Američki pjesnik, izdavač i aktivist Lawrence Ferlighetti, jedan od najpoznatijih pripadnika Beat generacije, umro je u ponedjeljak u San Franciscu, u 102. godini života. “Filozofski anarhist”, kako je samoga sebe nazivao, Ferlinghetti je bio jedan od najutjecajnijih američkih pjesnika i intelektualaca druge polovine dvadesetog i početka 21. stoljeća. Objavio je niz pjesničkih zbirki, među kojima su neke od ikoničkih, poput “Coney Island of the Mind”, a utemeljio je i knjižaru te izdavačku kuću City Lights Books, koja je s godinama prerasla u jednu od najpoznatijih američkih izdavačkih kuća uopće. Povrh toga, Ferlinghetti je bio među predvodnicima slobodarskog društvenog vala koji se, u pedesetima i šezdesetima, iz Amerike proširio cijelim zapadnim svijetom, račvajući se u niz oslobodilačkih pokreta, od feminizma do borbe za spas okoliša. U Hrvatskoj su objavljena tri izdanja Ferlinghettijeve poezije: prvo, u maloj nakladi i danas nedostupno, objavljeno je 1980; 2000, Biblioteka Feral Tribune objavila je izbor “Otvorenih očiju, otvorenog srca”, a petnaest godina kasnije, 2015, Hrvatsko društvo pisaca “Krajolike živih i mrtvih: izabrane pjesme”. Autor prepjeva svih pjesama u tim zbirkama je dubrovački pjesnik i prevoditelj Vojo Šindolić, s kojim je nacional.hr razgovarao o preminulome američkom pjesničkom velikanu.

Umro je Lawrence Ferlinghetti. Kako biste njegovo pjesništvo i osobu konktekstualizirali u američko i svjetsko pjesništvo XX i početka XXI stoljeća?

Svega tri dana poslije smrti jednog od najvećih velikana u povijesti autohtone američke književnosti jako je teško odrediti Ferlinghettijev utjecaj u mnogim granama umjetnosti. Jer, za to će trebati još nekoliko desetljeća. Baš kao što ni dan-danas još uvijek nismo uspjeli shvatiti književni genij Jacka Kerouaca, a koji je umro prije više od pedeset godina! Ili Williama S. Burroughsa i Allena Ginsberga. Život, rad i djelo Lawrencea Ferlinghettija neraskidivo su vezani za San Francisco. Godine 1951. Ferlinghetti se trajno nastanio u San Franciscu i u lipnju 1953. otvorio prvu knjižaru u Americi za jeftina i “džepna” izdanja knjiga nazvavši je City Lights. Dvije godine poslije osnovao je istoimenu nakladničku kuću koja je među prvim izdanjima objavila zbirke pjesama tada već znamenitih pjesnika Kennetha Patchena i Kennetha Rexrotha, da bi kao četvrta knjiga u ediciji Pocket Poets Series 1956. objavljen Urlik (Howl and Other Poems) Allena Ginsberga, nakon čega je ta nakladnička kuća objavila više od tisuću naslova pjesničkih i proznih knjiga, među kojima su i djela Williama Carlosa Williamsa, Malcolma Lowryja, Paula Bowlesa, Sama Sheparda, Jacka Kerouaca, Gregoryja Corsoa, Charlesa Bukowskog, kao i prijevodi djela Preverta, Pasolinija, Lorce, Pessoe, Artauda, Bataillea, Jeana Geneta, Michauxa, Jevtušenka, Voznesenskog, Ernesta Cardenala itd.

Pjesnici Andrej Voznesenski i Lawrence Ferlinghetti ispred Berlinskog zida 1967.

Ferlinghettijev ste prevoditelj na hrvatski. Kako biste opisali njegovu poeziju i njegov jezik?

Premda Ferlinghettija već desetljećima ubrajamo u jezgru američke Beat poezije, prava istina je da je Ferlinghettijevo djelo mnogo sveobuhvatnije i puno utjecajnije. Naime, u Italiji već tri puna desetljeća postoji cijeli kult “ličnosti i djela L. F.” budući da se moj voljeni prijatelj Lorenzo (kako je volio da ga prijatelji zovu) redovito vraćao u Italiju da bi otkrio obiteljske korijene svoje majke koja ga je rodila početkom 1919. godine. Naime, zadnjih desetljeća, kad su djela Ferlinghettija i drugih Beat književnika ušla u brojne sveučilišne udžbenike i antologije američke i svjetske poezije, Ferlinghetti je sebe redovito opisivao kao pjesnika “ulične, oralne poezije”. Svijet jazz glazbe, društvenog protesta i borbe protiv države kao osnovnog predstavnika korupcije i profiterstva jesu najbitnije teme u Ferlinghettijevoj poeziji. Još od samih pjesničkih početaka pa sve do nekoliko zadnjih godina, Ferlinghettijevo pjesničko djelo karakterizira “tehnika spontanog pisanja” koja je umnogome srodna nadrealističkom automatskom pisanju. Za posljednjih više od šezdeset godina, Ferlinghetti je stvorio osebujno djelo koje se proteže od vizionarskog lirizma i satiričnih, gotovo nadrealnih elemenata sve do proročke poezije političkog i socijalnog protesta. Allen Ginsberg, najvoljeniji Ferlinghettijev prijatelj, kaže: “Poezija predstavlja dokument o dubokom osobnom pronicanju u tajnu dušu pojedinca, a budući da svi pojedinci jesu Jedan u očima Stvoritelja, onda je poezija zabilješka o dubokom pronicanju u dušu svijeta. Svijet ima dušu.”

Ferlinghettijeva posveta Voji Šindoliću na prvoj stranici njegove knjige “When I look at pictures”

Što je Ferlinghetti predstavljao za beatnički pokret, i val liberalizacije kojega je taj pokret pokrenuo u drugoj polovini XX stoljeća?

Naravno, osim knjižare City Lights, moramo se sjetiti da je San Franciso sredinom šezdesetih bio svjetsko središte bore protiv rata u Vijetnamu. Ali, i puno više. Sve bitne američke grupe iz sredine šezdesetih godina, u povijesti rocka poznate kao “West Coast Sound”, predstavljale su ne samo sjajnu muziku tog podneblja, nego puno značajnije, direktan otpor FBI-ju, CIA-ji, L. B. Johnsonu i R. Nixonu, američkoj upletenosti u rat na Kubi i još puno toga. Govoreći o sredini šezdesetih godina kada je Ferlinghettijeva knjižara City Lights odigrala ključno središte u otporu ratu Sjedinjenih Država u Vijetnamu, Allen Ginsberg je zapisao: “Federalna vlada u svakoj saveznoj državi podupire golemi aparat policijske birokracije koja je stvorena da progoni one koji misle vlastitom glavom kao i da zvaničnim lažima o drogama ispire mozak javnosti i istodobno zastraši i potisne u još dublji mrak one ovisnike koje je njihovo duhovno traganje koštalo zdravlja. Oni koji se u bilo čemu razlikuju od masovnog spolnog (seksualnog) stereotipa, kvijetisti, oni koji ne žele raditi za novac ili lagati, oni koji ne žele proizvoditi i prodavati oružje, ili se ne žele pridružiti vojsci u ubojstvima i prijetnjama, oni koji žele dangubiti, razmišljati, odmarati se u vizionarskim maštanjima, ponašati se prema vlastitim pravilima, govoriti istinu javnosti, nadahnuti demokracijom – kakva li je sada njihova sudbina u Americi? Americi koja je glavninu svoje ekonomske moći usmjerila prema tehnološkim, mentalnim i mehaničkim pripremama za rat. Književnost koja izražava ovakve bojazni i istine izvrgnuta je podsmijehu, zlonamjerno je interpretiraju ili prešućuju gomile državnih posrednika (uglavnom iz srednjeg staleža) budući da upravo takve tipove pripadnost organizacijama stereotipnih masovnih komunikacija onemogućava da suosjećaju – ne samo s vlastitom unutrašnjom prirodom već i sa svakim znakom i pojavom nesputane individualnosti. Tu mislim na novinare, komercijalne izdavače, književne kritičare, bezbrojne profesore književnosti itd. Takvi i mnogi drugi mrze poeziju. Čitave škole akademskih kritičara pojavile su se kako bi dokazale da je ljudska svijest o nesputanom duhu običan mit. Upravo takvi su na ‘pjesničku renesansu u San Franciscu’ odgovorili ljutnjom, ljubomorom i grupnim izljevima mržnje.”

Ferl nije bio samo pjesnik, nego i jedan od najutjecajnijih izdavača u Americi. Koliko je važna njegova City Lights Books?

Dakako, dvije najbitnije “privatne” izdavačke kuće u Sjedinjenim Državama još od druge polovine dvadesetog stoljeća pa sve do danas su City Lights iz San Francisca i New Directions iz New Yorka. Imao sam tu veliku sreću biti prijatelj i to više od 40 godina Lawrenceu Ferlinghettiju baš kao i Jamesu Laughlinu (koji je umro 1997.) i jako dobro znam na kakve su probleme svih desetljeća nailazili, ali, za razliku od naših izdavača, uvijek pronalazili razlog za daljnji opstanak. Te dvije izdavačke kuće objavile su u posljednjih šezdeset godina sabrana djela Henryja Millera, Tennesseja Williamsa, Thomasa Mertona, Allena Ginsberga i bezbroj drugih sjajnih pjesnika i romanopisaca: Henrija Michauxa, L. F. Celinea, Hermana Hessea i stotine drugih. I, ne zaboravimo mi koji živimo u Hrvatskoj: New Directions su objavili prevedena djela Miroslava Krleže, Daše Drndić i Dubravke Ugrešić, a City Lights djela Semezdina Mehmedinovića, a obje kuće su objavile i nekoliko mojih pjesničkih zbirki.

Ferlinghettijev autoportretni crtež za Voja Šindolića

Je li Ferlinghetti imao veza s pjesnicima Europe i bivše Jugoslavije? Jeste li ga poznavali? Je li ikada bio na ovim prostorima? Kakav je bio čovjek?

Naravno, Ferlinghetti je cijeloga života bio duboko “naslonjen” na staru, ali i suvremenu Europu dvadesetog stoljeća. Pri tome treba napomenuti da je Ferlinghetti s talijanskog na američki-engleski (po uzoru na Williama Carlosa Willamsa) preveo izabrane pjesme Piera Paola Pasolinija, Jacquesa Preverta i srednjovjekovnog talijanskog pjesnika Sandra Chije. Nažalost, unatoč mojim naporima, Ferlinghetti nikada nije bio na našim prostorima, premda mu je Ginsberg u svojim pismima pisao o tome da prevodim njegove pjesme, potom Garyja Snydera, Gregoryja Corsoa, Michaela McClurea i drugih beatnika. Prve izabrane pjesme Lawrencea Ferlinghetttija Beskrajan život objavio sam davne 1980. godine u sklopu svoje male privatne izdavačke kuće “Nezavisna džepna izdanja”, a jedini cilj je bio pokazati tada velikim jugoslavenskim izdavačima da se mogu proizvoditi i drugačije knjige od memorara ratnih heroja, i mnogih drugih koje je objavljivao Zlatko Crnković u zagrebačkoj “hit” ediciji. Najbliže smo bili da posjeti Festival Vilenicu u Sloveniji 1997., i već je sve bilo dogovoreno, ali par dana prije umro je Allen Ginsberg i jednostavno je bio toliko loše od toga da nije mogao putovati. Ali, na svoju radost, s Ferlinghettijem sam bio puno češće nego sa svim ostalim književnicima Beat generacije. Jer, Ferlinghetti je početkom devedesetih gotovo svake godine dolazio u Europu, najčešće u Italiju, i tada smo se družili, zajedno nastupali, pričali o našim radostima i tugama, i radovali se našim susretima.

Ferlinghettijeva posveta Voji Šindoliću na češkom izdanju njegove knjige iz 1998.