Jedna od najoriginalnijih ruskih i sovjetskih pjesnikinja, Marina Cvetajeva, rođena je 8. listopada 1892. godine. Odrasla je u čuvenoj aristokratskoj porodici. Otac Ivan Vladimirovič Cvetajev bio je ugledni profesor Moskovskog univerziteta, poznati klasični filolog i povjesničar umjetnosti, osnivač Muzeja lijepih umjetnosti, a majka Marija Mejn Cvetajeva pijanistkinja njemačko-poljskog porijekla.

Njen otac je bio čovjek udaljen od obitelji, udubljen u svoje studije, cijeli život zaljubljen u svoju prvu ženu. Marinina majka Marija, a Ivanova druga žena, 1902. godine zarazila se tuberkulozom. Pošto se vjerovalo da promjena klime može izliječit opaku bolest, obitelj je dosta putovala po inozemstvu, sve do 1906. godine kada je majka umrla. Za vrijeme tih putovanja, Marina je uživala daleko od čvrstih ograničenja moskovskog buržujskog života, naučila je talijanski, francuski i njemački jezik. Cvetajeva je pohađala škole u Švicarskoj, Njemačkoj i Sorbonu u Parizu, a stihove je počela pisati još u ranom djetinjstvu.

Život nije poštedio Marinu Cvetajevu. Naime, njen suprug je upucan zbog sumnje da je politički špijun, trogodišnje dijete joj je umrlo od gladi u sirotištu, a njena petnaestogodišnja kćerka je streljana. Ostavši sama sa sinom, pokušala je naći posao, ali su je svi odbijali smatrajući da bi Cvetajeva mogla biti njemački špijun. Ne mogavši podnijeti poniženja, Marina Cvetajeva se objesila u ljeto 1941. godine.