Tko su nogometni prvaci koji su novac uložili u proizvodnju vina

Kako su se približavali nogometnoj mirovini, nekoliko najboljih svjetskih igrača, osvajača svjetskih prvenstava, odlučilo je uložiti novac u vinski biznis. Uspjeh nije izostao

ANDRES INIESTA

Iako ima 37 godina, Andres Iniesta još uvijek profesionalno igra nogomet. Nije to više nekadašnja razina, kada je s Barcelonom osvajao španjolsko prvenstvo i Ligu prvaka, a s reprezentacijom bio europski i svjetski prvak. Prije četiri godine preselio se u Japan gdje igra za Vissel Kobe, ali još uvijek se rado vraća u Fuentealbillu, mjestašce od dvije tisuće stanovnika koje se nalazi u regiji Castilla-La Mancha. Tu je rođen, tu je prvi put udario loptu, a danas se tu nalazi njegov vinski biznis pod nazivom Bodega Iniesta. Obiteljsku vinariju je u devedesetima otvorio njegov otac José Antonio. Ništa čudno, u Fuentealbilli većina mještana ima svoju vinariju i to im je glavni izvor prihoda.

Međutim, ozbiljna proizvodnja vina započela je 2010., iste godine kada je Španjolska postala svjetski prvak zahvaljujući Iniestinom golu u 116. minuti, u produžecima finala protiv Nizozemske. Iniesta je tada uložio devet milijuna eura u novu vinariju s planom proizvodnje 700 tisuća boca godišnje. Deset godina kasnije, u povodu te obljetnice, na tržište su izbacili vino pod nazivom Minuto 116. Iako je bio u Japanu, Iniesta je aktivno sudjelovao u marketinškom dijelu posla promovirajući i vino i vinariju. Njegovi vinogradi protežu se na više od 200 hektara s različitim sortama. Lokalnima kao što su macabeo, bobal i graciano, ali i onima međunarodno poznatima kao što su chardonnay, petit verdot i sauvignon blanc. Osim crnog vina Minuto 116, njegov zaštitni znak su vina Corazón Loco i Finca el Carril. U prvu skupinu spadaju mlada vina i pjenušci, dok vina iz druge skupine imaju oznaku zaštićenog podrijetla.

Iniesta je 2010. uložio devet milijuna eura u novu vinariju s planom proizvodnje 700 tisuća boca godišnje. Sada proizvode 1,2 milijuna boca

„Moja vina odraz su onog što jesam, a to je visoka razina kvalitete dobivena napornim radom, znanjem i podrškom obitelji“, izjavio je svojedobno Iniesta. Nakon pet godina plan je premašen, tada su proizvodili milijun boca godišnje da bi 2016. godine počeli s proizvodnjom pjenušaca. I tada kao i sada njegova vina prodaju se u maloprodaji po cijeni od osam do 20 eura za bocu. Neka od njegovih vina mogu se naći u Hrvatskoj, a Minuto 116 je najjeftinije, samo 30 kuna.

Jose Ramon Cuenca Jara, jedan od čelnika njegove vinarije, izjavio je da Iniesta tako želi podržati regiju u kojoj je rođen: „Da je želio zarađivati, mogao je kupiti vinariju u Rioji, poznatoj vinskoj regiji. Zato ga lokalno stanovništvo jako cijeni.“ Sada proizvode 1,2 milijuna boca godišnje. Zanimljivo, 2018. godine kineski klub Chongqing Dangdai Lifan nudio mu je trogodišnji ugovor po kojem bi zarađivao 27 milijuna dolara godišnje te bi kupili šest milijuna boca iz njegove vinarije po cijeni od šest eura po boci. Iniesta nije prihvatio tu ponudu, već je prihvatio ponudu japanskog kluba koji ga plaća 30 milijuna dolara godišnje i također se obvezao kupiti nekoliko milijuna boca njegova vina.

Andres Iniesta naslijedio je obiteljsku vinariju koju je u devedesetima otvorio njegov otac u Fuentealbilli, mjestašcu u kojem je slavni španjolski nogometaš rođen. FOTO: Twitter

 

ANDREA PIRLO

Godine 2006. Pirlo je bio vođa talijanske reprezentacije koja je osvojila svjetsko prvenstvo pobijedivši u finalu Francusku. Godinu dana kasnije odlučio se posvetiti svojoj drugoj najvećoj ljubavi, a to je proizvodnja vina. Kupio je Pratum Coller, malu vinariju južno od svog rodnog grada Brescie u regiji Lombardija. Vinarija raspolaže s 15 hektara vinograda. Nije to bila njegova samostalna odluka, već obiteljska, jer je njegov otac Luigi zaljubljenik u vina iako mu to nije bio primarni biznis. Luigi je 1981. godine ušao u posao sa željezom te je pokrenuo čeličanu ELG Steel koja je bila iznimno uspješna. Čim je Andrea Pirlo kupio vinariju, Luigi Pirlo preuzeo je aktivnu ulogu u njezinu vođenju. Kao ljubitelji prirodnih vina članovi obitelj Pirlo odlučili su se za organske vinograde. I majka je imala ulogu u toj priči, Pirlo je kazao da je kao klinac s majkom pio vino u koje mu je ona dodavala vodu. Bevanda, zar ne?

Deset godina kasnije, 2017., Pirlo je prestao igrati nogomet kako bi se posvetio svojoj vinariji. Godišnje proizvodi gotovo 25 tisuća boca, po trećinu bijelih, crnih i rose vina, sva su vina prirodna. Cijene se kreću od 12 do 25 eura za bocu. Prvo vino koje je izbacio na tržište bilo je rose pod nazivom Eos, slijedilo je bijelo vino Nitor te crna Redeo i Arduo, ali i slatko vino pod nazivom Monos. Kasnije se ponuda proširila te od 2019. vinarija Pratum Coller proizvodi i pjenušce. Ako tražite nešto posebno iz njegove vinarije, obratite pažnju na Pratum Coller Arduo Rosso Riserva 2009.

Andrea Pirlo osvojio je s Italijom 2006. svjetsko prvenstvo da bi nakon toga kupio vinariju Pratum Coller smještenu u blizini svog rodnog grada Brescie. FOTO: GuliverImage

 

ANDREA BARZAGLI

Andrea Barzagli također je bio, kao i Pirlo, član talijanske reprezentacije iz 2006. U najvećem dijelu svoje karijere igrao je za Juventus, ali njegovi su korijeni u Toskani jer je odrastao u Firenzi. Nakon što je 2019. godine okončao nogometnu karijeru znao je čime će se baviti jer je već uložio novac u jednu vinariju. Na samom jugu Italije, u mjestašcu Faro na granici sa Sicilijom, investirao je novac u vinariju Le Casematte koju je kupio s prijateljem Gianfrancom Sabatinom, računovođom kojem su vina strast. Naime, kao računovođa Sabatino je u ljeto 2008. došao provesti stečajni postupak nad vinarijom, ali se zaljubio u nju i odlučio je otkupiti. Nazvao je Barzaglija i predložio mu da zajedno uđu u taj posao. „Gianfranco me nazvao i rekao mi ‘Našao sam prekrasno imanje s nekim kazamatima koji su ostali iz Drugog svjetskog rata. Želiš li poći sa mnom pogledati imanje? Na rasprodaji je.’ Otišli smo zajedno i odmah nas je pogodila ova parcela, uzvišenje iznad Messinskog tjesnaca s pogledom na Reggio Calabriju i dalje. More ispod. Toga dana puhao je povjetarac. Nismo dvojili ni trenutka, pregovori su trajali 10 minuta i imanje je postalo naše“, izjavio je Barzagli koji je priznao da su vinarija i vinogradi tada bili u lošem stanju. Prvih nekoliko godina vraćali su vinariju u normalno stanje da bi 2015. ušili u novu investiciju, renovirali i proširili vinariju kao što su proširili i vinograde. Njihovi vinogradi sada se protežu na 14 hektara i nalaze se na 500 metara iznad razine mora. Godišnje proizvode 50 tisuća boca podijeljenih na pet etiketa, a to su crna Faro DOC, Nanuci i Peloro Rosso, roze Rosematte i bijelo Peloro. To je ono što je Barzagli i htio, nije ciljao na pola milijuna boca godišnje, želio je, kako je rekao, malu i lijepu vinariju.

Boca vina Pomerol iz Château La Connivence, bivšeg nogometaša Johana Micouda, prodaje se za 150 eura, a enolozi tvrde da je riječ o vrhunskom vinu

Prvi cilj bio im je oživjeti Faro DOC, poznato lokalno vino. Da su u tome uspjeli pokazalo se 2019. godine, kada je njihov Faro DOC iz 2017. u najpoznatijem talijanskom vinskom vodiču Gambero Rosso ocijenjen s tri čaše (Tre Bicchieri), što je značilo da spada među najbolja talijanska vina. „Nikada nisam želio da se Casematte probije kao vina Andree Barzaglija, već kao vina visoke razine, konkurentna, dobro napravljena, izražajna vina“, izjavio je poznati bivši nogometaš čija se vina prodaju po cijeni od 15 do 30 eura.

JOHAN MICOUD

Obitelj Aléxandrea de Malet Roqueforta vlasnik je Château La Gaffelière, vinarije iz St. Emiliona. No on je tražio nešto svoje te je našao neveliki posjed od 1,45 hektara na apelaciji Pomerol u Bordeauxu te ga kupio s dvojicom nogometaša. Johan Micoud bio je 1999. francuski prvak s Bordeauxom, Matthieu Chalmé je u tome uspio 10 godina kasnije. Kada igraš za Bordeaux povezan si s vinom te su njih trojica na toj lokaciji podigli Château La Connivence. „Budući da sam s 23 godine postao nogometaš Bordeauxa, bio sam prisiljen zainteresirati se za enologiju. Porijeklom sam iz Vallaurisa, moj djed je bio trgovac vinom. Imao je impresivan podrum i sjećam se da je svake nedjelje otvarao jako veliku bocu. Kad sam bio dijete, tjerao me da ga kušam. Dakle, kada se pojavila ideja o kupnji vinograda u Pomerolu, nisam dvojio ni sekunde“, opisao je Micoud koji je 2008. okončao nogometnu karijeru i započeo vinsku.

Johan Micoud (desno) i Matthieu Chalmé bili su igrači francuskog Bordeauxa, a kako su živjeli u slavnoj vinskoj regiji, kupnja vinograda i pokretanje vinarije činili su im se sasvim logičnim potezom. FOTO: GuliverImage

Od obitelji Lagrave (Château Les Templiers) na šljunkovitom i glinenom tlu, nedaleko od Mazeyresa, kupili su prekrasan komad zemlje. Cijena? Alexandre de Malet Roquefort rekao je da se cijene mijenjaju iz godine u godinu te da se cijena jednog hektara na tom području kreće između 800 tisuća i milijun eura. Dvojili su kako da nazovu Château, a onda ih je Ana, supruga Johana Micouda, natjerala da se slože s imenom La Connivence. Angažirali su enologa Stéphana Derenoncourta, a toliko su bili uzbuđeni prvom berbom 2008. godine da su i Chalmé i Micoud uzeli škare za obrezivanje i sudjelovali u berbi.

Prvo vino Pomerol iz Château La Connivence našlo se na tržištu 2009. godine, kupaža 85 posto merlota i 15 posto cabernet franca. S obzirom na mali vinograd, godišnje su izbacivali 2500 boca. Cijena jedne boce kreće se oko 150 eura, a od početka su enolozi tvrdili da se radi o vrhunskom vinu. Ubrzo je slijedilo još jedno vino, La Belle Connivence, kupaža merlota (70 posto) i cabernet franca (30 posto), a cijena boce je 55 eura. Deset godina kasnije proizvodnja se povećala na nešto više od četiri tisuće boca godišnje. Ujedno, deset godina kasnije Chalmé je izašao iz suvlasništva te vinarije.

Komentiraj