Zbog spora oko prava na obavljanje poslova obrane od poplava na vodnogospodarskom području malog sliva Lonja-Trebež u kojem sudjeluju tvrtke Lonja-Strug iz Kutine i Binđo iz Ivanić Grada koji su izazvale Hrvatske vode i nisu ga u stanju kvalitetno riješiti, ugroženi su životi i imovina stanovnika više naselja uz rijeku Pakru, a ugrožena je i autocesta Zagreb-Lipovac. Pravna bitka za pravo na obavljanje poslova obrane od poplava traje već više od godinu dana, ne nazire joj se kraj jer obje strane najavljuju nove pravne poteze i nove tužbe. A sve to vrijeme područje malog sliva Lonja-Trebež ne održava nitko jer je ugovor s tvrtkom koja je prethodno odabrana za taj posao raskinut, nova zbog pravnih poteza s obje strane još nije odabrana, branjeno područje je zapušteno i zaraslo, a nasip zbog izostanka pravovremeno izvršene deratizacije dodatno uništavaju glodavci. Posljedice te bitke mogli bi na kraju najviše osjetiti upravo stanovnici naselja u slivu rijeke Pakre – Banove jaruge, Ilove, Repušnice, Stružeca, Zbjegovače – s obzirom na to da tom području u slučaju visokih voda prijeti katastrofa jer sustav obrane od poplava na tom dijelu toka rijeke Save i pritoka ne funkcionira.

Tvrtka Lonja-Strug iz Kutine za Hrvatske vode obavlja poslove obrane od poplava za mali sliv Lonja-Trebež (branjeno područje br. 9). Predsjednik nadzornog odbora tvrtke i većinski vlasnik je bivši direktor Hrvatskih voda Stjepan Šturlan i raspolaže strojevima, kompletnom opremom, radnom snagom i svim potrebnim certifikatima za obavljanje toga posla koji obavlja punih 60 godina. Hrvatske vode redovno svake četiri godine raspisuju natječaj za sklapanje ugovora za obranu od poplava na svim područjima u Hrvatskoj, pa tako i na području vodnogospodarskog odjela za srednju i donju Savu kojem pripada sliv Lonja-Trebež te su i prošle godine, točnije u kolovozu 2018., raspisale natječaj za okvirni ugovor za iste poslove do 2022. vrijedne 89 milijuna kuna. Prema uvjetima natječaja za ove radove mogu se javiti samo tvrtke koje imaju iskustva na tim poslovima i koje posjeduju certifikat za obavljanje poslova obrane od poplava koje izdaje Ministarstvo zaštite okoliša i energetike temeljem Zakona o vodama.

Tvrtka Lonja-Strug desetljećima je bila jedina tvrtka na području Kutine i sliva Lonja-Trebež koja je imala certifikat za obavljanje poslova preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava te je predala ponudu na natječaj. U njihovoj je ponudi bila istaknuta cijena devet posto manja od tražene u natječaju, odnosno 82,6 milijuna kuna. No u srpnju 2018., samo mjesec dana prije objave natječaja, Ministarstvo zaštite okoliša i energetike izdaje certifikat za poslove obrane od poplava i tvrtki Binđo iz Ivanić Grada, nakon čega se i ta tvrtka u kolovozu iste godine javlja na natječaj za četverogodišnji ugovor o obavljanju poslova obrane od poplava za sliv Lonja-Trebež iako, kako je Nacionalu potvrdila direktorica tvrtke Lonja-Strug Zdenka Uzel, nema potrebne reference ni iskustva u takvim poslovima. Binđo je u svojoj ponudi istaknu značajno nižu cijenu od one navedene u natječaju – 62,6 milijuna kuna.

U listopadu iste godine Hrvatske vode donose odluku o odabiru tvrtke Binđo kojoj dodjeljuje obvezu obavljanja poslova obrane od poplava na spomenutom području, iako tvrtka ne ispunjavaju uvjete natječaja, odnosno nema potrebne reference. U objašnjenju odluke o odabiru stoji da je ponuda tvrtke Binđo ekonomski najpovoljnija. No direktor tvrtke Binđo Lovro Bilandžić Nacionalu je rekao da tvrdnje o nedostatku njihovih referenci ne stoje:

„Tvrtka Binđo je u okviru postupka javne nabave dostavljenim referencama, i to s ukupno 68 potvrda o urednom izvršenju poslova sličnih predmetu nabave, dokazala ispunjenje kriterija tehničke i stručne sposobnosti sukladno zahtjevima Dokumentacije o nabavi, u kojima se traži da je ponuditelj u godini u kojoj je započeo postupak javne nabave i tijekom pet godina koje prethode toj godini izvršio poslove preventivne obrane od poplava te poslove i mjere redovite i izvanredne obrane od poplava ili slične poslove.“

Poziv na sastanak radi provođenja sudske odluke protumačen je kao pokušaj pritiska pa čak i pokušaj prijetnje Đurokoviću pozivanjem na političko zaleđe ministra Bošnjakovića tvrtki Lonja-Strug

Bilandžić dodaje da je njihova referenca u skladu s odredbama Zakona o javnoj nabavi koja propisuje „da se smatra da je uvjet tehničke i stručne sposobnosti gospodarskog subjekta vezan uz predmet nabave ako su radovi, roba ili usluge isti ili slični predmetu nabave“, iz čega proizlazi, zaključio je, da reference njegove tvrtke odgovaraju zahtjevima koje su Hrvatske vode navele u natječaju. Na stranicama tvrtke stoji da su 2017. radili na poslovima „uređenja potoka Jasenova i Žestilovac u Vukovarsko-srijemskoj županiji“ i 2018. na poslovima „sanacije oštećenja korita rijeke Pakre“. Sve ostale reference odnose se na građevinske i šumarske radove.

U odgovoru Nacionalu na pitanje temeljem kojih su referenci Hrvatske vode dodijelile posao tvrtki Binđo, iz Hrvatskih voda odgovaraju:

„Hrvatske vode kao javni naručitelj, sukladno Zakonu o vodama, poslove preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava i leda dodjeljuju primjenom Zakona o javnoj nabavi. Prema članku 268. stavak 5. Zakona o javnoj nabavi, smatra se da je uvjet tehničke i stručne sposobnosti gospodarskog subjekta u pogledu potrebnih referenci (popisa radova, roba i usluga) vezan uz predmet nabave ako su radovi, roba ili usluge isti ili slični predmetu nabave. Naručitelj je sukladno navedenom definirao što su slični poslovi u vodnom gospodarstvu, ne ograničavajući tržišno nadmetanje.“

Pritom konstatiraju da „odabrani ponuditelj jest obavljao slične poslove, a za iste je ishodio licencu kako je navedeno“.

Tvrtka Lonja-Strug žalila se na odluku Hrvatskih voda Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave, tvrdeći da je posao obrane od poplava tvrtki Binđo dodijeljen protivno zakonu, no u prosincu te godine DKOM odbija njihovu žalbu, nakon čega Lonja-Strug podnosi tužbu Visokom upravnom sudu. U žalbi navode kako je posao dodijeljen tvrtki koja „nema nikakvog iskustva u ovoj vrsti poslova već se bavi isključivo građevinskim radovima i djelomično radovima održavanja, melioracije, odvodnje, što ne spada u poslove preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava“ te da je ponuđena cijena od 63 milijuna kuna nerealno niska u odnosu na zahtjevnost poslova za što, kako su naveli, imaju i potvrdu nezavisnih stručnjaka koji su procijenili vrijednost ponude. Odluka o odabiru tvrtke bez referenci koja posao misli odraditi po nerealno niskoj cijeni, navode zastupnici tvrtke Lonja-Strug u žalbi, nije samo kršenje zakona, već i opasnost za sustav obrane od poplava, imovinu i ljuske živote. Visoki upravni sud početkom ožujka ove godine donosi presudu u korist kutinske tvrtke i poništava odluku o odabiru Hrvatskih voda i rješenje DKOM-a o odbijanju žalbe. U objašnjenju presude se jasno navodi da „opisi poslova koje je izabrani ponuditelj naveo ne spadaju u poslove preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava i leda, mada je naručitelj u dijelu dokazivanja tehničke i stručne sposobnosti naveo ‘slične poslove’ iz članka 107. što međutim nije u skladu sa naprijed navedenim odredbama Zakona o vodama“.

Hrvatske vode temeljem presude Visokog upravnog suda, ali i temeljem sugestije Ministarstva uprave čiji su savjet Hrvatske vode potražile, početkom srpnja ove godine raskidaju ugovor s tvrtkom Binđo i početkom rujna ponavljaju postupak u kojem ponovo odabiru istu tvrtku iz Ivanić Grada i dodjeljuju joj posao, iako ona u nekoliko mjeseci nije stekla nikakvo dodatno iskustvo. Direktor tvrtke Binđo Lovro Bilandžić ovako objašnjava tu kontroverznu odluku Hrvatskih voda:

„S obzirom na to da u odluci Visokog upravnog suda naručitelj (Hrvatske vode, op. N.) nije upućen kako postupiti, koliko nam je poznato zatraženo je i mišljenje nadležnog Ministarstva, a nakon čega su Hrvatske vode provele ponovni pregled i ocjenu ponuda na temelju kojeg je ponuda tvrtke Binđo ponovno izabrana kao ekonomski najpovoljnija ponuda.“

Dodaje kako je njihova ponuda „u cijelosti sukladna Dokumentaciji o nadmetanju“. No pritom prešućuje da je upravo Visoki upravni sud u objašnjenju presude naveo kako tvrtka nije dokazala da posjeduje reference, odnosno da dosadašnji poslovi koje je obavljala „ne spadaju u poslove preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava i leda“ kakve nalaže Zakon o vodama. Tvrtka Lonja-Strug se ponovo žalila Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave. No Komisija ovoga puta donosi drugačiju odluku, staje na stranu žalitelja i krajem listopada donosi rješenje prema kojem su Hrvatske vode postupile protivno zakonu te da su morale postupiti po odluci Visokog upravnog suda koji je ocijenio da Binđo nije dokazao potrebne reference za obavljanje dodijeljenih im zadataka. U ovom trenutku odluka DKOM-a zadnja je u nizu pravnih akata kojima se pokušava riješiti ovaj slučaj. No svakako nije i posljednja.

Prema Nacionalovim izvorima, osim postojanja ili pak nepostojanja referenci za obavljanje poslova obrane od poplava, u cijeloj je priči sporna i činjenica da je tvrtka Binđo na natječaju ponudila izrazito nisku cijenu po kojoj u predviđenom četverogodišnjem razdoblju namjerava obaviti posao zaštite od poplava. Njihova je cijena ponuđena na natječaju za punih 26,4 milijuna kuna niža od nabavne cijene istaknute u natječaju, pa je tvrtka Lonja-Strug optužila konkurenta za nuđenje dampinške cijene, a Hrvatske vode pak optužuje da je, sukladno europskim standardima i temeljem vlastitog dugogodišnjeg iskustva u sklapanju sličnih poslova, trebala primijetiti da ponuđena cijena nije realna te da je trebala pozvati tvrtku Binđo da dodatno pojasni nisku cijenu, što nije učinjeno.

Tvrtki Lonja-Strug ugovor s Hrvatskim vodama za poslove preventivne i redovne obrane od poplava na branjenom području br. 9 zadnjih desetljeća donosi više od 90 posto godišnjeg prihoda

Direktor Binđa Bilandžić je objasnio da je njegova tvrtka certifikat za obavljanje poslova obrane od poplava dobila temeljem ispunjenih zakonskih uvjeta:

„Tvrtka Binđo ispunila je uvjete za ishođenje rješenja o ispunjenju posebnih uvjeta za obavljanje djelatnosti preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava koje se navode u Pravilniku o posebnim uvjetima za obavljanje djelatnosti vodoistražnih radova i drugih hidrogeoloških radova, preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava te upravljanja detaljnim građevinama za melioracijsku odvodnju i vodnim građevinama za navodnjavanje.“

Bilandžić dodaje da je nakon izdavanja rješenja Ministarstva zaštite okoliša i energetike u srpnju prošle godine ispunjavanje navedenih uvjeta inspekcijskim nadzorom provjereno čak dva puta. Drugi pak dobro upućen izvor vrlo blizak Hrvatskim vodama Nacionalu je potvrdio kako je tvrtka Binđo u zadnjih 10 godina izvodila razne poslove za Hrvatske vode te su nakon toliko godina očito zaključili da temeljem tako odrađenih poslova mogu zadovoljiti uvjete za izdavanje licence. Naš izvor je objasnio:

„Za pravi odgovor na pitanje kako to da se ta tvrtka upravo nekoliko mjeseci prije natječaja registrirala za obavljanje predmetnih radova ne treba mnogo pameti. Naime, Hrvatske vode natječaje za dodjelu poslova obrane od poplava raspisuju svake četiri godine pa su u Binđu zaključili da će se krajem 2018. godine raspisivati novi natječaji za sva slivna područja te da, ako žele sudjelovati, moraju imati važeći certifikat koji izdaje resorno ministarstvo, a kontrolira ga vodopravna inspekcija pri Državnom inspektoratu. Upravo ta inspekcija je izvršila nadzor prije odluke o odabiru te je utvrdila da je certifikat pravovaljan“.

Isti izvor ima svoje objašnjenje zbog čega je DKOM u prvom postupku u prosincu 2018. odbio žalbu tvrtke Lonja-Strug i potvrdio izbor Hrvatskih voda:

„Upravo je prijašnja praksa DKOM-a nagnala Hrvatske vode da kao uvjet u referenci navedu i određene poslove slične poslovima obrane od poplava, premda su tu vrstu poslova u zadnjih pet godina, koliko je bio jedan od uvjeta naveden u natječajnoj dokumentaciji, u pravilu izvodile samo tvrtke licencirane za pojedina područja, pa bi se izbacivanjem sličnih poslova cijela natječajna dokumentacija najvjerojatnije urušila. Odnosno, postalo bi posve besmisleno raspisivati natječaj u kojem bi jedino tvrtke koje su taj posao radile proteklih pet godina – a to su tvrtke koje su dobile posao na ranijem natječaju – imale ispunjene uvjete jer nijedna druga tvrtka ne bi mogla dokazati da ispunjava taj uvjet. Funkcija javne nabave bi trebala biti da se omogući ravnopravno sudjelovanje i subjektima koji su radili slične poslove ne bi li tržišna utakmica imala smisla.“

Izvor blizak Hrvatskim vodama upozorava također na još nekoliko zanimljivih činjenica. Naime, tvrtki Lonja-Strug ugovor s Hrvatskim vodama za poslove preventivne i redovne obrane od poplava na branjenom području br. 9 u zadnjih nekoliko desetljeća donosi više od 90 posto godišnjeg prihoda, pa je jasno da tvrtka gotovo u potpunosti ovisi upravo o tom ugovoru koji je sada izgubila. Zbog toga stoje njezini strojevi, a šteta koju je tvrtka pretrpjela od prošle godine pa do danas cijeni se na gotovo 17 milijuna kuna. U tom podatku očito valja tražiti i razlog činjenice da se, prema tvrdnjama istog izvora, vlasnika tvrtke Lonja-Strug Stjepana Šturlana koji je nekada bio direktor Hrvatskih voda, unazad godinu dana, odnosno nakon isteka prijašnjeg četverogodišnjeg ugovora za obranu od poplava i uoči raspisivanja novog natječaja, često moglo vidjeti u posjeti sadašnjem direktoru Zoranu Đurokoviću. Događaji posljednjih pola godine pokazuju da ti razgovori nisu bili uspješni. Zato je nakon dvaju poništenih odabira i u nastojanju da potakne rješenje problema, tvrtka Lonja-Strug putem odvjetničkog ureda 13. studenoga ove godine direktoru Hrvatskih voda Đurokoviću uputila prijedlog za hitan sastanak na kojem bi se, kako se navodi, „razmotrila provedba pravomoćne i ovršne sudske presude kao i odluke DKOM-a“, u cilju sprječavanja veće štete koja bi mogla nastati porastom vodostaja rijeke Save, s obzirom na to da je područje već godinu dana neodržavano. Na kraju tog dopisa naglašava se da je taj poziv na sastanak upućen „na prijedlog ministra pravosuđa Dražena Bošnjakovića koji je prezentirao predsjedniku NO tvrtke Lonja-Strug Stjepanu Šturlanu“. Ta je posljednja rečenica, potvrđeno nam je iz neslužbenih izvora, u Hrvatskim vodama protumačena kao pokušaj pritiska, pa čak i svojevrsne prijetnje Đurokoviću pozivanjem na Šturlanovo političko zaleđe.

Direktorica tvrtke Lonja-Strug Zdenka Uzel za to ima vrlo jednostavno objašnjenje:

„Ministar Bošnjaković i naš predsjednik nadzornog odbora Šturlan susreli su se nedavno, početkom studenoga, na proslavi Dana Kutine. Ministar Bošnjaković bio je član nadzornog odbora u našoj tvrtki i on i Šturlan su dugogodišnji poznanici. Šturlan je tom prilikom iskoristio susret da s ministrom još jednom provjeri jesu li Hrvatske vode dužne bez iznimke postupiti po presudi Visokog upravnog suda jer je to njegova nadležnost. Ministar je tada potvrdio da Hrvatske vode moraju prihvatiti presudu i da su dužni postupiti po njoj te je sugerirao Šturlanu da od direktora Hrvatskih voda zatraži sastanak na kojem bi se pokušalo iznaći mirno rješenje spora. I to je bio razlog što je to dodano u dopis, a ne zbog pokušaja prijetnje ili pritiska.“

‘Za pravi odgovor na pitanje kako to da se ta tvrtka upravo nekoliko mjeseci prije natječaja registrirala za obavljanje predmetnih radova ne treba mnogo pameti’, tvrdi Nacionalov izvor upoznat s postupkom

Bilandžić iz tvrtke Binđo, s druge strane, ne vidi ništa spornoga ni u činjenici da je tvrtka registrirala djelatnost obrane od poplava i dobila certifikat za te poslove samo mjesec dana prije prijave na natječaj Hrvatskih voda. U njegovom odgovoru na Nacionalovo pitanje stoji:

„Potpuno je irelevantno koliko je vremena proteklo od trenutka kada određeni gospodarski subjekt registrira djelatnost do trenutka objave obavijesti o nadmetanju u postupku nabave u kojem namjerava sudjelovati. Sukladno Dokumentaciji o nadmetanju, a u odnosu na potrebu dokazivanja sposobnosti za obavljanje profesionalne djelatnosti, relevantan je trenutak podnošenja ponude, tj. tada ste dužni dokazati činjenicu upisa u sudski, obrtni, strukovni ili drugi odgovarajući registar, a što je tvrtka Binđo i dokazala.“

U Hrvatskim vodama na isto pitanje odgovaraju neodređenom i uopćenom konstatacijom da „svaka tvrtka koja u upravnom postupku koje vodi ministarstvo nadležno za vodno gospodarstvo (Ministarstvo zaštite okoliša i energetike) ishodi rješenje o ispunjenju posebnih uvjeta za obavljanje djelatnosti preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava dužna je u roku 60 dana od primitka rješenja isto upisati u sudskom registru “.

Sudski spor traje i sljedećih mjeseci očito će se još zakomplicirati situacija na branjenom području br. 9. Direktor Binđa Bilandžić ne prihvaća presudu Visokog upravnog suda i tvrdi kako je u njoj „izostalo valjano i razumljivo obrazloženje iz kojega bi se moglo razabrati koji su to odlučni razlozi doveli do poništenja Odluke o odabiru i rješenja DKOM-a kojim je odbijena žalba na Odluku o odabiru“. Odbacuje i odluku DKOM-a iz rujna ove godine jer je u njoj DKOM „odstupio od stavova o dokazivanju tehničke i stručne sposobnosti putem izvršavanja istih ili sličnih poslova koje je zauzeo u svojim ranijim odlukama“ te najavljuje pokretanje nove parnice pred Visokim upravnim sudom s ciljem poništenja odluke DKOM-a. S druge strane, tvrtka Lonja-Strug optužuje direktora Hrvatskih voda Zorana Đurokovića da ponovo krši zakon jer je, protivno odredbama Pravilnika o posebnim uvjetima obavljanja poslova obrane od poplava, za posao privremeno angažirao tvrtke sa susjednih branjenih područja. Stjepan Šturlan tvrdi:

„To je bilo protuzakonito jer ove poslove može obavljati tvrtka s drugog područja samo ako na tom području nema tvrtke koja ima valjani certifikat ili ne može obaviti te poslove. A to u ovom slučaju nije točno jer na području sliva Lonja-Trebež postoji tvrtka Lonja-Strug koja ima sve valjane certifikate i reference za taj posao.“

Iako u Hrvatskim vodama priznaju da „tijekom 2019. godine u najvećoj mjeri nisu provođene mjere uređenja voda zbog nemogućnosti sklapanja sporazuma i ugovora o provedbi preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava, odnosno postupka javne nabave koji je u tijeku“, ipak tvrde da je „zbog prethodnog dobrog održavanja stanje sustava na branjenom području funkcionalno i za potrebu provođenja neposrednih aktivnosti tijekom trajanja izvanrednih mjera obrane od poplava“. Fotografije koje je Nacional dobio s terena govore nešto drugo, a Nacionalov neslužbeni izvor potvrdio nam je kako su Hrvatske vode nedavno od svoje ispostave zatražile izvanredno izvješće o stanju objekata za obranu od poplava na ovom području te da je u tom internom izvješću potvrđeno da su dionice neodržavane. Stoga stanovnici naselja uz rijeku Pakru mogu samo zabrinuto gledati u zarasle kanale i strpljivo čekati rasplet ove apsurdne pravne bitke.