Toaletni papir potencijalni je izvor kemikalije PFAS, vječnog zagađivača otpadnih voda i tla

Autor:

16.03.2020., Zagreb - U trgovinama WC papira ne nedostaje. Photo: Davorin Visnjic/PIXSELL

Photo: Davorin Visnjic/PIXSELL

Toaletni papir neočekivan je “i potencijalno velik” izvor kemikalija PFAS, koje nazivaju i “vječnim zagađivačima” štetnima po ljudsko zdravlje i koje ulaze u otpadne vode i tlo, pokazuje studija.

Perfluoralkilne i polifluoralkilne tvari (PFAS) velika su skupina tisuća sintetičkih kemikalija stvaranih od 40-ih godina, a naziv “vječne” dobile su zato što je njihov životni ciklus jako, jako dug.

Prisutne su u brojnim predmetima svakodnevnog života (kozmetici, nepropusnoj odjeći, kuhinjskom priboru koji sprječava prianjanje…) a povezuju se s više tipova raka, kardiovaskularnih bolesti, tegoba s plodnošću i poremećaja ponašanja u djece.

Znanstvenici koji su proveli studiju objavljenu u srijedu u časopisu Environmental Science & Technology Letters, prikupili su od studenoga 2021. i kolovoza 2022. role toaletnog papira koje se prodaju u Sjevernoj Americi, Latinskoj Americi, Africi i zapadnoj Europi. Prikupili su i uzorke otpadnih voda iz stanica za pročišćavanje voda u Sjedinjenim Državama.

Otkrili su prisutnost “fosfata diPAP (Polyfuoroalkyl Phosphoric Acid Diesters), spojeva koji se mogu pretvoriti u stabilnije PFAS kao što je potencijalno kancerogena perfluoroktanoična kiselina (upotrebljava se u proizvodnji teflona).

Ovo otkriće PFAS-a u higijenskom papiru može se tumačiti činjenicom da neki proizvođači dodaju kemijske tvari pri preradi drva u papirnu kašu, a tragovi tih kemijskih tvari ostaju u finalnom proizvodu.

I reciklirani toaletni papir može također biti proizveden iz vlakana koja potječu iz materijala koji sadrže PFAS, navodi studija.

Mjerenja su zatim bila uspoređena s podacima iz drugih studija o PFAS-u u otpadnim vodama i s podacima o korištenju toaletnog papira po stanovniku u više zemalja.

Studija pokazuje da iz toaletnog papira dolazi oko 4 posto diPAP-a otkrivenog u Sjedinjenim Državama i Kanadi, oko 35 posto diPAP-a pronađenog u otpadnim vodama u Švedskoj te do 89 posto u Francuskoj.

Razlike od zemlje do zemlje, a posebno u Sjevernoj Americi proizlaze iz činjenice da drugi kemijski proizvodi kao što su kozmetika, tekstil te ambalaža za prehrambene proizvode čine udio u PFAS-u u otpadnim vodama.

Znanstvenici ističu da je “bitno” smanjiti njihovu prisutnost u otpadnim vodama koje se “često ponovno koriste za navodnjavanje” zbog čega su PFAS -u dugoročnoizloženi ljudi i okoliš.

Europska agencija za kemijske proizvode (ECHA), kojoj se obratilo pet zemalja članica Europske unije sredinom siječnja, treba odlučiti da se PFAS zabrani do 2026. godine.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.