i predlažemo da pročitate članak don Srećka Vulovića ” Tko su bili starosjedioci Boke kotorske” o kojem piše i istaknuta članica  znanstvenog savjeta Zajednice bokeljskih Hrvata prof. dr.sc. Vande Babić Galić u stručnom članku „Kulturni život Boke i preporodna gibanja, Kolo, XVII, 2007:

“Najbolju sliku burnog i zanimljivog stoljeća, posebice u Boki kotorskoj, nalazimo u časopisu „Vienac“ iz 1891. u tekstu pod nazivom „Tko su bili starosjedioci Boke kotorske“, zanimljiv pregled bokokotorske povijesti, književnosti i kulturnih događanja, nastao iz pera don Srećka Vulovića, peraškog župnika, vrsnoga teologa, povjesničara i jezikoslovca. Vulović svomu prijatelju Bokelju u dalekoj Argentini odgovara na pitanja hrvatstva Boke i njezina pučanstva, i dodirujući čak i jezična pitanja, a nakon što je proučio »pomnjivo sve razprave, što su o tome bile tiskane«, došao je do zaključka da su »starosjedioci našeg rodnog mjesta, kao i cijele Boke,  bili čisto Hrvati“. Zaključak njegova rada možemo uzeti i kao opći zaključak o vremenu od ilirizma do kraja 19. stoljeća u kojem su Bokelji, unatoč lukavoj i snažnoj srpskoj agitaciji, ostali nedjeljiv dio Dalmacije, i unatoč neostvarenim težnjama za sjedinjenjem, održali “hrvatski osjećaj i dičili se slavnim hrvatskim imenom”.           

Stoga, svima onima koji se nečasno, zbog sitnih osobnih materijalnih ili drugih interesa, žele okoristiti na štetu ove Bokeljske svetinje, poručujemo: ‘povijest će Vam suditi’.”,  navedeno je u obraćanju Zajednice bokeljskih Hrvata.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.