Ministarstvo zdravstva Vilija Beroša ovih dana završava s procesom objedinjene javne nabave za ugradbeni materijal za ortopediju i ortopedske implantate te za ugradbeni materijal za potrebe traumatologije, a javne nabave vode se u ime svih zdravstvenih ustanova u Hrvatskoj. Od izvora dobro upoznatih s cijelim procesom, koji dolazi iz medicinskih krugova i ima višegodišnje iskustvo sa sličnim javnim nabavama, Nacional je doznao da su te dvije javne nabave postavljene tako da će se iz državnog proračuna za ove medicinske materijale izdvojiti četiri puta više novca nego što se to plaćalo prije pet godina. Naime, za potrebe ovih dviju nabava Ministarstvo zdravstva morat će izdvojiti čak oko 108 milijuna eura, što je puno više nego što je bilo planirano. Ministarstvo zdravstva tako će za potrebe objedinjene javne nabave za ugradbeni materijal za ortopediju i ortopedske implantate izdvojiti 74,8 milijuna eura, dok će za potrebe nabave za ugradbeni materijal za potrebe traumatologije izdvojiti dodatna 33 milijuna eura.

Osim što je sporna sama cijena koju će Ministarstvo zdravstva platiti za nabavu ovog medicinskog materijala, sporan je i način na koji su ljudi iz samog vrha Ministarstva zdravstva postavili uvjete natječaja te su time direktno pogodovali nekim tvrtkama koje su pristupile ovom javnom nadmetanju. Naime, Nacionalovi izvori tvrde da je u ovim nadmetanjima došlo do svojevrsnog kartelskog udruživanja pojedinih tvrtki koje se bave distribucijom medicinskog materijala te su one svojim ponudama digle cijenu ovih dviju nabava do neslućenih visina, odnosno do konačnih 108 milijuna eura. Da bi se stekao dojam koliko je ta cijena zapravo visoka, ljudi dobro upoznati sa situacijom u hrvatskom zdravstvu tvrde da 108 milijuna eura ukupno nisu potrošile sve bolnice u Hrvatskoj koje se bave ortopedijom i traumatologijom u proteklih osam godina, a sada se toliko novca plaća za razdoblje od samo dvije godine.

Ministar Vili Beroš hvalio se objedinjenom javnom nabavom kao uspješnim procesom koji će donijeti uštede u proračunu Ministarstva zdravstva, ali i svih zdravstvenih ustanova u Hrvatskoj koje su do sada samostalno provodile javne nabave. FOTO: Hrvoje Jelavic/PIXSELL

Kako bi cijeli postupak objedinjene javne nabave bio jasniji, treba napomenuti da uobičajeno naručitelj, u ovom slučaju Ministarstvo zdravstva, imenuje pojedine istaknute stručnjake u pojedinom području, u ovom slučaju iz područja ortopedije i traumatologije, koji potom sastavljanju dokumentaciju koja se tiče tehničkih karakteristika pojedinih grupa implantata koji su predmet javne nabave, a nakon toga se raspisuje javna nabava za sve zdravstvene ustanove u Hrvatskoj. U slučaju ove dvije javne nabave za ugradbeni materijal za ortopediju i ortopedske implantate, te za ugradbeni materijal za potrebe traumatologije, javna je nabava raspisana na razdoblje od dvije godine.

Zanimljivo je da je i prije bilo pokušaja provođenja objedinjenih javnih nabava, ali su, na primjer, posljednje dvije istovrsne javne nabave neslavno propale. Obje je proveo KBC Osijek, a prva se odnosila na ortopediju, pri čemu je natječaj za objedinjenu javnu nabavu objavljen u studenom 2015 godine, ali je odluka o njegovom poništenju donesena u srpnju 2017. godine. Iako je obrazloženje o poništenju poprilično dugačko i naizgled nejasno, javna je tajna kako je tadašnje Hrvatsko ortopedsko društvo nastojalo progurati implantate svog glavnog sponzora tvrtke Johnson & Johnson, ali ostali dobavljači su se pobunili te su ukazali da su cijene postignute na tadašnjoj objedinjenoj javnoj nabavi zapravo pune više nego što su ih tada nabavljale bolnice s pojedinačnom nabavom svake bolnice. Zbog tih se prigovora tadašnja uprava KBC-a Osijek povukla te je donijela rješenje o poništenju otvorenog postupka zajedničke javne nabave ugradbenog i potrošnog materijala za ortopediju. Za aktualnu objedinjenu javnu nabavu Ministarstva zdravstva posebno je zanimljivo da je tadašnja procijenjena vrijednost za dvogodišnji period iznosila blizu tadašnjih 136 milijuna kuna ili oko 18 milijuna eura. To bi značilo da je cijena ugradbenog i potrošnog materijala za ortopediju od 2017. do danas narasla s oko 18 milijuna eura na gotovo 75 milijuna eura ili više od četiri puta.

Postavlja se pitanje zašto je došlo do takvog rasta troškova i postoji li opravdanje za takav porast ukupnih troškova ugradbenih implantata kod ortopedskih zahvata. Osim toga, Nacionalovi izvori upozoravaju da bi zbog tako velikog rasta cijena u javnoj nabavi moglo doći i do situacije u kojoj će, primjerice, nakon takve objedinjene javne nabave buduća cijena prosječne totalne proteze kuka ili koljena biti u prosjeku gotovo dvostruko skuplja nego što je u sadašnjem trenutku, kada svaka bolnica pojedinačno nabavlja materijal putem pojedinačnih javnih nabava.

Jedan od glavnih problema ovog objedinjenog javnog nadmetanja naši izvore vide u tome što je Ministarstvo zdravstva natječajnu dokumentaciju podijelilo u velik broj grupa. Tako je za potrebe dvogodišnjeg tendera za nabavu ugradbenog materijala za ortopediju i ortopedske implantate za zdravstvene ustanove u Hrvatskoj natječajna dokumentacija podijeljena u čak 134 grupe. Naši izvori tvrde kako se radi o čistom pogodovanju, odnosno međusobnom dogovoru pojedinih ponuditelja, što je Zakonom o javnoj nabavi zabranjeno. Naime, prijavom velikog broja grupa, naručitelj, u ovom slučaju Ministarstvo zdravstva, omogućio je gotovo svim postojećim tvrtkama koje se bave dobavom implantata iz područja ortopedije, osobito velikim dobavljačima, da se jave na postojeći natječaj, pa se na kraju u većini od 134 grupe na kraju javio samo jedan ponuđač, a u rijetkim slučajevima po dva ponuđača za jednu grupu. Nacionalovi izvori tvrde i kako takvim ishodom mogu biti zadovoljni svi dobavljači jer nitko od njih nije dobio sve, ali su povisili cijenu i posljedično kompenzirali gubitak na broju isporučenih implantata.

Ministarstvo zdravstva ovih dana završava proces objedinjene javne nabave za ugradbeni materijal za ortopediju i ortopedske implantate te za ugradbeni materijal za potrebe traumatologije. FOTO: Zarko Basic/PIXSELL

Zanimljiv je slučaj iz onih grupa gdje su čak i pristigle po dvije ponude, ali se vrijednosti tih ponuda razlikuju u svega nekoliko eura, a te su ponude u pravilu gotovo uvijek istih ponuditelja. Izvori navode kako se iz Zapisnika o javnom otvaranju ponuda jasno vidi kako se na sve grupe natječaja javila tvrtka Pharmamed – Mado d.o.o., što postavlja sumnju u ozbiljne namjere da se zaista natječe, nego da se samo prijavom nastoji zamagliti situacija i pokušava se glumiti stvarna zainteresiranost.

Drugi slučaj su ponude ponuditelja Pharm-Lab i Pharmacia Laboratorij d.o.o. koje se praktički prate u svim grupama i razlikuju se u svega nekoliko eura pa tako, primjerice, vrijednost ponude za Grupu 28. tvrtke Pharm-Lab d.o.o. iznosi 4.261.000 eura, dok ponuda tvrtke Pharmacia Laboratorij d.o.o za istu grupu iznosi 4.261.706 eura, Isto je i kod grupa 20, 41, 112 i još nekoliko drugih gdje se ponude ova dva ponuditelja razlikuju u svega nekoliko stotina eura.

Za ministra Vilija Beroša sada su ključna pitanja kako će se cijena ove javne nabave odraziti na proračun Ministarstva zdravstva te kako će na mogući rebalans reagirati premijer Plenković. FOTO: Jurica Galoic/PIXSELL

Da to nije sve, svjedoči i druga objedinjena javna nabava implantata u području traumatologije koja je upravo u tijeku, a tiče se, u ovom slučaju, traumatološkog potrošnog materijala. Ukupna vrijednost traumatološkog tendera je oko 33 milijuna eura za dvogodišnji period. Dakle, sveukupno s ortopedijom koja iznosi 74.816.530 milijuna eura, nabavka ortopedskih i traumatoloških implantata za dvije godine iznosi oko 108 milijuna eura, a kao što smo već i napisali, toliko nisu potrošile sve hrvatske bolnice koje se bave ortopedijom i traumatologijom u proteklih osam godina.

Slično kao i u slučaju tendera za ortopedski materijal, i u slučaju nadmetanja za traumatološki materijal naručitelj je podijelio implantate u velik broj grupa, njih čak 15. Naši dobro upućeni izvori tvrde kako se u tim grupama praktički izmjenjuju iste vrste implantata, samo što se dodaju pojedine tehničke karakteristike koje su tipične za pojedinu vrstu implantata koju posjeduje uglavnom samo jedan dobavljač. Isti izvor tvrdi i kako je sve unaprijed dogovoreno, koju će pojedinu grupu dobiti koji dobavljač, odnosno tvrtka, jer su karakteristike napisane tako da se vidi da ju je napisao pojedini dobavljač. Navodi se i da je najveći dobitnik ovog tendera tvrtka Synthes jer će upravo ona dobiti najznačajniju grupu implantata u postojećem tenderu, one implantate koji su smješteni u Grupi 12, čija je vrijednost preko devet milijuna eura.

U cijelom ovom slučaju zanimljiva je i šutnja Ministarstva zdravstva, ali i svih relevantnih faktora, o cijelom procesu javnih nabava za ugradbeni materijal za ortopediju i ortopedske implantate, te za ugradbeni materijal za potrebe traumatologije. Nacional je od Ministarstva zdravstva zatražio očitovanje i pojašnjenje cijelog procesa te velikog rasta cijene medicinskog materijala za ortopediju i traumatologiju, ali nikakav odgovor nismo dobili. Jedino očitovanje koje je stiglo u redakciju Nacionala je ono iz Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, u kojem se kaže sljedeće:

„Javna nabava nije u nadležnosti Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO), te su za nabavu svih potrošnih i ugradbenih materijala nadležne same zdravstvene ustanove koje provode javnu nabavu, dok potpunu informaciju oko objedinjenih javnih nabava ima Ministarstvo zdravstva. HZZO plaća ugovorenu zdravstvenu uslugu, u ovom slučaju plaća ortopedske i traumatološke bolničke djelatnosti putem dijagnostičko terapijskog sustava (DTS) koji definira kompleksnost liječenja, a time i jedinstvenu cijenu za svako liječenje neovisno o pojedinačnoj cijeni medicinskog materijala. Stoga, HZZO ne posjeduje podatke o zasebnim troškovima ugradbenih materijala za ortopediju i traumatologiju.“

Kao što je poznato, uloga sustava javne nabave je postizanje učinkovite i transparentne nabave, osobito u javnim i državnim poduzećima, gdje se troše novci poreznih obveznika, a sve s ciljem dobivanja najbolje moguće ponude za uplaćen novac, a time i smanjenja troškova te svakako smanjenja mogućnosti korupcije kroz takav sustav nabave. U Ministarstvu zdravstva odlučili su napraviti korak dalje te su uz veliku pompu najavili uvođenje sustava objedinjene javne nabave putem kojeg bi Ministarstvo nabavljalo potrebne materijale za sve zdravstvene sustave u državi. Navedenu objedinjenu javnu nabavu su zazivali svi – od političara bilo kojih političkih stavova i usmjerenja, ekonomskih stručnjaka, rukovodećih djelatnika Ministarstva financija, gospodarstva, zdravstva, HZZO-a i ministra zdravstva Vilija Beroša do državnog tajnika u ministarstvu zdravstva Tomislava Dulibića. Baš je i ovaj zadnji od ministra Beroša dobio zadatak da preporodi objedinjenu javnu nabavu u hrvatskom zdravstvenom sustavu te je bilo obećano da će se upravo objedinjenom javnom nabavom postići željeni cilj, a to je učinkovito upravljanje sredstvima, odnosno prikupljenim novcima iz sustava doprinosa i poreza poreznih obveznika koji inače plaćaju jednu od najvećih stopa doprinosa u Europskoj uniji za potrebe zdravstva.

Iako ova objedinjena javna nadmetanja još nisu završena i postoji mogućnost za žalbe, sve je više izvjesno kako bi njihov ishod mogao pridonijeti znatnom porastu troškova ortopedskih i traumatoloških implantata. Problem je što su se ti isti implantati i do sada koristili u liječenju ortopedskih i traumatoloških pacijenata, ali po znatno nižim cijenama nego što će to biti slučaj nakon provedene objedinjene javne nabave. Naravno, još uvijek postoji mogućnost da netko u Ministarstvu zdravstva shvati da je ovakav rast cijena, uz sumnjive okolnosti načina na koji su pojedini ponuditelji pristupili javnoj nabavi, problematičan te da se javna nadmetanja ponište. Međutim, takav je rasplet teško očekivati s obzirom na to da se nitko nije žalio na ishod tendera i da Državnoj komisiji nitko nije podnio tužbu za kontrolu postupaka javne nabave.

Posljednji pokušaj objedinjene javne nabave ortopedskog materijala bio je 2017. godine, ali je tada KBC Osijek nakon velikog broja žalbi poništio cijelu nabavu, čija je vrijednost bila 18 milijuna eura. FOTO: Dubravka Petric/PIXSELL