STRAH OD GENERALNOG ŠTRAJKA – glavni razlog što je Plenković pregovore dovršio po hitnom postupku

EKSKLUZIVNO Iza zatvorenih vrata Banskih dvora uoči završnog kruga pregovora sa sindikatima odvijala se prava drama

NACIONAL OTKRIVA kako je premijer Plenković doznao da su predstavnici sindikata usporedo s pregovorima koje su s Vladom vodili tijekom vikenda već počeli osjetljive manevre za slučaj za ti pregovori ne uspiju. Njihov plan paralizirao bi državu

Prava drama sasvim nepoznata javnosti, koja je zasigurno utjecala na dinamiku završne faze diskusije dviju strana, prethodila je dovršetku pregovora Vlade i sindikata prosvjete u ponedjeljak popodne. Nacional je koncem vikenda doznao da su predstavnici sindikata usporedo s dramatičnim pregovorima koje su s Vladom vodili tijekom vikenda i dovršili tijekom ponedjeljka, u pozadini već bili započeli osjetljive manevre za slučaj da ti pregovori ne uspiju. Da je dogovor izostao i da je Vlada krenula u proglašenje štrajka nezakonitim, premijer Andrej Plenković mogao se suočiti s daleko najdramatičnijim izazovom tijekom svog mandata na čelu hrvatske vlade, koji bi mogao paralizirati funkcioniranje države s teško sagledivim posljedicama. A taj izazov svodi se na dvije riječi – generalni štrajk.

Nacional je od visokog političkog izvora bliskog samom vrhu HDZ-a tijekom vikenda doznao da su do Plenkovića i njegova najužeg suradničkog kruga došle prve konkretne informacije o tim novim planovima sindikata prosvjete. Taj izvor naveo je da su do Plenkovića iz sindikalnih krugova došle najave prema kojima predstavnici sindikata prosvjete pokušavaju mobilizirati svoje sindikalne kolege i organizirati generalni štrajk.

Zasigurno je i Plenkovićeva svijest o tomu da mu se već počeo pripremati još neugodniji pritisak, pridonijela uspješnom okončanju pregovora sa sindikatima prosvjete, dovršetku štrajka i nastavku školske nastave. Plenkovića su za ekspresno dovršenje pregovora mogle motivirati još neke okolnosti koje mu definitivno nisu išle u prilog. Nakon prošlotjednog velikog i uspješnog štrajka prosvjetara na glavnom zagrebačkom trgu, počelo se dodatno mijenjati raspoloženje šire javnosti prema štrajku prosvjetara. Javnost je na početku bila prilično distancirana i rezervirana prema tom štrajku, ali je tijekom vremena sve više podržavala štrajk jer ga je počela percipirati kao jedan širi i dublji pokret protiv Plenkovićeve vlade, ali i bahatosti HDZ-a u cjelini.

Plenkovićevo odbijanje da uopće sjedne s prosvjetarima i zatim istup ministra financija Zdravka Marića u kojem je praktički prijetio da nitko neće dobiti povišicu ako se učiteljima dade što traže, posebno su ogorčili javnost. To ogorčenje počelo se koncem tjedna sve jasnije izražavati i u brojnim medijima. Bijes javnosti izbijao je kroz sve zapaženije tekstove u nekim inače suzdržanim mainstream medijima koji su odjednom počeli apostrofirati odgovornost aktualne vlade za postojeću situaciju. Pojavile su se jasne naznake da je štrajk postao okidač za izražavanje frustracija zbog višedesetljetne društvene nepravde i da je umjesto ideoloških i civilizacijskih mrcvarenja, afirmirao krik obespravljene Hrvatske, bijesne na one pojedince koji su se u toj Hrvatskoj okoristili brojnim nepripadajućim privilegijama koje su im podijelile političke elite radi kupovine glasova. Sve jasnije artikuliranje jednog takvog bijesa stvaralo je izuzetno povoljnu klimu za dodatno ojačavanje onih koji bi se opredijelili za generalni štrajk.

Do Plenkovića i njegova najužeg tima iz sindikalnih krugova došle su najave prema kojima predstavnici sindikata prosvjete pokušavaju mobilizirati svoje kolege i organizirati generalni štrajk

Suočen s posve legitimno artikuliranim tezama, poput one u kolumni portala Telegram.hr u kojoj se iznosi da su učitelji teško porazili Vladu i nezrelog premijera ultimativnim zahtjevom za preraspodjelom društvenog bogatstva lišenim svakog populizma i odrađenim sukladno suvremenim demokratskim procedurama, Plenković se našao pred zidom.

Pred civilizirano postavljenim argumentima i činjenicom da im se Vlada ne može suprotstaviti, a naročito nakon što je postao svjestan mogućnosti da se sve prelije u još širi kontekst sindikalnog nezadovoljstva, Plenković je de facto u ponedjeljak priopćio da je kapitulirao. Doduše, na rate, da to ne bude evidentno baš na prvi pogled.

Plenković i predstavnici sindikata prosvjete u ponedjeljak popodne obratili su se javnosti i priopćili detalje svog dogovora. Plenković je potvrdio da je dogovoreno povećanje koeficijenata kroz tri etape. Tako se od 1. prosinca koeficijent povećava tri posto. Drugo povećanje od jedan posto je 3. lipnja iduće godine, a još dva posto bit će isplaćeno 1. siječnja 2021. Učitelji, nastavnici i profesori, ali i tajnici i računovođe, dobit će traženi iznos kroz koeficijente, a nenastavno osoblje dobit će isti iznos kroz dodatke, rečeno je na zajedničkoj konferenciji za medije.

Ali ništa od toga nije bilo izvjesno još ni u nedjelju popodne, kada se napetost bližila svom vrhuncu, s neizvjesnim epilogom. U takvom ozračju sindikati su već započeli pripreme za novi dramatični iskorak, čime su htjeli reagirati na moguće sudsko proglašenje štrajka nezakonitim, čime je Vlada htjela okončati štrajk prosvjetara u slučaju izostanka kompromisa.

Odluku o tomu donio bi na koncu sud i sve bi se odvilo relativno brzo, ali su sindikalisti razradili i taj scenarij i već su stvarali inicijalne kontakte kako bi i na njega odgovorili.

U vrhu HDZ-a, odnosno u velikoj većini Predsjedništva stranke, raspoloženje po tom pitanju bilo je jedinstveno – smatralo se da bi svaki daljnji nastavak štrajka u školama štetio djeci te da se nastava treba što prije nastaviti. U vrhu HDZ-a posljednjih dana često su se referirali na stavove profesora Viktora Gotovca s katedre za radno i socijalno pravo pri zagrebačkom pravnom fakultetu. Gotovac je u više javnih istupa u različitim medijima izjavio da on nema previše dilema te smatra da je štrajk nezakonit. Za Jutarnji list Gotovac je izjavio: „Začudilo bi me da bilo kakav inicirani postupak završi ičim drugim osim zabranom štrajka. Sama pitanja nisu pitanja, proceduralno se nisu rješavala u procesu kolektivnih pregovaranja niti sadržajno mogu biti rješavana kroz kolektivno pregovaranje.

Moguće je da bi tu trebalo kombinirati aktivnosti Vlade sa školama, barem s nekoliko škola koje bi onda pokrenule postupke u kojima bi se preispitivala zakonitost ovog štrajka. Vjerojatno bi bilo dovoljno da se u jednoj, dvije škole utvrdi da je štrajk nezakonit. Ako je nezakonit, onda je praktički u svakoj školi jednako. Mislim da tu onda ne bi bilo velike dileme, taj bi štrajk stao već i nakon prvostupanjske odluke. To je spor koji ide na županijski sud, nadležan za područje tog poslodavca odnosno te škole. To je jedan hitni postupak koji se zapravo u podnošenju, od trenutka podnošenja zahtjeva, prvostupanjski rješava u roku od četiri dana. Radna obveza kao pravna institucija tu se ne može primijeniti. Ovdje, kada bi se išlo na zabranu štrajka, zapravo bi se naložilo vraćanje svih onih koji su dotad bili u štrajku u redoviti radni odnos, što dakle znači da bi se nakon toga nastava morala provoditi onako kako se i u tom slučaju redovito provodi. Za sve one koji to ne bi poštovali mogla bi nastupiti i sankcija u vidu otkazivanja ugovora o radu.“

‘Situacija je sve do ponedjeljka ujutro bila krajnje zapaljiva. Ali čak i da dogovor nije postignut, nikome ne bi bilo jednostavno organizirati generalni štrajk’, rekao je izvor blizak Plenkoviću

Međutim, sindikati su takav mogući scenarij htjeli osujetiti podizanjem bitke s vladom na višu razinu pa su u vrhu HDZ-a kao prioritet postavili postizanje dogovora sa sindikatima prosvjete i blokadu inicijative za pokretanje generalnog štrajka u samom početku. Visoki politički izvor blizak Plenkoviću za Nacional je o tome rekao:

„Situacija je sve do ponedjeljka ujutro bila krajnje zapaljiva. Ali čak i da dogovor nije postignut, nikome ne bi bilo jednostavno organizirati generalni štrajk. Neki sindikati neće baš tako lako odmah izići na ulice. Točno je da su u Vladu već počeli pristizati i zahtjevi drugih sindikata, to je u svojim javnim istupima već spomenuo i Plenković, ali svi oni funkcioniraju na isti način. Liječnici i medicinske sestre imaju svoje probleme i zahtjeve, carina svoje, policijski službenici svoje teme, ali i uspostavljene odnose s predstavnicima Vlade. S nekima će se moći i lakše pregovarati.“

Ti se pregovori sada otvaraju i s predstavnicima Carinskog sindikata Hrvatske. I oni su nezadovoljni koeficijentima i politikom njihova povećanja pa su o tomu tijekom ponedjeljka počeli diskutirati u Ministarstvu rada.

Predsjednik tog sindikata Rino Štorić izjavio je da im je voda došla do grla, da problem koeficijenata u njihovoj službi traje godinama, da su još 5. rujna predali ministru financija Zdravku Mariću zahtjev za njihovo povećanje i izmjenu uredbe, ali i da još nisu dobili nikakav odgovor iako je to bio jedan od mnogih dopisa koje su uputili. Štorić je izjavio da ih Vlada duže vrijeme ignorira, potom njima manipulira i kupuje vrijeme donošenjem nezakonitih rješenja pa ih na koncu povezuje s oporbenim strankama. Štorić je rekao i kako očekuju da se početkom tjedna na sastanku u Vladi stvore temelji za pregovore o svim nepravilnostima unutar carine i da se odredi rok u kojem će se to napraviti.

To je bio tek dio ozračja u kojem su započele neformalne konzultacije među sindikalistima o mogućnosti organiziranja generalnog štrajka. Očito je da su ti manevri pripomogli dovršetku mučnog pregovaračkog procesa koji je doveo do nastavka školske godine. Prema brojnim procjenama, tekuća školska godina i zadnja godina mandata ove vlade zasad je spašena u posljednji trenutak

 

Komentiraj