‘SUPRUGA MINISTRA ĆORIĆA povezuje Ministarstvo s lobističkom udrugom u unosnom poslu poticanja investicija’

MAJA POKROVAC direktorica je udruženja OIEH, čiji su članovi sudjelovali u kreiranju premijskog modela poticanja investicija u obnovljive izvore energije, a istovremeno i predsjednica Hrvatskog društva lobista u kojem je potpredsjednica Dubravka Sinčić Ćorić

Hrvatska bi tijekom ove godine trebala prihvatiti premijski model poticanja investicija u obnovljive izvore energije, no javnosti je ostala skrivena činjenica da su pravila funkcioniranja tog modela u najmanju ruku jednim dijelom prema vlastitim interesima i potrebama skrojili sami predstavnici investitora zainteresiranih za ulaganja u projekte izgradnje objekata za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora. Ako je vjerovati dobro upućenim izvorima iz energetskih krugova, Ministarstvo zaštite okoliša i energetike je, unatoč protivljenju dijela energetskog sektora koji se ne slaže s takvim modelom, prepustilo izradu premijskog modela predstavnicima developera (tvrtki zainteresiranih za ulaganje u OIE), svjesno da u vlastitim redovima ne posjeduje dovoljno znanja ni iskustva u području obnovljivih izvora, a developeri su iskoristili priliku i sami sebi propisali uvjete sufinanciranja projekata obnovljivih izvora u narednim godinama. Prihvaćajući model koji se, prema tvrdnjama iskusnih energetičara u većini Europe već napušta kao nepotreban, developeri su izradili premijski sustav koji će im u narednim godinama osigurati interes banaka za njihove projekte, a istovremeno su kroz njega osigurali da im se u slučaju nepovoljnih cijena energije na tržištu eventualni gubici u proizvodnji energije pokrivaju iz džepova potrošača, i to kroz naknadu za poticanje proizvodnje iz obnovljivih izvora koja je i u ovom trenutku dio svakog računa za potrošenu električnu energiju. Drugim riječima, potrošači električne energije i dalje će novcem podupirati povlaštene proizvođače energije iz obnovljivih izvora. Međutim, ministra Tomislava Ćorića neki su Nacionalovi izvori skloni prozvati za sukob interesa jer je Maja Pokrovac, direktorica lobističkog udruženja Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH), čiji su članovi direktno sudjelovali u kreiranju premijskog modela, istovremeno i predsjednica Hrvatskog društva lobista (HDL), u kojem funkciju potpredsjednice obnaša Dubravka Sinčić Ćorić s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Osim što je bliska suradnica Maje Pokrovac, Dubravka Sinčić Ćorić je i supruga ministra Tomislava Ćorića te je, tvrde dobro obaviješteni izvori, bila spona između Ministarstva zaštite okoliša i energetike i OIEH-a koja je članovima interesnog udruženja olakšala ulazak u radnu skupinu za kreiranje premijskog modela.

Prema tvrdnjama Nacionalova dobro upućenog izvora iz stručnih krugova, Ministarstvo zaštite okoliša i energetike dopustilo je da grupica zainteresiranih investitora uđe u radnu skupinu za razradu premijskog modela i tako direktno utječe na njegovo kreiranje po svojoj mjeri i svojim interesima. „Ministarstvo zaštite okoliša i energetike odgovorno je za energetsku politiku u Hrvatskoj. Zbog čega se onda u njihov posao miješaju predstavnici tvrtki i raznih lobističkih udruženja koja politiku premija kroje po vlastitim željama i onako kako to njima odgovara?“ pita se Nacionalov izvor koji nam je potvrdio da su u kreiranje modela aktivno bili uključeni i predstavnici tvrtki okupljenih u interesnoj lobističkoj udruzi OIEH.

Upitali smo stoga Ministarstvo zaštite okoliša i energetike i Dubravku Sinčić Ćorić ima li mjesta sumnji u sukob interesa. Iz Ministarstva su tek kratko odgovorili kako „nema sukoba interesa“, no svoju tvrdnju nisu argumentirali. Dubravka Sinčić Ćorić na naše se pitanje oglušila.

Maja Pokrovac je, gostujući početkom prošloga tjedna u emisiji ‘’Studio 4’’ HTV-a, najavila aktivaciju premijskog modela na hrvatskom tržištu električne energije: „Tijekom siječnja će model ići u e-savjetovanje, a do ljeta očekujemo prvi natječaj za prijavu projekata iz OIE“. Iz toga se dade zaključiti da je direktorica OIEH-a vrlo dobro upućena u dinamiku dovršetka razrade modela, kao netko tko je očito direktno sudjelovao u pripremama temelja za model, za koji ona tvrdi da će „proizvođače u pojedinim vrstama obnovljivih izvora energije konačno dovesti na tržišne osnove“. Na Nacionalovo pitanje je li udruženje konzultirano prilikom izrade premijskog modela, Maja Pokrovac je odgovorila potvrdno. „Da, surađivali smo na razradi modela davanjem ulaznih parametara, stvarnih tržišnih cijena opreme, radova i ostalih investicijskih troškova. S obzirom na to da se radi o tržišnom proizvodu, naše iskustvo i poznavanje ovog segmenta doprinijelo je izradi dinamičkog plana. Kako OIEH predstavlja 80 posto realiziranih megavata u obnovljivim izvorima u Hrvatskoj u zadnjih 15 godina, ima stručna znanja i iskustvo stečeno na projektima svih vrsta OIE-a, a pružili smo i podatke o planiranim ulaganjima u ovaj sektor. Surađujući s europskim organizacijama za OIE pripremali smo se za razradu premijskog modela provodeći široki proces savjetovanja i uspoređujući modele u drugim zemljama EU-a“, naglasila je Maja Pokrovac.

‘Premijski je model stvar prošlosti u većini zemalja Europske unije jer su cijene energije iz većine obnovljivih izvora, posebno iz Sunca i vjetra, dosegle komercijalnu razinu’, kaže energetski stručnjak Goran Granić

Temelji sustava premijskog modela regulirani su Uredbom o poticanju proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i visokoučinkovitih kogeneracija koja je donesena još u prosincu 2018. i kojom se regulira uvođenje premijskog sustava koji bi trebao zamijeniti sve donedavno aktivni poticani model (tzv. feed-in) sufinanciranja proizvodnje energije iz obnovljivih izvora.

Sustav poticaja posve je napušten 2015. i od tada u Hrvatskoj ne postoji razvijen model podrške ulaganjima u obnovljive izvore energije pa je veliki broj projekata OIE-a u posljednjih nekoliko godina napušten ili se od njih odustalo jer investitori u te projekte nisu bili zainteresirani za ulaganja u kojima nisu mogli ostvariti poticajna sredstva iz državnog proračuna.

Premijski model koji bi trebao biti prihvaćen u narednim mjesecima zamišljen je tako da Hrvatski operator tržišta energije (HROTE) jednom mjesečno izračunava i objavljuje referentnu vrijednost električne energije proizvedene iz OIE-a (prosječno izračunata vrijednost energije proizvedene iz vjetra, Sunca, biomase, geotermalna, bioplina, hibridnih i kogeneracijskih postrojenja po kilovatsatu – kWh)) i referentnu tržišnu cijenu energije (cijenu koju ta energija postiže na slobodnom tržištu, također po kWh). Obje te cijene – referentna vrijednost energije i tržišna vrijednost – izračunavaju se temeljem ranije spomenute Uredbe.

Premija koju može ostvariti investitor, odnosno povlašteni proizvođač energije iz OIE-a jest varijabilni dio koji će ovisiti o tržišnoj cijeni energije, odnosno što je tržišna cijena energije viša, to će premija biti niža. No kada je tržišna cijena energije manja od referentne vrijednosti, odnosno troška proizvodnje energije, iznos premije raste. Premija u tom slučaju služi da povlaštenom proizvođaču nadoknadi gubitak koji nastane razlikom između troška proizvodnje energije i cijene koju ta energija postigne na tržištu. Krajnji je cilj postići da tržišna cijena energije proizvedene iz OIE-a premaši trošak proizvodnje jer u tom trenutku premija više nije potrebna i proizvođač ubire profit iz prodaje energije na tržištu.

Drugim riječima, to je natječajni model u kojem će država, odnosno HROTE, postaviti referentnu cijenu energije proizvedene iz OIE-a i ako je tržišna cijena električne energije niža, u tom međuprostoru provodit će se natječaji na kojima će zainteresirani investitori nuditi svoju cijenu energije, a onaj s najnižom ponuđenom cijenom energije dobit će ugovor na 12 godina. HROTE će na natječaju koji će se provoditi jednom godišnje, regulirati uvjete za dodjelu tržišne premije za obnovljive izvore i natječaj za poticanje proizvodnje zajamčenom cijenom prema raspoloživim kvotama, u kojem će se precizno definirati maksimalna priključna snaga za svaki od obnovljivih izvora s obzirom na kvote za kalendarsku godinu u kojoj se provodi natječaj te maksimalne referentne vrijednosti cijene proizvedenog megavatsata energije za pojedine grupe postrojenja. Na natječaj će se moći javiti svi investitori sa svojim projektima izgradnje postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora.

No Nacionalov izvor tvrdi kako je odluka da HROTE određuje referentna vrijednost električne energije u stvarnosti vrlo licemjerna.

„To je vrlo osjetljiva odluka jer direktno utječe na priliv ili pak odljev financijskih sredstava od građana ka investitorima, a da HERA kao regulator energetskog tržišta nema nikakvu ulogu kontrolora u cijelom procesu.“

Izvor podsjeća da će se premije povlaštenim proizvođačima isplaćivati iz novca koji se namakne dodatnim iznosom na cijenu električne energije koju plaćaju svi potrošači u Hrvatskoj. Na pitanje mogu li lobisti OIEH-a pritiscima na HROTE isposlovati višu referentnu cijenu proizvodnje energije iz obnovljivih izvora kako bi utjecali na značajniju razliku između referentne cijene i tržišne cijene – unatoč činjenici da spomenuta Uredba iz 2018. propisuje parametre po kojima se izračunava referentna cijena – naš je izvor nakon dulje pauze tek kratko kazao: „Iskreno se nadam da ne mogu!“. Upozorio je kako postoji realna opasnost da izračuni referentnih cijena budu podložni pritiscima i manipulacijama raznih lobista i proizvođača energije iz OIE-a.

Aljoša Pleić iz hrvatske podružnice španjolske tvrtke Acciona Energija, jedan od predstavnika investitora u projekte obnovljivih izvora i član udruženja OIEH-a, u dugom telefonskom razgovoru potvrdio nam je da je on s nekolicinom kolega iz udruženja sudjelovao u kreiranju premijskog modela.

„Mnogi od nas iz udruženja OIEH-a stalno komuniciramo s predstavnicima Ministarstva zaštite okoliša i energetike pa smo prošle godine odlučili sjesti i stvoriti održivi premijski model. U Ministarstvu su konačno shvatili da je ovo održivi model koji ima budućnost.“

Pleić je objasnio kako su se na tom poslu okupili predstavnici HROTE-a, Uprave za energetiku Ministarstva zaštite okoliša i energetike i članovi udruženja OIEH-a koji po njegovim riječima drže više od 80 posto projekata OIEH-a. On tvrdi da je premijski model u glavnim crtama definiran još u Zakonu o obnovljivim izvorima iz 2016. i da bi trebao poslužiti kao tranzicijski model prema slobodnom tržištu, u kojem će se cijena energije iz obnovljivih izvora izjednačiti s onom proizvedenom iz klasičnih fosilnih goriva i gdje premija kao svojevrsna zaštitna mjera za investitore u OIE neće biti potrebna.

Ključna je razlika pritom, kaže Pleić, da u premijski model više ne mogu ući loši projekti koji su unaprijed dobili poticaje, a nikada neće biti realizirani, što se događalo s ranijim poticanim modelom, već isključivo kvalitetno pripremljeni projekti koji su na putu do realizacije ili pak već realizirani projekti koji ostvaruju proizvodnju. Volumen natječaja je uvijek manji od volumena projekata koji su u tom trenutku spremni za natječaj čime se ostvaruje cilj – javno i transparentno nadmetanje, objasnio je. „Ja ne mogu dobiti premiju ako ne isporučim energiju u sustav“. upozorio je Pleić i dodao kako sustav natječaja u okviru modela treba osigurati da ugovore o proizvodnji dobiju oni proizvođači koji će ponuditi nižu proizvodnu cijenu, a ona će ovisiti o kvaliteti projekta.

‘U udruženju OIEH stalno komuniciramo s predstavnicima Ministarstva zaštite okoliša i energetike pa smo prošle godine odlučili sjesti i stvoriti održivi premijski model’, kaže Aljoša Pleić

Pleić tvrdi kako njihova namjera nije bila da novim modelom dodatno opterete račune potrošača jer to, kaže, nikome nije u interesu. Uz to, upozorio je, prve bi se premije – bude li za njima potreba – trebale isplatiti tek 2023., nakon što se do tada oslobodi značajna količina sredstava kojima su se po prijašnjem poticanom modelu sufinancirali dosadašnji projekti obnovljivih izvora, a čiji ugovori ističu u naredne tri godine. On kaže:

„Drugim riječima, na tako oslobođena mjesta ulazit će novi projekti pa će se dosadašnja naknada za poticanje proizvodnje iz obnovljivih izvora koja u ovom trenutku iznosi 10 lipa po kilovatsatu potrošene energije, pretočiti u premiju, a da računi za električnu energiju krajnjim potrošačima neće biti mijenjani.“

Goran Granić, iskusni domaći energetičar i donedavni ravnatelj Energetskog instituta Hrvoje Požar, ne slaže se s tim tvrdnjama.

„I ja i većina mojih bivših kolega u EIHP-u smatramo da je to loš pravac. Taj je model stvar prošlosti u većini zemalja Europske unije jer su cijene energije iz većine obnovljivih izvora, posebno iz Sunca i vjetra, dosegle komercijalnu razinu, odnosno razinu cijena energije proizvedene iz klasičnih fosilnih goriva poput plina ili ugljena. Nema nikakve potrebe davati novac građana za sufinanciranje projekata OIE-a. Ili, jednostavnije kazano, više nije potrebno dodavanjem premija pretvarati obnovljive izvore u komercijalne projekte. Dapače, treba težiti da cijena energije bude takva da obnovljivi izvori budu komercijalni, ali i ukinuti bilo kakve naknade za obnovljive izvore energije.“

Dodao je kako se i on i cijeli EIHP zalažu za reformu sustava sufinanciranja projekata obnovljivih izvora energije i kompletne porezne politike kako građani ne bi plaćali energiju, a posebno onu proizvedenu iz obnovljivih izvora, više nego što je to potrebno. Predlažu da se ide prema osnivanju fonda rizika kao svojevrsnog prijelaznog modela kojim bi se premostilo međurazdoblje u kojem će banke kao većinski financijeri projekata izgradnje obnovljivih izvora energije dobiti sigurnost za svoja ulaganja, odnosno takvi bi fondovi osigurali bankabilnost projekata OIE-a. Bez kompletne revizije načina financiranja projekata obnovljivih izvora energije, kaže Granić, neće biti moguće provesti Europski zeleni plan, paket mjera koji bi građanima i poduzećima u Europi trebao omogućiti koristi od održive zelene tranzicije.

Granić je Nacionalu potvrdio da ni on niti njegov EIHP nisu bili konzultirani prilikom razrade premijskog modela, kao i ni pisanja Uredbe o poticanju proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i visokoučinkovitih kogeneracija koja je stupila na snagu krajem prosinca 2018. Informaciju o aktivnom sudjelovanju predstavnika samih developera, odnosno zainteresiranih investitora u projekte obnovljivih izvora energije nije mogao potvrditi, no kaže kako je to vrlo moguće.

„Ovako zamišljen premijski model sigurno ide na ruku investitorima u manje i srednje projekte obnovljivih izvora energije, velikima takve premije ne trebaju jer oni ne trebaju potpore.“

Jedan od dobro obaviještenih izvora iz energetskih krugova Nacionalu je dodatno potvrdio da je neslaganje oko premijskog modela prošle godine uzrokovalo i oštar sukob između ministra Tomislava Ćorića i Gorana Granića jer se potonji zalagao za odustajanje od tog modela za koji tvrdi da je napušten u većini zemalja EU-a, što ministar Ćorić nije prihvaćao.

Objašnjenje na koji način se kreira premijski model i tko je sve u tom procesu sudjelovao zatražili smo i od Ministarstva zaštite okoliša i energetike. U odgovoru Samostalne službe za odnose s javnošću i protokol Ministarstva stoji:

„Europsko zakonodavstvo nudi premijski model koji omogućava investitorima u elektrane snage veće od 500 KW da pronađu dostatne izvore financiranja, putem javnoga natječaja, tako da se plaća razlika između cijene na burzi i one koja je definirana ugovorom i to ako je cijena na burzi niža. Budući proizvođači se natječu cijenom električne energije koju nude iz svojih postrojenja, a dužni su poštovati sva pravila uravnoteženja, planiranja proizvodnje i imati opskrbljivača kojem prodaju svoju proizvodnju.“

Činjenicu da je velika većina zemalja članica EU-a napustila premijski model poticanja obnovljivih izvora energije koji sada nastoje uvesti, u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike ne spominju

U Hrvatskoj je, dodaje se, „u izradi potrebna dokumentacija kako bi se počelo s implementacijom premijskoga modela poticanja obnovljivih izvora energije“. „Model kojega izrađuje Hrvatski operator tržišta energije (HROTE) se kreira sukladno smjernicama Europske komisije, uvažavajući potencijal Republike Hrvatske, a u cilju ispunjavanja obveza Republike Hrvatske u procesu energetske tranzicije“, stoji u odgovoru. Činjenicu da je velika većina zemalja članica EU-a napustila taj model, što je potvrdio i bivši ravnatelj EIHP-a Granić, u Ministarstvu ne spominju.

Zaživi li ovako predloženi premijski model koji će krajem ovoga mjeseca – uz značajno kašnjenje od gotovo godinu dana jer je model trebao biti gotov još u prvoj polovini prošle godine – biti ponuđen na javnu raspravu, upozorava Nacionalov izvor, većina novca na ime premija otići će u džepove inozemnih investitora koji u sektoru obnovljivih izvora prevladavaju na domaćem tržištu. Primjerice HEP kao domaća elektroenergetska kompanija u ukupnoj investiciji od oko 800 MW instalirane snage u obnovljivim izvorima energije u Hrvatskoj sudjeluje s tek 58 MW, a to je vjetroelektrana Korlat koja je u izgradnji. Lobisti iz udruženja OIEH-a imaju ambiciozan plan da će do kraja 2025. kroz raspisane natječaje postići kvotu od 1800 MW instalirane snage u vjetroelektranama i oko 1000 MW snage u sunčanim elektranama.

Maja Pokrovac je u intervjuu koji je u kolovozu prošle godine dala za Nacionalov prilog Megawatt izjavila da je naredno petogodišnje razdoblje vrlo važno kako bi banke i ostale financijske institucije koje su spremne financijski pratiti projekte OIE-a stekle povjerenje u investitore i kako bi bile spremnije investirati u njih. Prema izračunu koji smo dobili, sumnje u bankabilnost projekata uz ovako zamišljen model ostvarivanja profita kroz premije ne bi trebalo biti. Naime, prema tom izračunu koji uzima u obzir prosjek proizvodnje energije iz vjetroelektrana (2400 sati na godinu) i solarnih elektrana (1300 sati na godinu), 1800 MW instalirane snage u vjetroelektranama u 2025. proizvest će oko 4,3 milijuna megavatsati električne energije, a 1000 MW instalirane snage u solarnim elektranama proizvest će oko 1,3 milijuna megavatsati električne energije, što je ukupno oko 5,6 milijuna megavatsati (MWh).

Bude li referentna cijena tako proizvedene energije samo dva eura po megavatsatu skuplja od tržišne cijene energije, razlika koja će se u vidu premije nadoknađivati povlaštenim proizvođačima iznosit će više od 11 milijuna eura. A razlika između referentne cijene i tržišne cijene za postrojenja za proizvodnju energije iz geotermalna, biomase ili kogeneracijskih postrojenja još su i veća zbog prirode tehnologije za proizvodnju. Taj će iznos među sobom razdijeliti povlašteni proizvođači energije iz OIE-a, a osigurat ćemo ih svi mi – potrošači. Ako će razlika biti veća, iznosi premija će samo rasti. Na radost povlaštenih proizvođača.

 

Komentiraj