Suri orao, gačac i bijela roda konkuriraju za Pticu godine 2024., a nominirala ih je Ornitološka zajednica, uz inicijativu udruge Biom iz Zagreba i Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode iz Osijeka. 

“Sudjelovanje u izboru otvoreno je javnosti i zahvaljujući tome svi kojima je stalo do dobrobiti ptica, njihovih staništa i očuvanja bioraznolikosti u Hrvatskoj imaju priliku dati svoj glas za Pticu godine 2024. Izbor se odvija putem web stranice Bioma i otvoren je do 22. studenoga”, istaknuli su u priopćenju.

Suri orao je istinski simbol divljine, a možemo ga naći na čak četiri kontinenta – Africi, Aziji, Europi i Sjevernoj Americi. Vrhunski je grabežljivac, a kako bi na raspolaganju imao dovoljnu količinu hrane pojedini parovi imaju velike teritorije, katkad i više desetaka kilometara četvornih. Uz prijetnje krivolova, trovanja olovom zbog korištenja olovne municije u lovu i drugih oblika trovanja, gubitak staništa najviše prijeti toj vrsti jer otvorene površine bez šume na kakvim ta vrsta lovi postupno nestaju. Sve je veći i pritisak postavljanja obnovljivih izvora energije u područje rasprostranjenja te vrste, odnosno u područje primorskog i gorskog dijela Hrvatske.

Među naše zamjetljivije, graktavije susjede spada gačac. Radi se o vrsti iz porodice vrana koju prepoznajemo po perju posve crne boje s ljubičasto-plavim odsjajem te ušiljenom, sivom kljunu. Poput svojih srodnika ističe se iznimnom inteligencijom, složenim društvenim odnosima te sposobnošću prijenosa znanja i iskustva svojem pomlatku. Društvena je, no iznenađujuće plaha ptica. Gačaca je sve manje, njihov status ugroženosti se u posljednjih pet godina promijenio s “najmanje zabrinjavajuće” na “gotovo ugroženu” vrstu. Nužno je stoga strateški pristupiti suživotu s gačcima, oblikovati gradski prostor kako bi se smanjili sukobi s građanima te raditi na osiguravanju i zaštiti mjesta za gniježđenje podalje od ljudskih naselja.

Bijela roda je jedna od najpoznatijih naših ptica gnjezdarica selica jer je veličinom i izgledom jedinstvena, i jer svoja velika gnijezda radi na krovištima i električnim stupovima u naseljima. Mjesto gniježđenja je usko povezano sa staništima za ishranu jer se hrani na vlažnim livadama i pašnjacima, poljoprivrednim površinama i plitkim močvarama. Unatoč tome, u nas gnijezdi samo u sjevernim, nizinskim dijelovima. Upotreba pesticida i intenzifikacija poljoprivrede, koje dovode do nestanka staništa i njenog plijena, predstavljaju glavni uzrok ugrožavanja gnijezdeće populacije, dok je krivolov duž seobenog puta, osobito na Bliskom Istoku, jedan od glavnih negativnih faktora tijekom seobe. Tijekom 2024. provodit će se pan-Europski cenzus gnijezdeće populacije te vrste, koji se održava svakih 10 godina. Prije 10 godina u Hrvatskoj je gnijezdio 1.741 par bijelih roda te se gnijezdeća populacija smatra stabilna.