Što je sporno u konzultantskim uslugama koje je Mršić masno plaćao kao šef Podravke

INTRIGANTNI KONZULTANTSKI UGOVORI bude sumnju da je Mršić oštetio Podravku i državni proračun, a Mršić tvrdi da je za sve ugovore znao i Nadzorni odbor i da mu podmeću protivnici kojima smeta njegov ponovni politički angažman

Nakon prvih najava velikog povratka uspješnog bivšeg predsjednika Uprave Podravke Zvonimira Mršića u politiku, i to kao jednog od glavnih gospodarskih stratega SDP-a i jednog od autora njihova izbornog programa za gospodarstvo, ekonomiju i poljoprivredu, do Nacionala su došli dokumenti koji otkrivaju neke intrigantne poslovne poteze Zvonimira Mršića iz vremena dok je bio na čelu Podravke.

Riječ je o internoj dokumentaciji Podravke i ugovorima koje je Mršić kao predsjednik Uprave Podravke potpisao s bivšim članom Uprave Jornom Pedersenom nakon njegova odlaska iz tvrtke, kao i o ugovorima o konzultacijama iz područja procjene kompetencija menadžera Podravke i edukaciji koje je sklopio s tvrtkom Supera poslovno upravljanje d.o.o. čiji je direktor bio Damir Sertić.

Izvor koji je Nacionalu dostavio te ugovore navodi da su sklapani od veljače 2012. do veljače 2017. te da postoji “velika sumnja da su poslovno i tržišno neopravdani i preplaćeni s vjerojatnim konačnim ciljem izvlačenja novca iz Podravke u korist privatnih interesa, a u pojedinim slučajevima i oštećivanja državnog proračuna”.

Zvonimir Mršić, pak, tvrdi da je riječ o podmetanjima onih kojima očito smeta njegov ponovni politički angažman, ali i, kako on tvrdi, „izvrsni poslovni rezultati koje je ostavio iza sebe u Podravci, a koje sadašnja HDZ-ova uprava ne slijedi”.

U prvom slučaju, takozvanom “slučaju Pedersen”, Nacionalovi izvori objasnili su da je riječ o sljedećem:

“U drugoj polovici 2014. tadašnjem članu Uprave Podravke Jornu Pedersenu omogućeno je da nakon odlaska iz Podravke sklopi Ugovor o poslovnoj suradnji za konzultantske usluge na period od godinu dana, a za koji postoji opravdana sumnja da je bio fiktivan te da je poslužio tome da se Pedersen okoristi za više od milijun kuna, što mu je bila zamjena za otpremninu. Međutim, tako su oštećeni ne samo Podravka, jer Pedersen je sporazumno raskinuo Ugovor o obavljanju poslova člana Uprave i Ugovor o radu bez definiranja stavke o otpremnini, nego i državni proračun RH.”

Bivšem članu uprave Jornu Pedersenu plaćeno je 1,17 mil. kuna za savjete nakon odlaska iz Uprave. Nacionalovi izvori tvrde da je to zamjena za otpremninu te da je na taj način isplaćeno manje poreza i doprinosa

Isti izvori tvrde da u slučaju sporazumnih raskida nema zakonski propisane obaveze isplate otpremnine, a da ista nije ni spomenuta u konkretnom sporazumnom raskidu na relaciji Podravka – Pedersen. Također, kroz Ugovor o obavljanju poslova člana Uprave i Ugovor o radu između Podravke i Jana Pedersena, otpremnine koje su navođene kao mogućnosti u slučaju prekida radnog odnosa bile su 12 neto plaća.

Jorn Pedersen je 24. veljače 2012. imenovan na mjesto člana Uprave Podravke, kamo je došao iz jedne tvrtke u Rusiji. S 18. srpnjem 2014. otišao je iz Podravke na temelju Sporazuma iz lipnja 2014. koji je u ime NO-a Podravke potpisao tadašnji predsjednik NO-a Dubravko Štimac.

Nepuna dva tjedna kasnije, 1. kolovoza 2014., Zvonimir Mršić sklopio je sporni Ugovor o poslovnoj suradnji s Pedersenovom tvrtkom Pedersen Consulting d.o.o. sa svrhom pružanja konzultantskih usluga oko izdvajanja poslovanja pića. Tvrtka je osnovana sa sjedištem u Zagrebu, u Ulici Ivana Broza 12, početkom svibnja 2014., netom prije odlaska Jorna Pedersena iz Podravke, da bi krajem 2018. nakon skraćenog stečajnog postupka Pedersen Consulting d.o.o. bio brisan – i to nakon dugotrajne blokade računa u kojoj se tvrtka nalazila od studenog 2017.

Pedersenu je Podravka godinu dana isplaćivala dogovoreni paušalni iznos od 97.500 kn + PDV na mjesečnoj bazi. Ugovor je sklopljen na rok od 12 mjeseci odnosno godinu dana, što iznosi 1.170.000 kuna plus PDV u iznosu od 292.500 kuna. Kao dodatno interesantan podatak navodi se da je isključivo Zvonimir Mršić odobravao isplatu tih mjesečnih honorara.

Nacionalovi izvori sumnjaju da je taj krajnje suspektni konzultantski ugovor i dogovoren direktno na relaciji Jorn Pedersen – Zvonimir Mršić. Na pitanje tko je točno odlučio o sklapanju tog ugovora i s kojim ciljem, iz Podravke nisu željeli odgovoriti, pravdajući se zaštitom poslovne tajne. Nisu odgovorili ni donosi li odluku o sklapanju takvih ugovora Uprava ili Nadzorni odbor.

Zvonimir Mršić, koji sumnja da mu podmeću iz političkih razloga, tvrdi da se takvi ugovori sklapaju uz suglasnost Nadzornog odbora koji je odlučivao i o imenovanju i razrješenju Pedersena kao člana Uprave.

U trenutku kad je Pedersen imenovan, Podravski list i ostali mediji pisali su da je on u Upravu došao kao čovjek s podrškom Mirovinskih fondova te da njegov dolazak de facto znači razvlašćivanje Mršića. Mršić za Nacional kaže:

“Odlukom Nadzornog odbora Podravke Jorn Pedersen je u travnju 2012. imenovan članom Uprave. U lipnju 2014. sklopljen je sporazum između Podravke koju zastupa Nadzorni odbor i Jorna Pedersena o prestanku članstva u Upravi Podravke i prestanku radnog odnosa. Budući da u takvim poslovima poduzeća zastupa Nadzorni odbor, predsjednik NO-a potpisao je Ugovor o obavljanju poslova člana uprave i Sporazum o prestanku tog ugovora. U kolovozu 2014. Podravka d.d. potpisala je s Pedersen Consulting d.o.o. Ugovor o pružanju usluga savjetovanja u vezi s izdvajanjem poslovanja pića. Ugovor je sklopljen na temelju odluke Uprave Podravke. Poslovnikom o radu uprave definirano je da svi ugovori o savjetničko-konzultantskim poslovima moraju biti odobreni od strane Uprave. Na temelju tog odobrenja i ovlasti predsjednik Uprave je potpisao predmetni ugovor. Radi se o sklapanju ugovora između dviju pravnih osoba, no budući da je pravna osoba isporučitelj bila zastupana od bivšeg član Uprave, s namjerom sklapanja ugovora bio je upoznat Nadzorni odbor. Sve fakture, da bi bile prihvaćene od sektora financija i odobreno plaćanje, moraju sadržavati vrstu i opseg isporučene usluge u razdoblju na koje se odnosi primljena faktura.”

Nacionalovi izvori, međutim, tvrde da to ne mijenja činjenicu da se u naravi radi o fiktivnom ugovoru koji je bio zamjena za isplatu otpremnine te da je pritom financijski oštećen i državni proračun RH.

“Da je bila korištena ustaljena praksa za isplatu otpremnine, ista bi se obračunavala sukladno zakonskim propisima te bi, primjerice, na iznos od milijun kuna bio isplaćen gotovo identičan iznos i u državni proračun RH na ime svih davanja, dočim je za tobožnje konzultantske usluge obračunavan samo iznos PDV-a od 25 posto, s tim da je PDV neutralna stavka koja se može odbijati kao pretporez te je tako državni proračun RH značajno financijski oštećen. Konkretno, da je Pedersen kroz redovan sporazumni raskid Ugovora o radu s Podravkom definirao otpremninu u iznosu od maksimalno 12 plaća na koje je eventualno imao pravo po Ugovoru o radu, a imao je plaću od 41 tisuću kuna neto, odnosno oko 81 tisuću kuna bruto, to bi iznosilo oko 490 tisuća kuna neto odnosno oko 970 tisuća kuna bruto. Razlika od gotovo 500 tisuća kuna išla bi u državni proračun RH. Sve i da je Pedersenu isplaćena otpremnina u navedenom iznosu od 1,17 milijuna kuna, koliko je dobio na ime konzultantskih ugovora, ista bi bila obračunata sukladno zakonu, odnosno na istu bi bilo obračunato još više od milijun kuna davanja na ime poreza, prireza i doprinosa”, objasnio je Nacionalov sugovornik.

TAKođer je upozorio na to da navedeni konzultantski ugovor nije pratio adekvatan plan aktivnosti, nije imao vremenske rokove izvršenja plana, a i sami rezultati tog Ugovora nisu bili razmjerni njegovoj financijskoj vrijednosti od gotovo 100 tisuća kuna mjesečno u neto iznosu.

“Da bi opravdao svoje ‘konzultantske’ poslove za Podravku, Pedersen je uglavnom prilagao račune s ispijanja kava u centru Zagreba, Zadra i drugih gradova koje su trebale dokazati da je obavljao poslovne sastanke ili primjerice ručkova u Lovranu, troškova ugostiteljskih usluga s putovanja po Danskoj ili odmorišta po hrvatskim autocestama. Zanimljivo da je njegova tadašnja partnerica S.B., rodom iz Zadra, najčešće bila njegova suputnica na ‘službenim’ putovanjima i sastancima”, ističe izvor.

Tvrtki Supera poslovno savjetovanje Podravka i Belupo platili su oko 2,2 milijuna kuna. Mršić kaže da je nakon odlaska iz Podravke investirao u 1 posto start-up projekta vlasnika te tvrtke

Na svu suspektnost takvog načina rješavanja situacije s Pedersenom prilikom odlaska iz Podravke ukazivalo je i mišljenje revizorske kuće Ernst & Young iz kojeg se, kako smatraju Nacionalovi sugovornici, jasno iščitava rezerviranost prema spomenutom rješenju i svojevrsno upozorenje tadašnjem vodstvu Podravke, uključujući i tadašnji Nadzorni odbor, da bi takav način mogao izazvati pojačanu pažnju Porezne uprave koja bi u svom nadzoru mogla procjenjivati opravdanost takve tržišne naknade za Pedersenove usluge. U tom mišljenju E&Y upozorava da bi Porezna uprava mogla osporiti porezne efekte takvih ugovora, dovodeći u pitanje njihovu suštinu i to što nije došlo do stvarnog pružanja navedene usluge, te osporiti odbitnost PDV-a i odbitnost troška za obračun poreza na dobit. Zbog toga je savjetovano da Pedersen u što većoj mjeri specificira pruženu uslugu, potkrepljujući je svojim aktivnostima poput korespondencije e-mailovima, službenim zabilješkama sa sudjelovanja na sastanku, izvještajima o napretku itd.

“Pedersen je to očito shvatio doslovno pa su mu argumenti o poslovnim sastancima postali računi za kave i kolače po središtu Zagreba pa čak i račune za kupovinu knjiga u Danskoj ili parfema po Duty Free Shopovima. Zvonimir Mršić, kao jedini odobravatelj Pedersenovih faktura, sve je priznavao kao dokaz Pedersenovih ‘konzultantskih’ aktivnosti u korist Podravke”, rekao je sugovornik Nacionala.

Da se sve – i sporazumni raskid Ugovora o radu i Ugovor o konzultantskim uslugama s Pedersenom kao zamjena za otpremninu – radilo sinkronizirano i u istom vremenu, ukazuju saznanja da je tadašnji Nadzorni odbor Podravke, u istom ‘paketu’ i istoga dana u drugoj polovici lipnja 2014. godine, glasovao i o jednom i o drugom – i o raskidu Ugovora o radu i o sklapanju konzultantskog ugovora. U članku III. Sporazuma o raskidu Podravka skida uobičajenu zabranu natjecanja nakon prestanaka radnog odnosa u trajanju od godinu dana od prestanka radnog odnosa, koja je bila definirana člankom 10. Pedersonova Ugovora o obavljanju poslova člana Uprave i Ugovora o radu. Tako se otvorio puta da Pedersen može odmah nastaviti s već pripremljenim konzultantskim poslovima i „lakim” uzimanjem novca Podravki. Nacionalov izvor zaključuje: “Ispada da je de facto Pedersen još kao formalni član Uprave Podravke u svibnju i lipnju 2014. godine dogovarao konzultantski posao Podravke sa svojom vlastitom konzultantskom tvrtkom koju je netom prije osnovao, što ukazuje na eklatantni primjer sukoba interesa i međusobnog pogodovanja.”

Zvonimir Mršić tvrdi da taj ugovor s njim osobno nema veze niti je on mogao imati neki interes u tome te da nekome očito smeta što je nakon afere Spice, kad je preuzeo čelno mjesto u Podravci, uspio de facto udvostručiti vrijednost tvrtke:

“Mi smo udvostručili vrijednost Podravke, vrijednost državnog portfelja tijekom mog mandata bila je 300 milijuna kuna veća. Danas je cijena dionice niža nego kad sam ja otišao prije tri godine. S tim da sam ja preuzeo firmu koja je 10 godina bila na 3,5 milijardi kuna prihoda, a ostavili smo je na 4,2 milijarde kuna prihoda, i to u periodu deflacije. Prvi put nakon 10 godina počeli smo isplaćivati dividendu, 615 radnika sudjelovalo je u našim programima, otvorili smo nova tržišta, napravili nutritivnu strategiju i na temelju toga Podravka je nakon 50 godina registrirala nove proizvode s manjim udjelom soli, što danas traži i Europska komisija. Dakle, postavlja se pitanje – što je cilj poslovanja neke tvrtke? Ako je cilj da se podiže vrijednost za dioničare, onda se vidi što sam ja radio, a što se sada radi protiv mene. Ako smo moj tim i ja podigli vrijednost dionica mirovinskih fondova za duplo više, znači da smo za državu stvorili 300 milijuna kuna dodatne vrijednosti, a za mirovinske fondove, koji su dokapitalizirali Podravku, 700 milijuna kuna dodatne vrijednosti i garanciju da će ti fondovi moći isplaćivati mirovine iz drugog stupa. Znači, država je dokapitalizirala Podravku u trenutku kad su dionice vrijedile 300 kuna, a za godinu i pol te su im dionice vrijedile 430 kuna, to je porast od 40 posto u tako kratkom vremenu. Gdje je to država uložila novac da je za godinu i pol dobila 40 posto više? Da imamo više takvih firmi, ne bismo imali problem s državnim dugom i ne bismo se morali brinuti odakle ćemo isplaćivati mirovine. Međutim, od mog odlaska do danas vrijednost Podravke nije povećana ni za lipu i zato im smetam”, poručio je Mršić.

Istaknuo je da je jedan od preduvjeta poboljšanja poslovanja Podravke bio upravo edukacija djelatnika koja se provodila na svim razinama, kao i ocjena rada menadžmenta i Uprave. To je u njegovu mandatu u Podravci radila tvrtka Supera poslovno upravljanje u vlasništvu Damira Sertića.

“U proljeće 2012., kada je moj tim imenovan Upravom, uočili smo potrebu vrlo intenzivnog rada u području ljudskih potencijala na svim razinama, dakle od Uprave do radnika. Usvojena je strategija – Program razvoja ljudskih potencijala kojim su definirani razvojni alati kojima bi se utjecalo na ključne kompetencije, a s ciljem povećanja efikasnosti i unaprjeđenja korporativne kulture i klime. Definirani su strateški ciljevi: operativna efikasnost, profitabilan rast i snaženje pozicije na tržištima. Za tako definirane ciljeve određen je niz mjera i alata od kojih je jedan bio uvođenje godišnjih razgovora i alat procjene Zaokret 360. Supera d.o.o. je s Podravkom sklopila prvi ugovor 23. listopada 2013. kao najpovoljniji ponuđač od četiri ili pet tvrtki u tome trenutku. Uz cijenu, na odabir je utjecala i mogućnost tvrtke da ponudi online assessment te individualni feedback i coaching. Reference i preporuke bile su besprijekorne. Do kraja 2013. provedena je procjena po modelu 360 za viši menadžment Podravke i Danice, u što je bilo uključeno nešto više od 50 menadžera. Rezultati procjene članova Uprave prezentirani su Nadzornom odboru, a ostalih menadžera njihovu nadređenom”, rekao je Mršić. Istaknuo je i da je na temelju rezultata procjene i feedbacka Uprava donijela odluku o sklapanju Ugovora sa Superom d.o.o. za poslovno savjetovanje, coaching, mentoring, radionice s Upravom Podravke, kao i nastavak procjene po modelu 360 za sve menadžere u svim kompanijama grupe Podravka. S poslovnom suradnjom, kaže, bio je upoznat Nadzorni odbor i redovito izvještavan.

Međutim, Nacionalovi izvori tvrde da je neobično što je tvrtka Damira Sertića imala samo jednog zaposlenika, po svemu sudeći njega samoga, te upozoravaju:

“Supera je krajem 2013. bila u ozbiljnim financijskim problemima, na što ukazuje i podatak da je od 12. rujna 2013. do 11. studenoga 2013. račun Supere bio blokiran, da bi tri tjedna iza toga, početkom prosinca 2013., Podravka sklopila prvi ‘konzultantski ugovor’ sa Superom, što je očito bio početak ‘stabilnih’ prihoda za Sertića i spašavanje njegove tvrtke i konzultantskog poslovanja. Prvi Ugovor je potpisan 4. prosinca 2013. za konzultacije iz područja procjene kompetencija menadžera Podravke. Zanimljivo je da je ugovor potpisan 4. prosinca 2013., kao i pripadajući NDA, a u članku 5. istog Ugovora navodi se da će se usluge izvršiti u razdoblju od 13. 10. do 31. 12. 2013. Razvidno je da je posao započet već ranije od samog potpisa Ugovora, odnosno u vremenu dok je račun Supere bio blokiran. Isto tako, zanimljivo je da je u članku 6. navedeno da bi za taj Ugovor ‘procjene menadžera’ Supera trebala dobiti 51.250 kn s PDV-om, ali iznos koji je ubrzo naplaćen bio je 72.250 kuna jer je očito iskorištena prilika da se obuhvati što veći broj menadžera kako bi se i prihod povećao. Ubrzo je još odrađena i radionica ‘vođenja godišnjih razgovora’ za iznos od 5750 kuna. Budući da se Podravka pokazala kao dobra prilika za financijsku stabilizaciju Supere, Mršić sa Sertićem ubrzo sklapa i godišnji ugovor o konzultantskim uslugama za „individualno savjetovanje članova Uprave za osobni razvoj te za razvoj poslovanja i sudjelovanje u provođenju razvoja timske suradnje Uprave” s početkom od 1. travnja 2014. Ugovor je sklopljen na iznos od 37.500 kuna mjesečno za angažman od 40 konzultantskih sati mjesečno, što je samo za 2014. iznosilo 337.500 kuna.”

Nacionalovi izvori ukazuju na to da je, prema podacima Poslovne Hrvatske, prijavljeni prihod Sertićeve Supere u 2014. iznosio 353.900 kuna, što znači da su jedini prihodi Supere bili od Podravke, što po njima dokazuje da se Supera tako iz blokade izvukla novcem Podravke kao jedinim prihodom.

Ugovor o konzultantskim uslugama sa Sertićem nastavili su se i u 2015. i 2016. godini, k tome su dodane usluge procjene kompetencija menadžera Podravke koje su ukupno stajale oko 650.000 kuna, a dio poslova sklopljen je i s tvrtkom Belupo koja je u sastavu Podravke. Izvori tvrde da je navedene račune pratila vrlo ‘siromašna’ specifikacija o odrađenim uslugama, da se u naravi radilo o individualnim sastancima i telefonskim konferencijama te da su konzumenti Sertićevih konzultantskih usluga u 85 posto slučajeva bili Zvonimir Mršić i osoba od velikog Mršićeva povjerenja – tadašnja članica Uprave Podravke Olivija Jakupec. Tvrde i da Podravka nikada prije ni poslije nije koristila slične sluge.

Ukupno je u te tri godine i nekoliko mjeseci uz Mršićevu naklonost Sertić od Podravke/Belupa uspio dobiti gotovo 2,2 milijuna kuna, da bi u istom razdoblju njegova tvrtka Supera imala prijavljene prihode od cca 2,4 milijuna kuna, što znači da su mu prihodi od Podravke iznosili cca 90 posto svih prihoda ili gotovo 100 posto kao 2014. Da je tomu tako, vidljivo je iz drastičnog pada prometa Supere nakon raskida ugovora o konzultantskim i edukacijskim ugovorima s Podravkom u ožujku 2017. godine, kada prihod pada za cca. 60 posto, bez oporavka i u 2018. godini”, pojasnili su Nacionalovi izvori.

Dokaz o umreženosti i međusobnoj interesnoj sprezi Mršića i Sertića oni vide u događanjima nakon veljače 2017. i odlaska Mršića s mjesta predsjednika Uprave Podravke.

Mršić kaže da Sertića prije nije poznavao i da su još uvijek na ‘vi’ te smatra da nekome smeta jer su rezultati koje je on ostvario kao predsjednik Uprave Podravke daleko bolji od rezultata sadašnje Uprave

“Sertić gubi unosni ugovor s Podravkom, ali se njihova međusobna poslovno-interesna suradnja aktivno nastavlja. Naime, Sertić na svojoj adresi u Zagrebu u listopadu 2017. osniva tvrtku Supera Moć d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge. Osnovna djelatnost tvrtke je proizvodnja osvježavajućih napitaka; proizvodnja mineralne i drugih flaširanih voda. Ono što je interesantno, u travnju 2018. kao suvlasnik u Superu Moć ulazi Mršić, a prije njega je to učinila i bivša članica Uprave Podravke Olivija Jakupec u veljači 2018. godine. U medijima se tvrtka promovira kroz nekoliko članaka kao startup-kompanija koja je razvila i plasirala na tržište energetski napitak Higher. Navodi se da je tvrtka pokrenula „fundraising” kampanju s ciljem da u 30 dana prikupi 100 tisuća eura za daljnji razvoj i plasman proizvoda na europska tržišta. Međutim, i sam Sertić naveo je da nije ostvaren željeni rezultat, što je razvidno i iz učestalih blokada računa tvrtke. Tvrtka 2018. završava s oko 430 tisuća kuna prometa i oko 560 tisuća kuna gubitka. Početkom 2019. interes medija privlači i činjenica da je tadašnji savjetnik u Agrokoru Zvonimir Mršić suvlasnički povezan s tvrtkom Supera Moć, kao i osobe koje su za vrijeme Mršićeva vođenja kompanije bile visoko pozicionirane u Podravki, Olivija Jakupec, ili su s Podravkom imale unosne ugovore za konzultantske usluge, Damir Sertić. Takav formalni i direktni angažman Zvonimira Mršića postaje jako suspektan jer se i formalno vlasnički povezao sa Sertićevom tvrtkom i time pokazao direktan interesni odnos, osobito u svjetlu činjenice da je Mršić prethodno davao Sertiću unosne konzultantske ugovore u Podravki u milijunskim iznosima koji su navodno samo bili paravan za izvlačenje novca”, tvrde Nacionalovi izvori.

Oni smatraju da je izlazak Mršića iz te tvrtke u ožujku 2019. bio potaknut isključivo činjenicom da je kroz Superu Moć previše u javnosti izložio svoju interesnu spregu sa Sertićem. Međutim, u istoj tvrtki i dalje su ostali Olivija Jakupec kao suvlasnik te Damir Perlok kao komercijalni direktor, još jedan Mršićev bliski suradnik iz Podravke za kojeg Nacionalovi izvori tvrde da je Podravku morao napustiti pod suspektnim okolnostima krajem 2017.

Zvonimir Mršić za Nacional je rekao da Damira Sertića prije njegova angažmana u Podravci nije poznavao, a odnos s njim ilustrirao je podatkom da su „njih dvojica još uvijek na vi”. Tvrdi da je Sertić odradio izvrstan posao u Podravci, što se u konačnici vidi i po poslovnim rezultatima.

Kad je, pak, riječ o njihovu poslovnom odnosu nakon odlaska iz Podravke, Mršić kaže da mu je Sertić predstavio svoju ideju za start-up kompaniju i da je on tu njegovu ideju podržao ulaganjem u iznosu jedan posto cijelog projekta te da to nije jedini startup u koji je uložio. Ideja mu se svidjela jer je bila riječ o razvoju energetskog pića bez kofeina i bez šećera, što danas ponovno ide u smjeru zahtjeva Europske komisije za smanjenjem udjela šećera u bezalkoholnim pićima. Međutim, nakon godinu dana povukao se iz tog posla.

Mršić ističe da je zanimljivo kako su se neki ljudi baš sada, šest godina nakon završetka svih tih poslova i godinama nakon njegova odlaska iz Podravke, sjetili to propitivati.

“Nakon afere Spice ovlasti članova Uprave bile su ekstremno ograničene, posebno u segmentima sponzorstva i konzultantskim ugovorima. Sve je moralo ići na Upravu i Nadzorni odbor, a usluge koje je isporučivala Supera odnosile su se, među ostalim, na odnose između Uprave i Nadzornog odbora. Osim toga, postojale su revizije i interne revizije pa i pravni odjel koji je pregledavao te ugovore. Dakle, sada otvarati to pitanje, kada počinje politička utakmica u kojoj bismo se trebali nadmetati idejama kako da se u ovoj zemlji u budućnosti bolje živi, može značiti jedino da nekima predstavljam političku konkurenciju. Mene zanima kako ćemo riješiti krizu i potaknuti gospodarstvo da bolje i brže raste i izvozi. Moj fokus je na tome što će Hrvatska biti od 2020. do 2050., a ne na nečemu što je bilo 2013. Isto tako me zanima može li Podravka u sljedeće tri godine, primjerice, udvostručiti svoj prihod i profit”, zaključio je Mršić.

 

Komentiraj