IZLOŽBA – DIJALOG KAO DIJALOG ANTUNA MOTIKE I SUVREMENIH HRVATSKIH UMJETNIKA

U Gradskoj galeriji Pula postavljena je do 1. travnja izložba „Antun Motika u suvremenom kontekstu“, u organizaciji Zbirke umjetnina Grada Pule, Zbirke Antun Motika i Gradskog ureda za kulturu Pula. Ova izložba prva je u nizu serije izložbi koje su zamišljene kao dvostruke samostalne izložbe, odnosno kao dijalog između nasljeđa Antuna Motike i današnjih suvremenih hrvatskih umjetnika.

Prema inicijativi kustosice Branke Benčić, materijali iz gradske Zbirke Motika predviđeni su za buduće izložbene dijaloge drugih istaknutih suvremenih umjetnika, kao dugoročna povremena serija izložbi, odnosno malih „studija“ kojima se nastoji aktualizirati manje poznati i neistraženi opus eksperimenata Antuna Motike, sagledavajući ga u današnjem kontekstu.

Tako je prvi pozvani umjetnik koji je trebao stvarati dijalog s dijelom Motikinih radova na temu „Svjetlo i apstrakcija“, multimedijalni umjetnik mlađe generacije Davor Sanvincenti (1979.). Njegovo umjetničko djelovanje obuhvaća medije filma i videa, fotografije, svjetlosne i zvučne instalacije te audiovizualnih performansa. Dobitnik je više nagrada, među kojima su Radoslav Putar (2010.) za najboljeg mladog umjetnika do 35 godina te T-HT Nagrada u MSU-a Zagreb (2008.).

Kod Antuna Motike vrlo je važna tema tzv. čistog svjetla koja se u različitim medijima proteže kroz njegovo cijelo stvaralaštvo; od ranih slika intimističkog stila u kojima umjetnik tretira dnevno svjetlo prema postimpresionističkoj tradiciji, do kasnijih, poslijeratnih, luminokinetičkih eksperimenata u staklu i staklenoj skulpturi od puhanog muranskog stakla iz šezdesetih godina 20. stoljeća. „U kontekstu takvog nasljeđa – poetske bliskosti i povijesne udaljenosti, susreću se vizualni i filmski eksperimenti Davora Sanvincentija, svjetlosno slikarstvo i muzika svjetla Antuna Motike“, navodi u tekstu predgovora izložbe Branka Benčić. Ona smatra kako nam i danas kroz angažiranje starih i novih tehnologija, analognih i digitalnih medija i praksi, Sanvincenti može predstaviti i učiniti vidljivim niz novih mogućnosti projiciranih slika kakve je zamišljao i Motika. „Radovi Davora Sanvincentija koji nastaju u dijalogu s odabranim fragmentima Motikina opusa prevode neke ideje u drugi medij u tijeku tehnoloških promjena i inovacija, omogućavajući digitalne rekonstrukcije. Tragove Antuna Motike nalazimo u pigmentima i mrljama na staklima dijapozitiva, a njihova projekcija upućuje na organsku povezanost formi, dok kratki apstraktni eksperimentalni film ‘Disintegration within the magnetic loop’ istražuje materijalnost filma. Drugim medijem, ali razumljivim jezikom, prisutne ogrebotine i izgaranje trake bliske su Motikinim povećanjima, makro-prizorima organske materije, dok pripadajući light-box, poput herbarija, kao što je to radio Motika, između dva stakla konzervira filmsku traku“, pojašnjava kustosica Branka Benčić.

U razradi konteksta dijaloga izložbe, ali i važnog Motikina nasljeđa, Branka Benčić dobro zapaža kako se u svojim eksperimentima sa svjetlom Motika približava onome što je Laszlo Moholy Nagy, doajen europske apstrakcije s Bauhausa, isticao kao „kulturu svjetla“ u eksperimentima s fotografijom koja zapravo prerasta u slikarski medij. To možemo pratiti i kod Motike koji pokušava „izići“ iz slikarstva, a oslikati i vizualno elaborirati „osciliranje materije“. Motika je utjecao već ranije na čitav niz naših umjetnika organičke i lirske apstrakcije (Aleksandar Srnec, Mladen Pejaković), ali i eksperimentalnih fotografa (fotogramske slike Željka Jermana), no možda još uvijek nije dovoljno povezano njegovo djelovanje i kroz prizmu rane vrste enformela u hrvatskoj umjetnosti koja se opire klasičnoj dvodimenzionalnoj elaboraciji „spaljene materije“ na slikarskom platnu.

Stoga je ova izložbeno-studijska inicijativa mnogo više od zanimljive kustoske ideje i vidimo je kao važnu mogućnost zdravog umjetničkog istraživanja suvremenih hrvatskih umjetnika kroz dijalog s idejno i stilski još uvijek aktualnim i otvorenim opusom Antuna Motike.

Komentiraj

PREKOMATIJA DEBELJUH
Podijeli objavu
Prethodni članakBijela kuća brani Trumpovu zabranu, kritike iz republikanske stranke
Sljedeći članakDEMANTIJ IZ HRVATSKOG SABORA Zastupnik Pernar nekoliko je puta ulazio i izlazio iz zgrade
Iva Körbler (Zagreb, 1973), povjesničarka umjetnosti, nezavisna kustosica i urednica Diplomirala povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Osnovnu i srednju muzičku školu „Elly Bašić“ pohađala i završila u Zagrebu. Od 1995. objavljuje tekstove, kritike, intervjue i eseje o modernoj i suvremenoj umjetnosti i arhitekturi u stručnim časopisima i novinama. Od 2001.-2009. urednica za likovnu umjetnost i arhitekturu u časopisu „Vijenac“. Bila je pomoćna suradnica za likovnu umjetnost, arhitekturu i glazbu na „Hrvatskom enciklopedijskom rječniku“ (Novi liber, 2002). Suradnica je Nacionala od 2003.-2007. te od prosinca 2014.